REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 570/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Damira Rihtarića zbog kaznenog djela iz članka 258. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2020. broj K-51/2018., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja M. M., odvjetnika iz Odvjetničkog društva M. & B. d.o.o. sa sjedištem u Z.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se žalba optuženika D. R., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), stavljena je izvan snage presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. lipnja 2016. broj K- 439/2016-4, potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2016. broj Kž-763/16-3 te je donesena nova presuda kojom je optuženik D. R. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, subvencijske prijevare iz članka 258. stavaka 2. i 3. KZ/11. te je na temelju članka 258. stavka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku D. R. izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 570/2020-6

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., oštećena Republika Hrvatska je upućena da postavljeni imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. odlučeno je da je optuženik D. R. dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na provedena vještačenja od 78.278,00 kuna i 1.000,00 na ime paušalne svote.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu (članak 471. stavak 1. i stavak 3. ZKP/08.). Žalbom se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „pobijanu presudu preinači na način da optuženika D. R. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju s duljim rokom kušnje, ta da dosudi imovinskopravni zahtjev oštećeniku Republici Hrvatskoj u iznosu od 3.986.172,22 kune“.

5. Protiv presude se žali i optuženik po branitelju M. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & B. d.o.o. sa sjedištem u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „izvijestiti optuženika o sjednici vijeća te presudom preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno podredno, rješenjem ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje naslovljenom sudu, odnosno podredno presudom optuženika osuditi na blažu kaznu odnosno kaznenopravnu sankciju“.

6. Optuženik je po navedenom branitelju podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predloživši „žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, presudom preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno podredno, rješenjem ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje naslovljenom sudu, odnosno podredno presudom optuženika osuditi na blažu kaznu odnosno kaznenopravnu sankciju“. Državni odvjetnik nije odgovorio na optuženikovu žalbu.

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika D. R. i njegovog branitelja M. M., odvjetnika iz Odvjetničkog društva M. & B. d.o.o. sa sjedištem u Z., dok na sjednicu nije pristupio uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), održana u njegovoj odsutnosti.

9. Žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana, slijedom čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu postala bespredmetna.

10. Optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a u obrazloženju

I Kž 570/2020-6

navodi da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna njezinim razlozima, zatim da presuda uopće nema razloga, odnosno da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Na ovakav način optuženik djelomično navodi zakonsku odredbu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., međutim, kada daje razloge zbog čega smatra da je ostvarena navedena bitna postupovna povreda, optuženik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi, o čemu će riječi biti u nastavku ovog rješenja.

10.1. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Optuženik u žalbi ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no, tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, nego ističe da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, iz čega bi proizlazilo da se presuda pobija zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. Međutim, kada obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda kaznenog zakona, optuženik u žalbi navodi da kazneno djelo subvencijske prijevare nije niti postojalo u vrijeme kada je proglašen krivim da je djelo činio, iz čega proizlazi da optuženik smatra da radnje za koje je proglašen krivim nemaju pravnog kontinuiteta u kaznenom djelu subvencijske prijevare, čime optuženik zapravo ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

11.1. Premda je u pravu optuženik da djelo subvencijske prijevare nije postojalo u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, u to je vrijeme ovo djelo trebalo pravno označiti kao kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.; dalje: KZ/97.), a koje djelo je činila odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je namjenskim sredstvima koja su joj dodijeljena raspolagala protivno njihovoj namjeni. Vodeći računa o tome da je optuženik proglašen krivim da je sredstva iz odobrene državne potpore koristio suprotno njihovoj namjeni, pravilno je državni odvjetnik optuženikovo postupanje pravno označio kao kazneno djelo iz članka 258. stavaka 2. i 3. KZ/11., a koju je pravnu kvalifikaciju prvostupanjski sud osnovano prihvatio. Naime, i kod djela subvencijske prijevare iz članka 258. stavka 2. KZ/11. počinitelj, jednako kao i kod kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. točke 5. KZ/97., nenamjenski troši sredstva kojima raspolaže radi određene namjene, s time da je kod djela iz članka 258. stavka 2. KZ/11. sužen obim sredstava samo na sredstva iz odobrene državne potpore. Pritom i članak 292. stavak 2. KZ/97. i članak 258. stavak 2. KZ/11. propisuju strože kažnjavanje za pribavljanje znatne imovinske koristi (članak 292. stavak 2. KZ/97.), odnosno ostvarivanje državne potpore velikih razmjera (članak 258. stavak 3. KZ/11.). Premda je kazna propisana za kazneno djelo iz članka 258. stavka 3. KZ/11. (jedna do deset godina) stroža od one propisane člankom 292. stavkom 2. KZ/97. (jedna do osam godina), upravo zbog izmijenjenih neodređenih vrijednosti koje su povećane stupanjem na snagu KZ/11. taj je zakon blaži, jedino što počinitelju ne može biti izrečena kazna zatvora dulja od osam godina. Prema tome, nije osnovana optuženikova žalba zbog povrede kaznenog zakona.

I Kž 570/2020-6

11.2. I u ovom je dijelu prvostupanjska presuda, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., ispitana i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

12. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje u pobijanoj presudi, barem za sada, pogrešno utvrđeno.

