Poslovni broj: 3 UsI-3664/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. Lj., OIB: ., iz V.,

…, kojeg zastupa opunomoćenik B. Z., odvjetnik u

Š.,

…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike

Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2022., a objavljene 21. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Poništava se rješenje tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, KLASA: UP/II-561-01/20…., URBROJ: 512-2501-… od 28. listopada 2021. godine, te rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, pod poslovnim brojem UP/I-561-01/19-…, URBROJ: 512M2-6501-… od 27. lipnja 2020. godine, točka 2. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi HOS-a za razdoblje od 16. siječnja 1992. godine do 8. kolovoza 1995. godine. "

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-561-01/20- …, URBROJ: 512-2501-… od 28. listopada 2021. godine, odbijena je žalba

M. (I.) Lj., rođenog ….., ovdje tužitelja, izjavljena protiv

rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I 561-01/19-…, URBROJ: 512M2-6501-… od 02. lipnja 2021. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I- 561-01/19-…, URBROJ: 512M2- 6501-… od 02. lipnja 2021. godine, u točki 1. izreke utvrđuje se da je M. Lj. ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) u razdoblju od 28. 09. 1991. do 15. 01. 1992., a u točki 2. izreke, odbija se zahtjev M. Lj. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) za razdoblje od 16. 01. 1992. do 08. 08.1 995.

3. Protiv osporavanog rješenja tuženika te protiv točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da ja tužitelj aktivno, u sastavu HOS-a sudjelovao u obrani suvereniteta RH, a na koje okolnosti predlaže izvesti dokaze uvidom u osobnu iskaznicu br. …, Vojnu knjižicu tužitelja, Službenu legitimaciju od 5. studenog 1991., Osobnu kartu za osoblje civilne zaštite br. …, Potvrdu Saveza UDHOS od 17. rujna 2019., Pohvalu od 4. listopada 1993. korpusa …, Odluke o imenovanju od 5. ožujka 1992.

4. Tužitelj navodi kako mu je priznat status za razdoblje do 15. siječnja 1992. godine što je vezano za međunarodno priznanje RH i formiranje HV-a, što je opće poznato, te ističe da su postrojbe HOS-a i nadalje postojale i djelovale u okviru HV-a, pa tako i tužitelj, a što da je razvidno i iz materijalnih dokaza koje je priložio uz tužbu (list 5-16 spisa). Stoga tužitelj predlaže da Sud u upravom sporu izvede sve dokaze koji su izvedeni u upravnom postupku, da se temeljem raspravnog načela izvedu kontradikcijski, svi već izvedeni dokazi, da se ponovno saslušaju svjedoci, a upravo na dodatne okolnosti koje mogu na jasan i nedvojben način utvrditi odlučne činjenice, bitne za pravilno presuđenje i zaključak o tome je li tužitelj doista postupao u sklopu taktičkih planova i zapovijedi HOS-a. Tužitelj ističe da je osim dužnosti vezanih za HSP, a koja stranka je neodvojivo povezana s djelatnostima HOS-a, nastupao u poziciji zapovjednika svih postrojbi HOS-a i to na području čitavog bojišta na teritoriju RH (i BiH, a što nije predmet ovog postupka).

5. Slijedom navedenog, da je osporavano rješenje doneseno na štetu tužitelja jer da je odbijen zahtjev tužitelja ne ulazeći u meritum stvari i bez obrazloženja, čime da je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, radi čega je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak.

6. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 05. siječnja 2022. osporilo navode tužbe te je citiralo odredbe čl. 3. stavak 1. točka a), odredbe čl. 3. stavka 2. te odredbe čl. 179. stavak 1. točku a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 i 84/21 - u daljnjem tekstu: ZOHBDR-a) te je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari. Tuženo tijelo je navelo da je, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi drugostupanjskog tijela te da je pribavilo Izjavu na zapisnik tužitelja u kojoj isti navodi kako ne želi davati ponovno izjavu koju je dao 14. listopada 2019. godine, nego da traži prijem kod voditelja kojem da će osobno dati izjavu. Da je stoga tužitelj 19. siječnja 2021. u Izjavi na zapisnik naveo kako traži da mu se prizna status hrvatskog branitelja kao pripadnika HOS-a za razdoblje od 1990. godine do završetka Oluje (06. kolovoza 1995. godine); da je na navod službene osobe kako se HOS službeno priznaje do 15. siječnja 1992. godine tužitelj naveo kako je on u Domovinskom ratu i nadalje nastavio sudjelovati kao pripadnik HOS-a te da je obnašao dužnost glavnog zapovjednika HOS- a. Da je kao zapovjednik HOS-a direktno sudjelovao u ratnim operacijama oslobađanja D., P., L. i na ostalim ratištima, da je bio glavni zapovjednik svih postrojbi HOS-a u RH i u BIH, a po činu da je general-pukovnik HOS-a, a ne HV-a, na koje okolnosti je predložio saslušanje V., J. i Đ. u svojstvu svjedoka.

7. Tuženo tijelo je nadalje navelo da je prvostupanjsko tijelo saslušalo predloženog svjedoka J. J. koji je u Izjavi na zapisnik od 22. ožujka 2021.

godine naveo kako ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s osnove pripadnosti 4. gardijske brigade i 114. brigade HV (HOS) te da je od strane SUDHOS dobio ovlast o rješavanju statusa pripadnika HOS-a i da je ujedno drugi zapovjednik HOS-a od 24. prosinca 1991. godine do 15. lipnja 1992. godine, a u odnosu na tužitelja da je svjedok naveo kako je tužitelj bio pripadnik HOS-a od rujna 1991. do 15. siječnja 1992. godine te da je bio pri stožeru HOS-a u Z., a što da je potvrđeno izjavom A. Đ. tadašnjeg načelnika ratnog stožera HOS-a, te da nema saznanja o njegovom djelovanju nakon 15. siječnja 1992. godine.

8. Budući da su spisu predmeta priloženi preslici tužiteljeve službene legitimacije MUP-a, pripadnika rezervne policije od 05. studenoga 1991. godine i preslik osobne karte za osoblje Civilne zaštite, da je dostavljen i odgovor Ministarstva unutarnjih poslova, Službe za potporu ljudskim potencijalima od 05. veljače 2021. godine u kojem se navodi kako uvidom u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nije nađen podatak o tužitelju te da ne raspolažu podatkom o sudjelovanju tužitelja u pričuvnom sastavu MUP-a, te da ne postoje niti podaci o njegovoj pripadnosti Civilnoj zaštiti.

9. Također je navelo da je spisu priložen i preslik dopisa Glavnog stožera HV, Z. od 27. listopada 1991. u kojem se navodi kako je odlukom Vlade RH predviđeno da se zaključno s 26. listopada 1991. godine rasformiraju sve stranačke vojne formacije, kao i druge paravojne organizacije i naoružane skupine koje su postojale van sustava Hrvatske vojske. Stoga tuženo tijelo smatra da je prvostupanjsko tijelo, a sukladno izjavama svjedoka i podacima iz službenih evidencija pribavljenih u ranije provedenom postupku, kao i ponovnom postupku pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te sukladno odredbama ZOHBDR-a donijelo ispravnu odluku o priznavanju tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) u razdoblju od 28. rujna 1991. do 15. siječnja 1992. godine i o odbijanju zahtjeva za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) u razdoblju od 16. siječnja 1992. do 08. kolovoza 1995. godine.

