Poslovni broj: UsI-2561/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: T. J. iz Z., zastupan po opunomoćeniku J. P., odvjetniku iz Č., protiv tuženika: Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matični odbor za područje humanističkih znanosti - polja filozofije i teologije, Z., radi poništavanja rješenja, 21. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke o oduzimanju znanstvenog zvanja Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti - polja filozofije i teologije Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, KLASA: UP/I- 640-03/13-01/2099, URBROJ: 355-06-04-21-0025 od 07. srpnja 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava odluku Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti - polja filozofije i teologije (dalje: matični odbor) od 07. srpnja 2021. godine, kojem mu je u ponovljenom upravnom postupku oduzeto znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofije, u koje je izabran odlukom matičnog odbora od 16. siječnja 2014. godine.

U osporavanoj odluci je navedeno da je tužitelj prilikom izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika 22. studenog 2013. godine dostavio u PDF formatu rukopis knjige P. d., u kojem dokumentu je 47% stranica (zadnjih 86 od ukupno 182) bilo prazno i koji je sadržavao 7 umjesto prijavljenih 7,5 autorskih araka. Utvrđeno je da je tužitelj koautor te knjige, u kojoj je 35,3 (34%) kartica teksta preuzeto iz doktorskog rada drugog koautora D. P.-a, pri čemu u dostavljenom rukopisu nije navedeno da je riječ o tom doktorskom radu niti da je preuzet. Nadalje, utvrđeno je da je nakon tužiteljevog izbora u znanstveno zvanje spomenuti rukopis povučen od nakladnika I. g. te da je knjiga pod nazivom P. d. objavljena tek 2016. godine, na način da je u njoj samo 18% kartica (50 od 278) iz teksta dostavljenog u PDF formatu prilikom izbora uz znanstveno zvanje, a od čega je samo 44% neizmijenjenog teksta. Stoga je zaključeno da se ne radi o istoj knjizi koja je kao rukopis bila vrednovana u postupku izbora tužitelja u znanstveno zvanje, a bez priznavanja te knjige tužitelj ne bi imao dovoljno bodova za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.

Tužitelj u tužbi i nadalje u toku upravnog spora navodi da mu nije bila dana mogućnost sudjelovanja u prethodnom postupku pred stručnim povjerenstvom H. s., koji je postupak je prethodio postupku pred matičnim odborom. Ukazuje na postupak M. K. koji je sudjelovao u radu stručnog povjerenstva H. s., a onda se ipak izuzeo od rasprave i odlučivanja u matičnom odboru. Tužitelj posebno ukazuje na to da se predsjednik matičnog odbora H. J. trebao izuzeti u ovom slučaju, zbog bliskih veza s A. Č. koji je pokretač postupka oduzimanja znanstvenog zvanja, ali i zato jer je H. J. također prethodno sudjelovao u radu stručnog povjerenstva H. s. U tom smislu tužitelj i u ovom upravnom sporu postavlja poseban zahtjev za izuzeće H. J.-a. Tužitelj dalje navodi da je matični odbor prekoračio zakonski rok za provedbu postupka oduzimanja znanstvenog zvanja te ukazuje na pogrešno tumačenje tuženika u pogledu pitanja instituta koautorstva autorskog djela. Ističe da su prazne stranice u PDF dokumentu greška izdavača i da nisu ni vrednovane u postupku izbora u znanstveno zvanje te da je u naknadno objavljenoj knjizi P. d. ispravljen propust u pogledu navođenja preuzimanja doktorskog rada drugog koautora D. P.-a. Posebno ističe da je bitan intelektualni sadržaj isti u dostavljenom rukopisu u PDF formatu i u kasnije objavljenoj knjizi. Tužitelj upućuje na neke druge primjere koji bi ukazivali na različito postupanje u sličnim slučajevima te tvrdi da je cjelokupni postupak zapravo motiviran njegovim sindikalnim djelovanjem i njegovim karakterom. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u naknadnom očitovanju na raspravnom ročištu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Na temelju čl. 37. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 - ZZD) znanstveno zvanje prestaje njegovim oduzimanjem. Na temelju čl. 37. st. 2. ZZD-a znanstveno zvanje se može oduzeti ako se pojave činjenice i dokazi iz kojih proizlazi da u trenutku izbora u znanstveno zvanje pristupnik nije ispunjavao propisane uvjete za izbor (t. 1.), ako se utvrdi da znanstveni radovi na temelju kojih je izvršen izbor u znanstveno zvanje predstavljaju plagijat ili da su istraživanja na kojima se temelje krivotvorena (t. 2.) te u slučajevima teških povreda etičkog kodeksa (t. 3.). Na temelju čl. 37. st. 3. ZZD-a postupak oduzimanja zvanja može pokrenuti znanstvena organizacija, a provodi se uz odgovarajuću primjenu čl. 35. ZZD-a, pri čemu taj postupak pred matičnim odborom treba provesti u roku od 120 dana od dana pokretanja postupka (čl. 37. st. 4. ZZD-a). Na temelju odgovarajuće primjene čl. 35. ZZD-a, u postupku oduzimanja znanstvenog zvanja ovlaštena znanstvena organizacija najprije imenuje stručno povjerenstvo (čl. 35. st. 2. ZZD-a) koje na temelju čl. 35. st. 3. ZZD-a daje ocjenu i prijedlog u pogledu pokrenutog postupka za oduzimanje znanstvenog zvanja. Na temelju izvješća stručnog povjerenstva ovlaštena znanstvena organizacija daje mišljenje i prijedlog nadležnom matičnom odboru (čl. 35. st. 4. ZZD-a), a matični odbor potom odlučuje hoće li potvrditi mišljenje i prijedlog ovlaštene znanstvene organizacije (čl. 35. st. 5. ZZD-a). Odluka matičnog odbora je izvršna te predstavlja upravni akt (čl. 35. st. 9. ZZD-a).

