REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-4156/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužitelja M. P., O.: …, S., zastupanog po punomoćniku J.

T., odvjetniku u S., protiv tuženika HZZ, O.: …, Z., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3.ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. T., odvjetnika u S., i punomoćnika tuženika Ž. M., diplomiranog pravnika zaposlenog kod tuženika, te održanog ročišta za objavu presude 22.ožujka 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 8.265,69 kn (slovima:osam tisuća dvije stotine šezdeset pet kuna šezdeset devet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 554,61 kn od 16.02.2016. godine,

- na iznos od 557,13 kn od 16.03.2016. godine,

- na iznos od 557,13 kn od 16.04.2016. godine,

- na iznos od 557,13 kn od 16.05.2016. godine,

- na iznos od 557,13 kn od 16.06.2016. godine,

- na iznos od 557,13 kn od 16.07.2016. godine,

- na iznos od 669,34 kn od 16.08.2016. godine,

- na iznos od 669,34 kn od 19.09.2016. godine,

- na iznos od 669,34 kn od 16.10.2016. godine,

- na iznos od 669,34 kn od 16.11.2016. godine,

- na iznos od 669,34 kn od 16.12.2016. godine,

- na iznos od 781,55 kn od 16.01.2017. godine,

- na iznos od 797,18 kn od 16.02.2017. godine,

pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose pod točkom I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.625,00 kn (slovima: dvije tisuće šest stotina dvadeset pet kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22.ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 19.veljače 2021. navodi da je tužitelj od 1. svibnja 2001. zaposlen na radnom mjestu stručni savjetnik za zapošljavanje kod tuženika u područnoj jedinici S.. Temeljem članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ( NN 27/01,39/09) propisano je da je HZZ javna služba. Dana 23. studenog 2006. između Vlade R.

H. i reprezentativnih sindikata u javnim službama zaključen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama te je istim Sporazumom ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 6% godišnje za 2007., 2008. i 2009. Dana 13. svibnja 2009. između istih stranaka zaključen je Dodatak navedenom Sporazumu, kojim je zbog teške ekonomske i gospodarske krize uzrokovane recesijom odgođeno povećanje osnovice. Dana 26. listopada 2011. između istih stranaka zaključene su Izmjene i dopune naprijed navedenog Dodatka, u kojim je člankom III. ugovoreno da osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS R. H. ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Dana 7. prosinca 2011. arbitražna komisija donijela je arbitražnu odluku kojom potvrđuje sadržaj ovih Izmjena i dopuna. Dana 28. prosinca 2012. je doneseno i Vjerodostojno tumačenje istih Izmjena i dopuna. Nastavno na naprijed navedeno, DZS R. H. je

28. kolovoza 2015. objavio priopćenje da je u drugom tromjesečju 2015. BDP realno veći za 1,2% u usporedbi s istim tromjesečjem 2014. i to je u konačnici potvrđeno procjenom tog istog tijela, od 4. rujna 2015. DZS R.

H. je 27. studenog 2015. objavio priopćenje da je u trećem tromjesečju 2015. BDP realno veći za 2,8% u usporedbi s istim tromjesečjem 2014. i to je u konačnici potvrđeno procjenom tog istog tijela, od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, nesporno su se time ispunili gore navedeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama za povratom osnovice, točnije, povećanjem osnovice na bruto iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti pa je tako 4. ožujka 2016. DZS R. H. objavio

procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Dana 20. listopada 2016. DZS R. H. objavio je priopćenje za javnost

povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. i prema tako usklađenim podacima je BDP za drugo tromjesečje 2015. realno rastao za 1,24561%, dok je za treće tromjesečje iste godine realno rastao za 2,78247%. Dakle, nema nikakve dvojbe da je tuženik ostvarenjem naprijed navedenog rasta BDP-a trebao tužitelju od prosinca 2015. obračunavati plaću prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, no tuženik to nije činio i tužitelju je u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. isplaćivao plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn. Odlukom Vlade R. H., od 29.

prosinca 2016. došlo je do povećavanja osnovice tek na iznos od 5.211,02 kn i to počevši od siječnja 2017. Jednako je važno istaknuti da su člankom IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ugovorne stranke (Vlada R. H. i sindikati u javnim službama) ugovorile da će

točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III istih Izmjena i dopuna utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između mjesečne osnove bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i istog tog pariteta u 2008., sve to prema podacima DZS

R. H.. Među ugovornim strankama je tako stavkom 2. istim člankom predmetnih Izmjena i dopuna ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi R. H. u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Nakon proteka pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, kako je to naprijed opisano, ugovoreno je da će se osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi R. H. u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Tijekom cijele 2008. je spomenuti odnos pariteta iznosio 87,9/100 sukladno članku VII. b predmetnih Izmjena i dopuna. Prema statističkim podacima DZS R. H., koji su sukladno članku VII b predmetnih

Izmjena i dopuna, ugovornim strankama redovito dostavljani, mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosila je 6.225,44 kn, dok je prosječna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn. Dijeljenjem navedenih iznosa (6.225,44 kn:7.247,50 kn) dobije se paritet u odnosu od 85,9/100. Usporedbom odnosa pariteta (85,9/100: 87,9/100 = 0.9772 odnosno 97,72%) može se utvrditi da je paritet iz 2015. manji za 2,28% od pariteta iz 2008. S obzirom da je prema članku IV. predmetnih Izmjena i dopuna među strankama ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirati prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike i to na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi R. H. u tekućoj godini,

to je onda od 4. lipnja 2016. ispunjen uvjet za dodatnim povećanjem plaće. Tako se od srpnja 2016. pripadajuća osnovica za plaće trebala uvećati za 1,14% (2,28%: 2 = 1,14%). Člankom IV. stavkom 3. predmetnih Izmjena i dopuna je, također, među strankama ugovoreno da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku istog članka Izmjena i dopuna, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi R. H. u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Shodno tome, pripadajuća osnovica za plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. se trebala uvećati za daljnjih 1,14%. Međutim, tuženik ništa od naprijed navedenog nije poštivao i ispunio i nije obračunavao plaću prema osnovici koja je u utuženom razdoblju trebala biti povećana kako je to naprijed obrazloženo. Na taj način, tuženik je u razdoblju koje se u ovom postupku utužuje, a podrazumijeva razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., uskratio tužitelju za ukupan iznos od 8.265,69 kn. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari pridržava pravo konačnog uređivanja i preciziranja tužbenog zahtjeva ovisno o rezultatima provedenog financijskog vještačenja. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese sljedeću presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos do 8.265,69 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kojim ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom Ugovoru o radu. Nadalje, navodi da je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007) kao i

Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao poslodavac i S. javnih službi. Ističe da je HZZ javna ustanova u vlasništvu R. H. temeljem

tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' NN 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51. Statuta HZZ (NN 109/12 i 12/14). Nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik

tuženika, i još uvijek jest, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj, 27/01. i

39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („NN“ broj: 39/09. i 124/09.). Tuženik je pravna osoba s javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta HZZ i drugih zakonskih i

podzakonskih propisa. Sve ovlasti tuženika definirane su i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i Zakona o fiskalnoj odgovornosti („NN“ broj: 139/2010. i 19/2014.). Navedenim Zakonom određuju se pravila kojima se ograničava visina rashoda i manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva financija, a sve osnovom sastavljene Izjave o fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome, tuženik je obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi Vlada R. H.. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („NN“ broj 124/09.), koji je

na snazi od 24. listopada 2009., propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H. posebnom odlukom. Odredbom članka

51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu

o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade R. H.

i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj, 84/2007.). Stoga je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade R. H. od 1. travnja 2009. i od 30. prosinca 2016., budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između V. R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. Iako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade R. H. od 1. travnja 2009., dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade R. H., a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost

Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011. kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao S. državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani sindikata zastupa radnike

HZZ te su stoga navedeni akti ništetni. Prema tome,

tuženik ponovno ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama Vlade R. H. o visini osnovice za obračun plaće u

javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom svega navedenog, tuženik je poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužitelju za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za obračun i isplatu plaće u javnim službama. Tuženik predlaže naslovnom Sudu donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužitelja.

3.Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 3.ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ne spori pravilnost tužiteljeva matematičkog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno visinu tužbenog zahtjeva.

4.Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., zatim uvidom u priopćenje za javnost DZS od

28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objavu procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i uvid u objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., koja priopćenja su objavljena na službenim internetskim stranicama DZS www.dzs.hr, pregledom

ugovora o radu, platnih listi za utuženo razdoblje i izračuna duga za tužitelja, kao i pregledom ostale dokumentacije dostavljene u odgovor na tužbu.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

7.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,

N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. Neosnovano tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je kao poslodavac tužitelja pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužitelj s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu službu obavlja i tuženik.

11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.

broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nadalje, ovaj sud smatra da je i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, priložen uz tužbu -osnovan.

13.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima DZS R. H..

13.2. Prema statističkim podacima DZS, mjesečna

osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

13.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. je manji od pariteta iz 2008. za 2,28 %.

13.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

13.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila.

13.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

14. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je DZS objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS.

14.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

14.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

14.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

14.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 14.1.-14.2 ove odluke.

14.5. Sukladno navedenom, prihvaćen je u cijelosti kao osnovan obračun razlike plaće tužitelja koji bi mu trebao biti isplaćen u utuženom periodu, u ukupnom iznosu od 8.265,69 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak.

17.1. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

18. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

19. Tužitelj u ovom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, pa mu sukladno odredbi članka 154. st.5., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju

je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska od 01.ožujka 2022. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na jednom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 3.ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 375,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno sveukupno 2.625,00 kn, uz napomenu da punomoćnik tužitelja nije tražio uvećanje troška za iznos PDV-a. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Zbog navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III. S., 22. ožujka 2022.

Sutkinja:

Jerka Kovačić Garac v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.