REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 562/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. iz Z., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku mr. sc. Z. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2275/13-2 od 5. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/09 od 27. lipnja 2013., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.

r i j e š i o j e :

I Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2275/13-2 od 5. travnja 2016. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/09 od 27. lipnja 2013. u dijelu pod točkom 3. izreke na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina, koje su izvanknjižno vlasništvo i to stambene kuće – katnice u B. sagrađene na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 198,39 m2, te pomoćnog objekta sagrađenog na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 26 m2, te se predmet vraća u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Utvrđuje se da su tužiteljica B. Š. iz Z., i tuženik P. Š. iz Z., suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine, koja je izvanknjižno vlasništvo i to:

- stana u Z., koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na česte. zem. 5201/3 k.o. Z., upisano u zk.ul. br. 8275 k.o. Z., na III katu, stan br. 14, koji se sastoji od dvije sobe – spavaće, dnevnog boravka, kuhinje s nusprostorijama, dvije loggije, s pripadajućom drvarnicom u podrumu i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ukupne površine 77,10 m2.

2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu gdje je ista tražila da sud utvrdi da je tuženik u odnosu na stan u Z. iz točke 1. izreke ove presude dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužiteljica B. Š. iz Z., i tuženik P. Š. iz Z., suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina, koje su izvanknjižno vlasništvo i to:

- stambeno poslovne građevine u B. sagrađena na čest. zem. 810/2 k.o. Ž. (u osnivanju), prema staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 426/1 k.o. B. i dijelu čest. zem. 928 k.o. P., neto građevinske površine 393,69 m2,

- staklenika sagrađenog na čest. zem. 810/2 k.o. Ž. (u osnivanju) prema staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 426/1 k.o. B. i dijelu čest. zem. 928 k.o. P., neto građevinske površine 224,79 m2,

- stambene kuće – katnice u B. sagrađene na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 198,39 m2,

- pomoćnog objekta sagrađenog na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 26 m2, malog plastenika površine 44 m2 i velikog plastenika površine 739 m2, sagrađenih na dijelovima tih parcela,

- plastenika u B. sagrađenog na čest. zem. 1657/2 k.o. B., površine 486,67 m2,

- zemljišta u B. čest. zem. 1657/2 k.o. B., površine 650 m2,

što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda."

4. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 18.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2220/09 od 27. lipnja 2013. godine, pod toč. 1. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su tužiteljica B. Š. iz Z., i tuženik P. Š. iz Z., suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine, koja je izvanknjižno vlasništvo i to:

-stana u Z., koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na česte. zem. 5201/3 k.o. Z., upisano u zk.ul. br. 8275 k.o. Z., na III katu, stan br. 14, koji se sastoji od dvije sobe – spavaće, dnevnog boravka, kuhinje s nusprostorijama, dvije loggije, s pripadajućom drvarnicom u podrumu i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ukupne površine 77,10 m2.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2220/09 od 27. lipnja 2013. godine, pod toč. 3. izreke i sudi:

Utvrđuje se da su tužiteljica B. Š. iz Z., i tuženik P. Š. iz Z., suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina, koje su izvanknjižno vlasništvo i to:

stambene kuće – katnice u B. sagrađene na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 198,39 m2,

- pomoćnog objekta sagrađenog na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 26 m2, malog plastenika površine 44 m2 i velikog plastenika površine 739 m2, sagrađenih na dijelovima tih parcela,

- plastenika u B. sagrađenog na čest. zem. 1657/2 k.o. B., površine 486,67 m2.

III. Odbija se žalba tužiteljice B. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2220/09 od 27. lipnja 2013. godine, pod toč. 3. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na stambeno poslovnu građevine u B. sagrađena na čest. zem. 810/2 k.o. Ž. (u osnivanju), prema staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 426/1 k.o. B. i dijelu čest. zem. 928 k.o. P., neto građevinske površine 393,69 m2, staklenika sagrađenog na čest. zem. 810/2 k.o. Ž. (u osnivanju) prema staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 426/1 k.o. B. i dijelu čest. zem. 928 k.o. P., neto građevinske površine 224,79 m2, te u odnosu na čest. zem. 1657/2 k.o. B., površine 650 m2, te za izdavanje tabularne isprave.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

3. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom II. izreke, kojim je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom 3. izreke te je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina, koje su izvanknjižno vlasništvo i to stambene kuće – katnice u B. sagrađene na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 198,39 m2, te pomoćnog objekta sagrađenog na dijelovima parcela čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2 k.o. B., neto građevinske površine 26 m2, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

7. U podnesenoj reviziji tuženik postavlja pravno pitanje kojim problematizira mogućnost da se u izreci presude tužitelja utvrdi suvlasnikom u idealnom dijelu objekta sagrađenog na dijelovima više zemljišnih čestica, a bez utvrđenja (su)vlasništva zemljišnih čestica – u smislu usklađivanja s načelom jedinstva nekretnine. Pritom argumentira važnost postavljenog pitanja pozivanjem na odluke revizijskog suda Revx-1090/10 od 30. listopada 2013. i Revx-1151/11 od 19. rujna 2012.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8.1. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i da je stoga revizija dopuštena.