U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj prethodno 16. siječnja 2014. godine odlukom matičnog odbora izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika (čl. 32. st. 1. ZZD-a).

Postupak oduzimanja znanstvenog zvanja su pokrenuli H. s. kao ovlaštena znanstvena organizacija, čije je stručno povjerenstvo u izvješću od 04. prosinca 2018. godine predložilo oduzimanje znanstvenog zvanja tužitelju.

Na temelju toga su H. s. 05. prosinca 2018. godine dali mišljenje i prijedlog matičnom odboru za oduzimanje znanstvenog zvanja tužitelju, zbog toga što su se pojavile činjenice i dokazi iz kojih proizlazi da u trenutku izbora u znanstveno zvanje tužitelj nije ispunjavao propisane uvjete za taj izbor (čl. 37. st. 2. t. 1. ZZD-a), a matični odbor je osporavanom odlukom od 07. srpnja 2021. godine (trećom po redu, nakon što su prve dvije poništene presudama ovog suda) oduzeo tužitelju znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.

Sud najprije prihvaća tvrdnju tužitelja da su prazne stranice u PDF formatu rukopisa knjige P. d. (što je dostavljeno 22. studenog 2013. godine u postupku izbora u znanstveno zvanje) greška izdavača, i posebno tvrdnju da te prazne stranice kao takve uopće nisu ni vrednovane u postupku izbora u znanstveno zvanje. Međutim, tužitelj ne osporava da je dostavljeni tekst imao 7, a ne prijavljenih 7,5 autorskih araka, kao što ne osporava ni činjenicu da u trenutku dostave rukopisa 22. studenog 2013. godine knjiga P. d. uopće nije ni bila izdana. Štoviše, tuženik je nesporno utvrdio da je knjiga pod tim nazivom objavljena tek 2016. godine te da je u njoj samo 50 od 278 (18%) kartica teksta iz PDF dokumenta dostavljenog 22. studenog 2013. godine, od čega je samo 44% neizmijenjenog teksta.

U tom smislu sud u cijelosti prihvaća stav tuženika da se u pogledu naknadno objavljene knjige P. d. ne radi o istom intelektualnom djelu koje je kao rukopis bilo vrednovano prilikom tužiteljevog izbora u znanstveno zvanje. Stoga je tužiteljeva tvrdnja o tome da je intelektualni sadržaj isti u obje verzije samo paušalan i subjektivni doživljaj tužitelja, koji ovaj sud ne može prihvatiti kraj objektivnih pokazatelja o razlikama između teksta dostavljenog 22. studenog 2013. godine u PDF formatu i naknadno objavljene knjige 2016. godine.

U upravnom postupku je također nesporno utvrđeno da je u dostavljenom rukopisu 22. studenog 2013. godine tužitelj bio naveden kao koautor (neobjavljene) knjige P. d., u kojoj je preuzeto 35,3 kartica teksta (34%) doktorskog rada drugog koautora D. P.-a, pri čemu u rukopisu koautori nisu razgraničili svoje autorske dijelove, niti je na bilo koji način navedeno da se radi o preuzimanju sadržaja doktorskog rada koautora D. P.-a.

Točno tužitelj ukazuje na to da se tuženik u osporavanoj odluci djelomično upustio i u netočno tumačenje i u nepotrebnu primjenu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18 - ZAP), ali takvo postupanje tuženika u konačnici nije rezultiralo pogrešnom ocjenom o bitnim činjenicama o kojima je ovisilo donošenje odluke.

