REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2611/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Briagga Timber Trading Est., Vaduz, Hiligkreuz 40, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marčan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Luka Rijeka d.d. Rijeka, Riva 1, koga zastupa punomoćnica Dubravka Prpić, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2771/2018-2 od 30. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-161/2016-98 od 16. ožujka 2018., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2771/2018-2 od 30. svibnja 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 752.005,43 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2002. (toč. I.) dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu od 57.030,25 kn te za dio kamata i iznos od 89.066,79 USD s kamatama (toč. II.), dok je u toč. III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. izreke, a žalba je odbijena u dijelu koji se odnosi na visinu zatezne kamate. Preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 752.005,43 kn s pripadajućim kamatama kao i odluka o troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 407.576,25 kn dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova od 65.528,13 kn.

3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijane presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao nedopuštenu.

5. Revizija je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke dugogodišnji poslovni partneri i da je tužitelj skladištio drvo kod tuženika,

- da je nesporno da se određena količina uskladištenog tužiteljevog drveta (okrajčena bukovina) oštetila dok je stajala u skladištu tuženika,

- da stranke nisu sklopile pisani ugovor o skladištenju već da je ugovor sklopljen u usmenom obliku,

- da je nesporno da je krov gdje je roba tužitelja bila uskladištena prokišnjavao, da je tužitelj imao zaposlenu osobu koja je dolazila u skladište pregledavati robu i kojem je obveza bila brinuti se za uskladištenu robu, da je taj tužiteljev radnik tražio da se roba premjesti, da su drva premještena, ali je i na premještenom mjestu prokišnjavao krov,

- da je vještačenjem utvrđeno da je 74,20% tužiteljeve robe oštećeno, da je 30,30% oštećenja nastalo kao posljedica utjecaja vode odnosno otvorenih padalina na drvo, 8,87% kao posljedica nestručne manipulacije i pripreme, 3,31% kao posljedica utjecaja sunca radi neodgovarajućeg skladištenja ispod krovišta i zbog nezaštićenosti bočnih i čelnih strana i 31,72 % zbog neodgovarajuće uskladištenja kroz uvjete koji nisu odgovarali stanju primljene robe (drvo je trebalo biti vitlano, preslagivano),

- da je vještačenjem utvrđeno da bi šteta na uskladištenom drvu koja je nastala uslijed utjecaja sunca i vode bila manja da je roba bila pravilno uskladištena,

- da je tužitelj istaknuo da nije upoznat s Općim uvjetima tuženika, da tuženik nije dokazao suprotno.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud, obzirom da je tužitelj osporio, a tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s Općim uvjetima, zaključio da se ne primjenjuju Opći uvjeti tuženika već Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), da prema odredbi čl. 730. ZOO skladištar se obvezuje primiti i čuvati određenu roku i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te je predati na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe dok se ostavodavac obvezuje da mu za to plati određenu naknadu dok je čl. 731. ZOO propisano da je skladištar odgovoran za štetu na robi, osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je uzrokovana krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom.

9.1. Primjenjujući navedene odredbe prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik u pretežnom dijelu odgovoran za nastalu štetu jer je kao skladištar profesionalac bio dužan poduzeti mjere za otklanjanje štete koja bi eventualno mogla nastati odnosno kao dobar gospodarstvenik trebao je voditi računa o zaprimljenoj robi i poduzimati odgovarajuće mjere da spriječi nastanak štete, a što nije učinio slijedom čega je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju 752.005,43 kn.

10. Drugostupanjski sud je, koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP, preinačio pobijanu presudu i zaključio da tužitelj nije dokazao niti osnovu odnosno odgovornost tuženika za štetu, niti visinu tužbenog zahtjeva. Naime drugostupanjski sud je uz utvrđenje da je tužitelj s tuženikom bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu, da je imao zaposlenu osobu koja je dolazila u skladište pregledavati robu zaključio da je logično i životno da je tužitelj bio je upoznat s Općim uvjetima tuženika odnosno Posebnim odredbama Općih uvjeta o skladišnom poslu za drvo. Drugostupanjski je sud ocijenio da prema čl. 20. st. 1. Posebnih odredbi Općih uvjeta o skladišnom poslu za drvo, paket s drvom ne otvara se bez naručiteljeva naloga pa tuženik, budući da nije imao nalog tužitelja za otvaranje paketa s drvom, nije niti mogao poduzimati mjere bez naloga tužitelja. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za nastalu štetu kao niti visinu štete i odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

11.1. Tužitelj je u reviziji istaknuo da neovisno o tome je li tužitelj bio upoznat s Općim uvjetima tuženika, objektivna odgovornost skladištara određena je čl. 731. ZOO i ne može se isključiti Općim uvjetima skladištara te da je tuženik, kao profesionalni skladištar, trebao poduzeti mjere da se smanji šteta, a o čemu pobijana presuda nema razloga.

11.2. Revident je istaknuo i da je drugostupanjski sud pozivajući se na Opće uvjete tuženika to učinio selektivno jer se pozvao samo na čl. 20. st. 1. Posebnih odredbi Općih uvjeta o skladišnom poslu za drvo prema kojem paket s drvom ne otvara se bez naručiteljeva naloga dok je zanemario odredbu čl. 21. tih istih uvjeta koja određuje da je Luka ovlaštena popraviti oštećeni paket drva i bez naručiteljevog naloga ako je to potrebno radi zaštite njegovog interesa i o učinjenom obavijestiti naručitelja. Isto tako, revident naglašava da je čl. 5. Posebnih odredbi Općih uvjeta o skladišnom poslu za drvo određeno da tuženik može o svom trošku u svrhu opravdanih razloga premještati teret drva unutar lučkih skladišta i bez posebnog ovlaštenja iz čega proizlazi, naglašava revident, da je tuženik mogao unutra skladišta premjestiti robu koja je bila izložena kiši i suncu i tako spriječiti nastala oštećenja.

11.3. Stoga revident ističe da je drugostupanjski sud selektivno primijenio Opće uvjete u korist tuženika te nije obrazložio primjenu jednih, a isključenje drugih Posebnih odredbi Općih uvjeta o skladišnom poslu za drvo. Navodi da je tuženik kao skladištar mogao utjecati na okolnosti koje su prouzročile štetu (voda, sunce) jer je roba bila u njegovom posjedu i imao je pravo premještati robu i bez suglasnosti vlasnika sukladno odredbama koje je sam propisao, a kako bi se smanjila ili izbjegla šteta na uskladištenoj robi, a o čemu pobijana presuda nema razloga.

11.4. Revident ističe i da iz spisa proizlazi da je tuženik otvarao pakete drva i utvrdio da je nastala šteta (da je obavijestio tužitelja da će očetkati i očistiti oštećena drva, ponovno pakirati i označiti pakete te je ponudio tužitelju obeštećenje od 14.000,00 USD i 12.000,00 USD) što je proturječno ocjeni drugostupanjskog suda da tuženik nije smio otvarati pakete (i da ih nije otvarao) bez naloga tužitelja. Znači da osim što drugostupanjski sud nije cijenio da je tuženik otvarao pakete (bez naloga tužitelja) i ponudio istom obeštećenje, drugostupanjski je sud suprotno stanju spisa zaključio da tuženik nije otvarao pakete s drvom.

12.1. Pravilno ističe revident da je pobijana presuda proturječna i da nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12.2. Drugostupanjska presuda ima niz nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (nema razloga o šteti nastaloj uslijed prokišnjavanja krova skladišta, uslijed utjecaja sunca, o selektivnoj primjeni Posebnih odredbi Općih uvjeta tuženika, proturječan je zaključak suda da tuženik nije smio otvarati pakete pa nije niti mogao smanjiti štetu dok iz spisa proizlazi da je tuženik otvarao pakete i da je utvrdivši oštećenja na robi ponudio naknaditi štetu) stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30c-0261f

Kontrolni broj: 05256-8f6e9-2d718

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.