REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 217/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja R. Š. iz P., OIB: ..., i II-tužiteljice I. R. iz P., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku S. S., odvjetniku u P., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-2533/14-2 od 4. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-803/13-16 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli- Pola br. Gž-2533/14-2 od 4. siječnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-803/13-16 od 16. svibnja 2014. i sudi:
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-803/13-16 od 16. svibnja 2014.
II. Tuženica je dužna tužiteljima naknaditi trošak revizije u iznosu od 27.375,00 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima J. Š., R. Š. i I. R. nematerijalnu štetu zbog smrti bliske osobe i to svakom od tužitelja u iznosu od 220.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom (toč. I.), kao i troškove postupka u ukupnom iznosu od 60.600,00 kuna (toč. II.). U preostalom dijelu, u visini od 4.950,00 kuna, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen (toč. III.), te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 20.300,00 kuna (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I.). Ujedno su tužitelji obvezani tuženici naknaditi parnične troškove u iznosu od 23.600,00 kuna (toč. II.). U preostalom dijelu, u visini od 3.300,00 kuna, zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen u cijelosti kao neosnovan (toč. III.).
3.1. Tužbu u ovom postupku podnijeli su J. Š. iz P., ..., R. Š. iz P., ... i I. R. iz P., .... Tijekom postupka J. Š. je preminuo te je rješenjem suda prvog stupnja od 10. srpnja 2017. utvrđen prekid postupka. Rješenjem suda prvog stupnja od 20. rujna 2017. pozvani su A. T. iz P., ..., R. Š. iz P., ... i I. R. iz P., ..., kao nasljednici pokojnog J. Š., na preuzimanje postupka.
3.2. Iz rješenja javnog bilježnika S. O. S. od 26. lipnja 2014. proizlazi da je A. T. pravo na sudjelovanje u predmetnom postupku ustupila R. Š. i I. R., koji su podneskom od 18. listopada 2017. preuzeli postupak u ovoj parnici kao nasljednici pok. J. Š.
4. Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete koju trpe zbog smrti člana obitelji (supruge J. Š., te majke I i II-tužitelja), a koja je smrtno stradala ... 1991.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je u predmetu Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj K-68/00 u kaznenom postupku protiv opt. H. M. zbog kaznenog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH 27. lipnja 2005. donesena presuda kojom je opt. H. M. proglašen krivim što je: „dana 14. travnja 1991. između 16,00 i 17,00 sati, unutar vojnog objekta-poligona između D. u. i K. kraj P., radi zadovoljavanja vlastitih seksualnih potreba, iznenada prišao A. Š., koja je na tom mjestu brala šparoge, pa kada je svoju potrebu ispoljio i ista počela bježati, sustigao ju te udarcima šakom po glavi oborio na zemlju, uslijed čega je A. Š. izgubila svijest, nakon toga ju vukao po travi oko dvanaest metara sve do žbunja te htijući je lišiti života nogom obuvenom u cipelu pritiskao njezin vrat i gornji dio prsa. što je uzrokovalo gušenje i smrt A. Š., time da ju je u žbunju i djelomično razodjenuo te se seksualno samozadovoljio, dakle drugog lišio života, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-ubojstvom opisano i kažnjivo po čl. 35. st.1. KZRH“ te je na temelju spomenutog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina,
- da je predmetna presuda djelomičnim prihvaćanjem žalbe branitelja preinačena od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom posl. br. I Kž-1018/05-3 od 27. kolovoza 2008. i to u odluci o kazni na način da je opt. H. M., zbog kaznenog djela iz čl. 35. st.1. KZRH zbog kojeg je proglašen krivim prvostupanjskom presudom na temelju čl. 35. st.1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.
10. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev obzirom da se u konkretnom slučaju štetni događaj dogodio unutar vojnog objekta-poligona od strane vojne osobe, tijekom služenja vojnog roka i to tijekom obavljanja dužnosti straže vojnog objekta, a što proizlazi iz dijela iskaza optuženika H. M. u kojem je naveo da je toga poslijepodneva kartao s drugim ročnicima: “inače na straži nije dopušteno kartanje, ali dežurni oficir koji je bio u obilasku nikada nije pravio smetnje pa su zato nastavili kartati pred njim“.
