Poslovni broj: 2 UsI-1328/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz D. M., OIB: …, koga zastupa opunomoćenica J. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Vatrogasne zajednice Osječko – baranjske županije, J. J. Strossmayera 200, Osijek, OIB: 73290589651, koga zastupaju službene osobe Z. Č. i G. D., radi natječaja za izbor i imenovanja županijskog vatrogasnog zapovjednika, 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje odluke o poništenju javnog natječaja za izbor i imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika Klasa: 007-02/21-05/2, Urbroj: 2158/104-01-21-5 od 28. rujna 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Osporavanom odlukom tuženika Klasa: 007-02/21-05/2, Urbroj: 2158/104-01- 21-5 od 28. rujna 2021. poništen je javni natječaj za izbor i imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika objavljen u Narodnim novinama broj: 78/2021 od 9. srpnja 2021. te na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i na internet stranicama Vatrogasne zajednice osječko – baranjske županije i Hrvatske vatrogasne zajednice. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijana odluka nezakonita te da je bio jedan od kandidata na navedenom natječaju, tijekom kojega je utvrđeno da ispunjava sve uvjete za vatrogasnog zapovjednika. Činjenica da isti ispunjava sve uvjete utvrđena je i od strane predsjedništva tuženika na sjednici održanoj 21. srpnja 2021. Poziva se i na zapisnik Povjerenstva za provedbu javnog natječaja od 26. srpnja 2021., a u kojem je utvrđeno da su na natječaj pristigle tri prijave te da su tužitelj i Z. C. ispunili propisane formalne uvjete. Nadalje, navodi kako su on i Z. C. dobili jednak broj bodova na četiri grupe, od ukupno pet grupa, a da je kandidat Z. C. ostvario prednost samo u jednoj grupi i to usmeni intervju/razgovor s kandidatom, obzirom da je isti dobio 5 bodova, a tužitelj 3 boda. Zbog toga je utvrđeno da je Z. C. ostvario prednost prilikom bodovanja na navedenom natječaju i to na način što je ostvario ukupno 14 bodova, a tužitelj ukupno 12 bodova. Stoga je predsjedništvo tuženika zatražilo od glavnog vatrogasnog zapovjednika Hrvatske vatrogasne zajednice suglasnost za imenovanje kandidata Z. C. županijskim vatrogasnim zapovjednikom, međutim glavni vatrogasni zapovjednik je u svom očitovanju Klasa: 900-02/21-04/27, Urbroj: 444-02- 21-3 od 6. rujna 2021. odbio dati traženu suglasnost. Ovo s obrazloženjem da kandidat Z. C. ne ispunjava uvjet od najmanje deset godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini. Stoga tužitelj smatra da kako predloženi kandidat Z. C. nije dobio potrebnu suglasnost za imenovanje, da je u smislu odredbi članka 9. stavka 1. i 10. stavka 1. i 2. Pravilnika Hrvatske vatrogasne zajednice o postupku izbora županijskog vatrogasnog zapovjednika i zamjenika županijskog vatrogasnog zapovjednika, odnosno vatrogasnog zapovjednika Grada Z. (Narodne novine, broj: 27/21. i 30/21., nastavno: Pravilnik), on trebao biti predložen za imenovanje na novoj sjednici. Međutim, tuženik nije postupio po relevantnoj odredbi članka 10. stavka 2. Pravilnika te utvrdio da je još jedino tužitelj preostao kao kandidat koji zadovoljava uvjete, već je donio nezakonitu odluku. Ukazuje i kako navedena odluka ne sadrži obrazloženje pa je nejasno zbog čega isti nije predložen, a kada ispunjava sve potrebne uvjete za obavljanje predmetne dužnosti. Stoga predlaže sudu poništavanje osporavane odluke, uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini nespornim provedbu navedenog natječaja te činjenicu da je na istome kandidat Z. C. ostvario najviše bodova i da je utvrđeno kako tužitelj ispunjava uvjete iz javnog natječaja. Ne spori niti činjenicu da je glavni vatrogasni zapovjednik Republike Hrvatske odbio dati suglasnost za imenovanje kandidata Z. C. te da je povodom toga održao novu sjednicu, ali da je tijekom iste utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz natječaja. Naime, jedan od uvjeta natječaja bio je i dokaz da kandidat nije kažnjavan za kaznena djela protiv službene dužnosti (Glava XXVIII Kaznenog zakona) te je tužitelj dostavio potvrdu iz kaznene evidencije kako na dan 21. srpnja 2021. nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz članka 51. stavka 1. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine, broj: 125/19., nastavno: Zakon). Obzirom da su ostali kandidati dostavili dokaz iz kaznene evidencije o tome da nisu osuđivani, na ponovnoj sjednici je ocjenjeno da je isti osuđen za kazneno djelo previđeno u članku 51. stavka 1. Zakona pa da u trenutku raspisivanja natječaja nije ispunjavao uvjete za izbor. Stoga je tuženik pristupio utvrđivanju dostupnih podataka iz kaznene evidencije te je isti utvrdio kako je kandidat D. Š. pravomoćno osuđen za kazneno djelo navedeno u članku 51. Zakona. Naime, tuženik je izvršio uvid u e-podatke Županijskog suda u Osijeku te je utvrdio da je presudom Županijskog suda u Osijeku broj: K-34/19 tužitelj osuđen zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona – nezakonito pogodovanje i kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. Kaznenog zakona – krivotvorenje službene ili poslovne isprave, a da je odluka potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 289/2020, u odnosu na kazneno djelo protiv službene dužnosti. Zbog toga je tuženik donio odluku kojom poništava predmetni natječaj, obzirom da nakon odbijanja suglasnosti za kandidata Z. C., više nije bilo kandidata koji ispunjavaju uvjete za mjesto županijskog vatrogasnog zapovjednika. Na kraju tuženik ukazuje kako poništenje natječaja nije odluka o imenovanju pa nije niti upravni akt te smatra da protiv iste nije dopušteno voditi upravni spor.

