REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Povrv-12/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika B. P., OIB: …, iz J., povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. Š., odvjetnika iz P. i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, 21. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. iz P., poslovni broj Ovrv-1878/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženom B. P., OIB: …, iz J., da tužitelju E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z., plati iznos od 2.070,43 kn (dvije tisuće sedamdeset kuna i četrdesettri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. siječnja 2019. pa sve do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. iz P., poslovni broj Ovrv- 1878/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženom B. P., OIB: …, iz J., da tužitelju E. M. d.o.o. OIB: …, iz Z., plati:

-trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn (tridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-predvidivi trošak u iznosu od 598,50 kn (petstodevedesetosam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženom B. P., OIB: …, iz J., da tužitelju E. M. d.o.o. OIB: …, iz Z., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.486,50 kn (tisućučetristoosamdesetšest kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (21. ožujka 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku M. V. iz P., protiv tuženika radi naplate potraživanja od 2.070,43 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženik, kao ovršenik je podnio pravovremeno prigovor 21. prosinca 2020. pobijajući u cijelosti rješenje o ovrsi, navodeći kako on prema ovrhovoditelju nema nikakvo dugovanje, budući da s ovrhovoditeljem nije ostvario niti poslovnu suradnju. Tuženik kao ovršenik je naveo da uz rješenje o ovrsi nije zaprimio isprave iz kojih proizlazi da je tužitelj stekao pravo na naplatu predmetne tražbine te da je priložena vjerodostojna isprava nevaljana obzirom da on s tužiteljem nije ni u kakvom odnosu pa da stoga tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

3. Javni bilježnik je po dostavi prigovora proslijedio predmet ovome sudu, na daljnji postupak, a to sukladno odredbama iz članka 282. i članka 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ). Rješenjem ovog suda poslovni broj 6 Povrv-12/2021-3 od 2. veljače 2021. ovaj sud je stavio van snage naprijed citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a to temeljem odredbe iz članka 58. stavak 2. OZ-a te je ujedno i odredio nastavak postupka po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka dužnika na dan 3. srpnja 2020. godine, preslik Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja od 7. kolovoza 2018. i Dodatak navedenom ugovoru, preslik Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. travnja 2017., Potvrdu o sklopljenom ugovoru za H1 usluge od 27. travnja 2017., presliku računa (strana spisa 45-46), izvadak iz sudskog registra od 6. siječnja 2020., Opće uvjete poslovanja za javne komunikacije usluge O.-T.

5. Podneskom od 24. veljače 2021. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika koji se ima smatrati odgovorom na tužbu. U tom podnesku je tužitelj naveo da je temeljem Ugovora o cesiji sa O. T. d.d. od 7. svibnja 2018. godine (tužitelj omaškom u podnesku navodi 7. kolovoza 2018.) postao vlasnik predmetnog potraživanja. U prilog svoje tvrdnje je dostavio kao dokaz presliku Ugovora o cesiji. Tužitelj je naveo da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno članka 80. ZOO-a I obavijestio je tuženika o ustupu prilikom pokušaja mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Nadalje je tužitelj naveo da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti Ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 6. ožujka 2007., Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. itd.). U Ugovoru o cesiji je tužitelj naveo da je isti dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem prvotni vjerovnik ima predmetno potraživanje.

6. U pogledu visine tražbine se tužitelj također očitovao u podnesku od 24. veljače 2021. i naveo da se radi o dugovanju po računima koje je tuženik imao prema prethodnom vjerovniku O. T. d.d., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, radi se o nepomirenom računu na ime naknade za zadržavanje terminalne opreme jer istu dužnik nije vratio pružatelju usluge u propisanom roku. Stoga mu je obračunata naknada za zadržavanje terminalne opreme prema dostavljenom cjeniku. Naime, tuženik je sukladno članku 26. stavku 7. Općih uvjeta (koje je tužitelj dostavio u spis) bio dužan vratiti terminalnu opremu u roku od 15 dana od dana izdavanja gore označenog računa. S obzirom da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze i s istim je raskinut ugovor izdan mu je račun na ime zadržavanja terminalne opreme broj … s datumom dospijeća plaćanja 15. siječnja 2019. za iznos od 2.070,43 kn, što čini glavni zahtjev tužitelja. U prilog svojih tvrdnji tužitelj je sudu dostavio: presliku Zahtijeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, Potvrdu o sklopljenom ugovoru i Opće uvjete poslovanja O. T. d.d.

7. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

7.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tuženik temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. travnja 2017. sklopio s O. T. d.d. Ugovor o korištenju usluga br. … za H1 uslugu i da je istim ugovorena primjena Općih uvjeta poslovanja na međusobne obveze stranaka,

- da je odredbom članka 26. stavka 7. Općih uvjeta poslovanja O. T. d.d. predviđena obveza dužnika da u slučaju prestanka pretplatničkog ugovora prije isteka roka vrati terminalnu opremu,

-da je predmetni ugovor sklopljen putem telefonskog razgovora i ranije spomenutog Zahtijeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača,

- da je ukupno dugovanje tuženika na dan sklapanja Ugovora o cesiji 2.070,43 kn (prema računu broj 10160679212180 s danom dospijeća 15. siječnja 2019.),

- da je tužitelj sklopio Ugovor o cesiji sa O. T. d.d. dana 7. svibnja 2018. i time postao vlasnik predmetnog potraživanja,

- da je među specificiranim tražbinama prodano i potraživanje O. T. d.d. prema ovdje

tuženiku

u

ukupnom

iznosu

od

2.070,43

kn,

- da tuženik nije niti djelomično podmirio predmetnu tražbinu.

8. S obzirom na navode prigovora koji se imaju smatrati odgovorom na tužbu sporno je između stranaka da li je upravo tužitelj ovlašten od tuženika tražiti isplatu predmetne tražbine, budući da je tuženik naveo u prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu kako nije zaprimio ispravu iz koje proizlazi pravo tužitelja na naplatu predmetne tražbine.

9. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koja vjerodostojna isprava je izvod otvorenih stavaka dužnika prema kojem izvodu tuženik duguje iznos dospjele glavnice od 2.070,43 kn, te zakonske zatezne kamate obračunate prema odredbi članka 29. ZOO-a računajući od dana dospijeća dugovanja 16. siječnja 2019.

10. Nadalje činjenica jest da je tužitelj otkupio navedeno potraživanje koje je pripadalo O. T. d.d. prema tuženiku, a to sukladno odredbama Ugovora o cesiji od 7. svibnja 2018., a to prema odredbi iz članka 1. točke 1. i točke 2. navedenog Ugovora s tim da potraživanje prema tuženiku ulazi u specifikaciju prodanih i ustupljenih potraživanja. Isto tako, temeljem članka 82. stavak 1. ZOO-a je određeno kako za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ovdje tuženika pa je upravo stoga tuženikov prigovor aktivne legitimacije tužitelja neosnovan jer ustupitelju tražbine O. T. d.d. nije bio potreban pristanak tuženika za prijenos tražbine na tužitelja.

11. Zaključak je ovoga suda da tražbina tužitelja postoji budući da je tuženik s O. T. d.d., zasnovao ugovorni odnos sklapanjem Ugovora o telekomunikaciji temeljem zahtijeva tuženika. Isto tako evidentno je da je O. T. d.d. prodala dospijelo i nepodmireno dugovanje cesionaru zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika u glavničnom iznosu od 2.070,43 kn. Dakle, evidentno je kako se tražbina tužitelja odnosi na dug koji tuženik nije podmirio O. T. d.d., i to upravo u iznosu od 2.070,43 kn, koji je onda cesijom tužitelj stekao, te potražuje od tuženika.

12. Odredbom članka 5. stavak 1. točka 27. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 11/15 – dalje ZZP) "Ugovor na daljinu" je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednom mjestu, pri čemu do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije. Članak 6. Općih uvjeta o poslovanju u skladu je s odredbama članka 57. do 71. ZZP-a (posebne odredbe o sklapanju ugovora na daljinu).

