REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 587/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Optika kabel TV d.o.o., OIB:50999639699, Zaprešić, Drage Švajcara 1, kojeg zastupa punomoćnica Belinda Čačić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Telur d.o.o., OIB:64720212310, Zagreb, Dubravkin trg 5, kojeg zastupa punomoćnik Elvis Sever-Koren, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1378/2021-2 od 25. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2567/2018 od 20. studenoga 2020., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1378/2021-2 od 25. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2567/2018 od 20. studenoga 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno..
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su stranke sklopile ugovor o najmu optičkih vlakana na četrnaest godina, kojom prilikom da je zbog dugog trajanja ugovora ugovorena povlaštena (niža) cijena; da je ugovor raskinut prije isteka ugovorenog roka i to krivnjom tuženika; da je tužitelj za ugovore o najmu s trećim osobama sklopljene na kraće vremensko razdoblje ugovarao veće iznose najamnine, stoga da trpi štetu u visini izmakle koristi koju bi ostvario da je s tuženikom ili nekom trećom osobom imao sklopljen ugovor na kraće vremensko razdoblje.
6. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim uz obrazloženje iz kojeg bi u bitnom proizlazilo da su ugovorne strane slobodno ugovorile cijenu najma, a u vrijeme pregovaranja da cijena najma nije bila definirana cjenikom (koji bi cijene određivao ovisno o trajanju ugovora o najmu); da je tužitelj za vrijeme trajanja ugovora imao neiskorištene kapacitete koje nije dao na tržište; da tužitelj u takvoj situaciji nije mogao očekivati da bi po redovnom tijeku stvari ostvario najamninu u većem iznosu koja se uobičajeno ugovarala, jer sama okolnost da kod sklapanja dugoročnih i kratkoročnih ugovora postoji značajna razlika u cijeni ne dovodi do zaključka o postojanju dobitka kojem se tuženik mogao osnovano nadati prema redovitom tijeku stvari i da su raskinuti ugovori ostali na snazi.
7. Naznačujući prvo pitanje kojim implicira postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke o nedostatku obrazloženja drugostupanjske presude, koja pretpostavka nije ostvarena jer se drugostupanjski sud očitovao o svim žalbenim razlozima od odlučnog značenja.
8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Točno je da su u pogledu činjenice dostavljanja ugovora s trećim osobama sklopljenim na kraće vremensko razdoblje proturječni razlozi prvostupanjske presude. Međutim, s obzirom na obrazloženja nižestupanjskih presuda prema kojima se postojanje takvih ugovora smatra neodlučnim, ova proturječnost nije o odlučnoj činjenici niti može dovesti do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Stoga o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.
9. Naznačujući treće pitanje tužitelj polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena jer su sudovi odlučujući o zahtjevu tužbe upravo ocjenjivali postojanje pretpostavke iz čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Konačno, pozivajući se na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-351/2019 od 24. rujna 2020., u kojoj je samo naveden tekst citirane zakonske odredbe, te odluku ovog suda broj Rev-2342/2011 od 3. lipnja 2015., koja je donesena u drugoj činjeničnoj situaciji, tužitelj nije dao ni odgovarajuće razloge važnosti tog pitanja.
10. Budući da pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
11. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb308-539e9
Kontrolni broj: 06043-bea3d-5ab77
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