Podneskom od 27. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te ističe kako iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave jasno proizlazi da prema podacima iz kaznene evidencije tužitelj nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz članka 41. stavak 1. točka 4. i 5. Zakona te da je uvjerenje službenim putem pribavio tuženik i kao takvog ga prihvatio u natječajnom postupku. Smatra i da je tuženik proizvoljno utvrdio kako je tužitelj kažnjavana osoba i to uvidom u e-predmet Županijskog suda u Osijeku. Navodi i kako pravomoćna presuda protiv njega više ne egzistira, budući je dopuštena obnova kaznenog postupka pa tako ne egzistira ni izrečena kazna, a tužitelj se ima smatrati nevinom osobom.

Dana 2. veljače 2022. tužitelj je ovome sudu dostavio pravno mišljenje izv. prof. dr. sc. I. M. sa Zavoda za kaznene znanosti – katedre za kazneno postupovno pravo, Pravnog fakulteta u R. od 31. siječnja 2022., a za koje smatra da je relevantno za predmet spora. Ukazuje na dio mišljenja u kojem se navodi kako pravomoćnošću rješenja kojim se dopušta obnova kaznenog postupka, prijašnja presuda ne prestaje postojati, ali gubi svojstvo pravomoćnosti. Stoga se tužitelj ima smatrati nedužnim dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne dokaže krivnja.

