REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-14326/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja Z.Č., K.Š., OIB: …, zastupan po punomoćniku K.Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D.m.i. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici V.M., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2022. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Z.G., odvjetnice te punomoćnice tuženika V.M., dipl. pravnice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH, 70/19), dana 21. ožujka 2022. objavio je i

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z.Č., koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika koju je tuženik D.m.i. d.d., Z, OIB: … donio dana 4. svibnja 2021. godine te Odluka od 26. svibnja 2021. kojom je tuženik D.m.i. d.d., Z., OIB: … odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja Z.Č., D.S., OIB: … II. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen između tužitelja Z.Č., D. S., OIB: … i tuženika D.m.i. d.d., Z., OIB: … od 1. siječnja 2019. godine, te se kao dan prestanka radnog odnosa određuje dan podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku D.m.i. d.d., Z., OIB: … da na ime naknade štete tužitelju Z.Č., D.S., OIB: … isplati iznos od 26.856,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem

prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku D.m.i. d.d.o, Z., OIB: … da nadoknadi tužitelju Z.Č., D.S., OIB: … parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj Z.Č.(dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. lipnja 2021. navodi da je radio kod tuženika D. d.d. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu skladišni radnik. Tuženik je 4. svibnja 2021. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem. Tužitelj prije svega navodi da nije jasno tko je donio konkretnu odluku o otkazu, budući je u uvodnom dijelu naznačeno da odluku donosi direktor D.G., a odluku je potpisala H.K., s time da odluci

nije priložila punomoć za zastupanje tuženika. Tužitelj je protiv navedene odluke o otkazu u ostavljenom roku uložio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio svojom odlukom od 26. svibnja 2021. U tužbi se dalje navodi da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu obratio radničkom vijeću radi savjetovanja, te da se radničko vijeće očitovalo na način da tuženik nije dostavio sve podatke koji su potrebni za iznošenje primjedaba i prijedloga na odluku o otkazu. Nakon toga tuženik je dostavio dokumentaciju te se radničko vijeće očitovanjem od 4. svibnja 2021. usprotivilo namjeravanom otkazu ugovora o radu smatrajući da ne postoji opravdan razlog za otkaz. U obrazloženju očitovanja radničkog vijeća navodi se da tužitelj ostvaruje iznadprosječne rezultate, te da zasigurno nije došlo do namjernog izbjegavanja radnih zadataka, da je program M., pomoću kojeg tuženik vodi evidenciju aktivnog i neaktivnog radnog vremena prepun manjkavosti i nelogičnosti, da je odgovornost nadređenog radnika da podređenim radnicima da radne zadatke, a za propust se ne može teretiti tužitelja, te da povreda obveze radnog odnosa nije takve naravi da bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj ističe da se tuženik nije u odluci o otkazu očitovao na argumentaciju radničkog vijeća već je samo naveo da je provedeno savjetovanje. Tužitelj smatra da odluka o otkazu nije dopuštena već iz razloga što poslodavac nije ocijenio razloge koje je radničko vijeće navelo u svom očitovanju. Tužitelj dalje navodi da ne postoje razlozi za otkaz ugovora o radu koji su navedeni u obrazloženju odluke o otkazu, budući se odluka temelji na podacima M. programa, koji program ima ozbiljne manjkavosti, pa se tako dogodila situacija u kojoj se radnika S.O. prijavljivalo za neaktivno radno vrijeme, iako je pregledom kamera utvrđeno da je isti izvršavao radne zadatke. Tuženik nije proveo kontrolu aktivnosti tužitelja na isti način kao i za radnika S.O., te nije pouzdanim dokazom utvrdio okolnosti na kojima se temelji odluka o

otkazu. Tužitelj upire na činjenicu da radnopravni propisi ne poznaju pojmove aktivno i neaktivno radno vrijeme, niti je to tuženik definirao svojim internim propisima, pa se stoga odluka o otkazu ne može temeljiti na evidenciji tzv. neaktivnog vremena, za koje ne postoji uporište ni u kakvim propisima. Tuženik nije dokazao da tužitelj nije obavljao preuzeti posao, a iz odluke o otkazu proizlazi i suprotno da je tužitelj nagrađivan za radne rezultate na temelju kriterija izvrsnosti, stoga je tuženik odgovoran za to da se tužitelju daju radni zadaci, a nije utvrđeno da tužitelj nije odradio posao koji mu je zadan. Tužitelj ističe da je praksa takva da radnici na kraju dana trebaju opravdati svoje "neaktivno vrijeme", iako navedeno nema nikakvu svrhu osim discipliniranja radnika, obzirom da rukovoditelj ima svakodobni uvid u rad i nije jasno zašto bi radnici njega trebali obavijestiti da nemaju druge radne zadatke. Isto tako opravdanje neaktivnog radnog vremena na kraju dana više ne može utjecati na planiranje i raspodjelu poslova, za što sve tužitelj nije odgovoran. Navodna povreda obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret nema nikakve posljedice na poslovanje tuženika, niti se u odluci o otkazu navodi da bi to utjecalo na poslovanje tuženika, tim više što je tužitelj svaki mjesec nagrađen na temelju kriterija izvrsnosti. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je odluka o otkazu utemeljena na opravdanom razlogu te je donesena sukladno odredbama Zakona o radu. Tuženik ističe da je odluku potpisala H.K.,

