Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-2357/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja U. N. iz S., OIB:…, zastupanog po

punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika

zavoda, S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u

S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u

prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice I. G., odvjetničke vježbenice kod T. B., odvjetnice iz S., zaključene 04. veljače 2022., objavljene 22.

ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku zavodu,

S., OIB: … da tužitelju U. N. iz S.,

OIB:… na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od

7.045,37 kuna (slovima: sedamtisućačetrdesetpetkuna i tridesetsedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 104,77 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 547,39 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 313,99 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 706,21 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 475,75 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 627,03 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate , izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 550,55 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 619,49 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 503,65 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 418,87 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 702,26 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 607,69 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 516,52 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- na iznos od 351,20 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku zavodu,

S., OIB: … da tužitelju U. N. iz S.,

OIB:… naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.390,62 kuna (slovima: pettisućatristotinedevedeset kuna i šezdesetdvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 703,13 kn (preko iznosa od 5.390,62 kn do iznosa od 6.093,75 kn) zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 14. prosinca 2020. navodi da je u razdoblju od 15. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Navodi kako je u spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ U istom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između vlade i sindikata, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja

državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje vlada posebnom odlukom.“ U spornom

razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi vlade i sindikata

koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i

koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23. Studenog 2006. – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g. „Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. „Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26. Listopada 2011. – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno

rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tužitelj navodi kako je 28. prosinca 2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dodatka Sporazumu Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Nadalje navodi kako je 27. studenog 2015. godine zavod RH objavio je

Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Također ističe da je nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Sukladno gore navedenom, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom, tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015. i u cijeloj 2016. Tužitelj je predložio da se rješenjem naloži tuženiku da u spis dostavi platne liste na ime tužitelja za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, porekao navode tužbe kao neosnovane, protivio se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka. Nadalje je naveo da je tuženik tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Ujedno se istakao prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, te podnesaka time da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 19. studenog 2021., proširio utuženo razdoblje do 26. siječnja 2017., a tuženik se obvezao dostaviti matematički obračun spornog potraživanja, kao i platne liste za tužitelja, zbog čega je smatrao da je preuranjeno izvoditi dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem

3.1. Tuženik je 11. siječnja 2022. dostavio podnesak uz kojeg su dostavljene platne liste za tužitelja, kao i matematički obračun potraživanja u utuženom razdoblju (tabelarni prikaz na listu 98 spisa).

3.2. Tužitelj je 18. siječnja 2022. u spis dostavio podnesak kojim uređuje tužbeni zahtjev na osnovi izračuna kojeg je tuženik dostavio u spis, odnosno tužbeni zahtjev je uredio na način da za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 7.045,37 kn, a počevši od plaće za prosinac 2015. pa do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku.

3.3. Na pripremnom ročištu održanom 4. veljače 2022., na kojemu je zaključen prethodni postupak, te je održana i zaključena glavna rasprava, raspravljalo se u izočnosti uredno pozvanog tuženika. Tužitelj je ostao pri navodima iz dotadašnjeg tijeka postupka, te je predložio zaključiti raspravu. Ovaj sud je u ovakvim činjeničnim okolnostima, a sve obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, smatrao da visina tužbenog zahtjeva tužitelja nije sporna.

3. 4. Ovaj sud je na istom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, sve u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe na način uređen u pogledu razdoblja do 26. siječnja 2017. na ročištu održanom 19. studenog 2021., a u pogledu visine u skladu s podneskom tužiteljice od 18. siječnja 2022. Konkretno, ovaj sud je u smislu odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a smatrao da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., ugovora o radu i obračuna plaća za tužitelja, kao i te ostale isprave priložene spisu tijekom postupka, posebno izračun potraživanja tuženika.

4.1 Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka. Obzirom da je visina izračuna potraživanja u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu uređena u skladu s izračunom tuženika, ovaj je sud prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. u to za razdoblje od prosinca 2015. pa do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 7.045,37 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Nadalje je sporno je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužitelja.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu 30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije potraživanje tužitelja u ovom postupku dospjelo 15. siječnja 2016., treba reći, kako isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Isto tako, treba reći, da je tužba podnesena 14.

prosinca 2020., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, te proizlazi da je istaknuti prigovor zastare - neosnovan.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su vlada i sindikati zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada i isti sindikati zaključili 13. svibnja 2009.

Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su vlada te sindikati zaključili 26. listopada 2011.

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su vlada te sindikati koji su potpisali Izmjene i dopune

Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim

službama određuje vlada posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog

Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, vlada i osam sindikata

sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 7.045,37 kn.

14.1. Za istaknuti je da iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma i citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su vlada i sindikati nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema

uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, vlada kao potpisnik IDD

Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H.

broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H. broj: U-III/3535/12,

odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

14.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.3. Nadalje, treba reći, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta"

određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.4. Budući su među strankama nesporni podaci zavoda

prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu 7.045,37 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tuženika, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP). Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

16. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

16.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

17. Tužitelju primjenom odredbi članka 154.st. 2., u vezi sa člankom 155. ZPP- a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 13. studenog 2021. - 75 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa

7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 18. siječnja 2022. – 18,75 bodova (Tbr. 8.

3. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 19. prosinca 2021., 12. siječnja 2022., te 04. veljače 2022. po – 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 5.390,62 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 703,13 kn (preko iznosa od 5.390,62 kn do iznosa od 6.093,75 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na razliku u vrijednosti boda za sastav podnesaka od 18. siječnja 2022. – preko vrijednosti od 18.75 bodova do 75 bodova svaki, pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn, te uvećano za iznos PDV-a. Naime, ovaj sud smatra da je navedeni podnesak bio potreban. Ipak, ne radi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife, već o ostalim podnescima (specificiranje tužbenog zahtjeva) odnosno, podnesku iz Tbr. 8. Toč. 3. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

18. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 22. ožujka 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.