Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-636/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja I. M. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku iz O., protiv protivnika osiguranja 1. R. Ž., OIB: ... i 2. A. Ž., OIB: ..., oboje iz B., zastupani po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, rješavajući žalbu predlagatelja osiguranja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-220/2021-6 od 11. lipnja 2021., 22. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr- 220/2021-6 od 11. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabranom protivnicima osiguranja da otuđe ili opterete nekretninu k.č.br. ..., upisanu zk.ul. ..., k.o. B., u naravi kuća, dvor i oranica u površini od 920 m2, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 106.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i troškova ovoga postupka. Točkom II. izreke naloženo je predlagatelju osiguranja da protivnicima osiguranja naknadi trošak postupka u iznosu od 6.875,00 kuna, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva protivnika osiguranja za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi predlagatelj osiguranja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere i tijekom postupka istaknuo da je rješenjem o dosudi Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-312/2011-33 od 18. rujna 2012. uknjiženo vlasništvo protivnika osiguranja na dijelu nekretnine k.č.br. ..., upisane zk.ul. ..., k.o. B. u dotadašnjem suvlasništvu predlagatelja osiguranja, koji ovršni postupak da je proveden uz počinjenje kaznenog djela zlouporabom ovlaštenja iz članka 240. stavak 1. Kaznenog zakona/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 počinjenih od strane okrivljenika T. M., na štetu predlagatelja osiguranja. Utvrđuje i da je predlagatelj osiguranja naveo da je povodom navedenih kaznenih djela u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj K-557/2019 po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, a kojom optužnicom se tereti okrivljenika T. M. da je u svojstvu odvjetnika, zastupajući imovinske interese predlagatelja osiguranja u navedenom ovršnom postupku zlorabio zakonske ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, te izradio lažnu ispravu i upotrijebio je kao pravu, slijedom čega da bi pravomoćnost presude u kaznenom postupku bio valjan uvjet iz odredbe članka 421. stavka 1. točke 5. i 6. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. OZ-a, za ponavljanje ovršnog postupka Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-312/2011, radi popravljanja štete učinjene predlagatelju osiguranja, a da donošenjem predmetne privremene mjere protivnici osiguranja ne bi pretrpjeli nikakvu štetu.

6. Nadalje, utvrđuje da su se protivnici osiguranja usprotivili prijedlogu predlagatelja osiguranja navodima da predlagatelj osiguranja prema njima nema novčanu tražbinu u iznosu od 106.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, već eventualno prema okrivljeniku iz kaznenog postupka odvjetniku T. M., koji postupak da se i vodi iz razloga jer je T. M. počinjenjem kaznenih djela pričinio štetu predlagatelju osiguranja, a u svakom slučaju da prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog ovršnog postupka ne bi bio dopušten jer odredbe OZ-a, koji se primjenjivao u tom ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 112/12), takvu mogućnost ne predviđaju, kao i da takva mogućnost postoji, prijedlog za ponavljanje postupka bio bi podnesen izvan objektivnog roka od 5 godina iz odredbe članka 423. stavak 3. ZPP-a, slijedom čega da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema protivnicima osiguranja, kao i da nije dokazao opasnost da će bez privremene mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatnije otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu prikriti, otuđiti ili na drugi način njome raspolagati.

7. S obzirom na navedeno, a u odnosu na ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 334. stavka 1. i 2. OZ-a, prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su protivnici osiguranja suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine k.č.br. ..., upisane zk.ul. ..., k.o. B.;

- da je 28. svibnja 2019. podignuta optužnica broj K-DO-446/2019-23 protiv okrivljenika T. M. zbog kaznenih djela zlouporabe ovlaštenja iz članka 240. stavak 1. Kaznenog zakona/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 jer da je u razdoblju od 18. travnja 2011. do 20. ožujka 2014. u O. i V., nakon što je I. M., kao odvjetnik, ranije zastupao u parničnim i izvanparničnim postupcima pred Općinskim sudom u Valpovu za utvrđenje i razvrgnuće suvlasništva na navedenoj nekretnini, najprije sačinio punomoć kojom ga I. M. ovlašćuje da ga zastupa u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Valpovu poslovni broj Ovr-312/2011 pokrenutom po prijedlogu protivnika osiguranja, radi prodaje nekretnine, te ju potpisao imenom I. M., te zastupajući ga na temelju te punomoći koju je dostavio u sudski spis, nije obavijestio I. M. o održavanju prve javne dražbe i ročišta za drugu javnu dražbu na kojem je izjavio da I. M. neće sudjelovati kao kupac predmetne nekretnine, uslijed čega da je predmetna nekretnina, čija je procijenjena vrijednost 320.000,00 kuna, dosuđena ovdje protivnicima osiguranja za 30,00 kuna više od 1/3 vrijednosti suvlasničkog dijela I. M., čime da mu je pričinjena šteta u vidu razlike između procijenjene vrijednosti nekretnine i cijene za koju je suvlasnički dio I. M. prodan na drugoj javnoj dražbi, koja šteta da iznosi 106.650,00 kuna;

- da iz spisa Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-312/2011 proizlazi da je na drugom ročištu za javnu dražbu održanom 11. rujna 2021. ovrhovoditeljima, ovdje protivnicima osiguranja, prodan suvlasnički dio ovršenika, ovdje predlagatelja osiguranja, odnosno 2/4 dijela nekretnine, te da im je rješenjem o dosudi od 28. rujna 2012. nekretnina i dosuđena.

