REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Mie Rubelj, u upravnom sporu tužiteljice A. P. K. iz S. A. B. Š., zastupane po opunomoćenicama M.

B. P. i E. K. B., odvjetnicama iz S., Ć. – M., protiv

tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskom državnom odvjetništvu, Split, Gundulićeva 29a, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave održane i zaključene 11. ožujka 2022., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 21. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/17-01/523 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 10. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljica za zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/17-01/523 Urbroj: 514- 04-02-01-01/08-21-02 od 10. svibnja 2021. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljičina žalba izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Šibensko – kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-942-01/15-01/10 Urbroj: 2182-03-05/1-17-5 od 25. listopada 2017. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljičin zahtjev za povrat u vlasništvo zgrade oznake čest. 952/1 z.u. 1315 k.o. G. (stara izmjera), površine 892 m[2] , odnosno djela čest.br. 2630/2 k.o. Š. (nova izmjera), površine 793 m i čest. br. 2630/2 k.o. Š. (nova izmjera) površine 99 m[2] , dok je točkom 2. za to zemljište utvrđeno pravo za naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za udio od 56/640 i to u iznosu od 110.507,68 kn. Fond za naknadu oduzete imovine kao obveznik naknade obvezan je utvrđeni iznos naknade ovlaštenici isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina počevši od 1. siječnja 2000., a ovlaštenici naknade predati obveznice u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija zakonitost osporenih rješenja navodima u kojima u bitnome tvrdi da nekretnine oznake čest. zgr. 952/1, ZU 1315 K.O. Gorica (stara izmjera), površine 892 m[2] odnosno sada dijela čest. br. 2630/2 k.o. Šibenik (nova izmjera) površine 793 m[2] i čest. br. 2630/3 K.O. Š. (nova izmjera) površine 99 m[2] , nisu procijenjene u postupku pretvorbe društvenih poduzeća (O. p. "D. R. – "Z. – M." i "Š."), koje su

nekretnine koristile. Tuženik zaključuje da je kod takvog stanja stvari ostalo sporno je li u konkretnom slučaju treća osoba stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, ali smatra "da je do donošenja prvostupanjskog rješenja utvrđeno da postoje smetnje za naturalni povrat". Tuženik konstatira da je Republike Hrvatska – Ministarstvo financija steklo vlasništvo čest. br. 2630/2 k.o. Š., nagodbom odnosno pravnim poslom, i pozivom na odredbu članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi otklanja tužiteljičino pravo na naturalni povrat, ne osvrćući se ni na jedan način na žalbene navode vezane za ništetnost predmetne nagodbe, koja kao takva nije mogla proizvesti pravne učinke i biti osnov stjecanja vlasništva. S nekretninama koje nisu bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravnih osoba – poduzeća koja su u odnosu na ista imala upisano pravo korištenja (ili su dokazale da su to pravo imale), nije bilo moguće valjano raspolagati jer te nekretnine sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, ….145/10) i Zakona o privatizaciji (Narodne novine br. 21/96, …. 145/10) nisu bile njihovo vlasništvo niti su mogle postati njihovo vlasništvo s obzirom na izričitu odredbu članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tom smislu temeljem Odluke o prijeboju duga i nagodbe između Republike Hrvatske i "Š." d.d. od 23. svibnja 1996. i dodatka nagodbe od 12. rujna 1996. osnovom koje je "Š." d.d. na ime poreznog duga prepustila

Republici Hrvatskoj u vlasništvo i nekretninu označenu kao čest 2630/2 k.o. Š.,

mada ista nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala i nije mogla biti vlasništvo "Š." d.d., a Republika Hrvatska nije mogla steći pravo vlasništva, jer se radi o ništetnom pravnom poslu. Tužiteljica smatra da je neosnovano odbijena sa zahtjevom za naturalni povrat, jer, prema pregledanoj dokumentaciji, Republika Hrvatska nije imala valjan osnov stjecanja predmetnih nekretnina, zbog čega osporeno rješenje predlaže poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružuje se navodima iz odgovora na tužbu tuženika i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 11. ožujka 2022.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužiteljice ostaje pri ranije iznesenim navodima i popisuje trošak zastupanja upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Tužiteljica tvrdi da se zaključak iz osporenog rješenja temelji na netočno utvrđenom stanju, zbog čega je posljedično istim rješenjem pogrešno odlučeno o njezinom zahtjevu.