direktorica ljudskih potencijala, temeljem punomoći broj GPU-227/2018, a ne postoji obveza tuženika da navedenu punomoć dostavi tužitelju. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da se u radu koristi programima ili alatima koji evidentiraju aktivno i neaktivno vrijeme radnika, i to sa svrhom da navedeni programi omoguće ravnomjernu raspodjelu posla i učinkovitost radnika. M. sustav automatski evidentira kada radnik prihvati nalog za komisioniranje te kada završi komisioniranje, koje vrijeme se evidentira kao aktivno vrijeme. U navedeno vrijeme ulazi i vrijeme čekanja robe, neovisno o duljini čekanja. Ako radnik ne prihvati nalog za komisioniranje, sustav evidentira neaktivno vrijeme, obzirom da radnik nije prihvatio niti započeo s obradom naloga za komisioniranje. Tijekom svakog radnog dana radnici imaju pravo na stanku za odmor u trajanju od 30 minuta, dodatne stanke za odmor u sveukupnom trajanju od 20 minuta, kao i stanku za promjenu baterije na viličaru u trajanju od 15 minuta, što ukupno iznosi 65 minuta tijekom jednog radnog dana, što predstavlja dozvoljeno neaktivno vrijeme. Dakle, tužitelj je u cijelosti iskoristio zajamčene stanke te mu je evidentirano nedozvoljeno neaktivno vrijeme, obzirom da u tom vremenu nije izvršavao niti je bio raspoloživ izvršavati radne zadatke. Nisu relevantni navodi tužitelja da je isti ostvario pravo na mjesečnu nagradu po kriteriju izvrsnosti, obzirom da se nagrada dodjeljuje na temelju brzine rada u aktivnom vremenu, znači vrijeme koje je provedeno u obavljanju radnih zadataka. Tuženik ističe da tužitelj ustraje u kršenju radnih obveza, unatoč višekratnim upozorenjima tuženika. Tuženik navodi da je u cijelosti postupio prema odredbama Zakona o radu u pogledu savjetovanja sa radničkim vijećem, te da je razmotrio očitovanje radničkog vijeća, međutim, budući ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, tuženik je donio odluku o otkazu. Tužitelju je prije donošenja odluke o otkazu bilo omogućeno iznošenje obrane, čime je tuženik u cijelosti postupio sukladno odredbama Zakona o radu. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi: izvršen je uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu (str. 11-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 15-18 spisa), u odluku tuženika o zahtjevu za zaštitu prava (str. 22-23 spisa), u zapisnik o obrani (str. 24 spisa), u isplatne liste (str. 29-32 spisa), u generalnu punomoć (str. 41 spisa), u Ugovor o radu (str. 42-43 spisa), u ispis iz M. sustava (str. 44-48 spisa), u upozorenje na obveze iz radnog odnosa (str. 49-50 spisa), u usmenu opomenu (str. 51 spisa), u bilješku (str. 52 spisa), u dopis radničkom vijeću (str. 53-54 spisa), u očitovanje radničkog vijeća (str. 60-62 spisa), u dopis radničkom vijeću (str. 63 spisa), u očitovanje radničkog vijeća (str. 67-68 spisa), u djelomični izvadak iz sudskog registra (str. 81- 87 spisa), u Pravilnik o radu (str. 95-116, 117-138 spisa), saslušani su svjedoci D.T. (str. 144-146 spisa), H.P. (str. 146-147 spisa) te tužitelj Z.Č. kao parnična stranka (str. 148-149 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz slijedećih razloga.

5. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika utvrđeno je da je dana 4. svibnja 2021. u odnosu na tužitelja donesena odluka o otkazu, kojom je otkazan ugovor o radu za radno mjesto skladišnog radnika. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je 15. ožujka 2021. protiv tužitelja podnesena prijava o povredi radne obveze od strane voditelja skladišta. U prijavi se navodi kako su tužitelju tijekom rada u drugoj smjeni 14. ožujka 2021. evidentirane 74 minute nedozvoljenog neaktivnog vremena. Tuženik za evidenciju radnog vremena koristi M. program, na temelju kojeg je utvrdio nedozvoljeno neaktivno radno vrijeme u odnosu na tužitelja. Tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi da radnici imaju pravo na dnevnu stanku u trajanju od 30 minuta, još dodatne dvije stanke u trajanju od 10 minuta, te stanku za zamjenu baterije na viličaru u trajanju od 15 minuta, ukupno 65 minuta tijekom radnog dana. Stoga se radnicima kao neaktivno vrijeme evidentira samo ono vrijeme koje nije provedeno na dozvoljenim stankama, odnosno za koje ne postoji opravdan razlog. Također, radnici prema Pravilniku o nagrađivanju imaju pravo na mjesečnu nagradu za radne rezultate na temelju kriterija izvrsnosti, a to se odnosi na korištenje aktivnog vremena koje se provodi u komisioniranju. Neovisno o ostvarenom kriteriju izvrsnosti, radnici i dalje imaju obvezu preostalo radno vrijeme koje nije provedeno u korištenju stanke provesti aktivno obavljajući radne zadatke. Po zaprimljenoj prijavi proveden je postupak u kojem je izvršen uvid u M. sustav, saslušan je svjedok H.P.,

