REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 6 P-515/2021- 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunici, u pravnoj stvari tužitelja S. masa iza B. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa N. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. T. j.d.o.o., OIB: …, B., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika (v.p.s. 150.000,00 kn), 22. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev od 31. svibnja 2021. u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi subjekta: S. masa iza B. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S. (kao pravnog slijednika subjekta: B. d.o.o. u stečaju, OIB: …, B.) ugovor o kupoprodaji nekretnine nadnevka "U S. dana 15.10.2018.g." u kojem su kao stranke navedene B. d.o.o., OIB: …,B. kao prodavatelj i P. T. j.d.o.o., OIB: …, B., kao kupca, a koji ugovor nosi ovjeru istog dana od javnog bilježnika D. M. iz S. pod OV-5244/2018.".

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.350,00 kn sa zateznom kamatom od 22.03.2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za višu stopu zatezne kamate preko ovog iznosa zahtjev tužitelja se odbija.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn sa zateznom kamatom od 22.03.2022. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužitelj podnio ovom sudu 4. ožujka 2020. radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, tužitelj je naveo da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem ovog suda poslovni broj 1. St-592/2018-18 od 10. listopada 2019. po prijedlogu F. agencije, R. centar S. od 23. kolovoza 2018. u kojem je navedeno da je dužnik na dan 3.8.2018. imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u razdoblju od 120 dana u ukupnom iznosu od 95.884,89 kn.

Tužitelj se pozvao na odredbu članka 198. stavak 1. SZ-a te je naveo da je ishodio odobrenje vjerovnika i odluku stečajnoj suca za pokretanje ovog postupka. Tužitelj je istakao da pobijana pravna radnja predstavlja Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je 15. listopada 2018., gotovo nakon dva mjeseca nego što je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, stečajni dužnik sklopio sa tuženikom, predmet koje kupoprodaje je bila čest.zem. 1131/7 Z.U. 1564 k.o. S., zemljište površine 2000 m2 za cijenu od 150.000,00 kn, koju kupoprodajnu cijenu tuženik nije uplatio tužitelju, a dodatno se ukazuje da je G. Ž. odgovorna osoba u obje tvrtke. U vrijeme sklapanja ugovora žiro račun tužitelja bio je blokiran i G. Ž. u ime tužitelja nije smio sklopiti taj pravni posao, dok po njegovim navodima isti je dao uputu kupcu da kupoprodajnu cijenu plati njemu kao fizičkoj osobi. Nikakva uplata na računu tužitelja nije proknjižena s osnova kupoprodaje, a ako je tuženik novac predao G. Ž. tada je G. Ž. trebao položiti isti na račun tvrtke tužitelja. Članak 201. stavak 1. točka 2. SZ-a propisuje da se pravni posao dužnika kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju može pobijati ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i ako je druga strana u vrijeme pravnog posla znala ili morala znati za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, što je u konkretnom slučaju jer je ista osoba odgovorna osoba u obje tvrtke sudionice tog pravnog posla te se radi i o namjernom oštećenju vjerovnika prema članku 202. stavak 1. SZ-a. Osim toga tužitelj je istakao da kupoprodajnom ugovoru nedostaju potpisi obje strane pa iz toga taj ugovor ne može proizvoditi pravne učinke. Nadalje, tužitelj je istakao da se u konkretnom slučaju primjenjuje i odredba članka 207. stavak 2. SZ-a obzirom na međusobnu povezanost tužitelja i tuženika kao bliskih osoba u odgovornoj osobi u obje tvrtke koje povezuje ista fizička osoba. Stoga je predložio sudu donijeti presudu kojom će točkom I izreke utvrditi da je bez učinka prema stečajnoj masi tužitelja, ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen u Supetru 15. listopada 2018. između B. d.o.o. kao prodavatelja i P. T. j.d.o.o. kao kupca koji ugovor je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika D. M. iz S. pod OV- 5244/2018, točkom II izreke da sud naloži tuženiku predati u posjed tužitelju nekretninu označenu kao č.z. 1131/7 Z.U. 1564 k.o. S., (pašnjak 2000 m2), točkom III izreke da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu, O. suda u S., S. služba u S. da na č.z. 1131/7 Z.U. 1564 k.o. S. izvrši brisanje upisa prava vlasništva (iz predmeta posl. br. Z-37785/2018) s imena tuženika na temelju Ugovora iz točke I ove presude za cijelo uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kojeg smatra neosnovanim budući da nekretnina č.z. 1131/7 k.o. S. nikada nije bila vlasništvo tužitelja već privatno vlasništvo G. Ž. prije osnivanja tvrtke B. d.o.o. koji je predmetnu parcelu stavio na ime tvrtke, ali ona je i dalje bila njegovo isključivo vlasništvo jer mu tvrtka nikada nije platila cijenu te nekretnine, a ista nije bila unesena niti u temeljni kapital tvrtke. Iz tog razloga je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužitelja i tuženika i dao nalog da tvrtka tuženika isplati kupoprodajnu cijenu njemu u gotovini, a ne na račun tvrtke B. d.o.o. jer predmetna nekretnina je bila isključivo privatno vlasništvo G. Ž. i on jedini je imao pravo primiti kupoprodajnu cijenu.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je osporio tvrdnje tuženika da predmetno zemljište nikada nije bilo vlasništvo tužitelja kod nesporne činjenice da je u zemljišniku vlasnikom predmetne nekretnine upisana tvrtka B. d.o.o. Ako je G. Ž. imao potraživanja prema tužitelju s osnova prijenosa vlasništva nekretnine na ime tvrtke tužitelja da se radi o obvezno pravnom zahtjevu kojeg je isti mogao ostvarivati u stečajnom postupku što nije napravio niti je navedeno kao predmet ove parnice. Osim toga stečajni upravitelj tužitelja je pozvao G. Ž. kao z.z. tuženika da tuženik u svojstvu kupca plati kupoprodajnu cijenu ili da izda odgovarajuću ispravu kojom vraća vlasništvo natrag tužitelju što je isti otklonio učiniti.