Naime, s obzirom na to da je tužitelj u rukopisu dostavljenom u PDF formatu bio naveden kao koautor cijelog rukopisa, na način da koautori međusobno nisu razgraničili svoje autorske dijelove, treba smatrati da su oba koautora autori cjelokupnog sadržaja tog rukopisa kao intelektualnog (autorskog) djela.

To nadalje znači da se tužitelj prikazao i kao autor 34% spomenutog rukopisa koji zapravo predstavlja preuzet sadržaj doktorskog rada drugog koautora D. P.-a, pri čemu uopće nije bilo navedeno da je taj sadržaj preuzet niti od koga je preuzet. Radi se dakle o plagijatu pa točno tuženik navodi da je sadržaj doktorskog rada strogo individualno autorsko djelo te da se ono ni na koji način naknadno bez navođenja preuzimanja ne može preuzeti, ni kao koautorski rad neke druge osobe s vlasnikom tog intelektualnog djela.

Imajući u vidu da je tužitelj prilikom izbora u znanstveno zvanje 22. studenog 2013. godine dostavio upravo takav rukopis, koji uz sve navedeno kao takav i u tom obliku i sadržaju nije bio objavljen niti u tom trenutku, a niti kasnije - sud smatra da su u postupku oduzimanja znanstvenog zvanja nadležna tijela pravilno i zakonito donosila svoje akte, imajući u vidu razloge za oduzimanje znanstvenog zvanja iz čl. 37. st. 2. t. 1. i 2. ZZD-a. U tom smislu je i osporavana odluka matičnog odbora pravilna i zakonita, bez obzira na to što postupak pred matičnim odborom nije završen u roku propisanom u čl. 37. st. 4. ZZD-a. Navedeni rok je instruktivan, a posebno treba napomenuti da je matični odbor donosio tri svoje sukcesivne odluke, na temelju dvije presude ovog suda.

Neosnovano tužitelj navodi da je u naknadno objavljenoj knjizi P. d. ispravljena pogreška i da je navedeno preuzimanje sadržaja doktorskog rada D. P.-a, jer je utvrđeno da su tužitelj i D. P. nakon prethodnog povlačenja rukopisa od nakladnika 2016. godine izdali knjigu u kojoj je samo 18% kartica teksta iz teksta dostavljenog prilikom izbora u znanstveno zvanje 22. studenog 2013. godine, od čega je samo 44% neizmijenjenog teksta. U tom smislu je u cijelosti pravilan stav tuženika da se ne radi o istoj knjizi koja je kao rukopis bila vrednovana u postupku tužiteljevog izbora u znanstveno zvanje.

Sâm postupak izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti je propisan u točki 6. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 84/05, 100/06, 138/16, 42/07,120/07, 71/10, 116/10, 38/11, 26/13 i 99/13 - Pravilnik), gdje je navedeno da je za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika potrebno ostvariti barem 18 bodova nakon posljednjeg izbora u znanstveno zvanje, odnosno ukupno barem 34 boda. U osporavanoj odluci je jasno navedeno i predočeno da je tužiteljev rukopis dostavljen prilikom izbora u znanstveno zvanje 22. studenog 2013. godine vrednovan s 11,25 bodova te da bi bez te knjige tužitelj u postupku izbora u znanstveno zvanje imao ukupno 30,27 umjesto 34 boda, odnosno 11,53 umjesto 18 bodova nakon posljednjeg izbora u znanstveno zvanje, što znači da nije ispunjavao propisane uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika 16. siječnja 2014. godine. Tužitelj u ovom upravnom sporu ni na koji način nije osporavao tuženikov izračun bodova na temelju Pravilnika.

Neosnovano tužitelj navodi da mu nije bila dana mogućnost sudjelovanja u prethodnom postupku pred stručnim povjerenstvom H. s. Naime, radi se o postupku propisanom u čl. 35. st. 3., u vezi čl. 37. st. 3. ZZD-a, u kojem imenovano stručno povjerenstvo ovlaštene znanstvene organizacije sastavlja izvješće u kojem ocjenjuje i predlaže odluku u pogledu predloženog oduzimanja znanstvenog zvanja. Nigdje nije propisano sudjelovanje nositelja znanstvenog zvanja u tom prethodnom postupku pred stručnim povjerenstvom, a inače je nesporno da je tužitelj intenzivno sudjelovao u postupku pred matičnim odborom, kojem je podnosio više podnesaka u kojima je detaljno elaborirao svoje stavove.

Posebno treba ukazati na to da je i sud u ovom upravnom sporu, kao sporu pune jurisdikcije, također ovlašten preispitivati sva sporna činjenična i pravna pitanja koja se pred njega postave, a to upravo i čini ovom presudom, dok tužitelj ipak ne može očekivati vlastito sudjelovanje u sastavljanju izvješća imenovanog stručnog povjerenstva, jer on kao osoba o čijem se oduzimanju znanstvenog zvanja radi po prirodi stvari u tome ni ne može sudjelovati.

