REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1876/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, ništetnosti odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-107/19-2 od 19. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1078/17-22 od 29. studenoga 2018., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2012. i pripadajućih Aneksa što ga je tuženik Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja dao tužitelju 21. travnja 2017., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati natrag na posao na radno mjesto u skladu s Ugovorom o radu, a ako takvog radnog mjesta nema, onda na poslove koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom Odluka tuženika o korištenju godišnjeg odmora od 26. travnja 2017. (toč. III.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2018. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske odluke (toč. IV.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobno reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijane nižestupanjske presude preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja, uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, pa revizijski sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tuženik tužitelju redovito otkazao Ugovor o radu odlukom od 21. travnja 2017. zbog osobito teških povreda radne obveze,
- da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu,
- da se u obrazloženju odluke o otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelju stavlja na teret da je „nakon dobivenog upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, i nadalje „podriva“ ulogu voditeljice poslovnice na način da na internim smjenskim sastancima skreće s teme o kojoj se konkretno razgovara te negativnim stavom i dalje komentira svaku promjenu, instrukciju za postupanje ili promjenu“, da je tužitelj svojim neprofesionalnim ponašanjem negativno utjecao na cijeli tim, da svojim aktivnostima i upravljanjem istima kontinuirano stvara napetost i nije timski orijentiran, da na upite odgovara protupitanjem „kada će mu se povećati plaća“, da kontinuirano kasni na posao, da isplate kredita i otvaranja računa radnik komunicira s klijentima na način da račune otvara u petak ili subotu, a kako bi bilo neizvjesno ispunjenje plana poslovnice, da se dana 3. travnja 2017. neprilično odnosio prema voditeljici poslovnice, da je prilikom uvođenja SFE projekta u poslovnicu pred voditeljicom i agentom SFE 28. studenoga 2016. na upit o aktivnostima i zabilježenim pozivima te praćenju i planiranju aktivnosti iz CEM kapanje odgovorio da o tome nema pojma, niti da to prati,
- da je tuženik tužitelju stavio na teret povrede iz čl. 94. st. 1. toč. 2., 8., 18. i 22 Pravilnika o radu tuženika (neizvršavanje, neopravdano odbijanje izvršenja te nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje obveza iz ugovora o radu i danih od strane rukovoditelja, kršenje odredbi Pravilnika o radu, Pravilnika o ponašanju i odijevanju, Kodeksa poslovnog ponašanja i Etike, neprimjerena komunikacija i kontinuirano nepoštivanje kolega, podređenih radnika i nadređene osobe, učestalo i neopravdano postupanje suprotno odlukama o radnom vremenu te neopravdan izostanak s rada dulji od tri dana,
- da se Radničko vijeće protivilo otkazu ugovora o radu,
- da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlaze opravdani razlozi za otkaz koji su stavljeni tužitelju na teret, odnosno da tuženik nije dokazao otkazne razloge,
- da tuženik nije predložio saslušanje radnika iz poslovnice u kojoj je tužitelj radio na okolnost da je tužitelj svojim ponašanjem stvara napetost, da je negativno utjecao na rad ostalih, odnosno da isti nije bio timski orijentiran,
- da tuženik ne može naknadno dodavati razloge za otkaz ugovora o radu.
8. Obzirom na takva utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik nije dokazao povrede radne obveze koje se odlukom o otkazu ugovora o radu stavljaju na teret tužitelju, pa čak i da povrede koje su stavljene na teret tužitelju nisu takvog karaktera da opravdavaju donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje ZR). Kod toga se posebno ističe da tužitelju smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR nije dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, pri čemu je teret dokaza na tuženiku kao poslodavcu.
9. Tuženik u reviziji prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
10. Suprotno tvrdnji reviziji drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene tvrdnje tuženik koji se tiču počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Sama činjenica da tuženik nije zadovoljan provedenom ocjenom dokaza, odnosno da smatra da su dokazi trebali biti drugačije ocijenjeni, ne znači da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, odnosno čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tome iz obrazloženja prvostupanjska odluka, a na koje obrazloženje se pozvao drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, proizlazi da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio povrede radne obveze, a niti da su navedene povrede takvog karaktera koje bi opravdavalo donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.
11. Kod toga treba dodati da tuženik zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP). Pri tome tuženik posebno ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili iskaz voditeljice poslovnice Ž. M. Upravo suprotno iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke, a koja je prihvatila obrazloženje prvostupanjske odluke, jasno proizlazi da su nižestupanjski sudovi dali jasne razloge zbog čega iskaz navedene svjedokinje ne prihvaćaju, odnosno zbog čega smatraju da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.
12. Kako revizijski razlozi nisu osnovani, to je valjalo reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
