REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2312/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. kao vlasnika obrat K. P., V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. V., N. R. & T. C. C. u V., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-669/17- 2 od 14. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-413/16-53 od 11. travnja 2017., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-669/17-2 od 14. ožujka 2018. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-413/16-53 od 11. travnja 2017., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.059.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, iznos od 428.959,28 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, također kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i parnični trošak u iznosu od 764.375,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti iznos od 428.959,28 kuna sa zateznom kamatom (toč. I.), dok je prihvaćena žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da mu tuženica isplati iznos od 4.059.000,00 kuna, sa zateznom kamatom (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 76.437,50 kuna (toč. III.).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak. 4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je tužitelj 14. listopada 2003. sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, na rok od jedne godine, koji ugovor je produljivan, u skladu s naputcima nadležnog ministarstva,
- da je 2003. na temelju ugovora o zakupu tužitelj uveden u posjed zakupljenog zemljišta po načelniku Općine U.,
- da je tužitelj na temelju ugovora o zakupu, sukladno odredbama čl. 33. Pravilnika o načinu i postupku za ostvarivanje novčanih poticaja i naknada u poljoprivredi i ribarstvu („Narodne novine“ broj 53/00, 98/00, 17/01, 24/01, 71/01, 68/02 i 94/02) kod nadležnog ureda državne uprave Županije Karlovačke ishodio upis u Upisnik proizvođača žita, uljarica i šećerne repe (dalje: Upisnik), u koji se upisuju proizvođači u sustavu poticaja,
- da se tijekom 2008. tužitelj nalazio u posjedu ukupno 270,60 ha poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to parcela koje su pobliže pojedinačno opisane u potvrdi Općine U. od 28. ožujka 2007. i 10. travnja 2007.,
- da je na navedenim površinama tužitelj zasadio pšenicu i raž te da se bavio ekološkom proizvodnjom, a za što je 20. svibnja 2008. podnio zahtjev za poticaj u biljnoj proizvodnji za ekološku proizvodnju krušnih žita, pšenice i raži i to za ukupno 65,2002 ha ekološke pšenice i 194,4784 ha raži,
- da je u zahtjevu za poticaj tužitelj naveo pojedinačno sve nekretnine u vlasništvu tuženice za koje mu je Općina U. izdala potvrdu o zakupu,
- da je na temelju tog podnesenog zahtjeva tužitelju isplaćen poticaj za biljnu proizvodnju ratarskih kultura i to krušnih žita ekološke pšenice i ekološke raži za 2008. u ukupnom iznosu od 779.035,80 kuna,
- da je inspekcijskim nadzorom koji je 20. studenog 2008. proveden nad obrtom K. u vlasništvu tužitelja radi provjere udovoljavanja uvjetima za ostvarivanje prava na novčani poticaj u biljnoj proizvodnji za naprijed navedenih 65,2002 ha ekološke pšenice i 194,4784 ha raži, koji je vršen uz pomoć geodetske izmjere i identificiranja onih nekretnina koje je tužitelj prijavio u sustav poticaja, kao nekretnina na kojima ima zasađenu pšenicu i raž, utvrđeno da je tužitelj na prijavljenim česticama umjesto 65,2002 ha ekološke raži imao zasađenu količinu od 19,3815 ha, a da se razlika površine od 45,8187 nalazi na katastarskim česticama koje nisu upisane u upisnik, odnosno koje nisu prijavljene, te da je tek na 56,8179 ha zasijana raž na česticama prijavljenim u upisnik, dok je preostala sjetva u površini od 137,6605 ha izvršena na drugim česticama, koje nisu prijavljene u upisnik,
- da je rješenjem Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Uprave poljoprivredne i fitosanitarne inspekcije od 16. travnja 2009., koje je potvrđeno po rješenju Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 15. srpnja 2009. tužitelj obvezan vratiti poticaj u ukupnom iznosu od 779.035,80 kuna, uz zabranu ostvarivanja prava na poticaje, sve do povrata ovih sredstava,
- da je prisilnom naplatom tijekom 2009. s računa obrta vl. Tužitelja ustegnut iznos od 30.834,45 kuna, tijekom 2010. iznos od 71.653,75 kuna, tijekom 2011. iznos od 325.433,66 kuna odnosno ukupno 427.921,86 kuna,
- da tužitelj zbog utvrđenih nepravilnosti nije dobio poticaje za 2009., 2010. i 2011., a da je visina poticaja tih godina iznosila 5.000,00 kuna po ha, što znači za površinu od 270,60 ha 1.353.000,00 kuna godišnje odnosno 4.059.000,00 kuna za tri godina.