Sud doista utvrđuje da je M. K. sudjelovao u radu stručnog povjerenstva H. s., prije nego što se kao član matičnog odbora naknadno izuzeo od rasprave i odlučivanja, ali smatra da navedeni postupak M. K. nije od utjecaja na ocjenu o pravilnosti i zakonitosti osporavane odluke, jer se on u konačnici ipak izuzeo od rasprave i odlučivanja u matičnom odboru, u kojem je odluka potom donesena s devet glasova za oduzimanje znanstvenog zvanja tužitelju i uz samo jedan suzdržan glas.

Bez osnove tužitelj smatra da rad u stručnom povjerenstvu ovlaštene znanstvene organizacije isključuje mogućnost odlučivanja u matičnom odboru, jer takva inkompatibilnost nigdje nije propisana.

Tužitelj ne može tek u upravnom sporu podnositi zahtjev za izuzeće člana i predsjednika matičnog odbora H. J.-a, jer je takav zahtjev za izuzeće trebalo podnijeti prije donošenja tuženikove odluke, s obzirom na to da je tužitelju morao i mogao biti poznat sastav matičnog odbora koji donosi odluku. S obzirom na to da tužitelj zahtjev za izuzeće H. J.-a nije podnio prije donošenja odluke matičnog odbora, pitanje razloga za izuzeće H. J.-a se sada u upravnom sporu može razmatrati samo u okviru ocjene pravilnosti i zakonitosti donesene odluke. U tom smislu sud ne smatra relevantnim navode koje tužitelj ističe u prilog zahtjeva za izuzeće H. J.-a, a koji se odnose na njegove bliske veze s A. Č.-om, koji je po navodima tužitelja pokretač postupka oduzimanja znanstvenog zvanja. Sud još jednom napominje da nitko u matičnom odboru nije glasao protiv odluke da se tužitelju oduzme znanstveno zvanje i da rad u stručnom povjerenstvu ovlaštene znanstvene organizacije ne isključuje i rad u matičnom odboru, pa stoga eventualno poznanstvo ili čak i bliskost H. J.-a s A. Č.-om ne može utjecati na ocjenu o pravilnosti i zakonitosti osporavane odluke. Neosnovano tužitelj u upravnom sporu ukazuje na to da je cjelokupni postupak motiviran njegovim sindikalnim djelovanjem, jer u tom smislu nije ponudio nikakve materijalne dokaze iz kojih bi proizlazilo neko njegovo konkretno sindikalno djelovanje koje bi se moglo dovesti u vezu s ovom upravnom stvari. Također neosnovano tužitelj tvrdi da je postupak oduzimanja znanstvenog zvanja motiviran njegovim karakterom, jer je sud utvrdio da mu je znanstveno zvanje oduzeto na temelju objektivnih, provjerljivih i detaljno navedenih činjenica, koje zapravo u svojim bitnim dijelovima ni on ne osporava.

Stoga je također neosnovano i tužiteljevo pozivanje na neke druge konkretne primjere, jer je svaki slučaj individualan i ovisi o konkretnim činjeničnim utvrđenjima u svakom pojedinom predmetu. Sud je uvidom u navode tužitelja o tim drugim primjerima utvrdio da se u njima - između ostalog - nigdje ne spominje da bi autori naknadno povlačili rukopis od nakladnika, kao što su tužitelj i D. P. učinili s rukopisom knjige P. d. nakon što je tužitelj taj rukopis kao PDF dokument dostavio prilikom izbora u znanstveno zvanje 22. studenog 2013. godine. Sud napominje i to da eventualno pogrešno ili nezakonito postupanje u nekim drugim postupcima tužitelja ne može dovesti u povoljniju pravnu poziciju u ovoj upravnoj stvari, u kojoj se razmatra njegov individualan slučaj stjecanja i oduzimanja znanstvenog zvanja. Na temelju svega navedenog sud zaključuje da je osporavana tuženikova odluka o oduzimanju znanstvenog zvanja tužitelju uz neke manje i nebitne nedostatke ipak pravilna i zakonita, pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud je na raspravnom ročištu odbio dokazne prijedloge za provođenje saslušanja članova matičnog odbora, D. P.-a i samog tužitelja, ocijenivši da provedba tih saslušanja ne bi mogla dovesti do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, s obzirom na obimnu materijalnu dokumentaciju iz koje proizlaze objektivne činjenice koje ukazuju na nužnost oduzimanja znanstvenog zvanja, a te činjenice tužitelj u svojim bitnim dijelovima zapravo nije ni osporio.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 21. ožujka 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.