Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-245/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. Đ., dipl. iur. u Sindikat, S., protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB: ..., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 1152/16 od 19. veljače 2021., 22. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1152/16 od 19. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju pristojbi poslovni broj Pr-1152/16 od 27. siječnja 2021.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

3. U žalbi navodi da je u pobijanom rješenju sud propustio potvrditi prvostupanjsko rješenje o pristojbi od 27. siječnja 2021., čime da je počinio povredu postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP). Ustraje u protivljenju obvezi plaćanja pristojbe u iznosu od 1.800,00 kn, "s obzirom na različita stajališta sudaca u postupcima koji su se vodili prema istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi."

4. Predlaže staviti izvan snage rješenje o pristojbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženik se općenito poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka bez konkretiziranja o kojoj povredi bi se radilo pa je zakonitost rješenja ispitana u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Točni su navodi žalitelja da je sud prvog stupnja propustio o prigovoru odlučiti cjelovito u skladu s odredbom čl. 39.a. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje ZSP/95), koji propis se u nazočnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 37. Zakona o sudskim pristojbama iz 2018. ("Narodne novine" broj 118/18), budući da je pristojbena obveza za sve podneske i odluke nastala prije stupanja na snagu ovog potonjeg Zakona. Međutim, taj propust nije utjecao na zakonitost pobijanog rješenja, budući da je iz izreke rješenja jasno kakvu je odluku sud povodom prigovora donio.

8. Pravilno su primijenjene odredbe čl. 16. i 19. ZSP/95, kada je upravo tuženiku naloženo platiti sudsku pristojbu, ne samo za podneske koje je ta stranka dostavila sudu, već i pristojbe za tužbu i presudu koje bi inače trebao platiti tužitelj. Naime, ovo je radni spor u kojemu je tužitelj zahtijevao isplatu dodatka na plaću u ukupnom iznosu od 10.800,00 kn, tužitelj je uspio u sporu pa primjenom odredbe čl. 19. ZSP/95 pristojbe koje bi trebao platiti tužitelj, da nije po zakonu oslobođen od plaćanja pristojbi (čl. 16. st. 1. toč. 3. ZSP/95), mora platiti stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, u omjeru u kojemu je oslobođena stranka uspjela u postupku. To znači da je tuženik koji je u cijelosti izgubio spor, dužan platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu primjenom odredbe čl. 19. ZSP/95, a za odgovor na tužbu i žalbu protiv presude primjenom odredbe čl. 3. ZSP/95.

9. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 22. ožujka 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan