REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 703/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. A., OIB …, S. P., zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. F. i. B. P. V. u V., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB …, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Č. i. Š. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-88/2021-2 od 15. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-268/2019-38 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-88/2021-2 od 15. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-268/2019-38 od 17. prosinca 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sedam pravnih pitanja, a ona se odnose na primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a, na primjenu utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, na početak tijeka zateznih kamata, na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na mogućnost suda da uređuje postojeći ugovorni odnos između stranaka, i prekid zastare, koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018., Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., i dr.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Osim toga, pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu, a ni razlozi važnosti (odluka Suda Europske unije u predmetu Ruxanda Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 od 20. rujna 2017.) ne odgovaraju ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Sud nije ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u odluci ovoga suda Rev-1172/2018.
5. 1. O pitanju zastare ovaj sud je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020 zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".
5. 2. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2 doneseno je i objedinjeno pravno shvaćanje, kojim je pojašnjeno naprijed izneseno shvaćanje o zastari u slučaju restitucijskog zahtjeva, koje glasi:
"1. "Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.
2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: "Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).
3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-
4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".
6. Pitanje (protivi li se čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima odluka suda o vraćanju stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja bez da je sud utvrdio je li stjecatelj nepošten), te pitanja vezana za postojanje bitne povrede polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu dali valjane razloge o odlučnim činjenicama, nisu važna, jer je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda da se tuženik koji je sastavio predmetnu nepoštenu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