12.1. Naime, optuženik u svojoj žalbi tvrdi (jednako kao i u obrani u tijeku prvostupanjskog postupka) da su sva dobivena sredstva državne potpore utrošena sukladno njihovoj namjeni određenoj u Ugovoru o dodjeli sredstava po operativnom programu potpora industriji tekstila i odjeća i industriji kože i proizvoda od kože za 2008. klasa 402-01/08-01/2716, ur. broj 526-03-01/1-08-03 zaključenom između trgovačkog društva K. d.d., u kojem je optuženik najprije bio direktor, a potom predsjednik uprave i Ministarstva.

12.2. Stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze P. B., dipl. oec., u svom nalazu i mišljenju je u odnosu na utrošena sredstva državne potpore navela da je analizom knjigovodstvene dokumentacije vezano za isplate trgovačkim društvima navedenim u činjeničnom opisu optužnice (sada prvostupanjske presude) utvrđeno da se s Ugovorom o dodjeli sredstava po Operativnom programu potpore industriji tekstila i odjeće i industriji kože i proizvoda od kože za 2008., koji je sklopljen s Ministarstvom može povezati nabava strojeva od dobavljača K. B. G. & C.K. 639.977,75 kuna, E. C. – M. O. d.o.o. 217.349,11 kuna, R. I. O. d.o.o. 25.000,00 kuna, K. d.d. 20.504,45 kuna što ukupno iznosi 902.831,31 kunu. Nadalje, u odnosu na dostupnu knjigovodstvenu dokumentaciju postoji mogućnost da su se plaćanja odnosila na Operativni program potpore industriji tekstila i odjeće i industriji kože i proizvoda od kože za 2008., a koja se odnose na dobavljače A. J. u iznosu od 728.211,65 kuna, J. C. & A. G. u iznosu od 728.188,43 kune, B. G. d.o.o. u iznosu od 241.121,81 kunu što ukupno iznosi 1,697.521,89 kuna. Ako se uzmu u obzir nabave specificirane u izvješću o namjenskom trošenju sredstava, minimalna šteta za Državni proračun Republike Hrvatske, odnosno pribavljena materijalna dobit za K. d.d. iznosila bi, prema navedenoj vještakinji, 3.986.172,22 kune (5,936.437,12 kn – 75 % 902.831,31 kuna – 75 % 1,697.521,89 kuna). Sukladno navedenom nalazu i mišljenju, izmijenjen je i iznos u optužnici te je i prvostupanjskom presudom utvrđeno da je upravo iznos od 3.986.172,22 kune korišten suprotno namjeni za koju je bio odobren.

12.3. Međutim, vještačeći dostupni dokazni materijal, navedena vještakinja je istaknula da, ako sud prihvati dokumentaciju o plaćanju koja se s knjigovodstvenog aspekta može odnositi na projekt poticanja proizvodnje s većim udjelima dodane vrijednosti, a koja nije specificirana u izvješću, minimalna šteta za Državni proračun Republike Hrvatske, odnosno pribavljena materijalna dobit za K. d.d. iznosila bi 710.746,93 kune. (3.986.172,22 – 75 % 4.250.663,21 kuna – 75 % 116.570,51 kuna). Ovaj navod vještakinje sud ističe u obrazloženju presude, no, propušta ga cijeniti. Naime, iz navedenog se može zaključiti da i u okviru 3.986.172,22 kuna postoji mogućnost da je još jedan i to značajan dio sredstava korišten sukladno ugovorenoj namjeni, međutim, taj dio sredstava nije naveden u izvješćima koja su se morala sastavljati radi praćenja načina korištenja odobrenih sredstava. Činjenica da određena utrošena sredstva nisu spomenuta u izvješću, a knjigovodstveno su

I Kž 570/2020-6

evidentirana, ne znači automatski da ta sredstva nisu utrošena sukladno ugovorenoj namjeni.

12.4. Budući da je za dio sredstava koja su, kao namjenski trošena, prihvaćena u optužnici, a u konačnici i u pobijanoj presudi, utvrđeno da postoji mogućnost da su ista namjenski korištena (1,697.521,89 kuna) te da je u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze P. B., dipl. oec., navedeno da, s obzirom na dostupnu knjigovodstvenu dokumentaciju, postoji mogućnost da je namjenski trošen i dio sredstava koji nije u izvješću, to je, s obzirom na sve navedeno, bila obveza prvostupanjskog suda da, nakon ispitivanja navedene vještakinje i utvrđivanja o kojim se točno troškovima radi, odluči hoće li se i ta sredstva prihvatiti kao namjenski trošena ili neće te da o svemu tome iznese jasne i valjane razloge.

12.5. Stoga je, s obzirom na to da su optuženikovim žalbenim navodima dovedena u sumnju činjenična utvrđena u pobijanoj presudi, trebalo prihvaćanjem žalbe optuženog D. R. ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu postala je bespredmetna.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu,. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08., i valjano obrazložiti, pritom vodeći računa da, ako se utvrdi u postupku da je trgovačko društvo kojem je pribavljena imovinska korist prestalo postojati, ta činjenica ne predstavlja zapreku da se optuženika koji je proglašen krivim da je njegovim radnjama pribavljena takva imovinska korist, prihvaćanjem imovinskopravnog zahtjeva u utvrđenom iznosu pribavljene koristi, obveže da je dužan oštećeniku taj iznos i nadoknaditi. Prestanak postojanja trgovačkog društva kojem je pribavljena imovinska korist predstavlja zapreku za oduzimanje od tog društva imovinske koristi, no, ne i za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva osobi čijim je radnjama takva korist pribavljena.

14. Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v. r.