Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-445/2021-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB:…, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. OIB:…, I. S. po zakonskoj nasljednici M. S. i M. S. OIB…, svi iz V. J. K. 2 a, zastupani po uredu M. D. i Ž. D. iz V., protiv tuženog ureda OIB…, M. 73 Z. OIB…, zastupan po o. d. M.& L., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: Pn-430/19- 51 od 29. travnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: Pn-430/19-51 od 29. travnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I./ Tuženik ured Z., M. 73, OIB …, dužan je isplatiti prvotužiteljici M. S iz V., J. K. 2A, na ime naknade neimovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti iznos od 722.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima počev od 27.08.2008. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć 11.800,00 kn od dana presuđenja tj. od 29.travnja 2021. do isplate, te na ime izgubljene zarade kako slijedi - za vremenski period od 2. travnja 2008. pa do 30.srpnja 2011. iznos od 142.899,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama - na ime izgubljene zarade od 1. kolovoz 2011. do 31.12.2011. godine iznos od 13.904,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2011. pa do isplate, - Za 2012. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2012. do isplate. - Za 2013. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2013. do isplate. - Za 2014. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2014. do isplate. - Za 2015. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2015. do isplate. - Za 2016. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2016. do isplate. - Za 2017. godinu 27.809,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2017. do isplate. - Za 2018. godinu 15.295,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.6.2018. do isplate. - kao i na ime rente za tuđu njegu i pomoć 900,00 kuna mjesečno od 1. kolovoza 2011. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama - te na ime izgubljene zarade u vidu rente u iznosu od 2.780,97 kn mjesečno počevši od 15.6.2018. pa dok za to postoje zakonski uvjeti sa isplatom najkasnije do svakog 10- tog u mjesecu za tekući mjesec dok za to postoje zakonski uvjeti, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate i to sve u roku 15 dana.

II./Tuženik ured Z. , M. 73 dužan je isplatiti na ime naknade štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe I. S. po zakonskom nasljedniku M. S. iz V., J. K. 2A, OIB …, a temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini broj O- 1022/15 u PP/OS-95/2015- 25 od 23.5.2018. u iznosu od 220.000,00 kuna i M. S. iz V. , J. K. 2A, OIB…, na ime naročito teškog invaliditeta bliske osobe iznos od 220.000,00 kuna sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja tj. od 29. travnja 2021. pa do isplate a sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku uredu Z., M., OIB … da tužiteljima M. S. iz V., J. K, OIB… i M. S. iz V., J.K., OIB … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 837.675,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka uvećanih za trošak žalbe podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda u djelu presude u kojoj je odlučeno o naknadi neimovinske štete I.tužiteljici te zahtjevu za kamatu na dosuđene iznose naknade štete za III. tužiteljicu te dio naknadi štete koja je dosuđena I. tužiteljici kao zakonskoj nasljednici II. tužitelja su žalbu pravodobno podnijeli tužitelji. Predlažu preinaku presude na način da sud I. tužiteljici dosudi naknadu štete prema izmijenjenim orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda uvećanu za 50% u odnosu na dosadašnje orijentacione kriterije, te da III. tužiteljici te I. tužiteljici kao zakonskoj nasljednici II. tužitelja dosudi za neimovinsku štetu zbog naročito teškog invaliditeta zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva a ne od presuđenja.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika predlažu odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev I. tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zahtjev I. tužiteljice za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu, te naknadu štete u vidu rente za izgubljenu zaradu i tuđu pomoć i njegu, te zahtjev II. i III. tužitelja za naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta I. tužiteljice.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je I. tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. travnja 2008. u kojoj je I. tužiteljica sudjelovala kao vozačica mopeda reg. ozn. ….

7.1. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezano za nastanak prometne nezgode prvostupanjski sud je proveo dokaze saslušanjem K. V. te J. V. i V. K., te prometno vještačenje po sudskim vještacima A. M., P. Š. te fakultetu, te je temeljeći svoj zaključak na iskazima svjedokinja J. V. i V. K. , te rezultatima prometnih vještačenja, prvostupanjski sud zaključio da se prometna nezgoda mogla dogoditi na način kako to tužiteljica tvrdi u tužbi i tijekom postupka (na način da je nepoznato vozilo prilikom obilaska tužiteljice zakačilo retrovizor mopeda, pri čemu je tužiteljica izgubila kontrolu i pala s mopeda te se teško ozlijedila), te je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štete tužiteljima temeljem odredbe čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine 36/09,075/09,076/13, i 152/14.) otklanjajući doprinos nastanku štete od strane I. tužiteljice.

7.2. Vještačenjem je sud utvrdio povrede koje je I. tužiteljica zadobila te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha te pojačanih napora, te je I. tužiteljici dosudio pozivom na odredbu čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO) naknadu neimovinske štete u iznosu od 722.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva.

7.3. I. tužiteljici je osim toga pozivom na odredbu članka 1089., 1093. st. 2. i 1095. ZOO-a dosudio naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade za vremenski period od ozljeđivanja do 30. srpnja 2011. u iznosu od 142.899,75 kuna, te za vremenski period od 1. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2011. iznos od 13.904,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2011. do isplate, za 2012. do 2017. godinu za svaku godinu iznos od 27.809,70 kuna s zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 31. prosinca tekuće godine do isplate, za 2018. godinu do 15. lipnja 2018. iznos od 15.295,33 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedenu godinu od 15. lipnja 2018. do isplate, a od onda rentu u iznosu 2.780,97 kuna mjesečno zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki neisplaćeni obrok od dospijeća svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, te rentu za tuđu pomoć u iznosu od 900,00 kuna mjesečno od 1. kolovoza 2011. do isplate. Također joj je dosudio naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 11.800,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. od 29. travnja 2021. do isplate, te rentu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 900,00 kuna mjesečno od 1. kolovoza 2011. do isplate.

7.4. Utvrđujući da II. i III. tužiteljima pripada naknada neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta I. tužiteljice prvostupanjski sud je dosudio III. tužiteljici te I. tužiteljici kao zakonskoj nasljednici II. tužitelja naknadu neimovinske štete svakome u iznosu od 220.000,00 kuna od presuđenja do isplate.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1108/13-2 od 12. siječnja 2016. je ukazano na nejasnoće i proturječnosti u iskazima svjedokinja J. V. i N. K. koje tvrde da je do nezgode došlo zato što je nepoznato vozilo obilazeći tužiteljicu zakačilo retrovizor mopeda zbog čega je tužiteljica pala, dok s druge strane svjedok K. V. izričito tvrdi da nikakvo nepoznato vozilo nije prouzrokovalo prometnu nezgodu, kao i nejasnoće u nalazu i mišljenju prometnog vještaka vezano za mjesto kontakta nepoznatog vozila i mopeda te samu dinamiku odvijanja prometne nezgode ističući da iskazi svjedokinja ne potvrđuju nalaz i mišljenje vještaka.

8.1. Rješenjem ovoga suda broj Gž-637/2018-7 od 30. srpnja 2019. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda broj Pn-211/2018-184 je ukazano prvostupanjskom sudu na postupanje u skladu sa odlukom revizijskog suda kako bi se utvrdile sve okolnosti dinamike odvijanja i uzroka nastanka prometne nezgode te je prvostupanjski sud u nastavku postupka izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozoren od strane drugostupanjskog suda. S obzirom na navedeno nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 261. i člankom 377. ZPP-a.

9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud donoseći odluku o zahtjevu tužiteljica počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s obzirom na nejasne i proturječne razloge zbog čega se presuda ne može ispitati.

9.1. Obrazloženje presude je bitan sadržaj sudske odluke te osim što mora sadržavati činjenice koje su stranke navele i dokaze koje su predložile mora sadržavati opis činjeničnog stanja utvrđenog na osnovu ocjene dokaza odnosno iz presude mora biti vidljivo na koji način i ocjenom kojih dokaza je sud utvrdio odlučne činjenice, a ako ih je utvrđivao na osnovu dokaza potrebno je navesti obrazloženje o pojedinim dokazima, odnosno ako je odbio zahtjev za provođenje dokaza iz obrazloženja mora biti vidljivo iz kojega razloga se odbija provođenje dokaza, a kako to i propisuje odredba članka 338. stavak 4. ZPP-a.

