REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 305/2017-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa F.-M. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica L. R. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. prehrambena industrija d.d., OIB …, K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3551/2014-2 od 15. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-467/2013-10 od 20. ožujka 2014., u sjednici vijeća dana 22. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3551/2014-2 od 15. ožujka 2017. u točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Povrv-467/2013-10 od 20. ožujka 2014. održao je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2981/12 od 6. lipnja 2012. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 58.236,40 kuna.

1.1. Navedenim platnim nalogom Javnog bilježnika S. Š. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 878.948,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 284.260,00 kuna od 24. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 568.520,00 kuna od 25. lipnja 2009. do isplate te na iznos od 26.168,25 kuna od 13. rujna 2009. do isplate.

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-3551/2014-2 od 15. ožujka 2017. sudio je:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-467/13-10 od 20. ožujka 2014. u dijelu kojim je u održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2981/12 od 6. lipnja 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 284.260,00 kn (dvjestoosamdesetčetiritisućedvjestošezdeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2009. do isplate i iznos od 26.168,25 kn (dvadesetšesttisućastošezdesetosam kuna i dvadestpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2009 do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.104,42 kn (šesttisućastočetiri kune i četrdesetdvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2012. do isplate, sve po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.557,44 kn (dvadesettisućapetstopedesetsedam kuna i četrdesetčetiri lipe).

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv- 467/13-10 od 20. ožujka 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju u roku

od

osam

dana

iznos

od

568.520,00

kn

(petstošezdesetosamtisućapetstodvadeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2009. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.188,58 kn (jedanaest tisuća stoosamdeset osam kuna i pedesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2012. do isplate i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik S. Š. iz Z. poslovni broj Ovrv-2981/12 od 6. lipnja 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 568.520,00 kn (petstošezdesetosam-tisućapetstodvadeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2009. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.188,58 kn (jedanaesttisućastoosamdesetosam kuna i pedesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2012. do isplate i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv- 467/13-10 od 20. ožujka 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 37.678,96 kn i sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37.678,96 kn (tridesetsedamtisućašestosedamdesetosam kuna i devedesetšest lipa).

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.“

3. Tako je suđeno u sporu radi isplate naknade po osnovi tri ugovora o djelu, od kojih je u revizijskom stupnju sporno potraživanje u iznosu od 568.520,00 kuna po osnovi ugovora o pružanju monitoring usluga, analize i savjetovanja uprave tuženika.

4. Protiv drugostupanjske presude u točkama II. i III. izreke tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom revizijskom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Tužitelj je naveo da pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i u pobijanom dijelu preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tužiteljici naloži naknaditi tuženiku parnične troškove.

5. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Osnovano je tužitelj je u reviziji ukazao na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 7. i 8. ZPP koja je u drugostupanjskom postupku počinjena pogrešnom ocjenom provedenih dokaza i izvođenjem pogrešnih činjeničnih zaključaka, a s timu vezi i pogrešnom primjenom odredbe o teretu dokaza po čl. 221.a. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

9. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, isplata naknade po tri ugovora o djelu sklopljenih između tužitelja (izvođača) i tuženika (naručitelja) na temelju tri narudžbenice:

-broj 4500494168 od 2. lipnja 2009. kojom tuženik naručuje uslugu monitoringa, analize i savjetovanja,

-broj 4500494167 od 2. lipnja 2009. kojom tuženik naručuje uslugu organizacije sportskih natjecanja .korporativne igre i

-broj 4500509236 od 25. kolovoza 2009. kojom tuženik naručuje uslugu organizacije glazbenog programa na svečanoj večeri u U..

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju usmenog ugovora o djelu, da je tužitelj po narudžbama tuženika izvršio uslugu organizacije korporativnih igara koje su održane u Š. od 16. do 19. travnja 2009. te organizacije glazbenog programa na svečanoj večeri u U. 1. kolovoza 2009. Utvrdio je također da je tuženik tu uslugu naručio, tužitelj je izvršio uslugu za ugovorenu cijenu te izdao račune tuženiku, a tuženik nije prigovorio računima niti izvršenoj usluzi, dok račune nije platio. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen pozivom na odredbu čl. 29. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju naknadu za organizaciju korporativnih igara u Š. u iznosu od 284.260,00 sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 2009. do isplate, te za uslugu organizacije glazbenog programa na svečanoj večeri u U. u iznosu od 26.168,25 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2009 do isplate, te djelomično za parnične troškove (kako je navedeno u toč, I, izreke drugostupanjske presude. Ovaj dio drugostupanjske presude nije pobijan revizijom.

12. Taj sud je primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju naknadu za usluge monitoringa, analize i savjetovanja uprave iznos od 568.520,00 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

12.1. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da iz dostavljene dokumentacije i iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj tuženiku izvršio usluge navedene u računu broj 203/2009. od 9. lipnja 2009. (narudžbenica broj 4500494168 od 2. lipnja 2009.), budući da to, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne proizlazi iz priložene dokumentacije niti iz iskaza svjedoka. Na taj način prvostupanjski sud je, po shvaćanju drugostupanjskog suda, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

12.2. Ocjenom dokaza drugostupanjski sud je utvrdio da iz računa broj 203/2009 proizlazi da se naplaćuje usluga prema narudžbenici broj 4500494168 od 2. lipnja 2009. za izvršenu uslugu monitoringa, analize i savjetovanja uprave, a iz iskaza saslušanih svjedoka Z. R., D. J. i K. B. Z. proizlazi da takva usluga nije izvršena nego je taj račun izdan zbog dodatnih troškova organizacije korporativnih igara u Š., a zbog promijenjenih okolnosti tijekom održavanja tih igara. S tim u vezi je ocjenjeno nelogičnim i neživotnim da bi ugovorena naknada organizacije korporativnih igara u iznosu od 284.260,00 kn zbog promijenjenih okolnosti tijekom izvršenja usluge porasla za iznos od 568.520,00 kn naveden u računu broj 203/2009, uz nespornu činjenicu da usluga monitoringa, analize i savjetovanja uprave nije izvršena. Nadalje je navedeno kako tužitelj, na kojem je teret dokaza osnove i visine zahtjeva, niti tvrdi niti dokazuje koji su to troškovi obračunati pojedinačno za pojedinu dodatnu uslugu koja nije bila ugovorena, nego je navodno nastala zbog promijenjenih okolnosti i u kojem iznosu, čiji zbroj daje ukupan iznos od 568.520,00 kn naveden u računu broj 203/2009. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja, pa je na temelju odredbe čl. 221.a ZPP-a ocijenio da tužitelj nije dokazao izvršenje usluge u iznosu od 568.520,00 kn.

12.3. Slijedom navedenog je djelomično preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a i djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

13. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP treba poći od odredbe čl. 373.a ZPP prema kojoj će drugostupanjski presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu, ako prema stanju spisa nađe: 1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2. da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze.

14. Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenja prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). U takvom slučaju, ako na to upiru žalbeni navodi, ovlašten je ukinuti prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ako smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno (čl. 370. st. 1. ZPP), (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 2160/16-3 od 3. srpnja 2018., Rev-x 1094/2016-2 od 19. studenog 2019. ...).

15. Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbe čl. 221.a i čl. 370. ZPP, a što je bilo od utjecaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, to je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 221.a i u svezi sa čl. 370. ZPP.

16. Slijedom iznesenog, budući je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene red drugostupanjskim sudom, valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Odluka o trošku postupka povodom revizije donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.