Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split

Poslovni broj: 6 Pp J-1410/2019-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Suzani Budimir, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Rosandić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Z. I., zastupanog po branitelju B. M., odvjetniku u S., zbog prekršaja iz članka 10., u svezi s člankom 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split pod br. 511-12-23-51-56-412/2019 od 25. travnja 2019., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 21. ožujka 2022. u nazočnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika osobno, 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)

Okrivljenik Z. I., OI br.…, OIB:…pok. M. i pok. L. dj. Ž., rođ…. u Ž., državljanin RH, s boravištem u K. S.,

(kod K. P.), VSS, ing. pomorskom manegmenta, zaposlen u HV, oženjen, otac troje djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, zastupan po branitelju B. M., odvjetniku u S.,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da je 4. travnja 2019. oko 11,00 sati u S., počinio

psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje supruge I. I., koju je vrijeđao riječima: "…tebe treba ubiti i zatući, da je bilo tko drugi s tobom u braku već bi to davno učinio, svi se dosad čude kako te do sada nisam ubio…!, što je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti,

čime bi počinio prekršaj iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ RH br. 70/17, 126/19), kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona.

Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. padaju na teret proračunskih sredstva ovog suda.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split pod brojem: 511-12-23-51-56-412/2019 od 25. travnja 2019. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika Z. I. radi prekršaja navedenog u izreci presude.

Ispitan na glavnoj raspravi 24. veljače 2022., u prisustvu branitelja B. M., odvjetnika u S., okrivljenik Z. I. je izjavio da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. U svoju obranu isti je naveo kako niti na jedan način nije prijetio svojoj supruzi, niti joj je govorio riječi da je treba ubiti i zatući, da se svi čude kako je nisam zatukao tj. ubio prije. Da on takve riječi ne upotrebljava te da nije nad njom vršio nikakvo psihičko ili fizičko nasilje. Te prigode da su on i supruga išli na CZSS, vezano za brakorazvodnu parnicu, a nakon toga da ga je ona odvela u L., gdje je zaposlen, a supruga se tada odvezla na posao u S. Da nije bilo nikakvih sukoba, a nikada da joj nije prijetio, da je on želio imati normalnu obitelji, imaju troje djece o kojima brinu, ali da se njegova supruga želi provoditi i izlaziti pa je i na to pristao, ali ona želi neki novi život i govori mu da on sebi nađe nekoga. On da je samo želio obitelj i brinuti o svojoj djeci. Dodao je da je ona njemu prijetila da će ga izbaciti iz kuće i da će mu uništiti posao, a napomenuo je da je on tu kuću izgradio svojim novcem.

U dokazne svrhe sud je 21. ožujka 2022. na glavnoj raspravi ispitao okrivljenika Z. I. i svjedoka-žrtvu I. I.

Ispitan u postupku, u prisustvu branitelja, okrivljeni Z. I. je izjavio da u potpunosti ostaje kod navoda svoje obrane sa zapisnika o glavnoj raspravi od 24. veljače 2022.

Svjedok-žrtva I. I., nakon što je upozorena, na ispitivanju je izjavila

da je ona navedene prigode izišla s posla, a njen suprug, s kojim se još nije razvela da je također izišao sa svoga posla iz L. i išli su na CZSS jer je par mjeseci prije pokrenula postupak za razvod braka. Dodala je da imaju troje djece pa su morali obaviti razgovor na C. Nakon što su obavili razgovor da su izišli iz zgrade C. te joj je suprug rekao da je treba ubiti i zatući, da je bilo tko sa njom u braku da bi to davno učinio i da se svi čude da je nije ubio do sada. Ovo što joj je rekao da nitko nije čuo, jer da su bili prisutni samo njih dvoje. Nakon toga da je ona otišla prema parkiralištu, a on da je išao za njom i stalno je nešto govorio, ali je ona sjela u auto i otišla na posao.

Na poseban upit branitelja okrivljenika odvjetnika B. M. može li se sjetiti koje je vozilo koristila navedene prigode ista je odgovorila da je to njeno i suprugovo zajedničko vozilo "VW sharan". Napomenula je da je ona bila na parkiralištu kod P., a da suprugu nije bilo daleko pješke ići u L. Još je napomenula da se ne sjeća svega do detalja, ali se sjeća što joj je suprug rekao. Dodala je da je podnijela prijavu protiv supruga 25.04.2019. i to 20 dana kasnije, radi toga što se bojala supruga, a da oni ne žive zajedno od siječnja 2021. tj. ona i troje djece da žive u stanu, a suprug da je udaljen iz stana pa djecu od 11 i 8 godina viđa pod nadzorom, a sin je punoljetan.

