Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 38 Gž R-862/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Diane Preglej, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća te Suzane Radaković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., OIB:…, koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., protiv tuženika A. I. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-886/2020-40 od 4. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe stranaka odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-886/2020-40 od 4. veljače 2022.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 16.06.2020.god. nedopuštena i ništetna te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove „skladišnog administratora„ u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. I. d.o.o. iz Z. OIB:… isplatiti tužiteljici A. M. iz S., OIB:…, naknadu plaće u visini koju bi ostvarila da je radila na mjestu „ skladišni administrator“ i to u ukupnom bruto iznosu od 76.395,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatom ( izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu) koja na svaki pojedinačni iznos bruto plaće teče kako slijedi :

- za 6/ 2020 .god. na iznos od 2.315,00 kune počev od 15.07.2020.god. - za 7/ 2020 . god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.08.2020.god. - za 8/ 2020 . god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.09.2020.god. - za 9 /2020 . god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.10.2020.god. - za 10/ 2020 . god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.11.2020.god. - za 11 /2020 .god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.12.2020.god. - za 12/ 2020 .god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.01.2021.god. - za 01 /2021 .god.na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.02.2021.god. - za 02 /20121 .god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.03.2021.god. - za 03 /2021.god. na iznos od 4.630,00 kune počev od 15.04.2021.god. - za 04/ 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kune počev od 15.05.2021.god. - za 05 / 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kune počev od 15.06.2021.god. - za 06 / 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kune počev od 15 .07.2021.god. - za 07 / 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kune počev od 15.08.2021.god. - za 08 / 2021.god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.09.2021.god. - za 09 / 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.10.2021.god. - za 10 / 2021 .god. na iznos od 4.630,00 kuna počev od 15.11.2021.god. sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu troškova prijevoza i to u ukupnom iznosu od 7.820,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni iznos teče kako slijedi :

- za 0 6/ 2020 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.07.2020.god. - za 07/ 2020 . god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.08.2020.god. - za 08/ 2020 . god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.09.2020.god. - za 09 /2020 . god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.10.2020.god. - za 10/ 2020 . god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.11.2020.god. - za 11 /2020 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.12.2020.god. - za 12/ 2020 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.01.2021.god. - za 01 /2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.02.2021.god. - za 02 /20121.god.na iznos od 460,00 kuna počev od 15.03.2021.god. - za 03 /2021.god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.04. 2021.god. - za 04/ 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.05 2021.god. - za 05 / 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.06.2021.god. - za 06 / 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15 07.2021.god. - za 07 / 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.08. 2021.god. - za 08 / 2021.god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.09.2021.god. - za 09 / 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.10.2021.god. - za 10 / 2021 .god. na iznos od 460,00 kuna počev od 15.11. 2021.god. sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena ,a u roku od 8 dana. ", kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku A. I. d.o.o. iz Z., OIB:… isplatiti tužiteljici A. M. iz S., OIB:… troškove ovog parničnog postupka od 5.107,50 kn dok se sa više zatraženim iznosom od 12.392,50 kn ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.“

2.1. Protiv te presude žali se tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), sadržajno i iz točke 1. te odredbe. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove parničnog postupka u povodu žalbe.

2.2. Tužiteljica pobija odluku u dijelu u kojem nije uspjela u sporu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači u tom dijelu i prihvati tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica se protivi osnovanosti te žalbe. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a uzeto je da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I., II. te pod IV.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju žalitelji (sadržajno) ističu. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, te je na temelju raspoloživih dokaza i pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8.1. Kvalificirajući kao spone činjenice - je li odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dopuštena iz razloga sadržanih u obrazloženju iste: - je li tuženik kao poslodavac proveo postupak savjetovanja sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR), - te je li isti imao obvezu provesti postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika sukladno odredbi članka 127. ZR-a, taj sud je zaključio, između ostalog, prvenstveno o nedopuštenosti tog poslovno uvjetovanog otkaza zbog nedokazanosti ostvarenih pretpostavki za njegovu opravdanost.

