REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2467/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz S. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika O. V., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-391/14-4 od 3. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-53/13 od 10. siječnja 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-391/14-4 od 3. svibnja 2018. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Županji presudom poslovni broj P-53/13 od 10. siječnja 2014. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 60.060,00 kuna sve u roku od 15 dana.

2. Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž-391/14-4 od 3. svibnja 2018. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog razloga opisanih u čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku odnosno prvostupanjsku presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio kao otac sada pokojnog J. G. koji je smrtno stradao nakon što je bez nadzora napustio bolnicu radi liječenja na psihijatrijskog odjelu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je sada pokojni sin tužitelja bio dugogodišnji psihijatrijski bolesnik,

- da je 9. studenog 2004. prednik tužitelja zaprimljen na otvoreni odjel tuženika od strane djelatnika policije zbog suicidalnih namjera (htio se baciti pod jureći automobil),

- da je nakon prijema utvrđeno akutno pogoršanje shizofrenog psihotičnog poremećaja zbog čega je prednik tužitelja po dolasku kod tuženika obuzdan primjenom fizičke sile pomoću fiksatora za krevet,

- da je nakon primljene terapije došlo do psihomotornog smirivanja te je ta mjera ukinuta,

- da je predniku tužitelja omogućeno kretanje odjelom pa tako i prostorijom predviđenom za druženje i komuniciranje pacijenata,

- da je 11. studenog 2004. u 7 sati ujutro prednik tužitelja odgurnuo medicinsku sestru koja je po završetku noćne smjene otključavala vrata radi odlaska kući te je pobjegao s odjela i trčeći kroz dvorište tuženika udario glavom u drvo, pao i 10. prosinca 2004. umro od posljedica ozljeđivanja,

- da je osoblju bolnice od ranije bilo poznato da je prednik tužitelja sklon suicidalnim mislima i bijegu s obzirom da se i ranije više puta liječio na istom odjelu.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prihvatili zahtjev zaključivši da je tuženik odgovoran za štetu jer je nakon ukidanja mjere fizičkog obuzdavanja propustio vršiti pojačani nadzor nad prednikom tuženika s obzirom na njegovo stanje koje mu je bilo poznato (suicidalne misli, namjera napuštanja odjela).

10. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa kao niti prvostupanjska presuda čije zaključke je u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud primjenom čl. 375. st. 5. ZPP-a, a u obrazloženju prvostupanjske presude čije razloge je prihvatio drugostupanjski sud su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

11. Pored toga, drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a odgovorio na odlučne žalbene navode pa je tako obrazložio i zbog čega navode žalitelja smatra neosnovanima naročito vezano za pozivanje tuženika na nalaz i mišljenje vještakinje Ž. V..

12. Ostali revizijski navodi tuženika iscrpljuju se u osporavaju utvrđenog činjeničnog stanja (da je nad prednikom tuženika vršen stalni nadzor) i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

13. Tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što smatra da u postupanju tuženika nije bilo propusta.

14. Suprotno shvaćanju revidenta, na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 201. st. 1. ZOO-a kada je prihvaćen tužbeni zahtjev. To stoga jer prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a bolnica za štetu odgovara po načelu krivnje kad u ponašanju njenih djelatnika postoje propusti zbog kojih je šteta nastala.

15. Naime, u danim okolnostima kada je tuženiku bilo poznato da je prednik tužitelja imao suicidalne misli zbog kojih je i doveden na odjel po policajcima, a liječnicima i osoblju je bio poznat i od ranije s obzirom da je već više puta bio hospitaliziran na istom odjelu, a bila im je poznata i njegova namjera napuštanja odjela te da je prednik tužitelja noć prije napuštanja odjela bio fizički obuzdavan, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik propustio upotrijebiti potreban nadzor na prednikom tužitelja kako bi se spriječilo njegovo napuštanje odjela, a time i smrt prednika tužitelja.

16. Nedvojbeno je, dakle, da je takvo stanje prednika tužitelja upućivalo na pojačani nadzor nad prednikom tužitelja tj. još veći oprez nego što bi inače trebao biti.

17. Revidentu je za odgovoriti i da sudovi nisu utvrdili da je bilo propusta u liječenju prednika tužitelja u smislu davanja terapije koja je dovela do psihomotornog smirivanja kao i da nije bilo propusta u procjeni ukidanja mjere obuzdavanja prednika tužitelja, međutim, propust tuženika očituje se u propuštenom pojačanom nadzoru prednika tuženika nakon ukidanja mjera sputavanja kada mu je omogućeno slobodno kretanje prostorijama odjela pa je iz tog razloga neosnovana tvrdnja revidenta da je tuženik pravilno postupao i u skladu sa Zakonom te da nije bilo propusta u postupanju tuženika.

18. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.