Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2785/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mirjana Topalušić, odvjetnica iz Zagreba, radi raskida ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-205/2019-45 od 24. ožujka 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj P-205/2019-54 od 21. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-205/2019-45 od 24. ožujka 2020., ispravljena rješenjem poslovni broj P-205/2019-54 od 21. srpnja 2020. u pobijanoj točki III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-205/2019-45 od 24. ožujka 2020. odlučeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Raskida se ugovor o darovanju sklopljen pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem iz Zagreba, Ilica 297, dana 28.12.1999. ovjeren pod brojem OV- 13606/09 te aneks istog od 22.12.2000. ovjerenog kod javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, pod brojem OV-14881/2000.

2. Utvrđuje se da je JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu".

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: " Opoziva se darovni ugovor sklopljen pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem iz Zagreba, Ilica 297, dana 28.12.1999. ovjeren pod brojem OV-13606/09 te aneks istog od 22.12.2000. ovjerenog kod javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, pod brojem OV-14881/2000 između tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužene ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem kojeg je tužena u zemljišnim knjigama upisana u ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća u [adresa].

označene u kopiji plana br.I (jedan) tlocrtne površine 80 čm i dvorište, površine 559,1čhv odnosno 2011m2, te je tužena dužna trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja koje je prethodilo provedbi prijavnog lista RN.1787/12 k. o. [katastarska općina] pod posl. brojem Z-50984/13, rješenja gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11.10.2013. s kopijom katastarskog plana i rješenja o izvedenom stanju (klasa: UP/I-350-05/2011-007/23, urbroj: 251-13-21/205-13-27) od 23.5.2013. kojim je promijenjen broj, površina, oblik i izgrađenost kčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa], označena u kopiji plana broj 1, tlocrtne površine 80 m2 i dvorište ukupne površine 559,1 čhv ili 2011 m2 i upisuje: kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 1 (površine 120 m2) i dvorište (površine 106 m2) Jablanovac, ukupne površine 226 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorišta Jablanovac površine 1785 m2 i Sporazumnog očitovanja volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige, ovjerenog kod javnog bilježnika Mladena Matoš pod posl. br. OV-4126/16 i predati ovaj dio navedenih nekretnine u posjed i korištenje tužiteljici, sve u roku 15 dana. "

III. 1.Utvrđuje se da je darovni ugovor sklopljen pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem, Zagreb, Ilica 297, dana 28.12.1999., ovjeren pod brojem OV- 13606/2009 te aneks istog od dana 22.12.2000., ovjeren kod javnog bilježnika Milana Glibote, Zagreb, ul. Grada Vukovara 82, pod brojem OV-14881/2000 između tužiteljice FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan i da ne proizvedi pravne učinke.

2.Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu ovog suda da po pravomoćnosti ove presude u točki 1 provede ovu presudu na način da uspostavi zemljišno knjižno stanje prethodilo provedbi prijavnog lista RN. 1787/12 k. o. [katastarska općina] pod posl. brojem Z-50984/13, rješenja gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11.10.2013. s kopijom katastarskog plana i rješenja o izvedenom stanju (klasa: UP/I- 350-05/2011-007/23, ur.broj: 251-13-21/205-13-27) od 23.5.2013. kojim je promijenjen broj, površina, oblik i izgrađenost kčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa], označena u kopiji plana broj 1, tlocrtne površine 80 m2 i dvorište ukupne površine 559,1 čhv ili 2011 m2 i upisuje: kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 1 (površine 120 m2) i dvorište (površine 106 m2) Jablanovac, ukupne površine 226 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorišta Jablanovac površine 1785 m2 i Sporazumnog očitovanja volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige, ovjerenog kod javnog bilježnika Mladena Matoš pod posl. br. OV-4126/16.

IV. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.425,00 kuna, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e:

Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 10.001,00kn.

2. Rješenjem posl. br. P-205/2019-54 od 21. srpnja 2020. ispravljena je navedena presuda u uvodu, redak treći, dostavnoj naredbi pod ad)1, tako da umjesto pogrešno napisanog osobnom imena punomoćnika tužiteljice „VM“ treba ispravno pisati „Vinko Arelić“.

3. Protiv točke III. i IV. navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženici dosude troškovi žalbe.

4. Na žalbu nije podnesen odgovor.

5. Žalba nije osnovana.