Prvostupanjski sud zaključuje da tuženica odgovara za počinjenu štete na temelju čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama (Službeni list SFRJ br. 7/85, 20/89, 40/89, 26/90 dalje: ZSOS) kojim je određeno da za štetu odgovara država ako je štetu počinila vojna osoba u svezi s obavljanjem službe, osim ako dokaže da je vojna osoba u danim okolnostima postupala onako kako je trebalo.
Nadalje, sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan po tuženici istaknuti prigovor zastare obzirom da je predmetna šteta počinjena kaznenim djelom, a od dana pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude, 27. kolovoza 2008., pa do dana podnošenja predmetne tužbe, 21. lipnja 2013. nije proteklo vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja kaznenog djela ubojstva sukladno čl. 377. st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti odnosnog slučaja te činjenicu da su tužitelji sa sada pok. A. Š. u vrijeme štetnog događaja zajedno živjeli u skladnim obiteljskim odnosima, ocijenio da tužiteljima u cijelosti pripada zatraženi iznos od po 220.000,00 kuna svakom na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe.
11. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je sud prvog stupnja izveo nepravilan zaključak o postojanju odgovornosti u smislu odredbe čl. 218. ZSOS, ocjenjujući da H. M. nije postupao u vezi obavljanja službe, obzirom da je isti radio kao „trpezarac“, a tog je dana postavljao ručak i večeru i brao šparoge. Nadalje, sud drugog stupnja smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi H. M. unutar vojnog objekta, u trenutku kada je zatekao A. Š., od iste tražio da se udalji s područja vojnog objekta, što bi imalo veze s obavljanjem službe.
12. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja ne može se prihvatiti pravilnim.
13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je H. M. u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog dijela bio vojnik na odsluženju vojnog roka, isti se nalazio unutar vojnog objekta, te je obavljao svoje dužnosti vezane uz odsluženje vojnog roka.
14. Sud drugog stupnja pri tome zaključuje da je vojnik H. M. u vrijeme počinjenog kaznenog dijela nije obavljao dužnost straže radi čega nije postupao u vezi obavljanja službe, ali pri tome zanemaruje da H. M. nije počinio štetni događaj u vrijeme korištenja slobodnog dana, već tijekom obavljanja svojih dužnosti unutar predmetnog vojnog objekta, bilo da je u konkretnom slučaju riječ o straži, patroli ili poslovima „trpezarca“.
15. Osoba na odsluženju vojnog roka (vojnik) je osoba na službi u oružanim snagama, kako to proizlazi iz odredbe čl. 3. st. 1. i 2. ZSOS.
16. U konkretnom slučaju do predmetnog štetnog događaja došlo je od strane vojnika, koji je postupao u svezi s obavljanjem službe, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer je H. M., štetnik u konkretnom slučaju, skrivio štetni događaj u vrijeme obavljanja dužnosti i u svezi s obavljanjem službe.
17. Stoga se odgovornost tuženice temelji na odredbi čl. 218. st.1. ZSOS, a kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.
18. S obzirom da je prednica tužitelja smrtno stradala, to suprug pok. A. Š., sada pok. J. Š. te I i II-tužitelji, njihova djeca i ujedno nasljednici pok. J. Š., u smislu čl. 201. ZOO imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete, te je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je sada pok. J. Š., kao i djeci pokojne s tog osnova dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 220.000,00 kuna.
19. Također je prvostupanjski sud pravilno odbio istaknuti prigovor zastare od strane tuženice. Naime, u ovom postupku riječ o zahtjevu tužitelja za naknadom štete uzrokovane kaznenim djelom, a kazneni postupak dovršen je osuđujućem presudom, zbog čega se, prilikom ocjene je li nastupila zastara, primjenjuje dulji zastarni rok propisan odredbom čl. 377. st. 1. ZOO, a ne rok propisan odredbom čl. 376. st. 1. ZOO, kako to tijekom postupka smatra tuženica.
20. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženici je naloženo tužiteljima naknaditi trošak revizije u iznosu od 9.900,00 kuna, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15), što s pripadajućim PDV- om iznosi 12.375,00 kn, kao i trošak sudskih pristojbi na reviziju u iznos od 15.000,00 kuna, što ukupno iznosi 27.375,00 kuna.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