4. Tijekom postupka obustavljen je i zaključen stečajni postupak nad tužiteljem i stečajni upravitelj je ovlašten i nakon zaključenja stečajnog postupka u ime stečajnog dužnika, a za račun stečajne mase unovčiti imovinu dužnika sukladno rješenju ovog suda 1. St-592/2018-47 od 3. srpnja 2020. te je tužitelj sukladno rješenju ovog suda broj Tt-20/7426-2 od 5. listopada 2020. brisan iz sudskog registra zbog čega je sud točkom II. izreke rješenja poslovni broj 6 P-110/2020-10 od 4. studenog 2020. utvrdio prekid postupka jer su se ispunile pretpostavke propisane člankom 212. stavak 1. točka 4. ZPP-a.

Rješenjem ovog suda P-110/2020-15 od 2. srpnja 2021. koje je ispravljeno rješenjem od 19. srpnja 2021. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari i utvrđeno je da je stečajni upravitelj tužitelja preuzeo postupak te je tužiteljem označena S. masa iza B. d.o.o. u stečaju sve u smislu članka 215. stavak 1. ZPP-a.

Podneskom od 31. svibnja 2021. tužitelj je obavijestio sud da je zemljišnoknjižni odjel O. suda u S., S. služba u S. pravomoćno odbio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika koja uknjižba je zatražena temeljem kupoprodajnog ugovora koji se pobija u ovom postupku zbog čega je donio rješenje poslovni broj Z-37785/2018 od 30. ožujka 2021., a zbog zakonskog nedostatka propisanog odredbom članka 426. ZTD-a. Stoga je tužitelj uredio tužbeni zahtjev istakavši da su bespredmetne točke II. i III. predložene presude, ali je ustrajao u točki I. da sud utvrdi da je bez učinka prema stečajnoj masi ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15.10.2018. u kojem su kao stranke navedene B. d.o.o. kao prodavatelj i P. T. j.d.o.o. kao kupac koji ugovor nosi ovjeru istog dana od javnog bilježnika D. M. iz S. pod OV-5244/2018 te je ustrajao u naknadi troškova ovog postupka. Tijekom postupka kao privremeni punomoćnici tuženika pristupilo je Odvjetničko društvo F. & M. d.o.o. koje društvo po pozivu suda od 13. listopada 2021. nisu postupili i nisu dostavili urednu punomoć za zastupanje tuženika koji poziv je ponovljen 13. prosinca 2021. pa je sud rješenjem od 19. siječnja 2021. odlučio da neće uzimati u obzir radnje privremenih punomoćnika tuženika u ovom postupku.

