Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-310/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., R. c. …, OIB…, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., protiv tužene I. J. iz Z. , P. R. …, OIB:… , zastupane po punomoćnici Z. Z. B., odvjetnici iz Z. , radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 102 Povrv- 4703/2017-18 od 16. veljače 2021., 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Žalba tužene prihvaća se kao osnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 102 Povrv-4703/2017-18 od 16. veljače 2021., preinačava i sudi:
-Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-6731/17 od 20. siječnja 2017. kojim se nalaže tuženoj I. J. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 230,94 kn (slovima: dvijestotinetrideset kuna i devedesetčetiri lipe) sa zateznim kamatama tekućim - na iznos od 38,49 kn od 16. veljače 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. ožujka 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. travnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. svibnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. lipnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. srpnja 2016., do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
-Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 875,00 kuna.
-Zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom presuđeno je:
" I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-6731/17 od 20. siječnja 2017. kojim se nalaže tuženici I. J. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 230,94 kn (slovima: dvijestotinetrideset kuna i devedesetčetiri lipe) sa zateznim kamatama tekućim - na iznos od 38,49 kn od 16. veljače 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. ožujka 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. travnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. svibnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. lipnja 2016., - na iznos od 38,49kn od 16. srpnja 2016., do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.
II Nalaže se tuženici I. J. naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana."
2.Tužena je u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. , 148/11., 25/13., 89/14., 70/19 - nastavno: ZPP).
Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije, ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4.Žalba tužene nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 230,94 kune zbog neplaćenih računa za javnu uslugu hladnog pogona u vezi s uslugom prikupljanja i odvoza otpada za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca lipnja 2016. s pripadajućim zateznim kamatama, a na objektu u Z. , P. R….
6.U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
-da je tužena vlasnik nekretnine – stambenog prostora na adresi u Z., P. R. …, te da je u evidencijama tužitelja zavedena kao korisnik usluge za predmetnu nekretninu - sistemski broj objekta 05328136, a za što postoji nepodmireno dospjelo dugovanje za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca lipnja 2016. u ukupnom iznosu od 230,94 kune;
-da je tuženoj obračunata usluga hladnog pogona, a da je utuženi iznos dobiven umnoškom površine za obračun usluge (115,00 m2) i cijene od 0,26778 kn/m2, što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 38,49 kn,
-da tužena nesporno nije tužitelju platila utuženi iznos.
Na osnovu utvrđenog prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa je pozivajući se na Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13 – nastavno: ZOGO ) usvojio tužbeni zahtjev, odnosno primjenom odredbe članak 451. stavak 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-6731/17 od 20. siječnja 2017. a kao u točki I. izreke pobijane presude.
Prvostupanjski sud navodi da je ZOGO u utuženom razdoblju dozvoljavao naplatu usluge prikupljanja i odvoza otpada prema postojećim cjenicima, pa da je pravni osnov tužiteljeve tražbine, odnosno naplata naknade za odvoz komunalnog otpada po m2, bila u skladu s važećim zakonom. Prvostupanjski sud poziva se i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih suda održanog 4. prosinca 2017. u kojem je formuliran sljedeći stav: "U situaciji kada je tužitelj izvršavao uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva, a cijena pružene usluge je utvrđena na temelju Odluka o pružanju i plaćanju usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada koje nisu nakon 1. siječnja 2010. bile u skladu s čl. 17. st. 2. Zakona o otpadu, jer je cijena usluge utvrđena prema površini stana, platni nalog treba održati na snazi."
7.Tuženik pobija prvostupanjsku presudu, te u žalbi u bitnom navodi da kako je ovdje riječ o sporu male vrijednosti da je sud trebao objaviti presudu odmah nakon zaključena rasprave, a ne odgoditi objavu presude kako je to učinjeno. Navodi da je predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi trebalo ukinuti u cijelosti jer je tužitelj kao davatelj usluga cijenu svojih usluga za utuženo razdoblje obračunavao prema kriteriju površine objekta, a ne prema jedinici mase predanog otpada, a što da je protivno odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Posebno ističe da uslugu tužitelja za zbrinjavanje komunalnog otpada nije koristio, a što da je tijekom postupka i dokazao, pa da je sud iz tog razloga morao odbiti tužbeni zahtjev. Smatra i da je pobijana presuda nerazumljiva i bez obrazloženja za svaku pojedinu odluku.
Posljedično neispravnom smatra i odluku o parničnom trošku.
8.Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaći da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je riječ o zahtjevu za isplatom koji ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna.
Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
9.Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te navode tuženika iznesene u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Protivno navodima u žalbi pobijana presuda je jasna i razumljiva, u obrazloženju su izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama, tako da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što neosnovano žalbom ukazuje tužena
10.Nadalje, neosnovano smatra tuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije objavio presudu odmah nakon zaključenja rasprave, a s obzirom da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti. Člankom 95. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19 ) brisan je članak 466. Zakona o parničnom postupku kojim je u stavku I. bilo propisano da presuda u postupku u sporovima male vrijednosti objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave. Dakle, prvostupanjski sud time što nije objavio presudu odmah nakon zaključenja javne rasprave nije povrijedio odredbe parničnog postupka,jer nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku 70/19. (koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.) sud više nije u obvezi u sporovima male vrijednosti objaviti presudu odmah nakon zaključenja javne rasprave.
11.Nadalje protivno navodima u žalbi pravilno smatra prvostupanjski sud da je u utuženom razdoblju dozvoljena naplata usluge prikupljanja i odvoza otpada prema postojećim cijenama, odnosno da je naplata naknade za odvoz komunalnog otpada po m2 bila u skladu s važećim ZOGO.
12.Međutim prvostupanjski sud zanemaruje da je tužena tijekom postupka tvrdila da godinama nije koristila predmetnu nekretninu, da je riječ o stanu koji nije u funkciji, prazan je i derutan, pa da nije koristila niti uslugu prikupljanja bilo koje vrste otpada, kao i da je nesporno da tužitelj u ovom postupku traži naplatu za "hladni pogon" čime je priznao da tuženiku nije pružio uslugu odvoza komunalnog otpada. Kako usluga nije pružena, ne može se niti naplatiti. Prema načelu „onečišćavač plaća“ iz članka 6. i 33. ZOGO, troškove gospodarenja otpadom snosi izvorni proizvođač otpada ili trenutni odnosno prethodni posjednici otpada. U skladu s načelom „onečišćavač plaća“ iz članka 6. i 33. ZOGO, tužena bi bila u obvezi platiti cijenu ovih usluga ako je proizvođač otpada. Naime, u smislu navedenih odredbi troškove gospodarenja otpadom snosi izvorni proizvođač otpada. Dakle, nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine kojem usluga nije faktično izvršena.
Isti stav proizlazi i iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. u Zagrebu: “U situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakon o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćavač plaća“ – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu
onečišćivači.“
13.Stoga, usvojivši tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je žalbu valjalo usvojiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu.
14.O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. pa je tuženoj priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 625,00 kn. Priznat je i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,00 kuna i pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna, a što ukupni iznosi 875,00 kuna.
15.Tužena nije zatražila trošak žalbe pa joj isti nije niti dosuđen.
16.Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP- a, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 22. ožujka 2022.
Sudac
Vesna Vrkić Perak
