REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 87/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Srednje škole J. K., O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 749/2020-2 od 6. listopada 2020., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-346/19 od 10. veljače 2020. i djelomično tužba odbačena, u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 749/2020-2 od 6. listopada 2020. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnatelja Srednje škole J. K., O. od 7. studenoga 2014. i njezino vraćanje na to radno mjesto se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 749/2020-2 od 6. listopada 2020. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-346/19 od 10. veljače 2020. i tužba odbačena u dijelu zahtjeva upravljenog na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 27. studenoga 2014., sklopljenog 29. srpnja 2011. radi obavljanja poslova ravnatelja te škole se prihvaća, ukida pobijano rješenje, a time i odluka o troškovima postupka sadržana u drugostupanjskom rješenju i u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-749/2020-2 od 6. listopada 2020. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-346/19 od 10. veljače 2020. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je nedopuštena odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnatelja Srednje škole J. K., O. koju je donio Školski odbor tužene 7. studenoga 2014., nalaganje tužene vratiti tužiteljicu na to radno mjesto kod tužene, dok je prvostupanjska presuda u dijelu zahtjeva upravljenog na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu sklopljenog 29. srpnja 2011. između stranaka, a radi obavljanja poslova ravnatelja Srednje škole J. K., O., donesena 27. studenoga 2014. nedopuštena, ukinuta i tužba odbačena, a potvrđena prvostupanjska odluka o troškovima postupka kojom je tužiteljici naloženo isplatiti tuženoj iznos 5.000,00 kn. 2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku pobijajući ih iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njihovo preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu joj troškova postupka, podredno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Polazeći od predmeta ovog spora, čiji zahtjev je upravljen na postojanje ugovora o radu i radnog odnosa tužiteljice kod tužene, ocijeniti je da se radi o sporu iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u kojem je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu odluku samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude, a kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja donesene od Školskog odbora tužene 7. studenoga 2014., te odbijen zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto ravnatelja te srednje škole, sadrže razloge o svim za taj dio zahtjeva tužiteljice jasne i razumljive razloge, zbog čega se u tom dijelu pravilnost tih presuda može ispitati. Stoga se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane drugostupanjske presude, te u tom pravcu vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a.

9. Kako je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na nedopuštenost odluke o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnateljice Srednje škole J. K., O. i njezino vraćanje na rad na to radno mjesto odgovorio na sve odlučne žalbene navode i jasno obrazložio zbog čega je ocijenio pravilno odbijen taj tužbeni zahtjev tužiteljice, i u tom pravcu se pozvao na relevantne materijalnopravne odredbe kako Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 126/12, 94/13 i 152/14 – dalje: ZOOOSŠ), tako i Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 – dalje: ZU) kao i podzakonske akte: Statut i Pravilnik o unutarnjem ustroju i načinu rada tužene, te obrazložio razloge njihove primjene, to se neosnovano i u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

10. Odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice upravljenog na nedopuštenost odluke tužene od 7. studenoga 2014. o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja Srednje škole J. K., O., te zahtjeva za njezino vraćanje na to radno mjesto je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Naime polazeći:

- od poslova u nadležnosti ravnatelja škole propisanih čl. 65. Statuta tužene, uz ostalo da ravnatelj organizira i vodi poslovanje škole, odgovoran je za zakonitost rada škole i stručni rad škole, predlaže Školskom odboru Statut i druge opće akte te godišnji plan i program rada, a u suradnji s nastavničkim vijećem predlaže Školskom odboru donošenje školskog kurikuluma,

- da školski kurikulum za školsku godinu 2014./2015. nije donesen do 15. rujna 2014. što je odredbom čl. 28. st. 5. ZOOOSŠ zakonom propisan rok za njegovo donošenje, jer je njegov prijedlog tužiteljice kao ravnatelja škole iznijela nastavničkom vijeću 12. rujna 2014., koji ga nije prihvatio zbog neopravdanog odbijanja primjedbi i sugestija tog tijela, a zbog čega Školski odbor nije donio kurikulum u zakonom propisanom roku (čl. 65. alineja 17., čl. 75. st. 2. u vezi s čl. 55. Statuta) zbog čega

- je u prekršajnom postupku vođenom na Prekršajnom sudu u Splitu tužiteljica kao odgovorna osoba kod tužene i tužena presudom broj Pp-g-1576/14 od 24. travnja 2015. proglašeni krivim zbog nedonesenog školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa škole, te je naloženo plaćanje novčane kazne,

pravilna je ocjena iz pobijane presude da nedonošenje školskog kurikuluma u roku propisanom zakonom s posljedicom koje su iz toga proizašle za tuženu kao školsku ustanovu u smislu nedonošenja na vrijeme godišnjeg plana i programa rada te škole, a što je u opisu poslova ravnatelja škole koji je dužan brinuti se u o njezinom zakonitom radu, doista jest opravdani razlog za razrješenje tužiteljice sa mjesta ravnatelja tužene, a bez da se ocjenjuje opravdanost ostalih razloga zbog kojih je odluka o razrješenju donesena.

