REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 454/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz O., Republika Srbija, JMBG: ..., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S. B., protiv tuženika P. G. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i brisanja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2222/17-3 od 13. studenoga 2018., kojom je potvrđena u odluci o glavnoj stvari, a djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4468/13-69 od 23. siječnja 2017., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2222/17-3 od 13. studenoga 2018. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4468/13-69 od 23. siječnja 2017. kojom je utvrđeno da je kupoprodajni ugovor od 7. listopada 1991. na temelju kojeg je tuženik uknjižio pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6858 k.o. S. B., u naravi k.č.br. 3288/3 – kuća br. 59a i dvorište u Ulici ... površine 238 m nepostojeći ugovor te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6858 k.o. S. B. u naravi k.č.br. 3288/3 – kuća br. 59a i dvorište u Ulici ... površine 238 m s imena tuženika P. G. te uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da kao vlasnika predmetne nekretnine upiše tužitelja V. R., a djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka odbijanjem s te osnove zahtjeva tužitelja preko iznosa 61.875,00 kn, tj. odbijanjem zahtjeva za daljnjih 5.000,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši odbacivanje tužbe tužitelja odnosno preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Obzirom na označenu vrijednost predmeta ovog spora, a koja prelazi iznos 200.000,00 kn, to je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Odredbom čl. 338. st. 2. ZPP-a propisano je da uvod presude uz ostalo sadrži ime i prezime ili naziv, osobni identifikacijski broj te prebivalište ili boravište odnosno sjedište stranaka.
U uvodu nižestupanjskih presuda uz ime i prezime te prebivalište tužitelja, a koje je u Republici Srbiji, izostao je osobni identifikacijski broj, a kojeg tužitelj do danas nije dostavio u spis predmeta.
8. Prema odredbi čl. 2. Zakona o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine", broj 60/08 – dalje: ZOIB) osobni identifikacijski broj stalna je identifikacijska oznaka obveznika osobnog identifikacijskog broja koju korisnici osobnog identifikacijskog broja koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
Prema odredbi čl. 5. toč. 1. ZOIB obveznik osobnog identifikacijskog broja kojim se osobni identifikacijski broj određuje i dodjeljuje jesu hrvatski državljani, pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske i strane fizičke i pravne osobe, kod kojih je nastao povod za praćenje na području Republike Hrvatske.
9. Polazeći od citiranih odredbi, proizlazi da je i tužitelj, premda je strani državljanin (državljanin Republike Srbije) je obveznik osobnog identifikacijskog broja vezano za provedbu pobijane pravomoćne presude u zemljišnim knjigama općinskog suda.
10. Okolnost što tužitelj osobni identifikacijski broj do danas nije ishodio, a zbog čega je isti izostao u uvodu nižestupanjskih presuda, ne čini ove nezakonitim, jer je u procesnopravnom smislu i bez postojanja osobnog identifikacijskog broja stranačka te parnična sposobnost tužitelja neupitna, niti taj nedostatak pobijanu presudu čini nerazumljivom, posebno ne nezakonitom.
U svakom slučaju tužitelj će, a kako bi mogao provesti pobijanu presudu u zemljišnim knjigama općinskog suda morati prethodno zatražiti dodjelu mu osobnog identifikacijskog broja, sukladno odredbama ZOIB.
Dakle, izostanak oznake osobnog identifikacijskog broja tužitelja u uvodu nižestupanjskih presuda nema za posljedicu da bi ove bile opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 338. ZPP-a.
11. Neosnovano se u reviziji prigovara da navodnim propustom suda da prije određivanja osobe kojoj se povjerava grafološko vještačenje potpisa tužitelja na spornom ugovoru tuženik bio onemogućen u raspravljanju, a kod činjenice da je sud provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na spornom ugovoru odredio sukladno odredbi čl. 250.-263. ZPP-a, te je tuženiku tijekom postupka omogućeno aktivno sudjelovanje u njemu uključujući i očitovanje na nalaz provedenog vještačenja. Utoliko su i bespredmetni revizijski prigovori glede ovlaštenja Centra za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenje I. V. pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
12. Dakle, suprotno revizijskim navodima tuženika on nije bio onemogućen u raspravljanju vezano za provedbu dokaza grafološkim vještačenjem, zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
13. Kako pak pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
14. Neosnovano tuženik ustraje u prigovoru da je tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom, pozivajući se na odredbu čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - u reviziji se pogrešno navodi čl. 123. Zakona o zemljišnim knjigama!), a zbog čega da je tužbu trebalo odbaciti, u čemu pak nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
15. Tužitelj svoj zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva na spornoj nekretnini upisanoj na ime tuženika, a na temelju nepostojećeg ugovora temelji na odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04 – dalje: ZZK).
Prema odredbi stavka 1. tog članka nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. 16. Kod činjenice da je u postupku utvrđeno da je tuženik upisao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. listopada 1991. koji je utvrđen nepostojećim, a nakon što je na temelju provedenog grafološkog vještačenja utvrđeno da tužitelj nije kao prodavatelj potpisao kupoprodajni ugovor od 7. listopada 1991. u kojem je tuženik naznačen kao kupac, ocijeniti je da zahtjev tužitelja kao ranijeg nositelja knjižnog prava, a koje je bilo povrijeđeno uknjižbom u korist tuženika na temelju nepostojećeg ugovora, je osnovan.
Upravo zato na zahtjev tužitelja nema mjesta primjene odredbe čl. 123. ZVDSP, a kada je tužitelj realno stekao mogućnost ostvarivanja zaštite svojeg povrijeđenog knjižnog prava u smislu odredbe čl. 129. st. 1. ZZK, tek u ovom postupku.
Zato, a suprotno revizijskim navodima tuženika donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.
17. Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda, a kojima je na temelju rezultata provedenog postupka utvrđeno da tužitelj nije skriptor potpisa na spornom kupoprodajnom ugovoru od 7. listopada 1991., vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a što u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a. Stoga se ovaj sud na takve revizijske navode i neće posebno osvrtati.
18. Slijedom navedenog, kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju tuženika trebalo je odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