6. U predmetnom postupku podnesena je tužba 24. rujna 2016., radi raskida ugovora o darovanju, a podneskom od 3. travnja 2017. tužiteljica je istaknula, uz postojeći, i zahtjev za opoziv darovnog ugovora, odnosno zahtjev za utvrđenje ništetnim tog ugovora, sve na temelju čl. 188. ZPP tj. da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj istaknut prije njega nije osnovan.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za utvrđenje spornog ugovora ništavim, te je naložio zemljišnoknjižnom odjel uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine 28.12.1999. i aneks istog od 22.12.2000., na kojem je ovjeren potpis darovatelja tj. tužiteljice, te je na temelju tih ugovora i aneksa upisano pravo vlasništva tuženice na darovanoj nekretnini,

- da je navedenim ugovorom tužiteljica tuženici darovala ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa], površine 80 m2 i dvorišta od 559,1 čhv (2011 m2), kojim ugovorom tužiteljica za sebe nije zadržala pravo stanovanja, a u čl. IV. ugovora navodi se da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom njegovog zaključenja,

- da je izvršena uspostava posebnih dijelova nekretnine na temelju Sporazumnog očitovanja volje za upis pojedinih dijelova nekretnine u zemljišne knjige kojem je prethodio prijavni list RN.1787/12 k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-50984/13, rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11. listopada 2013. s kopijom katastarskog plana i rješenja o izvedenom stanju od 23. svibnja 2013. kojim je promijenjen broj, površina, oblik i izgrađenost kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz iskaza svjedoka KM proizlazi da je od tužiteljice saznala da se svojevremeno htjela udati i zato je darovala kćeri nekretninu da ona kasnije ne bi imala problema, da su stranke bile u dobrim odnosima do 2015. te da od pokretanja tužbe tužiteljica plaća režije za kuću, da je kuća bila uređena negdje 2006-2007. kada je ona prvi put bila tamo, da je tužiteljica živjela u kući a tuženica dolazi povremeno,

- da iz iskaza svjedoka UM, šogorice tužiteljice proizlazi da joj je tužiteljica rekla da je sve dala kćeri, ne zna o dogovoru o tužiteljičinom stanovanju nakon ugovora, da je tuženica s obitelji dolazila k tužiteljici i ona se tome radovala, pričala da joj kći šalje 400 Eur za režije, da je išla u posjet tuženici (kćeri) u Njemačku i Ameriku, a njihovi odnosi su narušeni od Uskrsa 2016.,

- da iz iskaza svjedokinje GM, supruge brata tužiteljice proizlazi da ona o ugovoru o darovanju zna iz pričanja tuženice a s tužiteljicom ne razgovara desetak godina, da ona i suprug žive u stanu na katu kuće a tužiteljica u prizemlju, da je tuženica negdje 2000. godine uredila stan u prizemlju gdje je tužiteljica lijepo živjela s jednim gospodinom koji je pričao da tuženica šalje majci novac, da je tuženica često dolazila sa suprugom i djecom, što se zadnjih godina radi narušenih odnosa promijenilo, da je tuženica financirala uređenje stana a tužiteljica i njezin partner RM su to nadgledali, da je tužiteljica dio prizemlja iznajmljivala podstanarima do 1999. a u drugom stanu je živjela tuženica s majkom do 1997-1998. kada je tuženica odselila u inozemstvo,

- da iz iskaza svjedoka ČM, brata tužiteljice proizlazi, da zna da je tužiteljica svoj ½ nekretnine, koje je on suvlasnik u drugoj polovici, darovala tuženici, da je stan u kojem živi tužiteljica tada bio neuređen a uređen je 2003. od strane tuženice njezinim sredstvima te je tuženica tada češće dolazila i nadgledala radove, da je RM, koji je tada živio s tužiteljicom, govorio da tuženica mjesečno šalje 300-400 Eur, da je tužiteljica odlazila k obitelji tuženice i zajedno su putovali te je sve bilo u redu do Uskrsa 2016. kada je tužiteljica istjerala RM imala i sukob s tuženicom,