Tuženik se podneskom od 10. ožujka 2022. očitovao na navode iz podneska tužitelja te navodi da ustraje kod odgovora na tužbu, budući neovisno o činjenici da je dozvoljena obnova postupka tijekom kojega je tužitelj bio osuđen zbog kaznenog djela, isto predstavlja zapreku da bude izabran na radno mjesto zapovjednika. Poziva se i na članak 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku te ističe da presuda i nadalje proizvodi pravne učinke i da ista nije stavljena izvan snage. Ponavlja kako je tužitelj počinio kazneno djelo koje predstavlja zabranu temeljem odredbe članak 41. Zakona, bez obzira na njegovu eventualnu blažu osudu. Osporava dostavljeno mišljenje profesora I. M., obzirom da je navedeno mišljenje isti dao po zahtjevu tužitelja te da se radi o naplatnom poslu.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis i priložene isprave, a dana 17. ožujka 2022. održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tijekom rasprave opunomoćenica tužitelja je izjavila da da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod navoda iz dostavljenih podnesaka. U odnosu na uručeni podnesak tuženika očituje se da sva natječajna dokumentacija u odnosu na kandidate D. Š. i D. C. je analizirana i procijenjena prije nego li je tražena suglasnost od glavnog vatrogasnog zapovjednika. Suglasnost je tuženik tražio za kandidata Z. C. isključivo iz razloga što je isti po broju bodova ostvario bolje rezultate na intervju u odnosu na drugog kandidata koji je također zadovoljavao sve uvjete iz predmetnog natječaja. Tuženik je nakon što je kandidatu Z. C. odbijena suglasnost od strane glavnog vatrogasnog zapovjednika, a protivno strogo formalnim pravilima propisanim odredbama članaka 9. i 10. Pravilnika na narednoj sazvanoj sjednici Povjerenstva svojevoljno i protivno strogo formalnoj proceduri i svim važećim propisima tražio razloge da ocjeni tužitelja na način da isti ne zadovoljava uvjete iz predmetnog natječaja. Tuženik to čini tako da „na svoju ruku“ i protivno zakonskim pravilima izvršava uvid u e-komunikaciju sudova u Republici Hrvatskoj ne uvažavajući službenu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio prilikom kandidiranja za predmetni natječaj u roku u kojem je istu trebao dostaviti i koja je kao takva valjana i vjerodostojna. Tuženik pogrešno tumači pravo, izvršava uvid u presude i na taj način isključuje tužitelja iz predmetnog natječaja, a da je pritom imao svu potrebnu i važeću dokumentaciju i bio obvezan postupiti prema Pravilniku te prijedlog za imenovanje tužitelja kao jedinog preostalog kandidata koji zadovoljava uvjete raspisanog natječaja sa cjelokupnom natječajnom dokumentacijom u što kraćem roku, a ne dužom od 15 dana od zaprimanja obrazloženja župana dostaviti Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici. Da je neosnovano i neutemeljeno tumačenje o osuđivanosti tužitelja tuženik je potkrijepio pravnim mišljenjem prof. dr. sc. I. M. sa Zavoda za kaznene znanosti – katedre za kazneno postupovno pravo Pravnog fakulteta u R. Dodaje i da u zapisniku o provedbi javnog natječaja za izbor i imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika od 26. srpnja 2021. i to na listu 5, treći odlomak u kojem stoji: „povjerenstvo je utvrdilo da kandidati Z. C. i D. Š. ispunjavaju formalne uvjete javnog natječaja te su sukladno mjerilima VZOBŽ za vrednovanje kandidata za javni natječaj za izbor i imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika, navedeni kandidati pozvani na intervju“. Neosnovano navodi tuženik da nije postojala rang lista kandidata nakon provedenog bodovanja te u tom smjeru tužitelj ukazuje na listi 7 prethodno navedenog zapisnika u kojem stoji da je kandidat Z. C. ostvario ukupno 14 bodova, a kandidat D. Š. da je ostvario ukupno 12 bodova, a iz tablice koja prethodi navedenoj rang listi vidljivo je da je navedena razlika ostvarenja isključivo u segmentu usmenog intervjua – razgovor s kandidatom. Ukazujemo da je povjerenstvo na sjednici od 21. srpnja 2021. utvrdilo da se prijava kandidata D. Č. ima smatrati nepotpunom. Tužitelj ukazuje da je uvjerenje o nekažnjavanju službeni dokument koji se ima smatrati istinitim i vjerodostojnim te ga je tuženik sukladno uvjetima natječaja pribavio službenim putem te isto uvjerenje sadržava sve podatke koji su propisani natječajnom dokumentacijom te je pribavljeno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Iz zapisnika o provedbi postupka javnog natječaja od 26. srpnja 2021. na listu 2 pozitivno je ocjenjena kandidatura D. Š. u odnosu na uvjet kažnjavanosti koja je bila propisana uvjetima natječaja. Opreza radi, tužitelj ukazuje da se tužitelj ne može prema hrvatskom kaznenom zakonodavstvu smatrati pravomoćnom osuđivanom osobom budući da se na Ž. s. u O. vodi kazneni postupak ta da je u odnosu na istoga dopuštena obnova kaznenog postupka. Ovakvo tumačenje predstavljalo bi kršenje Ustavom i Konvencijom zajamčenih ljudskih prava da se nitko ne može smatrati krivim za kazneno djelo prije negoli mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja.