5. U postupku je izveden dokaz pregledom spisu priloženih isprava.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava koje se nalaze u spisu kao i očitovanja stranaka tijekom postupka odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

7. Predmet ovog spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i to Ugovora o kupoprodaji nekretnine, poljoprivrednom zemljištu kojeg su sklopili 15. listopada 2018. kao prodavatelj B. d.o.o. i kao kupac P. T. j.d.o.o., koji ugovor je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika D. M. iz S. broj OV-5244/2018 od 15. listopada 2018.

8. Prema odredbi članka 198. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17 dalje SZ-a) pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Budući da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da su pobijanom radnjom oštećeni vjerovnici u smislu članka 201. stavak 1. točka 2. SZ-a i članka 202. stavak 1. SZ-a ističe se da je odredbom članka 201. stavak 1. točka 2. SZ-a propisano da pravni posao dužnika kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju može se pobijati, ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a druga je strana u vrijeme pravnog posla znala ili morala znati za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a odredbom članka 202. stavak 1. SZ-a propisano je da pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici, a člankom 202. stavak 3. SZ-a propisano je da se naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.

U odnosu na predmetno pobijanje potrebno je najprije razjasniti jesu li zastupnik po zakonu tužitelja i zastupnik po zakonu tuženika bliske osobe u smislu odredaba članka 207. stavak 2. točka 1. SZ-a. Nije sporno, a što proizlazi iz podataka iz sudskog registra za tužitelja i tuženika da je zastupnik po zakonu tužitelja i zastupnik po tuženika ista fizička osoba G. Ž., član uprave u oba društva, dakle bliska osoba u smislu članka 207. stavak 2. točka 1. SZ-a i kao takvoj mu je moralo biti poznato financijsko stanje kako tužitelja tako i tuženika obzirom na njegov položaj kao odgovorne osobe i tužitelja i tuženika.

9. Kod pobijanja pravnih radnji u stečaju moraju biti ispunjene opće i posebne pretpostavke. Opće pretpostavke odnose se na materijalne pretpostavke i na procesne pretpostavke to znači da je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, da pravna radnja koja se pobija mora biti poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka te da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja vjerovnika.

U konkretnom slučaju nije sporno da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, tužiteljem u ovom postupku, da je pobijana pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka. U odnosu na krajnji rezultat pobijanja koji se mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja vjerovnika sud je izveo iz činjenice da je stečajni postupak nad tužiteljem obustavljen i zaključen zbog nedostatka stečajne mase za podmirenje troškova stečajnog postupka te nastavka postupka u odnosu na stečajnu masu tužitelja radi prikupljanja sredstava za podmirenje stečajnog postupka i bolje namirenje vjerovnika tužitelja.

10. Isto tako, ispunjene su procesne pretpostavke pobijanja iz članka 212. stavak 1. SZ-a kojom odredbom je propisano da je pravne radnje stečajnog dužnika ovlašten pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika na temelju odobrenja suda dok je stavkom 3. istoga članka Zakona propisano da se tužba za pobijanje pravnih radnji može podnijeti u roku od godinu i pol dana od dana otvaranja stečajnog postupka protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta.

Tužbu je u ovoj pravnoj stvari podnio stečajni upravitelj preko punomoćnika 4. ožujka 2020., a stečajni postupak nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom je otvoren 10. listopada 2019. pa je tužba podnesena u roku iz članka 212. stavak 2. SZ-a s tim da je tužitelj uz tužbu dostavio Zaključak stečajnog suca kojim je ovlašten podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji, konkretno ugovora o kupoprodaji nekretnine upisane u ZU 1564, kat. čest. 1131/7 K.O. S., u naravi poljoprivredno zemljište površine 2000 m2 (str.26 spisa).