Na iskaz svjedoka branitelj okrivljenika prigovara kao neistinitom u svim dijelovima koji se razlikuju od iskaza okr. Z. I. Da je potpuno neživotno i nelogično da osoba bude izložena bilo kakvom vidu nasilja i da to prijavi 20 dana poslije samog događaja pravdajući i to "strahom" od okrivljenog. Da se postavlja logično i životno pitanje ako je u strahu zašto je onda prijavljivala i nakon 20 dana. Osim toga u prvom iskazu pred policijom, prema zapisniku, ista da je izjavila da su došli zajedno i išli zajedno prema parkiralištu. Činjenica, a kako sama oštećena iskazuje, da bi ona došla sama sa njihovim zajedničkim vozilom i otišla sama na posao sa tim istim zajedničkim vozilom, a okrivljeni išao na posao i s posla pješke govori dovoljno sama za sebe i u prilog prigovoru obrane o istinitosti iskazivanja predmetne svjedokinje. Činjenica jeste da kod ovakvih i sličnih događaja osoba koja bi bila izložena bilo kakvom obliku agresije ili nasilja odmah traži pomoć ili policije ili od nadležne institucije u kojoj se nalazi pa je sasvim izvjesno da je ovakav iskaz svrha prijavljivanja ne zbog realnog i stvarnog nasilja nego kako bi oštećena postigla bolju procesno pravnu poziciju u brakorazvodnoj parnici koja je u tijeku.

U daljnjem dokaznom postupku izvršeno je suočenje između okrivljenika Z. I. i svjedoka-žrtve I. I.

Okrivljeni Z. I. u potpunosti je ostao kod svog iskaza, tj. da nije supruzi rekao da će je ubiti i zatući, to da nije istina, već da je ona njenu govorila uvredljive riječi, dok je svjedok-žrtva I. I. prilikom suočenja ostala u cijelosti kod svoga iskaza, te navela kako joj je suprug rekao da je trebalo ubiti i zatući i da je bilo tko drugi sa njom u braku da bi to davno učinio.

U završnoj riječi branitelj okrivljenika odvjetnik B. M. naveo je da nakon ovako provedenog dokaznog postupka obrana Z. I. smatra da nije

dokazano ono što se prijavom stavlja na teret. Okrivljeni da se brani od početka postupka da nije počinio predmetno prekršajno djelo. Isti da je detaljno objasnio hodogram samom događaja. Svjedoka koji bi potvrdili navode iz prijave jednostavno da nema. Oštećena da je nevjerodostojna u svom kazivanju, o čemu se branitelj detaljno očitovao u prigovoru i u kojem ustrajava i u završnom govoru. Sud da vrlo dobro zna za staro načelo "jedan svjedok kao ni jedan" i da primjena instituta "in dubio pro reo" u ovakvim situacijama može dovesti jedino odluka kojom se okrivljenik oslobađa prekršajne odgovornosti jer dokaza, budući je oštećena zainteresirana strana, da jednostavno nema.

Sud je odustao od daljnjeg dokaznog postupka te je u tijeku glavne rasprave izvršio uvid u dokaze koji priležu sudskom spisu: službenu zabilješku tužitelja od 25.04.2019. potpisanu po policijskom službeniku A. P., zapisnik o odgodi glavne rasprave od 26.02.2021. i 22.11.2021., podnesak branitelja okrivljenika zaprimljen 20.12.2021., zapisnik o glavnoj raspravi od 24.02.2022., zapisnik o odgodi glavne rasprave od 09.03.2022. te uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjel za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da Z. I. nije osuđivan.

Prema odredbi članka 8. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, kao i bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, a stavak 7. navedenog članka propisuje da je žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

Članak 10. navedenog zakona propisuje da je nasilje u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Na temelju ovako provedenog postupka, izjave okrivljenika Z. I. koji je negirao počinjenje prekršaja, te izjave svjedoka-žrtve I. I., supruge okrivljenika, koja je izjavila da ju je suprug vrijeđao riječima: "tebe treba ubiti i zatući, da je bilo tko drugi s tobom u braku već bi to davno učinio, svi se do sada čude kako te do sada nisam ubio" te obavljenog suočenja, pa kako u postupku nije bilo drugih svjedoka tj. nije bilo moguće dokazati da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje, to je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona istoga trebalo oslobodio od optužbe za navedeno djelo radi čega je riješeno kao u izreci presude.

Sukladno odredbi članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda, budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe za navedeni prekršaj.

U Splitu, 22. ožujka 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Vesna Rosandić v.r.

Suzana Budimir v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, bez takse, u dva istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH u Zagrebu.

O tome obavijest:

- okrivljeniku,

- branitelju okrivljenika,

- tužitelju,

- u spis

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Vesna Rosandić