REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2952/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Č.-Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. d.d., T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1059/18-2 od 25. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-18/17-15 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja od 22. studenoga 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove VKV radnika 4. Ujedno je naloženo da tuženik tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 762,50 kn.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobno je reviziju podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, pa revizijski sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima VKV radnika 4,
- da je tužitelj 1. i 2. rujna 2016., zajedno sa još 23 radnika, odbio izvršavati svoje radne zadatke nezadovoljan time što poslodavac nije isplatio stimulaciju na plaću,
- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju savjetovao s Radničkim vijećem,
- da je tuženik 22. studenoga 2016. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja,
- da tuženik prethodno nije upozorio tuženika na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza ugovora o radu,
- da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane,
- da je tužitelj pravovremeno zatražio zaštitu kod tuženika, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio.
8. Obzirom na takva utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, i zbog toga što radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
9. Nadalje, prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa, te mu ukazati na mogućnost otkaza, odnosno omogućiti mu da iznese obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
10. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi smatraju da činjenica da je tužitelj dva dana odbio izvršavati radne zadatke, zbog uskrate stimulacije plaće, predstavlja takvu okolnost zbog koje tuženik prije davanja otkaza nije trebao posebno upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa, odnosno da tuženik tužitelju nije trebao omogućiti obranu.
11. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o činjenici da tužitelj uopće nije obavljao poslove na ogradi za Zračnu luku Z., niti bilo kakve druge poslove vezane za Zračnu luku Z., pa da isti nije niti mogao odbiti izvršavati bilo poslove koji mu nisu niti naloženi. U tom dijelu tužitelj zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga reviziju nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP). Pritom valja naglasiti da je i prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj dobio radne zadatke 1. i 2. rujna 2016. od poslovođe I. A., no da isti ta dva dana nije radio, već je stao s radom iz razloga što mu je bila prethodno smanjena plaća, odnosno što mu nije bila isplaćena stimulacija plaće, te da isti u ta dva dana nije ništa radio. Stoga su irelevantni navodi tužitelja da isti nije obavljao poslove za Zračnu luku Z.
12. Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada radnik odbije izvršavati poslove, te dva dana ne radi ništa iako je dobio nalog od svog nadređenog, predstavlja skrivljeno ponašanje radnika koje opravdava redoviti otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 119. st. 1. i 2. ZR. U takvoj situaciji osnovano tuženik nije bio dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa, niti mu omogućiti obranu, jer je riječ o takvoj povredi radne obveze koja ne zahtijeva posebno upozorenje, odnosno omogućavanje obrane.
13. Suprotno tvrdnji revizije drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i sadržaja zapisnika odnosno provedenih dokaza.
14. Činjenica da je redoviti otkaz ugovora o radu dan dva mjeseca kasnije nije od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti otkaza ugovora o radu, jer se radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
15. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