9.2. Odredbom članka 8. ZPP-a je propisano da će sud prema svome uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9.3. Iako prvostupanjski sud u presudi detaljno nabraja činjenice te prigovore koje su stranke iznijele, te dokaze koji su provedeni, u presudi je izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda o načinu nastanka prometne nezgode kako to osnovano žalitelj navodi u žalbi, navodeći da se obrazloženje prvostupanjskog suda svodi na zaključak da se nezgoda mogla dogoditi na način kako to tvrdi tužiteljica.

10. Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj povredi parničnog postupka bitne činjenice je moguće utvrditi na temelju provedenih dokaza u postupku.

10.1. Naime, vještačenjem koje je provedeno po fakultetu je utvrđeno da se moped kojim je upravljala I. tužiteljica u trenutku prometne nezgode kretao brzinom od oko 25km/h te da nije došlo do kontakta osobnog automobila s nekim dijelom karoserije, oklopa pogonskog agregata, ili bilo kojim nosivim ili ukrasnim dijelom mopeda, ali se ne može ni s izvjesnom sigurnošću isključiti mogućnost kontakta desnog bočnog dijela nepoznatog osobnog automobile s lijevom rukom vozača i lijevog dijela ručke upravljača mopeda.

10.2. Također je utvrđeno da u zapisniku o očevidu nisu utvrđeni tragovi kočenja, međutim da njihov izostanak ne isključuje sasvim izvjesnu mogućnost da je vozačica neposredno ispred mjesta prometne nezgode reagirala radnjom kočenja, te da je ista u slučaju da je tu radnju I. tužiteljica poduzela uz neadekvatno doziranje intenziteta kočenja dovela do destabilizacije mopeda te prevrtanja na lijevi bok, što bi moglo biti jedan od uzroka nastanka konkretne prometne nezgode.

10.3. Vještaci su analizirajući kroz provedenu programsku simulaciju zaključili da se ne može čak ni s izvjesnom vjerojatnošću isključiti mogućnost kontakta desnog bočnog dijela nepoznatog automobila s lijevom rukom tužiteljice, ili lijevim dijelom ručke upravljača mopeda, poglavito iz razloga što je programska simulacija pokazala punu podudarnost postsudarnog kretanja skutera sa tragovima struganja skutera koji su utvrđeni očevidom.

10.4. Analizirajući mogućnost nastanka prometne nezgode uslijed neadekvatno poduzete radnje kočenja od strane tužiteljice vještaci su obrazložili da je ista imala tehnički i vremenski prostorne mogućnosti ispravnim doziranjem intenziteta kočenja izbjeći destabilizaciju i posljedično prevrtanje skutera.

10.5. U slučaju da je uzrok destabilizacije okrznuće lijeve ruke tužiteljice te lijeve ručke upravljača, prometna nezgoda bi bila izbjegnuta da se osobni automobil kretao na tehnički adekvatnoj udaljenosti od mopeda pri čemu vještaci navode da prosječno uvježbani vozač pri brzini skutera od 25km/h kojim se kretala tužiteljica bi uspio samo u iznimnim slučajevima, koji se ne mogu smatrati pravilom, nakon početne destabilizacije izazvane okrznućem drugim vozilom spriječiti potpunu destabilizaciju i prevrtanje skutera. U nalazu su vještaci obrazložili da je prilikom upravljanja motociklom vozač s obje ruke oslonjen na upravljač, te da u slučaju kontakta nekog dijela vozila s lijevom ručkom upravljača dolazi do zakretanja upravljača u smjeru kazaljke na satu, a samim time i usmjeravanja prednjeg kotača desno, te do naginjanja mopeda u lijevu stranu i mogućeg pada na kolnik.

10.6. U slučaju kontakta nekog dijela vozila, na primjer vanjskog desnog zrcala sa lijevom rukom vozača mopeda, moguća su dva načina zakretanja upravljača, te u ovisnosti o sili stiska šake vozača može doći do zakretanja upravljača u lijevu ili desnu stranu.

10.7. Iz iskaza svjedokinja J. V. i V. K. proizlazi da je I. tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 02. travnja 2008. godine kao vozačica mopeda reg. oznake … na način da je nepoznato vozilo prilikom obilaska tužiteljice zakačilo retrovizor mopeda, uslijed čega je tužiteljica izgubila kontrolu i pala s mopeda.