8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev obzirom je utvrdio da je uvođenje tužitelja u posjed predmetnih nekretnina bilo nezakonito, jer je tužitelj protivno odredbi čl. 34. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 66/01 i 87/02 - dalje: ZPZ/01) uveden u posjed po Općini U., umjesto po nadležnom županijskom uredu za gospodarstvo. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da se odgovornost tuženice ogleda u čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93, 92/96, 48/99 i 59/01 - dalje: ZSU) obzirom je tužitelj zbog propusta Općine U. većim dijelom uveden u posjed nekretnina za koje nije zaključio ugovor o zakupu, čime je doveden u zabludu, a radi čega je i podnio zahtjev za poticaje u odnosu na nekretnine koje u stvarnosti na terenu nije posjedovao, a niti obrađivao.
Nadalje sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj osim oduzetih novčanih sredstava ima pravo i na poticaje, a koje pravo može ostvariti samo ona osoba koja je i inače ovlaštena ostvariti novčana sredstva na ime poticaja pod uvjetom da proizvodnju ostvaruje na nekretninama koje posjeduje kao zakonit i pošten posjednik. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da je upravo takvu vrstu posjeda imao tužitelj obzirom je uveden u posjed nekretnina, na kojima je imao zasijanu ekološku raž i pšenicu, od strane Općine U., kao i da je dokazao da je obrađivao površinu od oko 260-270 hektara i da se u konkretnom slučaju na čitavoj površini radila ekološka proizvodnja.
9. Odlučujući povodom žalbe tužene sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 428.959,28 kuna, obzirom tužitelj do inspekcijskog nadzora nije znao, niti mogao znati da proizvodnju ne obavlja na zakupljenim nekretninama, radi čega je oduzimanje novčanih sredstava posredna šteta nastala kao indirektna posljedica nezakonitog i nepravilnog rada jedinice lokalne samouprave u povjerenim poslovima sklapanja ugovora o zakupu i ispunjenja ugovornih obveza tužene.
Nadalje sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja u dosuđenom iznosu na ime poticaja u razdoblju 2009. do 2011. Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije dokazao postojanje štete po osnovi izmakle koristi zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na poticaje u razdoblju 2009. do 2011., te da je tužitelj navedeno pravo mogao ostvariti samo pod pretpostavkom usklađivanja stanja faktičnog posjeda i nekretnina koje su predmet postojećeg ugovora o zakupu. Osim toga zaključuje da kod zakonske nedopuštenosti realizacije novčanih poticaja za ekološku proizvodnju, na nekretninama koje nisu obuhvaćene ugovorom o zakupu, ne postoji izvjesnost da bi prema redovnom tijeku stvari tužitelj ostvario poticaje u 2009., 2010. i 2011.
10. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
11. Naime, drugostupanjski sud ispušta iz vida činjenične tvrdnje tužitelja koje ukazuju da je za tužitelja nakon provedenog inspekcijskog nadzora vrijedila zabrana podnošenja zahtjeva za poticaje.
12. Kako proizlazi iz rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 15. srpnja 2009., kojim je potvrđeno rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Uprave poljoprivredne i fitosanitarne inspekcije od 16. travnja 2009., a kojim je utvrđena obveza tužitelja na povrat ostvarenih novčanih poticaja, tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu državne potpore do podmirenja nastalih novčanih obveza te korisnik državne potpore može podnijeti novi zahtjev za stjecanje prava na državnu potporu određenu Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu („Narodne novine“ broj 87/02, 117/03, 82/04, 12/05, 85/06, 141/06 i 85/08) po proteku jedne godine, računajući od dana konačnosti rješenja kojim poljoprivredni inspektor naređuje korisniku povrat sredstava.
13. U situaciji nezakonitog i nepravilnog rada jedinice lokalne samouprave, koji je za posljedicu između ostalog imao i prethodno navedenu činjenicu zabrane i nemogućnosti podnošenja zahtjeva za poticaje, nejasan je zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj zatražene poticaje mogao ostvariti samo pod pretpostavkom usklađivanja stanja faktičnog posjeda i nekretnina koje su predmet postojećeg ugovora o zakupu.
14. Revident također osnovano prigovara da je drugostupanjski sud izgubio iz vida da je jedan dio nekretnina, koje su predmet postojećeg ugovora o zakupu, usklađeno s faktičnim stanjem posjeda, radi čega bi tužitelju pripao barem iznos poticaja u postotku usklađenog stanja faktičnog posjeda i nekretnina, koje su predmet postojećeg ugovora o zakupu.
15. Osim toga valja napomenuti da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj sjetvu vršio na državnom poljoprivrednom zemljištu i to upravo na površini koja je i ugovorena, radi čega je prilikom provođenja inspekcijskog nadzora utvrđeno da se razlika obrađene površine nalazi na katastarskim česticama koje nisu upisane u upisnik, ali sama površina obrađenih čestica odgovara onoj površini koju je tužitelj prijavio u sustav poticaja, radi čega je nejasan zaključak drugostupanjskog suda da ne postoji izvjesnost da bi prema redovnom tijeku stvari tužitelj ostvario poticaje za nadolazeće razdoblje.
16. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati), valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
17. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tuženice i dati jasne razloge u svojoj odluci.
18. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
