REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3709/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. M. iz K., OIB:..., II-tužiteljice D. M. iz K., OIB:..., i III-tužiteljice D. M. iz K., OIB:..., koje zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika Grada Karlovca, OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K. i II-tuženika Karlovačke županije, OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. & M. B. u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 317/18-3 od 26. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-760/12-51 od 19. prosinca 2017., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija I, II i III-tužitelja kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev II-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I i II-tuženicima solidarno isplatiti I- tužitelju 12.013,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, II-tužiteljici 12.013,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i III-tužiteljici 24.026,93 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.648,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 1.). Ujedno je odbijen prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe (toč. 2.).
2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba I i II-tuženika kao osnovana i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev I, II i III-tužitelja u cijelosti, naloženo je tužiteljima nadoknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.281,50 kuna, a u preostalom dijelu u iznosu od 1.965,00 kuna je zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen, te je naloženo tužiteljima naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.907,50 kuna, a u preostalom dijelu u iznosu od 5.437,50 kuna zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljima naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, te II-tuženiku u iznosu od 1.562,50 kuna (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.
4. U odgovorima na reviziju I i II-tuženici predlažu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da oboje tuženika traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st.
1. toč. 3. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s osnova naknade štete zbog umanjenja vrijednosti njihove nekretnine kč. 2274/6 k.o. K. II, a koja uslijed preoblikovanja zemljišne knjige i sređivanja zemljišnoknjižnog stanja ima 65 m2 manju površinu građevinskog zemljišta.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da iz nalaza vještaka D. P. proizlazi da je kč. 2274/6 prije reambulacije 2011. imala površinu 1017 m2, a nakon iste 965 m2,
- da je i kroz vlasničke listove čestica imala površinu 1030 m2, a da je u izvatku od 29. travnja 2012. naznačena površina 965 m2,
- da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine i to I i II-tužitelji u ¼ dijela svaki, a III- tužiteljica u ½ dijela,
- da je reambulacija vršena 2010.-2011. te je po Odluci Državne geodetske uprave od 25. srpnja 2011. smanjena površina čestice na 965 m2,
- da je vrijednost zemljišta prije izvlaštenja bila 42.744,51 Eura (2.185,56 Eura za 52 m2), da razlika zbog smanjenih mogućnosti gradnje iznosi 1.410,57 Eura, da naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu iznosi 3.596,13 Eura ili 69,16 Eura po m2, da šteta na ime posljedičnog gubitka vrijednosti nekretnine iznosi 1.410,57 Eura,
- da se u naravi glede sporne površine radi o putu (sada dio ... i dio ... ulice) koji je u razdoblju od 1972. imao širinu tri metra, odnosno kasnije proširen na 3,5 metra.
10. Na temelju tako utvrđenih pravno relevantnih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da nije osnovan prigovor zastare, obzirom da je površina predmetne čestice promijenjena u katastarskom operatu 2011., a predmetna tužba podnesena u roku od tri godine od postupka preoblikovanja, te da su tek nakon provođenja tog postupka preoblikovanja tužitelji mogli ustati tužbom radi utvrđenja drugačijeg stanja stvari, a osnovom čega im pripada iznos tražene naknade štete.
11. Odlučujući povodom žalbe I i II-tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP utvrđujući da predmetno zemljište, koje je u 65 m2 oduzeto od nekretnine tužitelja, je u naravi cesta koja je 1983. asfaltirana, radi čega su tužitelji za štetu koju potražuju, imali saznanje upravo u vrijeme kada je cesta dovršena, asfaltirana.
Naime, drugostupanjski sud zaključuje da su po dovršetku asfaltiranja prometnice tužitelji raspolagali svim potrebnim podacima dostatnim za traženje naknade štete, kao i o osobi odgovornoj za štetu, te da samom reambulacijom tužiteljima nije nastala šteta, već je samo knjižno stanje usklađeno sa stvarnim, a radi čega je osnovan prigovor zastare.
12. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da je zastario i zahtjev u dijelu u kojem se potražuje naknada za izvlaštenje i to na temelju čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), obzirom je 1983. izgradnjom i asfaltiranjem došlo do oduzimanja dijela zemljišta tužitelja. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da se u odnosu na oduzete površine radi o dijelovima ... i ... ulice u K., pa obzirom se radi o nerazvrstanim cestama, da su iste sukladno čl. 101. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54713, 148/13 i 92/14) u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno I-tuženika radi čega je zahtjev neosnovan u odnosu na II-tuženika.
13. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.
14. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine da im tuženici isplate naknadu za oduzetu stvar, te naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti njihove nekretnine.
15. Pravo (su)vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Dakle, sve dok tužitelji mogu tražiti vraćanje predmetne nekretnine, tražbina tužitelja nije dospjela. Tek kada oni više ne mogu zahtijevati povrat nekretnine ili dijela nekretnine koji im je oduzet, dospijeva njihov zahtjev za naknadu vrijednosti oduzete nekretnine, odnosno zahtjev za naknadu štete. Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku.
16. Iz navedenog slijedi da je, da bi tužitelji mogli zahtijevati naknadu za oduzeto im zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno utvrditi je li takva tražbina za tužitelje dospjela, a potom i je li tražbina zastarjela s obzirom na vrijeme kada su tužitelji ustali s tužbom za njezinu isplatu.
17. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelji ne mogu više zahtijevati povrat stvari odnosno posjed sporne nekretnine zbog izgradnje ceste, a prema naprijed navedenom, zastarni rok počeo je teći upravo kada oni više nisu mogli zahtijevati povrat nekretnine, jer je na zemljištu tužitelja izgrađena spomenuta nerazvrstana cesta.
18. Stoga je pravilno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 371. ZOO u odnosu na dio zahtjeva u dijelu u kojem se potražuje naknada za izvlaštenje.
19. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Prema st. 2. istog članka u svakom slučaju potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
20. Pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u odnosu na novčano potraživanje s naslova naknade štete nastupila zastare, obzirom su tužitelji za štetu i osobu koja je štetu učinila doznali 1983., a predmetnu tužbu podnijeli 2012., zbog čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada i taj dio tužbeno zahtjeva odbijen.
21. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
22. Odluka o zahtjevima I i II-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