- da iz iskaza svjedoka TM proizlazi da je tužiteljica darovala tuženici nekretninu kako joj kći ne bi kasnije imala problema oko vlasništva jer su tada razmišljali o ženidbi, da je on pisao obrazac Ugovora a misli i Aneksa, da je tužiteljica svoj potpis ovjerila a tuženica je tada bila u Njemačkoj, da je tužiteljica nakon sklapanja ugovora nastavila voditi brigu o nekretnini i plaćala režije, da je tuženica nakon potpisivanja ugovora kazala da će voditi brigu o majci, da je tužiteljica posjećivala tuženicu 5-10 puta godišnje a tuženica je s obitelji dolazila za Uskrs i Novu godinu, da je 2006. tužiteljica optužena da je istukla tuženicu ali one su si i godinama nakon toga bile dobre, on je s tužiteljicom živio oko 10 godina i zna da je tuženica 2-3 godine prije potpisivanja ugovora odselila od majke, da volja tužiteljica nije bila da tuženica prepusti stan u posjed nakon zaključenja ugovora, da je tuženica uređivala kuću kako bi njoj to kasnije ostalo,

- da iz iskaza svjedoka PM, supruga tuženice, proizlazi da je 1994. bio podstanar kod tužiteljice u stanu od 40 kvadrata u prizemlju a stranke su tada živjele u drugom, iznajmljenom stanu, da se s tuženicom oženio 1999. godine, da su imali namjeru kupiti stan u [adresa] a tužiteljica je iznijela namjeru da sporni stan daruje kćeri, kuća je bila u derutnom stanju te su dogovorili da će stan proširiti i urediti i tada je sklopljen sporni ugovor, tužiteljica nije tražila plaćanje naknade niti uknjižba doživotnog uživanja na kući, ona je i tako bila tamo, namjera im je bila da se kuća proširi kako bi svi mogli u njoj živjeti kada u budućnosti dođu živjeti u [adresa], supruga je češće dolazila u Hrvatsku a tu su dolazili i s djecom, oni su financirali uređenje kuće jer su dobro zarađivali, punica je 2003-2004 odselila jer je htjela živjeti s partnerom TM, oko Uskrsa 2016. tužiteljica je izbacila g. TM iz kuće i počela vikati na tuženicu i unuke, tužiteljica ih je posjećivala u Njemačkoj i ponekad putovala s njima, oni su plaćali režije za kuću,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je negdje 1999. odlučila osigurati svoju kći za slučaj smrti, već je više godina bila u izvanbračnoj vezi s DM te je odlučila kćeri darovati nekretninu u kojoj je živjela, da je suterenski stan i stan u prizemlju iznajmljivala od 1992-1999 a potom je do 2001. iznajmljivala stan u suterenu, da je tada počelo uređivanje da bi se od cijelog prostora napravio veći stan koji sad ima oko 156 m2, da se kći upisala u zemljišne knjige a nije ispunjen njezin zahtjev da se upiše njezino pravo doživotnog uživanja, da je mislila da će u kući živjeti do smrti i tražila je 400 Eur mjesečno kao protuvrijednost za stan koji više nije mogla iznajmljivati mada je imala novca, to su joj i davali negdje do početka parnice, da je ona financirala preuređenje stanova u jedan, da ima hrvatsku mirovinu od oko 1.550,00 kuna od 60-o godine života i mirovnu po suprugu od 650 Eur, da režije plaća mjesečno 2.200,00 kuna, da su se odnosi pogoršali 2002. kada je zet shvatio da tu nekretninu može prodati za 400.000 Eur, da su ona i partner odlazili k njima u Njemačku, da je s njima (tuženicom i suprugom) bila u Egiptu, posjetila je kći kada je živjela na Floridi, da kći živi i radi u [adresa] a dolazila je za Uskrs, Božić, dječje praznike i 2-3 tjedna ljeti, da kći nikad nije ušla u posjed, da su kćer i zet tražili da ide u podstanare nakon sklapanja ugovora o darovanju a za Uskrs je kći nju i njenog partnera istjerala iz kuće,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je s majkom živjela do 1992/1993 u Jablanovcu u skromnom stanu, potom su 1994. odselile u trošnu kućicu, iznajmljivao se suterenski stan od 20 m2 i drugo od 50 m2, ona je 1997. otišla u Njemačku te je sa suprugom do 1999. živjela u [adresa], a tužiteljica u stanu u [adresa] koji je tuženica plaćala, kada je majci rekla da će se udati ona joj je rekla da joj želi darovati kuću. U to vrijeme su zajedno živjele u [adresa] a ne u kući, da je majka nikad nije tražila uzdržavanje, da su zajedno pisale ugovor, išle ovjeriti potpise i nosile papire a potom napravile aneks jer nešto nije valjalo za upis, da je često dolazila u Zagreb da je ona obično ukupno oko 3 mjeseca u Hrvatskoj i tu ima prijavljeno prebivalište, a u kući su od kad ju je počela uređivati živjeli mama, RM i ona kad je dolazila u Hrvatsku, da majci nikad nije prijetila da će je iseliti.