9. U revizijskom stupnju postupka sporan je dio zahtjeva tužiteljice, kojim je zatražila da se utvrdi da bračnu stečevinu nje i tuženika, kao izvanknjižno vlasništvo, na jednake dijelove predstavljaju stambena kuća katnica i pomoćni objekt, koji su izgrađeni na dijelovima čest. zem. 1744/1 i 1744/2 k.o. B.

10. Tužbeni zahtjev je u tom dijelu prvostupanjski sud odbio kao neosnovan s obrazloženjem da tužiteljica u tužbi nije zatražila da je se utvrdi suvlasnicom i na zemljišnoknjižnim česticama na kojima su sagrađeni objekti, obzirom na načelo jedinstva zemljišta i zgrada koje se nalaze na tome zemljištu u smislu odredbi čl. 9. i 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje ZV); prethodno utvrdivši da stranke nisu upisani zemljišnoknjižni vlasnici, niti su u katastru evidentirane kao posjednici spornih čest. zem. 1744/1 i čest. zem. 1744/2, obje k.o. B., a niti je tužiteljica dokazala da bi iste predstavljale njihovu bračnu stečevinu.

11. Drugostupanjski sud je, pošavši od toga da su objekti sagrađeni do 1990. godine i da predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, da su izgrađeni uz suglasnost zemljišnoknjižnog vlasnika-oca tuženika te da je tuženik „priznao“ tužiteljici da je u bračnoj zajednici doprinijela kao i on, sukladno čl. 281. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 51/89 – dalje ZBPO) ocijenio da je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine u ½ dijela, slijedom čega da su stranke stekle pravo suvlasništva građenjem uz suglasnost zemljišnoknjižnog vlasnika i dijela nekretnina na kojoj su izgrađene a koji služi za redovitu uporabu temeljem čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SFRJ broj 6/80 i 36/90- dalje ZOVO) koji se primjenjuje temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91), sve u svezi s čl. 388. st. 2. ZV-a. Zato je drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.

12. U primjerice, odluci ovog suda broj Rev-x 1090/10 od 30. listopada 2013. se navodi:

„S druge pak strane prema odredbi čl. 395. st. 2. ZVDSP, od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

Iz izreke prvostupanjske odluke proizlazilo bi da je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u ¼ dijela stambene zgrade, a da istovremeno nije i suvlasnica cijele nekretnine.

To znači da nižestupanjski sudovi nisu mogli utvrditi pok. tužiteljicu suvlasnicom u ½, odnosno ¼ stambene zgrade, a bez da je istovremeno ista utvrđena suvlasnikom cijele nekretnine, odnosno bez da je raspravljeno i pitanje vlasništva ostalog zemljišta, jer pojedinačnu nekretninu u smislu čl. 9. ZVDSP čini zemljište i zgrada koja se trajno nalazi na zemljištu odnosno katastarskoj čestici.“

13. Drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdio stranke suvlasnicima svakog u ½ dijela objekata – stambene kuće i pomoćnog objekta, a da ih pritom nije utvrdio suvlasnicima cijele nekretnine u smislu odredbe čl. 9. ZV-a, što je protivno pravnom shvaćanju iznesenom u odluci revizijskog suda.

13.1. U konkretnom slučaju, ostalo je sporno pitanje vlasništva zemljišta na kojima su objekti sagrađeni, osobito imajući na umu da drugostupanjski sud navodi da su ista bila u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženikova oca (koji da je dao suglasnost pri stjecanju suvlasništva stranaka građenjem u smislu odredbe čl. 24. ZOVO), ne obrazlažući pritom taj svoj zaključak - jer iz stanja spisa proizlazi da je otac tuženika samo jedan od više upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika zemljišnoknjižnih čestica br. 1744/1 i 1744/2 k.o. B.

14. U smislu prethodno navedenog, ocjena je ovog suda da pobijana presuda u navedenom dijelu ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost iste jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Zbog svega navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

16. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.