10.8. Suprotno njihovom iskazu svjedok K. V. navodi da je do pada tužiteljice došlo zbog kočenja mopedom.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz saslušanih svjedokinja J. V. i V. K., dok iskaz svjedoka K. V. nije prihvatio ocjenjujući ga neuvjerljivim, s obzirom da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužiteljica imala na raspolaganju dovoljnu duljinu puta za zaustavljanje na semaforu – čak 2,2 m prije poprečne granične crte na kolniku, s obzirom da je kolnik bio suh i s obzirom da se kretala brzinom od 25 km/h, te s obzirom da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se ne može s izvjesnom sigurnošću isključiti mogućnost kontakta desnog bočnog dijela nepoznatog automobila sa lijevom rukom vozačice i lijevim dijelom ručke upravljača mopeda.

12. Iako žalba tuženika pravilno ukazuje na to da se pri donošenju pobijane prvostupanjske presude ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a – a koja se očituje u razlozima u odnosu na utvrđenja i ocjenu dokaza a koji su razlozi dijelom nejasni i– ovaj drugostupanjski sud nalazi, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe članka 373.a stavak 3. ZPP-a, da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza i stanja spisa.

13. Prema odredbi članka 373.a ZPP-a, drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu, ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (stavak 1.).

13.1. Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica, koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (stavak 2.).

13.2. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. toga Zakona (stavak 3.).

14. Na temelju ovlasti iz citirane zakonske odredbe, ovaj sud utvrđuje da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je došlo do kontakta desnog bočnog dijela nepoznatog automobila sa lijevim dijelom ručke upravljača mopeda odnosno ruke tužiteljice što je dovelo do destabilizacije mopeda i prevrtanja na lijevi bok.

14.1. Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja J. V. i V. K. a takva mogućnost proizlazi i iz rezultata provedenoga vještačenja provedenog po fakultetu.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je glede odgovornosti tuženika za nastalu štetu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje prihvaćajući nalaz i mišljenje fakulteta. S obzirom da na nalaz i mišljenje fakulteta nije bilo primjedbi od strane tuženika, te nakon što je tužitelj izričito izjavio da nema potrebe za saslušanjem vještaka, te s obzirom da se nalaz i mišljenje fakulteta podudaralo sa ranije provedenim prometnim vještačenjima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje fakulteta.

16. Medicinskim vještačenjem su utvrđene vrste i kvalifikacije povreda koje je zadobila I.tužiteljica te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, smanjenje životnih aktivnosti koje je preostalo zbog zadobivenih ozljeda, te druge relevantne okolnosti koje se uzimaju u obzir pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade.

17. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

17.1. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

18. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je I. tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške i po život opasne ozljede – prijelom baze lubanje sljepoočno bazalno obostrano, natučenje i otok mozga te krvarenje iz lijevog uha, uslijed čega je trpjela boli jakog intenziteta pet dana, srednjeg dva tjedna i lakog dva mjeseca, trpjela primarni strah jakog intenziteta od ozljeđivanja od zbrinjavanja, potom sekundarni pet dana jakog intenziteta, srednjeg mjesec dana i lakog dva mjeseca, zatim da su kod nje preostale posljedice - djelomična kljenut desne strane tijela – hemipareza, oštećenje sluha, anosmija te posljedice na duševno zdravlje koje se manifestiraju slikom organskog psihosindroma i organskog depresivnog poremećaja zbog čega troši psihofarmakološku terapiju, što je umanjene životnih aktivnosti za 90% u odnosu na normalno i zdravo stanje, smatrao da je I. tužiteljici primjenom odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05. – u nastavku: ZOO) primjerena naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 722.000,00 kn.

19. Pravilno prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz odredbi članaka 19. i 1100. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, odredio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 722.000,00 kn, koji iznos naknade je tužiteljici određen uzimajući u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji je sud prihvatio, prema tužbenom zahtjevu postavljenom prije zadnjeg povećanja, te je u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za određivanje visine naknade neimovinske štete.

20. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije dopustio preinaku tužbe iz podneska dostavljenog 15. ožujka 2021. godine.

21. Sukladno odredbi članka 190. stavak 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. iznimno ako ju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

21.1. Prema odredbi stavka 299.a ZPP-a stavak 2. stranke imaju dužnost dostavljanja podnesaka tako da se na njih druga strana može pravodobno očitovati, i to najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, a sukladno stavku 3. istog članka podneske koji su predani nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ili protivno odredbi iz stavka 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir, a samo iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka.

21.2. Imajući u vidu da su na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 15. lipnja 2020. izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za dosudu neimovinske štete, da su do onda bila provedena sva medicinska vještačenja kojima su utvrđivane okolnosti o kojima ovisi visina štete, da je poziv za ročište punomoćnik tužitelja primio 17. veljače 2021. godine, a da je I. tužiteljica povisila tužbeni zahtjev tek u podnesku od 15. ožujka 2021., pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije uzeo u obzir naknadno podneseni podnesak kojim je povišen tužbeni zahtjev jer se ne radi o takvim okolnostima iz kojih ne proizlazi da tužiteljica nije mogla ranije povisiti tužbeni zahtjev kako bi se suprotna strana mogla na njega očitovati.

22. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a.

22.1. U smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan je nadoknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenje, a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja ili napredovanja umanjene ili uništene, odgovorna osoba je dužna plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

22.2. Vještačenjem je utvrđeno da je I.tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega četiri sata dnevno u trajanju prva dva mjeseca, potom sljedeća dva mjeseca u trajanju dva sata dnevno, vezano uz osobnu higijenu, prehranu i odlazak liječniku, te trajno dva sata dnevno.

22.3. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da je I.tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu i trajanju koje je utvrđeno vještačenjem, pravilno je prvostupanjski sud prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio I.tužiteljici naknadu po ovom osnovu, a visinu štete je pravilno utvrdio uzimajući u obzir uobičajenu cijenu sata pomoći koja se plaća za ovaj vid štete.

22.4. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da je I. tužiteljici tuđa pomoć i njega potrebna trajno, pravilno je prvostupanjski sud prema odredbi članka 1095. stavak 2. ZOO-a dosudio I. tužiteljici rentu zbog tuđe njege i pomoći prema uobičajenoj cijeni sata pomoći koja se plaća za ovaj vid štete

23. Prvostupanjski sud je utvrdio da je I. tužiteljica završila jezičnu gimnaziju, te stekla srednju stručnu spremu, da je zasnovala radni odnos, 16.10.1995. godine u osnovnoj školi gdje je radila uz kratki prekid do 13. travnja 1997., a potom se zaposlila u K.d.o.o. 14.7.1997. gdje je radila do 31.8.1998., nakon toga od 1.12.1998. je radila u agenciji za nekretnine H., zatim u osiguranju, K. osiguranju, R. s. š., te na koncu u G. d.o.o. I. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu u obrtu u kojem je bila suvlasnik na neodređeno vrijeme sa bruto plaćom u iznosu 6.500,00 kuna, koji ugovor je zaključen 28. ožujka 2008. sa početkom rada 14. travnja 2008. godine.

23.1. Također je utvrdio da je I. tužiteljica bila evidentirana kao nezaposlena osoba u razdoblju od 12.11.2007. do 7.12.2009. te da u tom razdoblju nije bila na bolovanju niti primala naknadu, te da je istoj prema rješenju zavoda nastala opća nesposobnost za rad, da joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, u iznosu od 1.263,47 kuna mjesečno, te dodatak na mirovinu te određena isplata najniže mirovine u svoti od 1.527,93 kune, koju je ostvarila od 8.12.2009. sa početkom isplate od travnja 2010. godine.

23.2. Vještačenjem je utvrđeno da je prosječna neto isplaćena plaća u županiji, za srednju stručnu spremu za 2008. godinu iznosila 4.339,00 kuna a za 2009. 4.378,00 kuna, a podatke za 2009. godinu je vještak uzeo u obzir i kao i visinu plaće srednje stručne spreme za 2010. i 2011. godinu s obzirom da zavod nema obrađene i objavljene podatke za navedene godine. Vještak obrazlaže da u vremenskom periodu od 2. travnja 2008. do 7.prosinca 2009. tužiteljica nije koristila bolovanje niti je primala naknadu na ime bolovanja. Prema navedenim podacima o visini prosječne neto isplaćene plaće u županiji, prema mišljenju vještaka tužiteljica je za razdoblje od 2. travnja 2008. do 30. srpnja 2011. godine izgubila zaradu u iznosu 142.899,75 kuna, te mjesečno gubi na zaradi iznos od 2.780,97 kuna.

24. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužiteljice nastupilo trajno smanjenje opće radne sposobnosti te da postoji uzročnoposljednična veza između nemogućnosti zaposlenja tužiteljice odnosno ostvarivanja zarade, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu štete zbog izgubljene zarade te rentu zbog izgubljene zarade prema prosječnoj plaći radnika srednje stručne spreme u županiji, koje iznose izgubljene zarade je utvrdio vještačenjem.

25. Prema odredbi članka 1095. ZOO-a onaj tko drugome uzrokuje povredu je dužan nadoknaditi izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad i novčanu rentu kada postoji trajna nesposobnost za ostvarivanje zarade. Pod izgubljenom zaradom se shvaća gubitak imovinske koristi koju je oštećenik mogao ostvariti radom prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica.

26. Iz činjenice da je u vrijeme štetnog događaja I.tužiteljica imala 32 godine i da je bila potpuno radno sposobna, da je u postupku dokazala da je bila zaposlena od završetka školovanja sve do štetnog događaja sa manjim prekidima radnog odnosa (od kraja 1995. godine pa sve do štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je po redovnom tijeku stvari osnovano očekivati da bi ona ostvarivala svojim radom zaradu zbog čega suprotno žalbenim razlozima nije odlučno da li je I.tužiteljica u samom trenutku štetnog događaja bila zaposlena.

27. Kako je u postupku utvrđeno da postoji uzročna veza između nemogućnosti zaposlenja tužitelja s preostalom radnom sposobnosti i štetnog događaja, suprotno žalbenom razlogu tuženika I.tužiteljici pripada pravo na naknadu cijelog iznosa pretpostavljene plaće.

28. Prema odredbi članka 1101. stavak 1. ZOO-a u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

28.1. U smislu naprijed navedene zakonske odredbe II. i III. tužitelji bi imali pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ukoliko se radi o takvom zdravstvenom i psihičkom stanju bliskog srodnika kojemu su svakodnevno izloženi i koje na njih tako utječe da izazovu duševne boli i koje bi opravdale naknadu štete u obliku novčane satisfakcije.

29. Polazeći od citirane odredbe prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno ocijenio da je kod I. tužiteljice postoji naročito teški invaliditet, koji kod II. i III. tužitelja koji su njeni roditelji i posredno su oštećeni, s obzirom na opisane vanjske manifestacije tog invaliditeta, isto uzrokuje duševne boli takvog intenziteta i trajanja koji opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Ovo posebno ako se ima u vidu da je do ovog štetnog događaja I. tužiteljica bila mlada zdrava osoba, te da joj je nakon prometne nezgode zdravstveno stanje u znatnoj mjeri narušeno,( kreće se uz pomoć štaka, oduzeta joj je desna strana tijela uslijed zadobivenih ozljeda je postala nagluha s povremenim smetnjama govora, zaboravljiva, nesamostalna, ima česte glavobolje i druge zdravstvene probleme koje do tada nije imala).

30. Sukladno navedenom budući je prvostupanjski sud utvrdio postojanje naročito teškog invaliditeta kod I.tužiteljice te postojanje duševnih boli određenog invaliditeta i trajanja kod posredno oštećenih II. i III.tužitelja, koji su bolovi u uzročnoj vezi s naročito teškim invaliditetom njihove srodnice, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da II. i III. tužiteljima pripada neimovinska šteta temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a

31. U smislu naprijed navedene zakonske odredbe II. i III. tužitelji bi imali pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ukoliko se radi o takvom zdravstvenom i psihičkom stanju bliskog srodnika kojemu su svakodnevno izloženi I koje na njih tako utječe da izazovu duševne boli i koje bi opravdale naknadu štete u obliku novčane satisfakcije, a na koju novčanu naknadu ukoliko sud utvrdi da tužiteljima pripada tada tužiteljima pripada i kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe ( čl.1103. ZOO-a)

32. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Zbog navedenog žalbe su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 373.a ZPP-a.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 22. ožujka 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin