REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 204/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Grada Vinkovci, V., OIB: ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-470/16-2 od 8. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-1069/15-18 od 24. svibnja 2016., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na kč.br. 5043/2 i to 2 izgrađena zemljišta i dvorište sa 640 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja u zemljišnim knjigama, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Stoga je revizijski sud podnesenu reviziju razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st .1. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na kč.br. 5043/2 i to 2 izgrađena zemljišta i dvorište sa 640 m2, a koje je stekao građenjem.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je u zk.ul. 7428 k.o. V. tuženik upisan kao vlasnik kč.br. 5043/2 i to dva izgrađena zemljišta i dvorište sa 640 m2, izgrađeno zemljište sa 27 m2, izgrađeno zemljište sa 28 m2, dvorište sa 585 m2,
- da je iz rješenja o deposediranju od 12. lipnja 1985. vidljivo da su na kč.br. 5043 deposedirani korisnici P. M. i D. J. koje su bile suvlasnice i to P. M. u 4/6 dijela, a D. J. u 2/6 dijela,
- da je na temelju prethodno navedenog rješenja deposedirana oranica,
- da je Zaključkom Gradskog poglavarstva Grada V. od 19. rujna 2007. odobreno cijepanje kč.br. 5043 oranica u Ul. .... te je tek tada formirana kč.br. 5043/2, te da se cijepanje provodi u svrhu građenja obiteljske stambene građevine u skladu s Idejnim rješenjem izrađenim u rujnu 2007.,
- da su građevine sagrađene na predmetnoj nekretnini 10. veljače 2014. ozakonjena Rješenjem o izvedenom stanju.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da sporna čestica zemlje na kojoj je tužitelj gradio nije postojala u vrijeme deposedacije bivših vlasnika 1985., već da je odobreno cijepanje ranije postojeće čestice zemlje i formiranje utužene tek 2007., a kad se moglo započeti s gradnjom obiteljske kuće na utuženoj nekretnini.
Naime, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj prije kraja 1996. i stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14
- dalje: ZVDSP) nije imao izgrađenu obiteljsku kuću, radi čega se nije niti mogla primijeniti odredba čl. 368. ZVDSP na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev.
11. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski je sud prema stanju spisa našao da je bitne činjenice u ovom slučaju moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.
Drugostupanjski sud je ocijenio da iz provedenih dokaza proizlazi da se gradnja predmetne nekretnine odvijala 80-ih godina prošlog stoljeća, a što potvrđuje rješenje tadašnjeg Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od 3. prosinca 1986., kao i iskazi saslušanih svjedoka, no da je 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je tužitelj izgradio svoju obiteljsku kuću sporna nekretnina bila društveno vlasništvo s upisanim nositeljima prava korištenja- bivšim vlasnicima. Kako predmetna nekretnina nije bila u privatnom vlasništvu, to tužitelj nije mogao gradnjom steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer je odredbom čl. 24. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO) bilo propisano da građenjem steći vlasništvo može osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva.
12. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud. 13. Naime, revizijski je sud u nizu svojih odluka (tako i Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/03-2 od 2. prosinca 2003.) zauzeo pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne može steći građenjem, u smislu odredbe čl. 24.-26. ZOVO, na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, jer da je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem i to da zemljište mora biti u građanskom (privatnom) vlasništvu.
14. Kako je u konkretnom slučaju objekt izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća, na zemljištu u društvenom vlasništvu, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da na strani tužitelja nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem.
15. Neosnovano se u reviziji ukazuje da je trebalo primijeniti odredbe ZVDSP, budući se prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP primjenjuje na pravne odnose koji su nastali od 1. siječnja 1997. Kako je u konkretnom slučaju gradnja završena 80-ih godina prošlog stoljeća, to je potpuno jasno da se u konkretnom slučaju ZVDSP ne može primijeniti. Stoga neosnovano tužitelj ukazuje da je trebalo primijeniti odredbu čl. 12. ZOVO u konkretnom slučaju.
16. Također valja napomenuti da se odluke Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske) na koje se revident poziva ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, obzirom su iste donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te se u istima raspravljalo o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a što ovdje nije slučaj.
17. Slijedom navedenog razlozi zbog kojih je revizija izjavljena nisu osnovani, pa je valjalo temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