rukovoditelj skladišta te je tužitelju omogućeno davanje obrane. U iznesenoj obrani tužitelj navodi da se ne sjeća svega što se dogodilo, da se vjerojatno zaboravio prijaviti za rad nakon korištenja stanke, nije smatrao da će ga netko zbog toga prijaviti. Provedenim postupkom tuženik je utvrdio da je tužitelju evidentirano neopravdano neaktivno vrijeme od 74 minute. Utvrđeno je dalje da ostvarivanje prava na mjesečnu nagradu nije pokazatelj da se radnici pridržavaju radne obveze te da aktivno obavljaju radne zadatke. U odluci o otkazu tuženik također navodi da je tužitelj ranije u više navrata upozoren zbog kršenja radne obveze upravo zbog neopravdanog neaktivnog vremena, te da stoga proizlazi kako tužitelj nije promijenio svoj odnos prema radu, radi čega je u odnosu na tužitelja donesena odluka o otkazu. U odluci o otkazu se također navodi da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, koje se usprotivilo namjeravanoj odluci o otkazu.

6. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Iz odluke tuženika od 26. svibnja 2021. proizlazi da tuženik nije prihvatio navode tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava te je održao na snazi odluku o otkazu. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, koja činjenica među strankama nije sporna. Iz navoda tužitelja proizlazi da je tužitelj odluku tuženika o zahtjevu za zaštitu prava zaprimio 31. svibnja 2021., koju činjenicu tuženik nije osporio. Obzirom na navedeni datum tužba tužitelja koja je podnesena 7. lipnja 2021. je pravodobna i dopuštena, sve sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19).

7. Spisu prileži zapisnik od 29. ožujka 2021. na kojem je tužitelj iznio svoju obranu. Iz obrane tužitelja proizlazi da se isti ne sjeća svega što se dogodilo taj dan, da se zaboravio prijaviti nakon korištenja stanke, da je vjerojatno zaboravio prijaviti čekanje robe ili mijenjanje baterije, a nije smatrao potrebnim prijavljivati se jer nije mislio da će ga netko zbog toga prijaviti. Iz navedenog zapisnika o uzimanju obrane je razvidno da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu te je tužitelju omogućio iznošenje obrane.

8. U odnosu na pitanje savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, na koju činjenicu sud pazi po službenoj dužnosti izvršen je uvid u dopis radničkom vijeću od 22. travnja 2021. iz kojeg proizlazi da se radničkom vijeću dostavlja prijedlog odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, te da se ujedno dostavlja i obrana tužitelja. Iz očitovanja radničkog vijeća od 29. travnja 2021. proizlazi da radničko vijeće smatra kako postupak savjetovanja nije proveden potpuno i pravodobno, budući radničkom vijeću nisu dostavljeni svi podaci, nije vidljiv sadržaj prijave o povredi radne obveze kao niti sadržaj navodno uručenog pisanog upozorenja. Podredno radničko vijeće se protivi predloženoj odluci o otkazu. Iz dopisa radničkom vijeću od 30. travnja 2021. proizlazi da je tuženik radničkom vijeću dostavio pisano upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa iz 2019., obranu radnika iz 2019., obranu radnika iz 2021., uz napomenu da je sadržaj prijave o povredi obveza iz radnog odnosa sadržan u odluci o otkazu. Iz dopisa radničkog vijeća od 4. svibnja 2021. proizlazi da se isto protivilo donošenju namjeravane odluke o otkazu. Iz obrazloženja radničkog vijeća proizlazi da je prema njihovom mišljenju M. program pun manjkavosti, da radnik ima neaktivno vrijeme koje nije izazvano krivnjom radnika, a da to istodobno ne znači da radnik nije na radnom mjestu te da ne obavlja neke druge poslove po nalogu nadređenog. Isto tako radničko vijeće smatra kako navedena povreda nije takve prirode da bi opravdavala odluku o otkazu. Predlaže da se dodatno utvrde razlozi zbog kojih je došlo do povrede radne dužnosti, da se radnika na isto dodatno upozori, budući je riječ o kvalitetnom radniku, što je vidljivo iz sustava koji evidentira kriterij izvrsnosti. Radničko vijeće smatra da je potrebno utvrditi da li se neaktivno radno vrijeme ispravno evidentira, te zašto se radniku postavlja upit o neaktivnosti danima nakon konkretnog događaja. Radničko vijeće također smatra da radnik ne može biti odgovoran za nedavanje naloga od strane nadređenog djelatnika. Slijedom navedenog radničko vijeće se usprotivilo predloženoj odluci o otkazu. Iz priložene dokumentacije sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, te da odluka o otkazu nije ništetna, sve sukladno odredbi čl. 150. st. 12. Zakona o radu. Pri tome nije relevantno to što se radničko vijeće usprotivilo odluci o otkazu, budući tuženik nije dužan prihvatiti stav radničkog vijeća koji je dan u postupku savjetovanja, a isto tako na pravilnost provedenog savjetovanja ne utječe činjenica što se tuženik u obrazloženju odluke o otkazu nije detaljno osvrnuo na navode radničkog vijeća iz dopisa od 4. svibnja 2021. Naime iz dopisa radničkog vijeća od 4. svibnja 2021. proizlazi da je radničkom vijeću dostavljena sva potrebna dokumentacija koju je radničko vijeće uzelo u obzir prilikom iznošenja svog stava, a činjenica da se isto usprotivilo donošenju odluke o otkazu ne utječe na valjanost same odluke.

9. Tužitelj u tužbi ističe da odluka o otkazu nije valjana iz formalnog razloga jer da istu nije potpisala ovlaštena osoba. Tuženik je u spis dostavio generalnu punomoć koja je izdana djelatnici H.K., direktorici ljudskih potencijala, iz koje proizlazi da je ista na temelju navedene punomoći ovlaštena sklapati i raskidati ugovore o radu, te odlučivati o pravima i obvezama radnika koje proizlaze iz radnog odnosa. Generalna punomoć izdana je 8. veljače 2018., od strane tadašnjeg direktora, kao što to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra kojeg je dostavio tuženika. U odluci o otkazu u uvodu se navodi direktor koji je u trenutku donošenja odluke o otkazu zastupao tuženika, a što također proizlazi iz djelomičnog izvatka iz sudskog registra. Budući je u generalnoj punomoći navedeno da je H.K. ovlaštena odlučivati o pravima i obvezama radnika koje proizlaze iz radnog

odnosa te sklapati i raskidati ugovore o radu, ista je ovlaštena i donositi odluke o otkazu jer se radi o odluci koja proizlazi iz radnog odnosa. Nisu osnovani navodi tužitelja da H.K. na temelju izdane punomoći ne može donositi odluke o

otkazu, budući punomoć obuhvaća donošenje odluka o pravima i obvezama radnika te sklapanje i raskidanje ugovora o radu, u koje poslove spada i odluka o otkazu.

10. U odnosu na razloge donošenja odluke o otkazu sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

11. Iz iskaza svjedoka D.T. proizlazi da isti radi kao rukovoditelj skladišnog poslovanja za Republiku Hrvatsku, znači to se odnosi na poslovanje na području cijele države koje obuhvaća oko 300 ljudi. Svjedok je bio nadređen tužitelju i zna da je on radio na poslovima komisioniranja robe. Radnici su 2012. dobili skener pomoću kojeg se oni po dolasku na posao ulogiraju, putem skenera preuzimaju nalog za komisioniranje, potom slažu palete, da bi na kraju na tom istom skeneru označili da je posao komisioniranja završen, da je paleta spremna za izlazak iz skladišta, printa se naljepnica i iz tog skenera vidljivo je u kojem vremenskom roku je posao komisioniranja robe obavljen. Svaki radnik tijekom radnog vremena ima pravo na korištenje stanke za gablec u trajanju od 30 minuta, može istu koristiti u bilo koje vrijeme, nakon što je završio s komisioniranjem robe po nalogu kojeg je preuzeo. Još ima pravo dva puta koristiti stanku od 10 minuta za kavu i čaj, te eventualno 15 minuta radi izmjene baterije na viličaru. Znači radi se o 65 minuta koji se odbija tužitelju, odnosno svakom radniku i to se pretvara u aktivno vrijeme. Većinom radnici imaju naloge za preuzeti i rijetko kada se dogodi slučaj da su radnici završili sa svojim poslovima, a da nema novih naloga za preuzimanje. Ako je takav slučaj radnik se dužan javiti vođi smjene, koji onda raspoređuje radnika na druge poslove kao što su čišćenje i slično, a to se onda upisuje u aktivno vrijeme od strane vođe smjene. To treba upisati vođa smjene, odnosno administrator u sustav. Sustav funkcionira na taj način da nije moguće u svako vrijeme vidjeti aktivnost djelatnika, odnosno u realnom vremenu, nego se tek slijedećeg dana vide periodi aktivnosti radnika od prethodnog dana. Iz tog razloga nije moguće da vođa smjene u svakom trenutku može znati koji od 25 djelatnika koristi stanku za gablec, a koji je eventualno neopravdano neaktivan. U odnosu na slučaj tužitelja konkretno zna da se sljedećeg dana utvrdilo nedozvoljeno neaktivno vrijeme, međutim tužitelj tada nije napomenuo da nije imao naloga, odnosno da mu eventualno vođa smjene nije upisao druge aktivnosti koje je radio, što se isto može dogoditi. Naime, moguće je da eventualno vođa smjene ne upiše aktivnost radniku ukoliko ga je rasporedio na druge poslove, ali u ovom slučaju to nije navedeno niti je tužitelj rekao da se javio vođi smjene i da je raspoređen na neke druge poslove. Dalje navodi da mu je poznato da su ranije tužitelja u više navrata usmeno upozorili da ne može imati toliko neaktivnog vremena, jer su već i drugi radnici upozoravali na njega. Tužitelja su u više navrata prvo upozorili razgovorom u četiri oka, svjedok je razgovarao s tužiteljem, međutim obzirom da se to nije popravilo dali su prijavu pravnoj službi, koja mu je izdala pisano upozorenje na obveze iz ugovora o radu, nakon toga opet se stanje nije popravilo te su tužitelju ponovno izdali usmeno upozorenje, te su nakon dva usmena upozorenja dali ponovnu prijavu pravnoj službi koja je pokrenula postupak otkazivanja. Svjedok navodi da su radnici obučeni za rad na skeneru. Svaki radnik koji dolazi dobiva trenera i polazi obuku u trajanju od tri tjedna. Nije moguće da radnik izvršava nalog na skeneru, a da to nije vidljivo u sustavu. Idućeg dana je moguće vidjeti je li bilo naloga za preuzimanje ili ne. Nalozi za komisioniranje nalaze se u virtualnom bubnju, to znači tamo se nalaze svi nalozi u odnosu na koje se roba tek treba komisionirati, a na djelatnicima je da redom preuzimaju te naloge putem svojih skenera, znači oni imaju uvida u kompletan popis tih naloga koji se nalaze u virtualnom bubnju. Čim djelatnik preuzme paletu evidentira se aktivno vrijeme, neovisno o tome koliko dugo komisionira samu paletu. Koliko puta je tužitelj bio na razgovoru, svjedok misli da je upoznat sa načinom rada putem skenera. Uz pomoć skenera evidentira se aktivno vrijeme komisioniranja robe, a ne i ostalih poslova, a to mogu biti čišćenje i slično. Poslove utovara i čišćenja radnik ne može započeti raditi samoinicijativno bez da mu je vođa smjene dao nalog za takve poslove, a sve dok ima naloga za prihvaćanje robe za komisioniranje. Skener služi samo za prihvaćanje naloga za komisioniranje. Vođa smjene može radnika preraspodijeliti na druge poslove i to onda mora evidentirati. Radnik je dužan doći vođi smjene ako nema posla, jer vođa smjene u realnom vremenu nema uvid u aktivnosti svih radnika. Ako radnika vođa smjene rasporedi na druge poslove, on to ručno evidentira i onda sljedećeg dana pretvara neaktivno vrijeme u aktivno vrijeme. To administrator po nalogu vođe smjene pretvara u aktivno vrijeme. Ukoliko postoji nedozvoljeno neaktivno vrijeme svakako se sljedećeg dana radnika pozove na razgovor i onda se sukladno njegovom iskazu radi evidencija u sustavu. Svaki puta kada je bilo veće neaktivno vrijeme za tužitelja svjedok je njega pozvao na razgovor. U jednom razgovoru mu je rekao da će on raditi toliko koliko misli da je plaćen. Ako na razgovoru radnik kaže da je bio na poslovima čišćenja, onda se pita vođa smjene i to se pretvara u aktivno vrijeme. To se rješava u roku od 24 sata. Vođa smjene obično sjedi u kancelariji ili se nalazi negdje u skladištu. Vođa smjene ne može jednim pogledom obuhvatiti cijeli prostor skladišta, budući se radi o izuzetno velikom prostoru sa puno regala i nije moguće uočiti sve radnike jednim pogledom. Svjedoku je poznat radnik S.O., zna da on nema nikakvu prijavu niti usmenu opomenu, zadnjih godinu, dvije nema neaktivnog vremena, nema u sjećanju da su njemu izricali opomenu. Ukoliko radnik u očitovanju navede da je doista radio neke poslove po nalogu vođe smjene, a da to nije evidentirano, tada se upita i vođa smjene i ukoliko se utvrdi da je tako to se pretvara u aktivno vrijeme. To se radi sljedećeg dana. Tužitelja su zvali sljedećeg dana, tužitelj je rekao da se bude popravio, nije niti navodio da mu je vođa smjene dao druge zadatke. Nagrada se dobiva prema brzini rada u aktivnom vremenu, znači produktivnost se mjeri prema brzini slaganja pojedine palete. Za produktivnost se dobivaju nagrade. Moguće je da je tužitelj dobio nagradu, za produktivnost je 80% radnika znalo dobiti stimulaciju. Moguće je dobiti stimulaciju i uz postojanje nedozvoljene neaktivnosti, to se ne odbija od stimulacije.