U odnosu na posebne pretpostavke ističe se kako se te pretpostavke odnose na razloge pobijanja. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na razloge pobijanja iz članka 202. stavak 1. SZ-a u vezi članka 207. stavak 2. SZ-a. Što se tiče namjere oštećenja vjerovnika, sklopljenim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine kojeg je u ime tužitelja i tuženika kao odgovorna osoba za zastupanje tužitelja i tuženika zaključio sada pokojni G. Ž. koji je u odgovoru na tužbu kao zastupnik po zakonu tuženika istakao da se radi o njegovom privatnom vlasništvu pa da je i zaključio predmetni Ugovor i primio isplatu kupoprodajne cijene od 150.000,00 kn koju je kao zastupnik po zakonu tuženika isplatio sebi kao fizičkoj osobi u gotovini. Dakle, radi se o bliskim osobama, odnosno o ranijem zastupniku po zakonu tužitelja koji je u isto vrijeme i bio zastupnik po zakonu tuženika i svojom radnjom sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine koja je upisana kao vlasništvo tužitelja izravno su oštećeni vjerovnici, a radi se o bliskim osobama iz članka 207. stavak 2. SZ-a.

Kod toga ne mijenja se činjenica što predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine nije bio pogodan za uknjižbu prava vlasništva u korist tuženika jer je taj Ugovor ispunjen budući da je tuženik platio kupoprodajnu cijenu koju je zadržao raniji zastupnik po zakonu tužitelja.

Budući je tužitelj dokazao sve pretpostavke iz članka 202. stavak 1. točka 2. SZ-a, članka 207. stavak 2. SZ-a i 198. stavak 1. SZ-a to je uređeni tužbeni zahtjev od 31. svibnja 2021. valjalo prihvatiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

11. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje OT), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19) sve sukladno popisu troška tužitelja i vrijednosti predmeta spora od 150.000,00 kn.

12. Tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik u trošak parničnog postupka uračunat je trošak sastava tužbe od 04.03.2020. – 250 bodova ili iznos od 2.500,00 kn (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima od 05.10.2020. i od 19.01.2022., za svako ročište po 250 bodova – ukupno 500 bodova ili iznos od 5.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima od 13.10.2021. i od 13.12.2021., koja ročišta su odgođena, za svako ročište po 50 bodova – ukupno 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9/5 OT), za sastav podnesaka od 23.04.2020., koji podnesak je očitovanje na odgovor na tužbu i podneska od 31.05.2021. kojim je uređen preostali tužbeni zahtjev, za svaki podnesak po 250 bodova – ukupno 500 bodova ili iznos od 5.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT) te za sastav podneska od 30.07.2020. koji se ubraja u ostale podneske – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 8/3 OT) ili ukupno iznos od 14.000,00 kn kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 3.500,00 kn (Tbr. 42 OT) i sudska pristojba za tužbu u iznosu od 925,00 kn i za presudu u iznosu od 925,00 kn ili sveukupno iznos od 19.350,00 kn. Na tako odmjereni trošak parničnog postupka sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi sukladno članku 29. stavak 2. ZOO- a koja se dosuđuje za ostale odnose, jer se radi o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

13. Više traženi parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, sud tužitelju nije odmjerio jer je tužitelj trošak parničnog postupka zatražio u većem iznosu i to za zastupanje na ročištima od 13.10.2021. i od 13.12.2021., koja ročišta su odgođena pa tužitelju pripada naknada troška u smislu Tbr. 9/5 OT, kako je tužitelju i odmjereno, a ne naknada u smislu Tbr. 9/1 OT te mu dodatno nije odmjerena naknada za razgledanje i pregled spisa od 250,00 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka.

Slijedom navedenog, riješeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Splitu 22. ožujka 2022.

Sudac

Nevenka Marunica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.