REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2852/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. M. r. F. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u V. L., protiv tuženice M. M. pok. P., iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-243/19-3 od 25. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-514/18 od 17. siječnja 2019. u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva čest. zem. 954/2 i 954/3 upisane u zk. ul. 474 k.o. S., pa da se tužiteljica ovlašćuje na temelju presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje sa imena tuženice. Istom presudom naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 30.354,04 kune.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači na način da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revidentica.

7.2. Premda tuženica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tuženica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na k.č. 954/2 i 954/3 upisane u zk. ul. 474 k.o. S.

10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

-da je prije revizije katastra 1957. na k.č. 954/2 kao posjednik bio upisan prednik tužiteljice I. F. pokojnog S., a na k.č. 954/3 prednik tuženice P. M. pok. B.,

- da je prilikom izlaganja katastarskog operata 1957. izvršen prigovor na upis kč. 954/3 na ime posjednika P. M. pok. B., nakon čega je izvršena promjena na način da je kao posjednik upisan I. F. pok. S., što su oba i potpisala, a što bi značilo da se prednik tuženice, njezin otac P. M. suglasio da nije u posjedu k.č. 954/3,

- da su od 1957. čest. zem. 954/2 i 954/3 upisane u posjedovni list broj 66 (od 1997. broj 60) na ime oca tužiteljice u cjelini,

- da je Ugovorom o darovanju od 12. siječnja 1988. otac tužiteljice darovao tužiteljici nekretnine na kojima je imao vlasnička prava te je tužiteljica nakon darovanja stupila u posjed predmetnih nekretnina,

- da je 1998. izvršena promjena upisa u posjedovnom listu 60 na način da je brisan I. F. i upisana A. M. u cjelini,

- da je očevidom utvrđeno da je sjeverna granica prema k.č. 950 definirana žičanom ogradom učvršćenom željeznim stupovima, a zapadna k.č. 954/3 je dijelom ulaz, a dijelom je betonski zid 20 do 30 cm na kojem je žičana ograda, a da je tu žičanu ogradu odnosno zid kao i dio naplova na k.č. 954/2 sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradio i postavio otac tužiteljice kojem je rješenjem Općine K. od 11. srpnja 1973. odobreno izdavanje zemljišta za kampiranje turistima što bi značilo da je prednik tužiteljice bio u posjedu predmetnih nekretnina od revizije katastra 1957., pa do 12. siječnja 1988. kada ih je darovao tužiteljici, a zatim je ona stupila u posjed istih.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužiteljica dokazala da sporne nekretnine pripadaju upravo njoj jer da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

12. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

13. Revizijski navodi u osnovi se svode na prigovore pravilnosti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te se preocjenjuju izvedeni dokazi, a to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu dopušteni razlozi zbog kojih se može podnijeti revizija.

14. Osporavajući pravilnost pobijane drugostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na priznanje prava vlasništva dosjelošću, uz izraženo pravno shvaćanje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim česticama, tuženica u reviziji ustraje u tvrdnji da na strani tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 2. i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) potrebne za dosjedanje vlasništva.

15. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP samostalni posjednik nekretnine čiji posjed je zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

15.1. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

15.2. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

15.3. Prema odredbi čl. 18. st. 1.-3. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed); posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja; posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 159. st. 3., čl. 160. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 18. st. 1.-3. ZVDSP, pravilna je ocjena iz pobijane presude da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo na spornim nekretninama.

16.1. Naime, kod činjenice da je tužiteljica samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten, a ovo stoga jer je bila pošten posjednik kad je stekla posjed tih nekretnina jer nije znala niti imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u vrijeme podnošenja tužbe (20. listopada 2008.) je tužiteljica već bila stekla vlasništvo na spornim nekretninama dosjelošću, obzirom da je dvadesetogodišnji rok iz čl. 159. st. 3. u svezi s odredbom čl. 160. st. 1. i 2. ZVDSP potreban za dosjedanje vlasništva protekao (Ugovor o darovanju sklopljen je 12. siječnja 1988. nakon kojeg je tužiteljica uvedena u posjed).

17. Stoga je reviziju tuženice kao neosnovanu trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.