13. Tužitelj je u podnesku od 24. veljače 2021. naveo da je uputio Obavijest tuženiku o ustupu predmetne tražbine i da je time postupio sukladno članku 80. ZOO- a. Prema tvrdnjama tužitelja već prije pokretanja ovog postupka tuženik je bio upoznat s prijenosom tražbine. Uz to je tužitelj naveo kako sukladno zakonskim odredbama Obavijest dužniku o izvršenoj cesiji nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Tužitelj se pozvao na sudsku praksu odnosno odluke Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 6. ožujka 2007., Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. kojima se potvrđuje stav kako izostanak obavijesti o cesiji ne utječe na valjanost cesije. Prema zaključenju ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi tuženiku uputio Obavijest o cesiji, s obzirom na to da sudu nije dostavljen niti jedan dokaz u prilog te tvrdnje. No, upravo primjenom članka 82. stavka 1. ZOO-a koji određuje da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, stav je ovoga suda kako je tužitelj bio dužan obavijestiti tuženika o cesiji. Pored toga, propust tužitelja što nije dokazao kako je uputio Obavijest o cesiji tuženiku nema za posljedicu nevaljanost tog ugovora o cesiji. Upravo ovakav stav ovoga suda potvrđuju i odluka Županijskog suda u Karlovcu, presuda br. Gž-66/2021-2 od 8. veljače 2021., u kojoj se određuje da će cesija tražbine koju izvrši vjerovnik biti valjana i u slučaju kada o istoj nije bio obaviješten dužnik, a za cesiju tražbine nije potreban pristanak dužnika predmetne tražbine.

14. Kako je u postupku utvrđeno postojanje pretplatničkog odnosa između O. T. d.d. i tuženika, kao i prodaja predmetne tražbine cedentu E. M. d.o.o., zatim da je tuženik u navedenom vremenskom razdoblju koristio usluge O. T. d.d. i nije platio dospjele broj … s danom dospijeća 15. siječnja 2019. a koji račun je O. T. d.d. uredno ispostavio i dostavio na adresu tuženika, sud je ocjenom svih dokaza pojedinačno i zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da je tuženik obvezan platiti iznos od 2.070,43 kn

15. Osim iznosa duga od 2.070,43 kn, tuženik je obvezan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO- a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak. 173. stavak 1. ZOO-a). Na temelju članka 183. stavak 1. ZOO-a, ako dužnik u tome roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to na odnose iz ugovora između pravne i fizičke osobe za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članka 29. stavak 1. ZOO-a)

16. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz članka 154. stavak 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove zastupanja na ročištu od 8. listopada 2021. i 8. ožujka 2022. i za sastav podneska od 24. veljače 2021. u iznosima od po 250,00 kn temeljem Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), trošak pripadajućeg PDV-a u iznosu od 187,50 kn temeljem odredbe Tbr. 42., zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn te trošak javnog bilježnika sastojeći se od javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn zajedno s pripadajućim PDV-om, te trošak sastava prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom u iznosu

od 312,50 kn zajedno s pripadajućim PDV-om temeljem Tbr. 11. točka 1. OT-a. Tužitelju su priznati i materijalni troškovi koji su plaćeni javnom bilježniku u iznosu od 36,50 kn koji se odnose na trošak dostave zajedno sa pripadajućim PDV-om, sve po članku 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" 8/11 i 114/12). Materijalni trošak koji se odnosi na ispis otpravka i poštanske usluge javnog bilježnika određen je člancima 36. stavak 1. i 2. I članak 27. u svezi s člankom 40. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi. Sukladno članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku javni bilježnik neće postupati u predmetima u kojima ovrhovoditelj nije unaprijed platio cjelokupne javnobilježničke troškove. Stoga je materijalni trošak utemeljen na zakonskim, odnosno podzakonskim propisima i kao takav plaćen I osnovan pa ga je stoga valjalo tužitelju priznati. Iz navedenog dakle proizlazi kako je sveukupni trošak tužitelju priznat u iznosu od 1.486,50 kn.

16.1. Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak u smislu Tbr. 7. točka 8. OT-a bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je riječ o jedinstvenom postupku što je sukladno odredbi članka 164. stavka 4. ZPP-a. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz članka 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

16.2. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na administrativni trošak kao ni predvidivi troškovi obzirom da isti troškovi nisu niti nastali.

17. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 21. ožujka 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

1. S. Š., odvjetnica iz S.

2.

B.

P.,

J.