12. Iz iskaza svjedoka H.P. proizlazi da isti radi kao rukovoditelj centralnog skladišta te je bio nadređen tužitelju. Tužitelj je radio na poslovima komisioniranja robe. Svjedok navodi da je najmanje u deset navrata s tužiteljem obavio razgovor vezano uz neaktivno vrijeme na skeneru. Sjeća se da je bio i razgovor vezano uz neaktivno vrijeme od 14. ožujka 2021., i može reći da mu tužitelj u niti jednom navratu nije dao opravdanje za svoje neaktivno vrijeme niti je naveo bilo kakve okolnosti koje bi opravdale neaktivnost na skeneru. U zadnjem razgovoru sjeća se da je rekao da će onda on u tom slučaju biti u misiji, a to znači preuzeti nalog za komisioniranje, te će za to vrijeme koristiti stanku za pušenje i slično jer da on ne ganja stimulaciju. Naime, stimulacija se određuje prema brzini komisioniranja pojedine palete i zna da je tužitelj dobivao stimulaciju, i moguće je da se ona dobije ukoliko postoji i neaktivno vrijeme. Svjedok napominje da nije moguće u drugoj smjeni da ne postoji naloga za preuzimanje, ako bi se slučajno dogodio takav slučaj i voditelj smjene će imati tu informaciju jer će vidjeti da je prazan balon s nalozima, na što će reagirati mailom i u takvom slučaju neće se nikome gledati neaktivno vrijeme. To nije bio slučaj 14. ožujka 2021., i gotovo uvijek u drugoj smjeni ima novih naloga za preuzimanje. Najčešće u noćnoj smjeni se zna dogoditi da dečki ranije odrade posao, ako nema novih naloga, jave se vođi smjene koji onda grupno zna otpustiti radnike ranije iz smjene kući. O tome vođa smjene sastavlja izvještaj. U ostalim slučajevima ako se desi da radnik nema novih naloga za preuzimanje, a raniji je izvršio, tada se javlja vođi smjene koji će ga rasporediti na neke druge radne zadatke. To vođa smjene evidentira u upisnoj listi za satove, piše primjerice čišćenje - 30 minuta. To se tada ne uvrštava u neaktivno vrijeme, iako je na skeneru kao takvo zabilježeno. Sljedećeg jutra, nakon druge i treće smjene, kada svi završe posao, svjedok takvo vrijeme odbija iz evidencije nedozvoljenog neaktivnog vremena. Da je to bio slučaj s tužiteljem, ne bi se našli u ovoj situaciji, s obzirom da tužitelj niti u jednom slučaju nije naveo da je radio druge poslove po nalogu vođe smjene, a da mu to nije evidentirano kao aktivno vrijeme. Sustav je automatiziran na način da se nalozi za komisioniranje automatski pune u skener. Nalozi za komisioniranje se prihvaćaju isključivo putem sustava, nije potreban usmeni nalog vođe smjene. Idući dan svjedok može pregledom sustava utvrditi koliko je bilo naloga u opticaju za komisioniranje, a koliko djelatnika je bilo aktivno, odnosno neaktivno. Na temelju toga se može utvrditi da li je radnik imao mogućnost prihvaćanja novog naloga ili se eventualno trebao javiti vođi smjene radi drugih poslova. U ovom slučaju su utvrdili da je tužitelj imao mogućnost prihvaćanja novih naloga, njih je bilo u opticaju. Radnici na komisioniranju prvenstveno preuzimaju i rade naloge za komisioniranje robe, u slučaju da takvi postoje oni su ih dužni prihvaćati i tada se ne javljaju vođi smjene radi drugih poslova. Ako bi ih ipak vođa smjene rasporedio na druge poslove iz nekog razloga, to se obvezno pisano evidentira i izdaje se radni nalog za to, radi razlike u plaći. Poslovi čišćenja se ne mogu evidentirati u skener. Čišćenje se radi u pravilu nakon treće smjene, u noćnoj smjeni, o tome voditelj smjene obavještava pisano. Svaki radnik zadužen je za čišćenje pojedinog regala, što radi u vrijeme komisioniranja robe, u tom slučaju gubi mu se vrijeme brzine komisioniranja palete. Inače sustav je koncipiran tako da dozvoljava radniku između preuzimanja pojedinih naloga period od sedam minuta, taj period se može iskoristiti za čišćenje regala za koje je radnik zadužen, budući se to ne broji u neaktivno vrijeme. Sve aktivnosti koje su izvan zaprimanja naloga za komisioniranje se moraju ručno evidentirati, jer sustav ne prepoznaje situaciju kada je radnik eventualno na poslovima čišćenja ili utovara po nalogu vođe smjene. Svjedok je to i pitao tužitelja, međutim to u ovom slučaju nije niti evidentirano niti je on to naveo. U ovom slučaju svjedok je provjerio sa vođom smjene raspored tužitelja na eventualne druge poslove, i tek onda je razgovarao sa tužiteljem. Svjedok poznajem S.O., radi u skladištu kao interni trener, ne zna da bi on imao neaktivno vrijeme, on nema niti jednu opomenu, upravo zato je unaprijeđen. 13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su radnici doista dolazili u 14,00 sati na posao u drugu smjenu, u to vrijeme koristili su skenere za komisioniranje gdje su preuzimali naloge, a ranije su imali drugačiji sustav putem voice-a. Na početku se mijenjala baterija na viličaru, ali nije samo tužitelj mijenjao bateriju nego njih puno, morali su za to upisati 15 minuta, a znali su izgubiti i više od pola sata, jer se čekalo da bi se zamijenila baterija. Tužitelj je to govorio vođi smjene koji mu je rekao da si piše mijenjanje baterije. Isto tako do 15,00 sati su znali čekati naloge za komisioniranje pa bi im vođa smjene rekao da popiju kavu dok čekaju naloge, nikada nitko nije rekao da se čisti u drugoj smjeni od voditelja smjene. Tužitelj ne zna na koji način su oni evidentirali taj dio radnog vremena kada bi rekli da piju kavu dok čekaju naloge. Tužitelj zna da ga je zvao na razgovor H.P., jednom ga je zvao i D.T., ali to je bilo vezano uz odbijanje palete. Zna da su ga dvaput pozvali u