11. Kako to pravilno drugostupanjski sud ocjenjuje okolnost što je tužiteljica otišla na bolovanje, a nakon što nastavničko vijeće nije prihvatilo njezin prijedlog školskog kurikuluma neodlučno je, a kod činjenice da je do tada prijedlog školskog kurikuluma već trebao biti usuglašen sa nastavničkim vijećem te je Školski odbor mogao privremeno prihvatiti ga.

12. Kako je dakle odluka o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja tužene škole od 7. studenoga 2014. bila dopuštena, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice za njezino vraćanje na rad na to radno mjesto, zbog čega je u tom odbijajućem dijelu zahtjeva tužiteljice reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

13. Drugostupanjski sud je ispitujući pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke od 27. studenoga 2014. o otkazu ugovora o radu tužiteljici sklopljenog radi obavljanja poslova ravnatelja škole 29. srpnja 2011., a polazeći od odredbe čl. 130.c st. 1., 5. i 6. ZOOOSŠ odnosno čl. 71. Statuta tužene, ocijenio da je tužba podnesena izvan zakonom propisanog roka od 30 dana za njezino podnošenje. Stoga je pobijanim drugostupanjskim rješenjem ukinuta u tom dijelu prvostupanjska presuda i tužba odbačena.

14. Drugostupanjski sud je pravovremenost podnošenja tužbe upravljene na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu za obavljanje poslova ravnatelja tužene škole ocijenio primjenom odredbe čl. 130.c st. 6. ZOOOSŠ, kao posebnog zakona (lex specialis) u odnosu na Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14) kao Općeg zakona (lex generalis), a kojom odredbom je propisano da ravnatelj kome je školska ustanova otkazala ugovor o radu, a nakon što je razriješen iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. ZU, ima pravo tražiti sudsku zaštitu samo ako je tužbom zatražio sudsku zaštitu prava protiv odluke o razrješenju prema ZU, u roku od 30 dana od dana primitka odluke o otkazu.

15. Drugostupanjski sud smatrajući da tužiteljica u postupku nije dokazala kada je primila odluku o otkazu ugovora o radu za obavljanje poslova ravnatelja tužene donesene 27. studenoga 2014., a da je protiv te odluke tužbu podnijela 14. siječnja 2015., ocjenjuje da je ista podnesena izvan zakonskog roka od 30 dana, zbog čega da je izgubila pravo na sudsku zaštitu, te je u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i tužbu odbacio.

16. Iz stanja ovog spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica u tijeku prvostupanjskog postupka sudu priložila dokaz o primitku odluke o otkazu ugovora o radu u vidu primke povratnice i na njoj naznačenog dana primitka: 12. prosinca 2014., a koju dostavnicu je prvostupanjski sud u presudi broj Pr-346/19 od 10. veljače 2020. među izvedenim dokazima naveo i tu ispravu (list 9 st. 1. redak osmi teksta obrazloženja prvostupanjske presude).

Prvostupanjski sud je obrazlažući razloge svoje odluke, a koji se odnose na istaknuti prigovor nepravodobnosti podnesene tužbe u odnosu na ovaj zahtjev tužiteljice na strani 10. st. 2. teksta izrijekom naveo: "da je tužiteljica A. K. zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu 12. prosinca 2014., a da je preporučenom pošiljkom predanom poštanskom uredu Općinskom sudu u Splitu predala tužbu 12. siječnja 2015. ...".

17. Iz spisa predmeta razvidno je da je na tužbi čiji tužbeni zahtjev je upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu otisnut datum predaje tužbe kao preporučene pošiljke dana 12. siječnja 2015., a koja je zaprimljena kod Općinskog suda u Splitu 14. siječnja 2015.

18. Navedeno upućuje da je pogrešna ocjena drugostupanjskog suda da je tužba podnesena izvan zakonskog roka od 30 dana propisanog čl. 130.c st. 6. ZOOOSŠ, a time nisu postojale pretpostavke za odbacivanje te tužbe tužiteljice i u tom dijelu ukidanja prvostupanjske presude na temelju odredbe čl. 369. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, a kako je to učinio drugostupanjski sud.

19. Kako je drugostupanjski sud, zbog pogrešne pravne ocjene o nepravovremenosti tužbe tužiteljice glede zahtjeva za nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, nije ocijenio žalbene navode koji su izneseni glede pravilnosti presude u dijelu kojim je odbijen taj tužbeni zahtjev tužiteljice, to je, a na temelju odredbe čl. 394. ZPP-a u tom dijelu trebalo ukinuti drugostupanjsko rješenje, a time i odluku o troškovima postupka te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a povodom žalbe tužiteljice.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.