REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4204/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M. iz V. G., OIB: … , koju zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. H. d.d, Z., OIB: … , koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-553/2021-2 od 10. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3248/2018-29 od 16. ožujka 2021., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-553/2021-2 od 10. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3248/2018-29 od 16. ožujka 2021. kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na odluke revizijskog suda, županijskih sudova, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije.
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.
5. Prvo pitanje odnosi se na primjenu orijentacijskih kriterija prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a na pravne odnose nastale prije donošenja toga pravnog shvaćanja. Odgovor na to pitanje sadržan je u navedenom pravnom shvaćanju prema kojem će se izmijenjeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti primjenjivati i na pravne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Tvrdnje predlagatelja da je navedeno pravno shvaćanje potrebno preispitati, „a vezano uz povratno (retroaktivno) djelovanje bilo koje norme ili akta“ ne mogu se prihvatiti, jer orijentacijski kriteriji nisu propis, već sredstvo za ujednačavanje sudske prakse. Prvo pitanje, stoga, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na opravdanost razloga za preinaku tužbe u prijedlogu nisu izloženi odgovarajući razlozi važnosti, pa nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP-a.
7. Treće pitanje se odnosi na „tijek kamata u postupcima naknade neimovinske štete na inicijalno u tužbi postavljen tužbeni zahtjev kao i na tijekom postupka preinačeni (povećani) tužbeni zahtjev“.
7.1. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-550/14, Rev- 934/14, Rev-2016/12). U ovom predmetu nižestupanjski sudovi su, polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, a sukladno postavljenom zahtjevu tužiteljice, na dosuđeni iznos neimovinske štete dosudili zateznu kamatu od završetka liječenja, a u konkretnom slučaju liječenje je završeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Nižestupanjske presude, stoga, nisu utemeljene na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju ovog suda. Pitanje tijeka zateznih kamata na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju je neodlučno, jer je konačno dosuđeni iznos neimovinske štete manji od iznosa zatraženog u tužbi.
7.2. Slijedom iznijetog, treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Četvrto pitanje se odnosi na obrazlaganje novčanih iznosa za pojedine kvalifikatorne okolnosti te obrazlaganje visine dosuđene naknade u odnosu na orijentacijske kriterije. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer drugostupanjska odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda prema kojoj jačina i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na prosudbu o visini ukupne naknade na ime povrede prava osobnosti, a visina te pravične novčane naknade ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-151/15 od 30. rujna 2020., Revr-65/17 od 16. lipnja 2020. Revr- 220/17 od 22. listopada 2019., Rev- 991/14 od 15. siječnja 2019. idr.).
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
