- 1 -              Poslovni broj: Usž-2755/23-2

       

Poslovni broj: Usž-2755/23-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Blanše Turić, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. Č, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi posebnog poreza na motorno vozilo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-792/23-7 od 4. rujna 2023., na sjednici održanoj 8. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e 

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-792/23-7 od 4. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Označenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/20-01/75, URBROJ: 513-04-22-2 od 2. lipnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/19-18/813, URBROJ: 513-02-3005/44-19-12 od 18. prosinca 2019. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje ostatka posebnog poreza u iznosu od 106.330,29 kuna na osobno motorno vozilo marke M., coupe stranih registarskih oznaka.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) te bitne povrede pravila upravnog postupka.

3.              Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila upravnog postupka jer je obrazloženje pobijane presude proturječno samo sebi i što je proturječno ispravi na koju se poziva (email), da je obrazloženje presude u suprotnosti sa samim navodima tužene i pobijanog rješenja i da se ne može valjano ispitati. Navodi da prvostupanjski sud propušta dati analizu svih dokaza koji potvrđuju odlučnu činjenicu da je tužitelj poslao email tuženiku prije prvog ulaska u RH s predmetnim vozilom. Tvrdi da je iz emaila jasno vidljivo tko ga prima pa da je obrazloženje proturječno ispravi. Ako email nije evidentiran, smatra tužitelj da to ne znači da ga nije poslao, a da tužitelj osim preslike poslanog maila nema nikakve druge mogućnosti to dokazati osim drugim dokazima kojima se sagledavanjem svih zajedno može jedino izvesti pravilan zaključak da je email doista poslan carinskoj upravi. Navodi da prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojne tvrdnje tuženika koji je paušalno otklonio primitak emaila navodeći da isti nije zaprimio.

4.              Tužitelj navodi da sud nije cijenio materijalnu ispravu – iskaz odgovorne osobe trgovačkog društva SB I. – S. S., ranije B. iz koje proizlazi da je prilikom davanja vozila u najam vidjela taj isti mail upućen tuženiku koji joj je predočio tužitelj i koji je poslan na adresu carinske uprave, a koji je bio uvjet za najam vozila. Navodi da sud propušta uzeti u obzir da nitko ne bi sebi dozvolio da zbog najma vozila od pet dana i neslanja emaila pristao platiti iznos 106.330,29 kuna jer ispada da je iznajmio vozilo na pet dana za navedeni iznos. Tvrdi da naplata poreza u iznosu kao da je vozilo kupljeno, a ne uzeto u najam na rok od pet dana predstavlja apsolutni nesrazmjer jer je manje od sat vremena vožnje u RH s tim vozilom naplaćeno ukupno 106.330,29 kuna, a sve zato što upućeni mail tužitelja tuženik navodno nema evidentiran iako je isti upućen i što je time ispunjena zakonska obveza. Tvrdi da članak 17. Zakona propisuje isključivo obvezu slanja, što je tužitelj i učinio i ne može biti odgovoran ako tuženik nema istog evidentiranog. Stoga predlaže usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je neosnovana.

7.              U odnosu na prigovor da je Upravni sud pogrešno primijenio pravila upravnog postupka valja navesti da upravni sudovi odlučuju po pravilima upravnosudskog postupka koji je uređen Zakonom o upravnim sporovima. Tim zakonom su propisani razlozi iz kojih stranke mogu podnijeti žalbu protiv presude upravnog suda. Jedan od žalbenih razloga je i bitna povreda sudskog postupka koja postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 66. st. 1. t. 1 ZUS-a). Dakle, žalitelj je istakao žalbeni razlog koji nije propisan ZUS-om i iz kojeg stranka uopće ne može podnijeti žalbu.

8.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

9.              U predmetnom postupku je utvrđeno da su carinski službenici 24. srpnja 2019. prilikom obavljanja poreznog nadzora u Z. zaustavili i kontrolirali osobni automobila marke M., coupe stranih registarskih oznaka kojim je upravljao tužitelj, hrvatski državljanin s prebivalištem u RH, a koje vozilo je unajmio od trgovačkog društva SB I. GmbH u M., SR N.. O obavljenom nadzoru je sačinjen zapisnik KLASA: 471-01/19-15/634, URBROJ: 513-02-1973/39-19-2 od 24. srpnja 2019. koji prileži spisu i u kojem je navedeno da je tužitelj izjavio da je automobil iznajmio u M. 23. srpnja 2019. i da je pokušao obaviti prijavu elektroničkim putem, ali da to nije uspio napraviti zbog tehničkih razloga te da je isto napravio 24. srpnja 2019., što nije ni sporno, ali se tada već nalazio neprijavljen i kao takav je zatečen od strane carinskih službenika na području RH. Navedeni zapisnik je tužitelj pročitao i osobno potpisao.

10.              Odredbom članka 17. stavka 1. točke 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.)  je propisano da se ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako se motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije nalazi u posjedu fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja je motorno vozilo iznajmila, uzela u leasing ili posudila u drugoj državi članici Europske unije radi kratkotrajne uporabe u Republici Hrvatskoj. U tom slučaju motorno vozilo smije biti u uporabi na području Republike Hrvatske najduže 15 dana od dana prijave nadležnom carinskom uredu, u kojem roku motornim vozilom smije upravljati samo osoba koja ga je posudila ili iznajmila. Osoba koja je posudila, uzela u leasing ili iznajmila motorno vozilo dužna je prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske. Fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koja je motorno vozilo iznajmila, uzela u leasing ili posudila u drugoj državi članici Europske unije ne smije isto motorno vozilo ponovno uporabiti na cestama u Republici Hrvatskoj u roku od godine dana od dana prethodne prijave. Neprijavljivanje motornog vozila carinskom uredu u roku, uporaba motornog vozila nakon proteka propisanog roka ili uporaba prijavljenog motornog vozila na cestama u Republici Hrvatskoj u roku od godine dana od dana prethodne prijave smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

11.              Po ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđeno da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je postupio u skladu s navedenom zakonskom odredbom pa je, stoga, istom pravilno utvrđena porezna obveza kako je navedeno prvostupanjskim rješenjem, koje je tuženik potvrdio, a kako je ocijenio i prvostupanjski sud pobijanom presudom uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan.

12.              Osim navedenog, valja navesti i to da je odredbom članka 75. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21., dalje: ZUP) propisano da se elektroničkim putem dostavljeni podnesak smatra podnesenim javnopravnom tijelu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka. Javnopravno tijelo bez odgode elektroničkim će putem pošiljatelju potvrditi primitak podneska.

13.              S obzirom na sve navedeno, navodi žalitelja da je poslao mail, da su navodi tuženika paušalni i da nema nikakve mogućnosti dokazati da je mail poslao, nisu od utjecaja na zakonitost predmetnog postupka jer da je mail doista poslan i zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka, tužitelj bi priložio potvrdu carinske uprave o primitku podneska i na taj način dokazao da je postupio u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.

14.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

15.              Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.

U Zagrebu 8. ožujka 2024.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                                            Blanša Turić, dipl. iur., v.r.