11. Radi ocjene osnovanosti tužbenih navoda da je ovdje osporenim rješenjem na njezinu štetu došlo do povrede zakona, pregledom stanja spisa utvrđeno je:

- da je V. P., tužiteljičina prednica, 11. lipnja 1997. podnijela zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu zemljišno knjižnih oznaka navedenih u samom zahtjevu;

- da se djelomičnim rješenjem Klasa: UPI-942-01/97-01/170M.B. Ur.br: 2182- 06-02-99-01 od 7. lipnja 1999., između ostalog, u navedenim razmjerima (42/640 + 42/1920) daju u vlasništvo nekretnine pobliže označene u točkama a), b) i c) točke 2. djelomičnog rješenja. Točka c) odnosi se na zgradu zemljišno – knjižne oznake čest. br. 2630/2 i prilaz istoj čestici zemljišno knjižne oznake čest. br. 2630/3 (o čijem se povratu u ovom sporu raspravlja);

- to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: 942-01/99-01/1280 Ur.broj: 514-02-03/2-99-2 od 3. kolovoza 1999. i predmet vraćen na ponovni postupak;

- da je djelomičnim rješenjem UpI-942-01/97-01/170 Lj.D. Ur.br: 2182-06-02/00- 01 od 9. listopada 2000. odlučeno o pravu podnositeljice na naknadu u obveznicama za 42/640 + 42/1920 za poslovnu zgradu i zemljište ispod zgrade čest. br. 2630/2 k.o. Šibenik, površine 1104 m[2] , i prilaz istoj zgradi čest.br. 2630/3 k.o. Š. u površini od 99 m[2] , te se u navedenim razmjerima daju u vlasništvo nekretnine pobliže označene u točki 2. djelomičnog rješenja;

- to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/01-01/616

Ur.br: 514-03-04/1-03-2 od 10. siječnja 2003.;

- nakon toga o zahtjevu za naknadu nekretnina odlučeno je prvostupanjskim rješenjem na način kako je to navedeno pod točkom 2. obrazloženja ove presude.

12. Za tužiteljicu je sporan zaključak javnopravnih tijela o postojanju zakonom propisanih smetnji za povrat nekretnina iz točke 1. prvostupanjskog djelomičnog rješenja, zbog pogrešnog tumačenja i primjene mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), dakle, stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište jesu li u odnosu na te nekretnine bili ispunjeni uvjeti za pozitivno odlučivanju o zahtjevu za naturali povrat.

13. Prema odredbi članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

14. Prema Nagodbi koju su 14. veljače 1996. sklopili, s jedne strane, Ministarstvo financija kao vjerovnik, i s druge strane, Š. d.d. kao dužnik, zbog neplaćenog duga s osnova poreza na promet proizvoda i usluga u visini od 7.118.835,70 kn, nagodbenici su suglasni da se ta obveza ispuni prijebojem duga s poslovnom zgradom koju Šibenka d.d ima u vlasništvu te se vjerovniku temeljem iste nagodbe u zemljišnoj knjizi dozvoljava upis prava vlasništva. Protivno tužbenim navodima, ovdje se radi o naplatnom valjanom pravnom poslu, što u smislu prethodno citirane odredbe predstavlja zakonom propisanu smetnju za vraćanje imovine u vlasništvo ili posjed. U odnosu na čest. br. 2630/3 k.o. Š. za potrebe postupka 2.

prosinca 1998. obavljen je očevid kada je utvrđeno da je ta čestica u naravi asfaltirana javna površina.

15. Ovaj sud ne smatra da činjenica što rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/95-01/1741 Urbroj: 563-04-403/96-2 od 27. svibnja 1996. predmetna čestica nije obuhvaćena predstavlja okolnost zbog koje treba uzeti da ta pravna osoba u odnosu na istu nije mogla valjano raspolagati jer nisu ni bile njihovo vlasništvo. Ovo stoga što je u vrijeme donošenja tog rješenja već bila sklopljena i konzumirana Nagodba temeljem koje je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva.

16. Stoga sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

17. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 21. ožujka 2022.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćenicama, uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz zapisnik od

11. ožujka 2022. i zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi, uz zapisnik od 11. ožujka 2022. i zapisnik o objavi

- u spis