9. S obzirom na takve iskaze stranaka i svjedoka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije nakon potpisa Ugovora o darovanju predala darovanu nekretninu u posjed tuženici, već je ona ostala u njoj živjeti, jedno vrijeme i s partnerom, dok ju je tuženica posjećivala odnosno sama ili s obitelji dolazila i boravila u spornoj nekretnini. Nije bila niti namjera da se nekretnina preda u isključivi posjed tuženice nego je tužiteljica namjeravala i dalje u njoj živjeti.

10. Pravilno je zato primijenjeno i materijalno pravo paragrafa 938 do 956 Općeg građanskog zakonika – OGZ, koji se primjenjuje kao pravna pravila sukladno Zakonu o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), kada je utvrđeno da je ugovor ništav.

Za valjanost ugovora o darovanju, osim pisane forme, pretpostavka je i predaja darovane stvari (paragraf 943).

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u mnogim svojim odlukama (primjerice Rev- 542/03 od 15. prosinca 2004., Rev-955/04 od 4. listopada 2005. i dr.), izrazio pravno shvaćanje da i u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi članka 53. stavak 3. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu (NN br. 79/93, dalje: ZJB), a kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari.

11. Prema odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 52/19, 9/92, 77/92, 92/94, dalje: ZOVO) vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige, dok je odredbo čl. 53. st. 1. t. 3. ZJB za prijenos nekretnine darovanjem, ako ne slijedi prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, propisana forma javnobilježničkog akta.

12. Pravilan je zato zaključak, da je sporni ugovor o darovanju ništav zbog nedostatka forme, u smislu čl. 103. ZOO, te su stranke, prema čl. 104. st. 1. ZOO, dužne vratiti sve što su primile po osnovi ništavog ugovora.

13. Tuženica navedenu presudu pobija na način da osporava činjenično utvrđenje suda, da nije stupila u posjed stana, navodeći da su stranke bile u suposjedu darovane nekretnine i nastavile je zajedno koristiti, odnosno da su živjele u obiteljskoj zajednici.

14. Isto je suprotno dokazima iz postupka, a posebno iskazu same tuženice da su ona i majka živjele u kući u [adresa], da je 1997. otišla u Njemačku te je sa suprugom do 1999. živjela u [adresa], a tužiteljica u stanu u [adresa] koji je tuženica plaćala, a kada je majci rekla da će se udati ona joj je rekla da joj želi darovati kuću. U to vrijeme su zajedno živjele u [adresa] a ne u kući.

15. Činjenica, da je tuženica i dalje ima kod MUP-a prijavljeno prebivalište u spornoj kući, te je upisana kao posjednik iste u katastru, ne utječe na zaključak o stvarnom posjedu, koji ne proizlazi čak niti iz iskaza same tuženice. Tuženica u žalbi navodi historijat života u spornoj kući, pri čemu preoblikuje i mijenja dijelove vlastitog iskaza iz postupka, ali je nesporno da je u vrijeme i nakon sklapanja darovnog ugovora 28.12.1999. živjela u [adresa] a da je kući samo dolazila, onda kada je bila slobodna. Ulaganje sredstava radi uređenja kuće ne utječu na zaključak o posjedu, dok privremeni rad u Njemačkoj (koji traje, prema iskazu tuženice, od 1997. godine, dakle 25 godina) gdje tuženica živi s obitelji, suprotno žalbenim navodima, isključuje posjed nekretnine u Hrvatskoj, u kojoj živi tužiteljica.

16. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je utvrđeno da je sporni ugovor ništav, jer nije sklopljen u propisanoj formi za tu vrstu pravnog posla.

17. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić