Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-302/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene S. K., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene S. K., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2021. broj K- 26/2021-19, u sjednici održanoj 22. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženice odvjetnika B. B.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene S. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 8. srpnja 2021. broj K-26/2021-19, Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivom optuženu S. K. za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., te je na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osuđena na kaznu zavora u trajanju od 1 (jedne) godine čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, činjenično i pravno opisano u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom Ansamblu ….. H. L. iz Z.,…, te je naloženo optuženoj S. K. iz Z., …, da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom Ansamblu iznos od 71.649,57 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08. i 78/15.), tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženoj S. K. naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., i to trošak provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja u iznosu od 9.647,92 kune, trošak provedenog telekomunikacijskog vještačenja u iznosu od 2.390,00 kuna te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna, dakle ukupno 12.537,92 kuna, koji iznos je dužna uplatiti u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se optužena S. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženu oslobodi od optužbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati na novo suđenje. U žalbi je zatražena obavijest o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je branitelj optužene, odvjetnik B. B., a kako nisu pristupili optužena S. K. i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako su prema potvrdi o izvršenoj dostavi o sjednici uredno obaviješteni, to je, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba optuženice nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optužena S. K. smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, budući da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije obrazložio iz čega proizlazi da je optužena u inkriminiranom razdoblju imala svojstvo odgovorne osobe i da bi prekoračila svoje ovlasti, da u presudi nije obrazložena visina imovinskopravnog zahtjeva te da nije odgovoreno na pitanje da li je optužena uopće sebi pribavila imovinsku korist.

7. Nasuprot ovakvim tvrdnjama žaliteljice prvostupanjski je sud u odnosu na ove odlučne činjenice dao razloge zbog čega smatra da je u inkriminiranom razdoblju optužena S. K. imala svojstvo odgovorne osobe (točka 28. pobijane presude), te u čemu se sastoji njezino prekoračenje ovlasti kao odgovorne osobe (točka 29.), obrazlažući to činjenicom da je ista u navedenom razdoblju "…kao likvidator računa i voditelj Odsjeka … bila zadužena za kompletiranje mjesečnih računa …Carda… Ansambla … te je u smislu članka 87. stavka 6. KZ/11. imala svojstvo odgovorne osobe…" dok joj je djelokrug poslova omogućio da je "… upravo u dogovoru s ranije suoptuženim, a sada pokojnim R. P., svoja zaduženja obavljala na način koji je omogućavao plaćanje kako njenih osobnih, tako i privatnih troškova R. P. kreditnom … karticom Ansambla .…a temeljem svojih zaduženja, bila prva karika u lancu provjere poslovne svrhe učinjenih troškova te je umjesto da upozori na činjenicu da određeni troškovi nisu učinjeni u poslovne svrhe i naznači na zbirni račun da pojedinačni račun dobavljača nije pribavljen, ona neistinito upisivala podatke o vrsti kupljene robe, sve pod krinkom očito opće poznatog problema da R. P. ne dostavlja uredno i na vrijeme maloprodajne račune…"

7.1. Dakle, prvostupanjski je sud detaljno, jasno i određeno obrazložio i dao razloge kako o statusu optužene kao odgovorne osobe, tako i o tome, u čemu se sastoji prekoračenje ovlasti optužene S. K., kako bi sebi i drugome pribavila nepripadnu korist, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te u tom pogledu upućuje žaliteljicu na iste kako ne bi došlo do šireg nepotrebnog ponavljanja. Stoga, a imajući u vidu navedeno, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da prvostupanjski sud navedene odlučne činjenice u pobijanoj presudi nije jasno obrazložio i da bi zbog navedenog bila počinjena citirana bitna povreda.

7.2. Nadalje,u okviru ove žalbene osnove, optužena K. ističe kako pobijana presuda ne sadrži razloge o visini imovinskopravnog zahtjeva te da nije odgovoreno na pitanje da li je optužena uopće sebi pribavila imovinsku korist.

7.3. Međutim, suprotno tvrdnjama žaliteljice, u odnosu na ove okolnosti sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi (točke 22.-26. pobijane presude) detaljno i argumentirano analizirao kako obranu optužene, tako i provedene dokaze, a prvenstveno materijalnu dokumentaciju, te nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno- financijske struke, pa stoga, niti u tom dijelu nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da prvostupanjski sud navedene odlučne činjenice u pobijanoj presudi nije jasno obrazložio i da bi zbog navedenog bila počinjena citirana bitna povreda. Međutim, druga je stvar što se optuženica s takvim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda ne slaže, ali to već predstavlja drugu, a ne ovu žalbenu osnovu, o čemu će biti više govora u nastavku ovog obrazloženja, kada će se razmatrati žalbene osnove koje se odnose na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ispitao je i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., te je utvrdio da je sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama, iznio jasne i neproturječne razloge i nije počinio niti jednu od taksativno propisanih povreda iz citirane odredbe.

8. I u pogledu žalbene osnove "zbog pogrešne primjene materijalnog prava", što bi se odnosilo na povredu kaznenog zakona, optužena ne obrazlaže na koji način bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon, već ponavlja razloge iz dijela žalbe o počinjenoj bitnoj povredi i preklapa isto sa žalbenom osnovom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Stoga je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu i u ovom pravcu te je utvrdio da sud prvog stupnja nije na štetu optužene povrijedio kazneni zakon, te da je dao valjano obrazloženje o postojanju pravnog kontinuiteta, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (točka 32. pobijane presude).

9. Nije osnovana žalba optuženice niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

9.1. Optužena S. K. smatra da nema valjanih i nedvojbeno utvrđenih činjenica i dokaza da je ona zlouporabila svoj položaj i prekoračila ovlasti, pa da bi na inkriminirani način i zajedno sa pokojnim R. P., počinila terećeno kazneno djelo, te da se u pobijanoj presudi radi o proizvoljnim zaključcima suda prvog stupnja koji je na nekritički način analizirao provedene dokaze, a naročito iskaze ispitanih svjedoka, posebice svjedokinje A. V., kao izvanbračne supruge pokojnog R. P., koja je svojim iskazom pokušala umanjiti krivnju svojeg pokojnog supruga i to na način da pojedine sporne kupnje prebaci na optuženu i tako njoj oteža poziciju.

10. Međutim, protivno tim i ostalim brojnim žalbenim prigovorima koje optužena iznosi, sud prvog stupnja je na temelju ocjene dokaza izvedenih u tijeku cjelokupno provedenog kaznenog postupka, pravilno utvrdio da je optužena počinila predmetno kazneno djelo na način kako je to utvrđeno u izreci te presude.

10.1. Naime, sud prvog stupnja je nesporne okolnosti, da je optužena kao likvidator računa i voditelj Odsjeka u Ansamblu … bila zadužena za kompletiranje mjesečnih računa C., pravilno doveo u vezu s činjenicama koje proizlaze iz iskaza pokojnog R. P., a čiji iskaz je prihvaćen, te u većem dijelu i potvrđen iskazom A. V., da je optužena s njim odlazila u razne trgovine i poslovne centre, te da su kupovali stvari za osobne potrebe, a zatim je te činjenice povezao sa radnjama optužene, kada je ona, a po zaprimanju slipova i originalnih računa od dobavljača, upisivala robe i usluge koji su kupljeni, te stavljala kvačice na zbirni račun i izrađivala poseban popis na osnovu kojeg je obavljena temeljna priprema podataka financijskom knjigovodstvu za likvidaturu u Ansamblu. Iz iskaza ispitanih svjedokinja M. V., I. L. i G. C. proizlazi da je upravo optužena, temeljem svojih zaduženja, bila prva karika u lancu provjere računa i učinjenih troškova, pa je sud prvog stupnja s pravom našao utvrđenim, povezujući te iskaze sa materijalnom dokumentacijom i provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, da je optužena, umjesto da upozori i podjeli s nadređenim osobama da računi nisu predani, ona je od R. P. tražila da i u njenu korist upotrebljava poslovnu karticu, uz navod "da će se ona pobrinuti za pravdanje tako učinjenih troškova", te iako je znala da određeni troškovi nisu učinjeni u poslovne svrhe i nije naznačila na zbirni račun da pojedinačni račun dobavljača nije pribavljen, neistinito je upisivala podatke o vrsti kupljene robe, sve pod krinkom očito opće poznatog problema da R. P. ne dostavlja uredno i na vrijeme maloprodajne račune, pa je na opisani način iskoristila svoju ovlast likvidatora u Ansamblu i time kako sebi, tako i R. P., pribavila korist, a Ansamblu prouzročila štetu.

10.2. Pri tome, valja istaći, a u odnosu na obranu optužene koja tvrdi da nije postojao nikakav dogovor između nje i pokojnog P., te u odnosu na prigovor optužene u pogledu vjerodostojnosti iskaza A. V., da je prvostupanjski sud s pravom ocijenio njenu obranu kao nevjerodostojnu, prihvaćajući iskaz pokojnog P. i svjedokinje V. kao istinite, logične i iskrene, budući da se i iz načina SMS komunikacije, između optužene i pokojnog P., potvrđuje da su imali dogovor za zajedničke "shopinge" u privatne svrhe, a što proizlazi i iz sadržaja raznih poruka koje je optužena upućivala R. P. kao "…Kokica, kad cemo malo u P.? … Mogli bi, imaš puno na kartici?... Zvučnici su mrak super su... Jesi bio kaj u hg spotu? Sutra dobivamo racun za platiti pa kad ces moci odi pogledaj za ono…Mobici su prekrasni bas sam sretna jedva cekam da dodem doma hvala ti pusa bok...", a koja komunikacija je daleko od strogo poslovnog odnosa, kakav ga želi prikazati optužena. Osim toga, a s obzirom na prirodu poslova i zaduženja optužene S. K. koja je radila u računovodstvu i pokojnog suoptuženog R. P., koji je bio voditelj ….., pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da doista nije moguće naći niti jedan valjani i životno logičan razlog zbog čega bi oni trebali zajedno odlaziti u kupovinu koja bi služila poslovnim potrebama oštećene ustanove, osim što su imali zajednički interes kupovine i u privatne svrhe.

10.3. Što se tiče žalbenih prigovora u pogledu visine pribavljene imovinske koristi za optuženu u iznosu od 6.649,57 kuna, a za R. P. u iznosu od 65.000,00 kuna te time i pričinjene štete Ansamblu u iznosu od 71.649,57 kuna, sud prvog stupnja je, posve jasno i suvislo obrazložio da je u nedostatku originalnih računa, iz kojih bi bilo moguće nespornom utvrditi ukupnu, na ovaj način stečenu nepripadnu korist, uzeo kao utvrđeno, najmanje i najpovoljnije iznose, kako za optuženu, tako i za pokojnog R. P., povezujući tu i tako najmanje pribavljenu korist s priznanjem i iskazom pokojnog R. P., a potom sve navedeno i s računima učinjenih u privatne svrhe te sa komunikacijom između optužene i pokojnog P. (točke 21., te 23. do 27. pobijane presude), pa se žaliteljica upućuje na isto radi nepotrebnog ponavljanja.

10.4. Osim navedenog, a u vezi s visinom pribavljene koristi pojedinačno, te ukupno nastale štete za Ansambl, potrebno je istaknuti, da je prema financijsko knjigovodstvenom vještačenju, te nalazu i mišljenju vještakinje J. T., neposlovni trošak nastao korištenjem kartice za koju je bio zadužen R. P. kroz inkriminirano vrijeme iznosio 704.521,90 kuna, pri čemu je vještakinja u izračun uzela sve one troškove učinjene poslovnom karticom za koje u knjigovodstvenoj dokumentaciji Ansambla ne postoji račun maloprodajnog mjesta na kojem je trošak učinjen, već je isti proizlazio samo iz zbirnog računa C., te da je iz rezultata revizije izvršene po J. K. proizlazilo, da je poslovna kartica, koje je ovlašteni korisnik bio R. P., korištena u privatne svrhe, u iznosu "ne manjem od 342.027,70 kuna", pa je stoga, sud prvog stupnja pravilno uzeo kao utvrđeno stjecanje nepripadne koristi u najmanjem i najpovoljnijem iznosu ostvarene imovinske koristi, kako u odnosu na optuženu, tako i u odnosu na pokojnog P., na temelju njegovog priznanja i iskaza, te na temelju onih računa koji su vještačenjem povezani sa konkretno kupljenim stvarima, kao što su mobiteli, klima, zvučnici i slično, a što je pravilno povezano i sa sadržajem komunikacije optužene i pokojnog P..

10.5. Što se tiče žalbenih prigovora vezano uz vjerodostojnost iskaza svjedokinja V. i L., kao onih koje su optuženoj bile nadređene i po tvrdnji optužene "znale za sve", a optužena je postupala po njihovoj uputi, prvostupanjski sud je posve jasno i razložno naveo (točka 35. presude) da su ove svjedokinje očigledno u svojim iskazima otklanjale od sebe "odgovornost za aljkavo i neuredno vođenje poslovanja", ali da to "…i takvo neuredno obavljanje poslova i propusti u kontroli od strane nadređenih osoba, ne ekskulpira optuženu odgovornosti za …njene postupke, jer upravo je ona bila ta koja je trebala izvršiti prvi i početni korak u pravdanju poslovne svrhe učinjenih troškova i upozoriti na privatno učinjene troškove, a ne samo na činjenicu manjkavosti u dostavi računa, što nije činila, jer su karticom R. P. plaćane i njene osobne, privatne kupovine…", a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu žalbenog navoda o prijevremenom povratku s porodiljnog dopusta svjedokinje L., kao ravnateljice, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da ti žalbeni navodi nisu podobni za ozbiljno razmatranje, već se nalaze samo u zoni insinuacija.

10.6. Prema tome, nema govora o tome da je sud prvog stupnja optuženu S. K. proglasio krivom za predmetno kazneno djelo bez konkretnih dokaza, jer sve naprijed iznesene okolnosti s izvjesnošću ukazuju da je optužena bila ta koja je kao likvidator računa i voditelj Odsjeka Ansambla, a po prethodnom dogovoru sa pokojnim suoptuženikom P., iskoristila svoj položaj i prekoračila svoje ovlasti, u cilju da steknu znatnu imovinsku korist, pri čemu je takva korist ostvarena, a Ansamblu pričinjena šteta u ukupnom iznosu od 71.649,57 kuna, kao najmanje i najpovoljnije utvrđeni iznos u korist optužene i pokojnog suoptuženog P..

10.7. S obzirom na sve navedeno, nije osnovana žalba optužene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Optužena je u uvodu žalbe istakla i žalbene prigovore na odluku "o kaznenoj sankciji", ali ih posebno nije obrazložila, osim što smatra da je "kaznena sankcija preoštra", a potom ih izvodi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu dosuđenog imovinsko pravnog zahtjeva, koji je po mišljenju žaliteljice neosnovano prihvaćen samo prema iskazu pokojnog P. i nepravedno presuđen na teret optužene u cijelosti.

11.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud, pri odmjeravanju kazne, ispravno utvrdio sve okolnosti, koje u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. utječu na vrstu i visinu kazne. Kao olakotne okolnosti sud je optuženoj uzeo dosadašnju neosuđivanost, da počinjeno djelo očito predstavlja izolirani odmak, korektno držanje pred sudom, da radi se o majci dvoje djece i zaposlenoj osobi, pri čemu je u njenu osobnu korist stečeno 6.649,57 kuna, a otegotnim da je djelo počinjeno na štetu ustanove koja se financira iz državnog proračuna, a modalitet ponašanja govori o kontinuiranom postupanju na financijsku štetu Ansambla.

11.2. Stoga, izrečena uvjetna osuda, primjerena je svim utvrđenim okolnostima, posebno dosadašnjoj neosuđivanosti optužene, a po mišljenju drugostupanjskog suda i proteku vremena od događaja do donošenja pobijane presude (preko 10-tak godina), pa se ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i uvjetnom osudom s rokom kušnje od tri godine postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. u smislu individualne i generalne prevencije te uz jačanje svijesti, kako optužene, tako i drugih, da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno.

12. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu donesena je sukladno članku 158. stavak 1. i 2. ZKP/08., budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je radnjama optužene S. K. oštećenom Ansamblu prouzročena ukupna šteta u iznosu od 71.649,57 kuna, koju je dužna podmiriti u skladu s odlukom prvostupanjskog suda, dok eventualno ostvarivanje regresnog zahtjeva za razliku imovinske koristi koju je ostvario pokojni R. P., ne utječe na pravilnu odluku prvostupanjskog suda u ovom dijelu.

13. Kako žalba optužene nije osnovana, a niti su utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1.i 2. ZKP/08.,to je na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.