8. Stoga, zaključuje da je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine k.č.br. ..., upisanu zk.ul. ..., k.o. B. u cijelosti neosnovan, budući da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema protivnicima osiguranja, s obzirom da iz navedenih utvrđenja proizlazi da bi predlagatelj osiguranja, u slučaju osude okrivljenika T. M., imao novčanu tražbinu prema njemu, a ne prema protivnicima osiguranja koji su suvlasnički dio predlagatelja osiguranja stekli na zakonit način u ovršnom postupku (dosudom na drugoj javnoj dražbi kao jedini ponuditelji) vođenom radi civilne diobe predmetne nekretnine temeljem rješenja Općinskog suda u Valpovu poslovni broj R1-26/2009 od 19. listopada 2010. o razvrgnuću suvlasničke zajednice na toj nekretnini, a da ponavljanje pravomoćno dovršenog ovršnog postupka ne bi bilo dopušteno jer odredbe OZ-a, koji se primjenjivao u tom ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 112/12), takvu mogućnost ne predviđaju, kao i da bi, u svakom slučaju, takav prijedlog bio podnesen izvan objektivnog roka od 5 godina iz odredbe članka 423. stavak 3. ZPP-a.

9. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 14. stavka 5. i 7. OZ-a.

10. Odlučujući u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći istovremeno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih povreda odredaba postupka, te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

11. Pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su odredbom članka 346. stavkom 1. OZ-a iz koje proizlazi da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

12. Iz navedenog proizlazi da pretpostavke za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene, budući da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema protivnicima osiguranja, kao niti opasnost da će bez privremene mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatnije otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu prikriti, otuđiti ili na drugi način njome raspolagati.

13. Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da se kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj K-557/2019 vodi protiv okrivljenika T. M. radi kaznenih djela zlouporabe ovlaštenja iz članka 240. stavak 1. Kaznenog zakona/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 počinjenih u postupku Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-312/2011, u kojem postupku je protivnicima osiguranja (ovrhovoditeljima) kao kupcima dosuđen suvlasnički dio nekretnine predlagatelja osiguranja, ne dokazuje vjerojatnost postojanja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnicima osiguranja, već eventualno prema okrivljeniku T. M., koji je, pod pretpostavkom da bude osuđen, navedenim kaznenim djelima počinio štetu predlagatelju osiguranja.

14. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da ponavljanje pravomoćno dovršenog ovršnog postupka ne bi bilo dopušteno jer odredbe OZ-a, koji se primjenjivao u tom ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 112/12), propisuju da ponavljanje postupka nije dopušteno, osim u slučaju iz članka 58. stavka 7. ovoga zakona (članak 12. stavak 1.), a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Međutim, za naglasiti je da čak i u slučaju kada bi ponavljanje pravomoćno okončanog ovršnog postupka bilo dopušteno, navedena pretpostavka ne bi bila ispunjena, budući da osnovanost prijedloga za ponavljanje postupka znači da se postupak ponovno provodi, a ne da bi predlagatelj osiguranja, u tom slučaju, imao novčanu tražbinu prema protivnicima osiguranja u iznosu razlike procijenjene tržišne vrijednosti njegovog suvlasničkog djela i kupovne cijene iz ovršnog postupka.

15. Također, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da će bez privremene mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatnije otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu prikriti, otuđiti ili na drugi način njome raspolagati, budući da u prijedlogu niti ne navodi u čemu bi se ona sastojala, odnosno ne ukazuje na konkretne radnje protivnika osiguranja iz kojih bi navedena opasnost proizlazila. Pri tome, u potpunosti neosnovano ističe da određivanjem predmetne privremene mjere ne bi nastala nikakva šteta, jer navedeno ničim nije potkrijepio.

16. U odnosu na žalbene navode predlagatelja osiguranja kojima citira odredbe Kaznenog zakona kojima je reguliran institut oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, ističući da će se imovinska korist oduzeti i kad se ona po bilo kojem osnovu nalazi kod treće osobe, valja navesti da iz sadržaja optužnice ne proizlazi da je ovlašteni tužitelj uopće predložio oduzimanje imovinske koristi ni od okrivljenika, a niti od trećih osoba (protivnika osiguranja), slijedom čega pozivanje predlagatelja osiguranja na navedene odredbe nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

17. Zbog tih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

18. Predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci, 22. ožujka 2021.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.