Tijekom rasprave službene osobe tuženika izjavljuju da ostaju kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, kao i kod podneska koji su predali u spis. Prvenstveno ističu kako su u ovom upravnom sporu dovedeni u neravnopravan položaj, budući nije ostavljena mogućnost zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku odvjetniku, dok ih Državno odvjetništvo nije željelo zastupati pa ukazuju da su pravni laici koji su dovedeni u poziciju da tumače pravo i pravne norme. Međutim, osporavaju sve navode tužitelja te smatraju da su iste nejasne i suprotne odredbama Pravilnika. Tako navode da je u konkretnom slučaju predsjedništvo Županijske vatrogasne zajednice donosilo odluku o raspisivanju natječaja i provođenju postupka natječaja, kao i donošenja odluka. Dakle, predsjedništvo je nadležnu sukladno Pravilniku te se ne radi o nikakvoj povjerenstvu. Ističu i kako je točno da je u postupku natječaja utvrđeno koji kandidati ispunjavaju uvjete te da je kandidat C. ocijenjen najboljim kandidatom i to ne samo na temelju intervjua, već na temelju cjelokupne natječajne dokumentacije. Osporavaju i da su izradili bilo kakvu rang listu prema kojoj bi kandidat Š. bio drugo ocjenjeni kandidat, što nije točno, već su prema Pravilniku utvrdili da je kandidat C. najbolji kandidat. O tome su prijedlog i dostavili glavnom vatrogasnom zapovjedniku, koji je taj prijedlog odbio pa su sazvali novu sjednicu predsjedništva na kojoj su razmatrane daljnje pravne mogućnosti. Na toj sjednici utvrđeno je da je drugi kandidat Š. pravomoćno osuđena osoba i da se radi o djelu iz članka 51. Zakona. Nadalje, naknadnom provjerom zaključili su i da se potvrda o neosuđivanosti kandidata Š. razlikuje od potvrde koju su dostavili drugi kandidati, budući je u istim potvrdama stajalo da nisu osuđivani, dok je u potvrdi kandidata Š. stajalo da nije osuđen za određeno kazneno djelo. Obzirom na situaciju da su bili sigurni kako će kandidat C. biti usvojen od strane glavnog zapovjednika pa im je rečeno da on ispunjava uvjete, a kako su naknadno utvrdili da na strani kandidata Š. postoje određene okolnosti za koje su smatrali da ga također neće biti moguće imenovati, odlučili su poništiti natječaj. Smatraju da takvim postupanjem za niti jednog kandidata nije nastupila šteta te će isti moći pristupiti novom natječaju. Nejasno je zbog čega tužitelj inzistira na spominjanju župana i njegovog imenovanja, kada to ovdje nije bilo slučaj, već se radilo o odbijanju prijedloga od strane glavnog vatrogasnog zapovjednika. U skladu s cjelokupnom situacijom zatražili su imenovanje v.d. zapovjednika i taj prijedlog je odobren od strane glavnog vatrogasnog zapovjednika, a novi natječaj će biti raspisan u propisanom roku. Ističu da je predsjedništvo donijelo odluku o formiranju natječajne komisije te da je predsjedništvo donijelo odluku o izboru jednog kandidata, odnosno kandidata C.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Ovaj sud prvenstveno navodi kako se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da se protiv pobijane odluke ne može tražiti sudska zaštita u okviru upravnog spora. Naime, u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019., a u kojem se navodi da se u ovakvim postupcima radi o interesu (pa i pravu) kandidata jer je sam učinak odluke o izboru kandidata za tu osobu važan, o tome ovisi hoće li se s tom osobom sklopiti ugovor o radu ili ne, članak 44. Ustava zahtijeva jednake uvjete kad je riječ o primitku u javne službe. Stoga, formalna jednakost kandidata u natječaju nije dostatna za ispunjenje zahtjeva tog ustavnog jamstva. Ustavni sud stoga smatra da pristup javnim službama mora biti osiguran i kroz mogućnost sudske kontrole takvog postupka pa je stoga i ovaj sud prihvatio nadležnost za postupanje u ovoj upravnoj stvari te tužbu ocijenio dopuštenom.

Iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik raspisao javni natječaj za izbor i imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika i da su se na isti natječaj javila tri kandidata i to tužitelj, Z. C. i D. Č. Prilikom provedbe natječaja utvrđeno je da natječajna prijava kandidata D. Č. ne sadržava sve formalne uvjete pa je isti isključen iz daljnjeg tijeka natječaja i to na način da se isti ne smatra kandidatom. Istovremeno je utvrđeno kako tužitelj i Z. C. ispunjavaju sve formalne uvjete natječaja kao kandidati te je na zapisniku od 26. srpnja 2021. povjerenstva za provedbu natječaja utvrđeno bodovanje i rang lista kandidata, a kako to propisuje članak 6. Pravilnika i to na način što je utvrđeno da kandidat Z. C. ostvaruje ukupno 14 bodova, a tužitelj ukupno 12 bodova. U skladu s navedenim donijet je zaključak kako je kandidat Z. C. ostvario veći broj bodova pa je prema tome, a u skladu s odredbom članka 6. stavka 2. Pravilnika predsjednik predsjedništva podnio prijedlog za imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika i navedeni prijedlog sa cjelokupnom natječajnom dokumentacijom dostavio Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici uz zahtjev za suglasnost. Dopisom Republike Hrvatske, Hrvatske vatrogasne zajednice Klasa: 900- 02/21-04/27, Urbroj: 444-02-21-3 od 6. rujna 2021., glavni vatrogasni zapovjednik, odbio je dati suglasnost za imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika u odnosu na kandidata Z. C., budući isti ne ispunjava uvjet od najmanje deset godina iskustva na poslovima vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima na državnoj, županijskoj ili lokalnoj razini, a sve iz razloga jer iz natječajne dokumentacije proizlazi da isti ima četiri godine traženog iskustva.

Dakle, u smislu odredbe članka 12. stavka 1. Pravilnika glavni vatrogasni zapovjednik odbio je dati suglasnost na predloženog kandidata, s prethodno opisanim obrazloženjem te je isto dostavljeno predsjedništvu tuženika.

Stavkom 2. članka 12. Pravilnika propisano je da će predsjednik predsjedništva sazvati novu sjednicu predsjedništva na kojoj će se utvrditi prijedlog za imenovanje županijskog vatrogasnog zapovjednika sa liste kandidata koji zadovoljavaju uvjete raspisanog natječaja i prijavili su se na navedeni te će prijedlog sa cjelokupnom natječajnom dokumentacijom u što kraćem roku, a ne dužem od 15 dana od zaprimanja obrazloženja glavnog vatrogasnog zapovjednika iz stavka 1. ovog članka dostaviti Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici.

Pri tome sud naglašava kako se tužitelj u tužbi pogrešno poziva na članak 10. Pravilnika, budući u konkretnom slučaju nije došlo do situacije u kojoj župan odbija imenovati predloženog kandidata, već je suglasnost odbio dati glavni vatrogasni zapovjednik, a što je propisano člankom 12. Pravilnika.

Obzirom na navedeno, a u smislu odredbe članka 12. stavka 2. Pravilnika, sazvana je nova sjednica predsjedništva, a na kojoj je, obzirom da je odbijen zahtjev za davanje suglasnosti kandidata Z. C., raspravljano i utvrđivano o prijedlogu za traženje suglasnosti u odnosu na imenovanje tužitelja za županijskog vatrogasnog zapovjednika.

Navedena sjednica održana je 29. rujna 2021. te je tijekom iste izvršen uvid u cjelokupnu natječajnu dokumentaciju tužitelja i na toj sjednici je utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjete natječaja, jer je presudom Županijskog suda u Osijeku broj: K- 34/2019-13 od 19. ožujka 2020., koja je djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-289/2020-6 od 29. lipnja 2020., osuđen zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti.

Dakle, na navedenoj sjednici utvrđeno je kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 51. stavka 1. Zakona, obzirom da iz prethodno navedenih presuda proizlazi kazneno djelo protiv službene dužnosti (glava kako je pravomoćno osuđen za

XXVIII.), a koje djelo je propisano Kaznenim zakonom (Narodne novine, broj.: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.).