10. U odnosu na tvrdnje tužitelja i tužbene navode da je tužitelj bio pripadnik HOS-a i u nepriznatom razdoblju od 16. siječnja 1992. do 08. kolovoza 1995. godine, tuženo tijelo je navelo kako navedene tvrdnje nisu potvrdili saslušani svjedoci J. J., tadašnji dozapovjednik HOS-a …. bojne i A. Đ., tadašnji načelnik Ratnog stožera HOS-a, već da su izjavili kako je tužitelj bio pripadnik HOS-a u priznatom razdoblju od 28. rujna 1991. do 15. siječnja 1992. godine, a navedeno da proizlazi i iz priložene Potvrde SUDHOS-a, URBROJ: SUDHOS-… od 17. rujna 2019.

godine. Nadalje je navelo da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku također uvažilo činjenicu da se pripadnost samostalnim postrojbama HOS-a može odnositi samo na razdoblje do 15. siječnja 1992. godine (odnosno do priznanja RH), a što da proizlazi iz priložene Zapovijedi Glavnog stožera HV-a, KLASA: 801-01/91-…, URBROJ: 5120-34-… od 27. listopada 1991. godine. Da je iz navedene Zapovijedi razvidno da se, zaključno sa 26. listopada 1991., godine, rasformiraju sve stranačke vojne formacije, kao i druge paravojne organizacije i naoružane grupe koje su postojale izvan sustava HV-a jer da su se od toga dana pripadnici HOS-a trebali staviti u nadležnost postrojbi HV-a i djelovati u sastavu postrojbi HV-a. Stoga, a kako da tužitelj uz tužbu nije priložio nove dokaze, niti da je ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 11. ožujka 2022. tužitelj je ustrajao u navodima tužbe te je Sudu neposredno predočio na uvid vojnu iskaznicu serijskog broja … izdane 22. veljače 1995. u kojoj je upisano da je tužitelj sposoban za vojnu službu, da je služio vojni rok u razdoblju od 26.11.1969. do 23.4.1971. VP … Z., da je osposobljen …, da se vodi u vojnoj

evidenciji Ureda za obranu M. od 26. siječnja 1966. te da je na str. 21. vojne iskaznice pod "ratni raspored pod točkom 2." pod rubrikom "javiti se odmah ratnoj postrojbi" upisano … J. S. B. - ekonomija u kojem dijelu je

ujedno i otisnut pečat Ureda za oranu M., Uprave za obranu Z.,

Ministarstva obrane. Također je utvrđeno da u predmetnoj vojnoj iskaznici tužitelja koju je neposredno predočio Sudu na uvid nije više ništa upisano, pa tako ni u dijelu koji se odnosi pod "ratni raspored", ni "sudjelovanje u ratu". Tužitelj je nadalje iskazao kako je predmetna vojna iskaznica koju je predočio Sudu na uvid, druga iskaznica koja mu je izdana naknadno, kada ju je i zatražio 1995., a sve iz razloga što da mu je prva vojna iskaznica odnesena iz S. doma, kao i svi njegovi ratni dnevnici i sva dokumentacija do koje više da nikada nije došao, međutim ustrajao je u tvrdnji da je bio pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) u činu generala pukovnika i jedan od osnivača Hrvatske vojske uz pok. I. J..

12. Opunomoćenica tuženika je nakon neposredno izvršenog uvida u predmetnu vojnu iskaznicu tužitelja navela da je u istoj upisan ratni raspored koji ne dokazuje da je tužitelj pristupio i sudjelovao u Domovinskom ratu, a u rubrici sudjelovanje u Domovinskom ratu da nije evidentirano razdoblje niti postrojba u kojoj bi eventualno tužitelj bio. U odnosu na navode koji se odnose na vojnu iskaznicu, opunomoćenica tuženika je navela kako je ista službeni dokument vojnog obveznika te u slučaju da je vojni obveznik izgubi, da je dužan gubitak prijaviti, a što se i oglašava u Narodnim novinama, a nakon čega da se izdaje nova. Stoga je ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu, protiveći se predloženom izvođenju dokaza, kao suvišnom.

13. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te za saslušanjem svjedoka, kao i za pribavom podataka o ratnom putu tužitelja, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-561-01/20…, URBROJ: 512-2501-… od 28. listopada 2021.

17. Među strankama je sporno je li točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi HOS-a za razdoblje od 16. siječnja 1992. godine do 8. kolovoza 1995. godine.

18. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom a) ZHBDR-a je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

19. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

20. Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

21. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

22. Članak 149. Zakona sadrži odredbe o evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata pa je tako stavkom 2., istog članka, propisano da se Evidencija branitelja ustrojava u svrhu prikupljanja podataka o svim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u jedinstvenoj evidenciji Ministarstva radi bržeg i učinkovitijeg ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

23. Stavkom 3., istog članka, je propisano da se Evidencija branitelja vodi temeljem službenih podataka ministarstva nadležnog za obranu i ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, koja su ih Ministarstvu dužna dostavljati po službenoj dužnosti.

24. Odredbom članka 150. stavkom 1. Zakona je propisano da se Evidencija branitelja sastoji od općeg i posebnog dijela i pomoćnih podataka, pa je tako stavkom 2., istog članka, propisano da Opći dio sadrži podatke o hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata te je taksativno navedeno i propisano koje sve podatke mora sadržavati.

25. Stavkom 4., istog članka, je propisano da su pomoćni podaci u Evidenciji branitelja - podaci koji služe za tehničku podršku, obradu te razmjenu podataka s drugim tijelima i pravnim osobama sukladno pravnim propisima, te je taksativno navedeno i propisano koji su to podaci.

26. Odredbom članka 151. stavkom 2. Zakona je propisano da se podaci iz Evidencije branitelja koje je Ministarstvo učinilo dostupnim nadležnim tijelima za potrebe postupaka u tim tijelima smatraju javnom ispravom.

27. Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

28. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

29. Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, iz dokaza provedenih u ponovljenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, razvidno i kao nesporno utvrđeno da je prvostupanjsko upravno tijelo u cijelosti postupilo po uputi sadržanoj u Rješenju tuženika KLASA:UP/II-561-01/…, URBROJ: 512-2501-… od 5.

listopada 2020., odnosno da je izveden dokaz saslušanjem stranke, ovdje tužitelja, kao i saslušanje predloženih svjedoka J. J. i A. Đ., da su službenim putem pribavljeni materijalni dokazi i to podaci iz matične arhive i podaci iz službene evidencije nadležnih tijela, a koji dokazi su priloženi spisu tuženog tijela, te da je ocjenom svakom dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao nesporno utvrđeno da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan, odnosno da je temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) u razdoblju od 28. 09. 1991. do 15. 01. 1992. tužitelju valjalo priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok tužiteljev zahtjev za priznanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti dragovoljačkoj postrojbi Hrvatskih Obrambenih Snaga (HOS-a) za razdoblje od 16. 01. 1992. do 08. 08.1995., nije osnovan budući da u navedenom razdoblju nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, niti je obavljao poslove koji se smatraju sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu naprijed citirane odredbe 3. st.1. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a kako je to pravilno obrazložilo prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

30. Ovo stoga što je iz podataka iz službenih evidencija nadležnih tijela koji su pribavljeni u ponovljenom postupku i to iz očitovanja POzPO Z.-C.-I. KLASA: 034-04/…, URBROJ: 512M2-58-… od 22.10.2020. godine razvidno

da tužitelj nije bio mobiliziran za potrebe CZ MZ „M.", a da je službena dokumentacija postrojbi CZ MZ „M." prešla u nadležnost MUP-a. Da je iz očitovanja MUP-a, Službe za potporu ljudskim potencijalima, KLASA: 563-01/21…, URBROJ: 511-01-149-… od 16.02.2021. razvidno da je uvidom u Evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju vodi MUP, utvrđeno da nisu pronađeni podaci o tužitelju te da nadležne službe MUP-a ne raspolažu podacima o pripadnosti ili angažiranju M. Lj. u postrojbama pričuvnog sastava MUP-a; da prema raspoloživim podacima MUP-a, Ravnateljstva CZ-e proizlazi da ne postoje podaci o pripadnosti tužitelja CZ za vrijeme Domovinskog rata. Da je iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 561-01/…., URBROJ: 512M2-… od 22.02.2021.

razvidno da su izvršili uvid u raspoloživo arhivsko gradivo VP … S. i da nisu pronašli podatke o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi za traženo razdoblje.

31. Pored navedenog, valja istaći da iz priložene Zapovijedi GS HV, KLASA: 801-01/…, URBROJ: 5120-34-… od 27.10.1991. godine koja je dostavljena svim operativnim zonama HV, a koja je priložena spisu tuženog tijela, proizlazi da je Odlukom vlade RH predviđeno da se zaključno s danom 26.10.1991. godine rasformiraju sve stranačke vojne formacije, kao i druge paravojne organizacije i naoružane grupe koje su postojale izvan sastava hrvatske vojske, uzimajući u obzir da Zakon o obrani RH ne predviđa druge naoružane sastave osim hrvatske vojske, te da je stoga potrebno da zapovjedništva svih razina u svojim zonama odgovornosti poduzmu navedene mjere, a između ostalog, da pripadnike stranačkih vojnih formacija i drugih naoružanih sastava uključe u jedinice HV.

32. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja valja istaći da djelovanje dragovoljačke postrojbe HOS-a kao samostalne postrojbe, odnosno da se pripadnost samostalnim postrojbama HOS-a (Hrvatske obrambene snage) može odnositi samo na razdoblje do 15. siječnja 1992. godine tj. do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske kao krajnjeg roka do kada su se svi pripadnici dragovoljačkih i stranačkih vojnih formacija koje su postojale izvan sustava Hrvatske vojske na teritoriju Republike Hrvatske (među kojima i pripadnici HOS-a) trebali uključiti u Hrvatsku vojsku tj. postrojbe ustrojene unutar mobilizacijskog razvoja Oružanih snaga RH, a sukladno tada važećem Zakonu o obrani (Narodne novine, broj: 49/91) koji nije predviđao druge naoružane sastave osim Oružanih snaga Republike Hrvatske.

33. Također se ističe da su Aktom Glavnog stožera Hrvatske vojske KLASA: 801-01/…, UR.BROJ: 5120-…. od 27.10.1991. sve operativne zone

upoznate s Odlukom Vlade Republike Hrvatske da se rasformiraju stranačke i druge formacije koje su postojale izvan sastava Hrvatske vojske te da se njihovi pripadnici uključe u sastav Hrvatske vojske (tj. Oružane snage RH). Prema tome, pojedini pripadnici HOS-a mogli su biti pripadnici iste postrojbe i nakon 15.siječnja 1992., ali su u obrani Republike Hrvatske mogli sudjelovati isključivo i samo kao pripadnici zapovjedništva, postrojbe ili ustanove koje su ustrojene unutar mobilizacijskog razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske i kao takve organizirano pružale oružani otpor neprijatelju u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske.

34. Stoga, a kako slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja te danih izjava, kako tužitelja, tako i saslušanih svjedoka, u bitnom proizlazi da tužitelj u razdoblju za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije bio angažiran od ustrojstvenih jedinica MORH-a ili OS RH, a niti da je djelovao u traženom razdoblju u postrojbama HV-a, to je po ocjeni ovog Suda pravilna ocjena prvostupanjskog upravnog tijela da tužitelj u spornom razdoblju nije bio pripadnikom Oružanih snaga RH, odnosno niti jednog organizacijskog oblika navedenog u članku 2. stavku 1. ZOPHBDR-a, za koju ocjenu je prvostupanjsko upravno tijelo nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno dalo valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano obrazloženje zašto je zahtjev tužitelja odbilo.

35. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenjujući zakonitost prvostupanjskog rješenja i to točke 2. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje od 16. siječnja 1992. do 08.08.1995. temeljem pripadnosti HOS-u , a potom i zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

36. Radi navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 57. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS- a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 21. ožujka 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku -

tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. do 5.05.2022.