pravnu službu, odnosno poslali su zapisnik sa tužiteljevim očitovanjem, rekli su da je to samo radi evidencije i nitko nije rekao da se može dobiti otkaz. Bilo je rečeno da se tek nakon sedme opomene dobije otkaz, a za otkaz je saznao dok se nalazio na bolovanju. Tužitelj se javio da bi došao raditi nakon bolovanja da bi mu H.P.

rekao da je dobio otkaz. Vođe smjene nisu bili nazočni u skladištu, niti su pratili rad djelatnika, budući je jedan vođa smjene bio zadužen isključivo za kamione i on nema nikakve veze sa radnicima, a drugi je također znao pomoći kod utovara i nije fizički dolazio u prostor skladišta, već se zadržavao isključivo u kancelariji, tako da nije mogao vidjeti što oni rade. Tužitelj se sjeća slučaja radnika S.O. kojem je evidentirano jedan sat i 70 minuta neaktivnog vremena, međutim kasnije je pregledom video kamera utvrđeno da sustav nije prebacio na ljetno računanje radnog vremena, pa je navodno na taj način došlo do evidentiranja te neaktivnosti. Tužitelj je tražio raspored na lakše poslove na utovaru, međutim rekli su mu da nema mjesta, a davalo se nekima koji su došli poslije tužitelja. Tužitelj nikada nije koristio taj period od 7 minuta, budući odmah krene nova paleta kada bi završio s prethodnom. Ako bi tužitelj radio na način da uđe u paletu, odnosno misiju, a da je svejedno "neaktivan", nije mu jasno na koji način je svaki mjesec dobio stimulaciju. Stimulaciju je dobivao svaki mjesec, izuzev možda prva dva mjeseca po dolasku kod tuženika. Nakon opomena su mu neaktivno vrijeme oduzeli od stimulacije, odnosno nije ju dobio kada sam bio na bolovanju. Tužitelj ističe da nikada za vrijeme radnog vremena nije uzimao nedopuštene stanke. Voditelji smjene nisu uvijek bili na radnom mjestu. Nisu bili dostupni za svako javljanje. Nigdje nije propisana obveza da su se dužni javiti voditelju u neaktivno vrijeme, usmeno su im rekli da se jave ako imaju čekanje i slično. Ne sjeća se jesu li ga za ovaj slučaj od 14. ožujka sljedećeg dana tražili očitovanje o neaktivnom radnom vremenu. Poslodavac ga nije obavijestio na koji način funkcionira M. sustav. Nitko im nije rekao na koji način to funkcionira. Tužitelj ističe da nikada nije imao trenera da se nauči raditi skenerom, učio je uz pomoć kolega koji su sa njim radili. Imao je nejasnoće oko korištenja skenera. Za nejasnoće je obavještavao voditelja smjene i g. T. na razgovoru. Tek na kraju smjene je voditelj to evidentirao, nikada odmah, u slučaju ako je odbio paletu i slično. Nije to naveo u obrani jer mu nije rečeno da je bitna obrana i nije znao da će doći do otkaza. Nije pročitao upozorenje koje je dobio, rečeno mu je da se potpiše, ali da neće dobiti otkaz.

14. Iz iskaza svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja. To ponajprije proizlazi iz iskaza tužitelja kao parnične stranke koji su svom iskazu ničim ne opravdava utvrđenje tuženika o tome da je dana 14. ožujka 2021. imao neopravdano neaktivno radno vrijeme. Tužitelj naime niti u tužbi niti u iskazu ne navodi koje je to poslove radio za vrijeme evidentiranog neaktivnog radnog vremena, a koje mu eventualno poslodavac nije unio u evidenciju. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka upire na manjkavost M. sustava i činjenicu da se naknadno ručno mora evidentirati obavljanje drugih poslova po nalogu vođe smjene, koji se ne mogu zabilježiti skenerom. Međutim u ovom konkretnom slučaju tužitelj u svom iskazu ne navodi niti jedan posao kojeg je navodno obavljao po nalogu vođe smjene, a koji tužitelju nije evidentiran u M. sustav. Svjedoci D.T. i H.P. suglasno su i jasno u svojim iskazima naveli na koji način su utvrdili povrede obveza iz radnog odnosa koje su tužitelju stavljene na teret odlukom o otkazu. Iz njihovih iskaza suglasno proizlazi da je kod tužitelja u više navrata došlo do evidencije neopravdanog neaktivnog vremena, koje vrijeme tužitelj u kasnijim razgovorima ničim nije opravdao. Iz iskaza svjedoka dalje suglasno proizlazi da je tužitelj u više navrata upozoren da navedeno ponašanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, te da nije popravio svoje ponašanje nakon izrečenih upozorenja. I tužitelj u svom iskazu potvrđuje činjenicu da mu je ranije izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa, a što također proizlazi iz upozorenja od 13. prosinca 2019. te usmene opomene od 15. rujna 2020. i usmene bilješke od 17. ožujka 2021., koje prileže spisu. Iz navedenog sud također utvrđuje da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 1 Zakona o radu. Nisu osnovani navodi tužitelja u kojim ističe da nije bio svjestan da potpisuje upozorenje, budući u drugom dijelu iskaza navodi da nije očekivao da će dobiti otkaz, jer da je potrebno sedam opomena da bi se dobio otkaz, što znači da je bio svjestan činjenice da ga se upozorava na povredu obveze iz radnog odnosa, međutim smatrao je da unatoč tome neće doći do odluke o otkazu. Isto tako argument kojeg tužitelj ističe u tužbi o tome da je radniku S.O. krivo zabilježno neaktivno radno vrijeme otklonjen je tužiteljevim iskazom koji je naveo da se radilo o tome da sustav nije zabilježio prelazak na ljetno računanje vremena, pa je pogrešno evidentirano radno vrijeme u odnosu na tog djelatnika. Da je tužitelj imao saznanja o tome da je potrebno opravdati svoje neaktivno vrijeme proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka koji suglasno navode da su tužitelja u više navrata usmeno upozoravali i s njime razgovarali oko neaktivnog radnog vremena koje je evidentirano. Isto tako svjedoci D.T. i H.P. jasno su obrazložili činjenicu da isplata stimulacije nije direktno povezana sa postojanjem neopravdanog neaktivnog radnog vremena, budući se za stimulaciju računa brzina komisioniranja pojedine palete. Iz iskaza svjedoka H.P. jasno proizlazi da je tužitelj imao saznanja o tome da neopravdano neaktivno vrijeme nije dopušteno, budući svjedok navodi što mu je tužitelj govorio u razgovorima gdje ističe da će radije biti u misiji i piti kavu, jer ne ganja stimulaciju, na koji način će izbjeći neaktivno radno vrijeme. Svjedok H.P. također navodi da je izvršio provjeru sa vođom smjene te da nije utvrđeno da bi tužitelj obavljao 14. ožujka 2021. neke druge poslove koji eventualno nisu evidentirani u M. sustav. Uostalom to niti tužitelj ne spominje u svom iskazu, tako da navodi tužitelja o tome da se poslovi čišćenja i utovara ne evidentiraju u M. sustav nisu relevantni, jer iz spisa ne proizlazi da bi tužitelj obavljao te poslove u spornom razdoblju. Isto tako iz iskaza svjedoka D.T. i H.P. suglasno proizlazi da su radnici na komisioniranju mogli

obavljati druge poslove samo po nalogu vođe smjene, a inače su dužni prihvaćati naloge iz virtualnog bubnja u kojem su sadržani svi nalozi za komisioniranje.

15. Obzirom na utvrđenja do kojih je sud došao iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su argumenti koje je radničko vijeće istaknulo u svom protivljenju paušalni i ničim dokazani, budući nema dokaza o tome da je M. sustav u ovom slučaju bio manjkav, odnosno isplata stimulacije nije u vezi s povredom koja se tužitelju stavlja na teret. Ujedno sud smatra da je otkazivanje ugovora o radu u ovom slučaju primjerena mjera, budući je tužitelj već ranije u više navrata upozoren na povrede obveza iz radnog odnosa.

16. Slijedom navedenog izvedenim dokazima sud je utvrdio da je odluka o otkazu opravdana i dopuštena te je stoga odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu. Također je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži vraćanje tužitelja na rad, jer za usvajanje istog nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu. Isto tako nema osnove da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu, budući prethodno odluka o otkazu nije utvrđena nedopuštenom, sve sukladno odredbi čl. 125. Zakona o radu. Iz istog razloga nema pravnog osnova da se tužitelju dosudi traženi iznos naknade štete.

U Zagrebu, 21. ožujka 2022.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku

.