8.2. To iz razloga jer da uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. lipnja 2020. proizlazi da je tuženik tužiteljici dao otkaz ugovora o radu zaključenog 1. siječnja 2020., zbog gospodarskih razloga, jer da je prestala potreba za obavljanjem posla skladišnog administratora, a da iz obrazloženja odluke o otkazu u bitnome proizlazi kako će poslodavac tijekom 2020. godine imati smanjen obujam poslovanja, a time i manje prihode te da je iz toga razloga prisiljen na smanjenje troškova poslova i troškova radne snage, a da je smanjenje poslovnih aktivnosti nastalo zbog epidemije uzrokovane korona virusom, što da će se posebno osjetiti za vrijeme turističke sezone. Stoga taj sud zaključuje da je tuženik tu odluku utemeljio na očekivanom smanjenju obujma poslovanja, dakle, na budućem događaju kao negativnom kretanju poslovanja tuženika, a ne na takvom negativnom trendu koji je postojao u trenutku otkazivanja ugovora o radu, zbog čega će imati smanjen obujam poslovanja, a time i manje prihode, a sve uzrokovano pandemijom. Opisano obrazloženje da nije valjano jer da se tuženik kao poslodavac paušalno pozvao na gospodarski razlog otkaza - potrebu smanjivanja troškova poslovanja, a da nije točno obrazložio u čemu se sastoji to smanjenje troškova poslovanja, u čemu se sastoje gospodarski razlozi (tako da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr 262/13 od 6. travnja 2016.). Pored toga da opravdani razlog mora postojati u trenutku donošenja odluke o otkazu i da se ne može uzeti u obzir razdoblje koje će uslijediti (tako da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr 1251/11 od 25. rujna 2013.). Također, taj sud navodi da je uzeo u obzir i činjenicu da je Vlada Republike Hrvatske poduzela određene mjere pomoći poslodavcima radi očuvanja radnih mjesta uslijed i tijekom trajanja pandemije. Kako da je odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu, to da bez obzira što je tuženik tijekom provedenog dokaznog postupka u spis predmeta dostavio izvode iz poslovnih knjiga u odnosu na smanjeni obujam poslovanja, da iste nije potkrijepio bilo kojim ovjerenim dokumentom koji utvrđuje njegovu vjerodostojnost, iz kojih je razvidan pad obujma prometa i broja dokumenata, i to za samo tri mjeseca prije otkazivanja, pa da je tuženik paušalno obrazložio gospodarske razloge ne navodeći niti jedan konkretan razlog, ne pozivajući se ni na pad prometa ni na pad broja dokumenata.

9. Ovaj sud prihvaća kao pravilna iznesena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, a posebno izneseno pravno shvaćanje da se u postupku nedopuštenosti otkaza ugovora o radu cijene samo oni razlozi na koje se pozvao tuženik kao poslodavac u odluci o otkazu, a koji su postojali u vrijeme donošenja te odluke.

10. Kao što je navedeno, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da u ovom predmetu tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (redoviti otkaz Ugovora o radu). Odlukom o otkazu Ugovora o radu naznačeno je da je prestala potreba za obavljanjem poslova zbog kojih je sklopljen ugovor o radu, zbog gospodarskih razloga. Tuženik u toj odluci nije individualizirao i obrazložio postojanje gospodarskih razloga za ukidanjem radnog mjesta tužiteljice, već je samo naveo da će tijekom 2020. imati smanjen obujam poslovanja, a kao razlog navodi zbog epidemije uzrokovane korona virusom, što da će se osjetiti posebno za vrijeme turističke sezone, pa da je zato prisiljen racionalizirati poslovanje i smanjiti troškove te određenom broju radnika otkazati ugovor o radu.

11. Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se zakonom traži postojanje opravdanoga razloga, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz. Ovdje poslodavac nije dokazao opravdan razlog za otkaz, jer nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljala tužiteljica. Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je krajnja mjera koja mora biti objektivno opravdana, a kada i postoji gospodarska opravdanost za smanjenje izvršitelja poslova i otkazivanje ugovora o radu, poslodavac po zakonu ima i dodatne obveze prema zaposleniku. Naime, nije dovoljno utvrditi da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga samo zato da bi se poslodavac „riješio“ određenog radnika. Autonomno je pravo poslodavca i da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba. Odluka o otkazu ugovora o radu mora sadržavati obrazloženje takve odluke i poslodavac je dužan navesti sve okolnosti i činjenice koje ukazuju da postoje opravdani razlozi za otkaz, kao i činjenice da je proveden zakonom predviđen postupak otkazivanja ugovora o radu. Tuženik nije dao u obrazloženju odluke o otkazu konkretne razloge koji bi opravdavali otkaz ugovora o radu tužiteljici i koji bi bili podložni ispitivanju njihove pravilnosti, već se općenito pozvao na uzroke koji dovode do poduzimanja mjera kod poslodavca.

12. Već zbog toga je odluka prvostupanjskog suda pravilna, pa preostali žalbeni razlozi nisu ni ispitivani, jer se isti odnose na ostale okolnosti vezane za pravilnost otkaza, pobliže navedene pod točkom 8.1. ovog obrazloženja, kao ostale pretpostavke koje trebaju biti ispunjene kod zakonitog otkazivanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo, pa je iz iznesenih razloga valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (odredba čl. 368. st. 1. ZPP-a), jer žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.

13. Neosnovano i žaliteljica prigovara dijelu odluke u kojem nije uspjela u sporu. Naknada za prijevoz nije dodatak na plaću, već naknada materijalnih prava radnika, kao trošak prijevoza sa i na posao. Kako tužiteljica taj trošak nije imala, to joj isti i ne pripada. Dodaci na plaću su definirani u zakonu kao povećana plaća za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94. ZR-a).

14. Tužiteljica neosnovano prigovara i nepravilnosti odluke o troškovima postupka kad prigovara nepravilnom obračunu omjera uspjeha, pri čemu ona nije uspjela ni s osnovom zahtjeva za isplate naknade za prijevoz.

15. Iz navedenih razloga žalba tužiteljice je odbijena, a prvostupanjska odluka potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. Tuženiku koji sa žalbom nije uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) nije dosuđen trošak postupka u povodu tog pravnom lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Diana Preglej, v.r.