Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu Trg

Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 29 Gž R-992/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lidiji Jelavić, u pravnoj stvari tužitelja N. R. /OIB:…/, iz Bizovca, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika K. b. c. O., /OIB:…/, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-722/2021-7 od 4. veljače 2022., nadnevka 22. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-722/2021-7 od 4. veljače 2022., u dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u svoti od 312,50 kn.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku platiti tužitelju po osnovi razlike plaće 5.132,44 kn bruto, sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice, osim na iznose poreza i prireza porezu sadržanim u bruto plaći, sve kao u točki I. izreke, te je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 1.562,50 kn, dok je odbijen taj zahtjev tužitelja za 312,50 kn.

2. Protiv presude na temelju priznanja samo u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za 312,50 kn žali se tužitelj. Iz navoda žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu na temelju priznanja u tom dijelu preinačiti u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj podnio tužbu radi isplate razlike plaće s time da će visinu tužbenog zahtjeva urediti nakon što tuženik dostavi traženu dokumentaciju potrebnu radi izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sukladno članku 186.b stavku 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019.-u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj tužbi je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 2.600,00 kn.

5. Nakon dostave isplatnih lista po tuženiku, tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2021. /list 12 i 13 spisa/, uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu 5.132,44 kn bruto sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice i naknadu troškova parničnog postupka s obračunatim PDV od 25% u ukupnoj svoti od 1.875,00 kn a tuženik je podneskom 6. prosinca 2021. /list 17 spisa/, priznao u cijelosti tužbeni zahtjev i predložio je donijeti presudu na temelju priznanja.

6. Prema članku 365. stavku 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Zbog toga su u pogledu primjene materijalnog prava, ocijenjeni navodi žalbe prema kojima je troškove sastavljanja tužbe trebalo odrediti prema tužbenom zahtjevu istaknutom na iznos od 5.132,44 kn. Takvi navodi nisu osnovani. Naime, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u kojoj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 2.600,00 kn, prema kojoj vrijednosti je tužitelju pravilno odmjeren trošak sastavljanja tužbe. Ovo iz razloga jer je u stavku 4. članka 186.b ZPP, propisano da u slučajevima iz stavka 2. i 3. toga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. A prema članku 186. stavku 5. ZPP, prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4. toga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP. Dakle, u slučaju stupnjevite tužbe, do iznova naznačene vrijednosti predmeta spora, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u stupnjevitoj tužbi, prema kojoj su tužitelju odmjereni troškovi sastavljanja tužbe.

7. Iz navedenih razloga osnovom članka 380. točke 2. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.

8. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

U Zagrebu 22. ožujka 2022.

Sutkinja:

Lidija Jelavić, v.r.