REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3161/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom V. d.d. u stečaju, OIB ..., odlučujući o reviziji vjerovnika M. A., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z. protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3861/18-4 od 23. kolovoza 2018. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/17 od 22. veljače 2018. u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.
r i j e š i o j e :
Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3861/18-4 od 23. kolovoza 2018. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St- 1181/17 od 22. veljače 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odbačena kao nepravovremena prijava tražbine vjerovnika M. A. iz Z. u iznosu od 138.260,24 kn podnesena stečajnom upravitelju 17. siječnja 2018.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba vjerovnika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja stečajni vjerovnik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni.
6. U predmetnoj reviziji stečajni vjerovnik sadržajno postavlja pitanje da li se odredba čl. 257. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15., 104/17. dalje SZ) primjenjuje i kada je radnik ili prijašnji dužnikov radnik prijavio tražbinu međutim u drugačijem iznosu nego što je njegova dospjela tražbina?
7. U odnosu na navedeno pitanje revident navodi da je u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ismeta Bačić protiv Republike Hrvatske od 19. lipnja 2008., kao i u predmetima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1823/17 od 21. ožujka 2017. zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onog izraženog u pobijanoj presudi.
8. Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
9. Revizija je osnovana.
10. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. Stečajni vjerovnik svoj zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama
- da je revident na Obrascu 18., 29. listopada 2017. prijavio tražbinu u iznosu od 604.238,86 kn koja se zasniva na sudskoj nagodbi radi isplate plaće Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2443/16 od 9. siječnja 2017.,
- da je iz sudske nagodbe razvidno da su se žalitelj i dužnik nagodili da će dužnik vjerovniku platiti iznos od 890.998,93 kn i to u šest mjesečnih rata, time da prva rata dospijeva 25. siječnja 2017., a svaka iduća do 25. u narednom mjesecu zaključno s lipnjem 2017.,
- da je ispitno ročište održano 9. siječnja 2018. na kojem je bio prisutan vjerovnik, a stečajni upravitelj je u prvom višem isplatnom redu priznao tražbinu vjerovniku pod rednim brojem 22. u iznosu od 46.006,54 kn i pod rednim brojem 23. u iznosu od 604.238,86 kn,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-1181/17 od 10. siječnja 2018. vjerovniku u prvom višem isplatnom redu utvrđena tražbina u iznosu od 46.006,54 kn i u iznosu od 604.238,86 kn,
- da je vjerovnik nakon ispitnog ročišta, 17. siječnja 2018. podnio novu prijavu tražbine u iznosu od 138.260,24 kn koja se zasniva na sudskoj nagodbi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2443/16 od 9. siječnja 2017.
- da je prvostupanjski sud ovu prijavu vjerovnika odbacio kao nepravovremenu.
12. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja za sada se ne može prihvatiti stav nižestupanjskih sudova da je naknadna prijava tražbine vjerovnika nepravovremena odnosno da se odredba čl. 257. st.4. SZ primjenjuje samo u slučaju kada radnik ili prijašnji dužnikov radnik nije sam prijavio svoju tražbinu.
13. Prema odredbi čl. 257. st. 4. SZ-a ako radnik ili prijašnji dužnikov radnik nije prijavio tražbinu, smatrat će se da je tražbinu prijavio u skladu s popisom iz stavka 3. toga članka, u kojem je propisano da će stečajni upravitelj sastaviti popis svih tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika dospjelih do otvaranja stečajnoga postupka koje je obvezan iskazati u bruto iznosu i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka.
14. Iz utvrđenog činjeničnog stanja kakvo proizlazi iz drugostupanjske odluke vjerovnik M. A. i dužnik su sklopili sudsku nagodbu kod Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2443/16 od 9. siječnja 2017. radi isplate plaće u iznosu 890.998,93 kn koji iznos će dužnik isplatiti vjerovniku u šest mjesečnih rata, time da prva rata dospijeva 25. siječnja 2017., a svaka iduća do 25. u narednom mjesecu zaključno s lipnjem 2017. Prema tome, stečajni upravitelj je za tražbinu vjerovnika kao i za njezinu visini morao znati.
15. Stoga je stečajni upravitelj bio dužan sam staviti vjerovnikovu tražbinu na popis tražbina zaposlenika, a obzirom da je vjerovnik sam prijavio svoju tražbinu stečajni upravitelj ju je bio dužan ispitati i ispraviti i na popis tražbina zaposlenika navesti vjerovnikovu tražbinu u onom iznosu u kojem bi ju stavio da ju vjerovnik nije sam prijavio. Stečajni upravitelj je to propustio učiniti, a vjerovnik ne može trpjeti štetu zbog propusta stečajnog upravitelja.
16. Stoga su, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, pobijana rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3861/18-4 od 23. kolovoza 2018. i Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-1181/17 od 22. veljače 2018. 2017., ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
17. U nastavku postupaka, stečajni sudac će proslijediti spornu prijavu tražbine stečajnom upravitelju te uputiti stečajnog upravitelja da načini popis tražbine vjerovnika M. A. dospjele do dana otvaranja stečajnoga postupka koju je obvezan iskazati u bruto iznosu i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njegovih tražbina u dva primjerka, te ispitati na naknadnom ročištu i tu tražbinu.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