Obzirom na navedeno predsjedništvo tuženika utvrdilo je da tužitelj kao jedini preostali kandidat ne ispunjava uvjete natječaja i odlučilo poništiti javni natječaj. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da ako se na raspisani natječaj nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude izabran, natječaj će se ponoviti u roku ne dužem od tri mjeseca.

Stavkom 2. istoga članka određeno je da do imenovanja županijskog vatrogasnog zapovjednika na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti, ali najdulje na vrijeme od godine dana. Vršitelja dužnosti imenovati će župan na prijedlog glavnog vatrogasnog zapovjednika.

Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje te navedene odredbe Pravilnika, to je u konkretnom slučaju vidljivo kako je predsjedništvo tuženika odlučilo poništiti sporni natječaj jer nitko od kandidata ne ispunjava uvjete da bude imenovan županijskim vatrogasnim zapovjednikom.

Takav stav prihvaća i ovaj sud te na isto nema utjecaja činjenica što je u međuvremenu rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kv I-32/2020-5 od 15. listopada 2020. prihvaćen zahtjev za obnovu postupka tužitelja, a koji se vodio kod toga suda pod poslovnim brojem: K 34/2019-13 i to u odnosu na točku 1. presude od 19. ožujka 2020., koja je preinačena u odluci o kazni navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Nije sporno dostavljeno pravno mišljenje i tumačenje tužitelja da se isti u svezi činjenice da je dopuštena obnova kaznenog postupka ima smatrati nevinim, dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne dokaže krivnja.

Međutim, iz zakonskog opisa kaznenog djela koje se tužitelju stavlja na teret jasno proizlazi da se protiv istoga vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje predviđa članak 51. stavak 1. Zakona, a koja odredba jasno propisuje da isto predstavlja zapreku za imenovanje, dok iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se kazneni postupak vodi radi djela koje je tužitelj počinio u okviru djelatnosti vatrogasne zajednice.

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji neosnovano je očekivati da bi takav kandidat, za sada, imao legitimna očekivanja u svezi imenovanja za županijskog vatrogasnog zapovjednika, imajući pri tome u vidu i relevantnu odredbu članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku koja jasno propisuje da unatoč obnovi kaznenog postupka, predmetna presuda nije stavljena izvan snage te je neizvjesno da li će se ista izmijeniti u korist tužitelja, a na način da bi isti udovoljavao zakonskim pretpostavkama iz članka 51. stavka 1. Zakona za predmetno imenovanje. Stoga sud zaključuje da u situaciji kada je tuženik utvrdio da nema nikakvih formalnih nedostataka u prijavama kandidata, iako jedan od kandidata ne ispunjava uvjet u svezi potrebnih godina staža, dok se u odnosu na drugog kandidata vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, a za koje postoji opravdana sumnja da je počinjeno u okviru djelatnosti vatrogastva, to je i sud mišljenja kako je sporni natječaj potrebno poništiti te raspisati novi. Pri tome sud naglašava da je dužnost tuženika prilikom razmatranja prijava na novi natječaj i ocjene formalnih prijava kandidata, istome pristupiti s dužnom pažnjom, a što je u konkretnom slučaju propušteno učiniti. Ovo posebno jer se radi o imenovanju županijskog vatrogasnog zapovjednika te se radi o djelatnosti od iznimne važnosti te imenovanje čelnih ljudi na rukovodeća mjesta ne može biti prožeto prethodno opisanim nedostacima, koji su doveli do brojnih nepravilnosti, uslijed čega je natječaj poništen, jer, u bitnome, niti jedan kandidat ne ispunjava uvjete natječaja. Na kraju sud naglašava kako smatra da ovakvim postupanje, odnosno održavanjem na snazi odluke o poništavanju natječaja nije učinjena šteta tužitelju u smislu toga da je isti onemogućen u imenovanju, već isti ima legitimno pravo prijave na novi natječaj, a koji će biti proveden na pravilan način, u skladu s uputama ovoga suda.

Stoga sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao u točki I izreke presude.

Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, to isti u cijelosti snosi troškove spora i odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Osijeku 22. ožujka 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).