REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Povrv-10/2019-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z.,, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika B. P., OIB: …, iz J., C. , povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. Š., odvjetnika iz P.. i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, 21. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. iz P.,, poslovni broj Ovrv-1206/17 od 11. svibnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženom B. P., OIB: …, iz J., C., da tužitelju E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z.,, plati iznos od 9.490,55 kn (devet tisuća četiristodevedeset kuna i pedesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 1.969,17 kuna od 16. siječnja 2016., -na iznos od 1.733,89 kuna od 16. veljače 2016.,

-na iznos od 2.163,96 kuna od 16. ožujka 2016., -na iznos od 2.041,60 kuna od 16. travnja 2016., -na iznos od 1.581,93 kune od 17. svibnja 2016.

pa sve do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. iz P., poslovni broj Ovrv-1206/17 od 11. svibnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženom B. P., OIB: …, iz J., C., da tužitelju E. M. d.o.o. OIB:…, iz Z.,, plati:

-trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn (tridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom č lanka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-predvidivi trošak u iznosu od 899,75 kn (osamstodevedesetdevet kuna i sedamdesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženom B. P., OIB: …, iz J.,C., da tužitelju E. M. d.o.o. OIB: …, iz Z.,, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.466,50 kn (šest tisuća četiristošezdesetšest kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (21. ožujka 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku M. V. iz P.,, protiv tuženika radi naplate potraživanja od 9.490,55 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženik, kao ovršenik je podnio pravovremeno prigovor 16. lipnja 2017. pobijajući u cijelosti rješenje o ovrsi, navodeći kako on prema ovrhovoditelju nema nikakvo dugovanje, budući da s ovrhovoditeljem nije ostvario niti poslovnu suradnju. Tuženik kao ovršenik je naveo da uz rješenje o ovrsi nije zaprimio isprave iz kojih proizlazi da je tužitelj stekao pravo na naplatu predmetne tražbine te da je priložena vjerodostojna isprava nevaljana obzirom da on s tužiteljem nije ni u kakvom odnosu, pa da stoga tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

3. Javni bilježnik je po dostavi prigovora proslijedio predmet ovome sudu, na daljnji postupak, a to sukladno odredbama iz članka 282. i članka 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ). Rješenjem ovog suda poslovni broj 6 Povrv-10/2019-3 od 28. siječnja 2019. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a to temeljem odredbe iz članka 58. stavak 2. OZ, te je ujedno i određen nastavak postupka po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod otvorenih stavaka dužnika na dan 10. svibnja 2017. godine, preslik Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja od 27. travnja 2016., preslik Zahtjeva za uključenja/izmjenu O paketa s preslikom osobne iskaznice tuženika, presliku računa (strana spisa 23-41), Obavijest o prijenosu potraživanja od 29. ožujka 2017., Opće uvjete poslovanja za javne komunikacije usluge OT-a.

5. Podneskom od 30. svibnja 2019. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika koji se ima smatrati odgovorom na tužbu. U tom podnesku je tužitelj naveo da je temeljem Ugovora o cesiji sa OT-O. T. d.d. od 27. travnja 2016. godine postao vlasnik predmetnog potraživanja. U prilog svoje tvrdnje je dostavio kao dokaz presliku Ugovora o cesiji. Tužitelj je naveo da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno članka 80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom pokušaja mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Nadalje je tužitelj naveo da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti Ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-

3/07, od 06. ožujka 2007., Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. itd.). O Ugovoru o cesiji je tužitelj naveo da je isti dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem prvotni vjerovnik ima predmetno potraživanje.

6. U pogledu prigovora o valjanosti vjerodostojne isprave tužitelj se također u podnesku od 30. svibnja 2019. očitovao i naveo da OZ u članku 31. stavak 1. propisuje kako između ostalog račun i izvadak iz poslovnih knjiga predstavljaju vjerodostojne isprave koje predstavljaju osnovu za izdavanje rješenja o ovrsi. Pa slijedom navedene zakonske odredbe predlaže odbiti prigovor tuženika kao neosnovan te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Rješenje o ovrsi temelji se na vjerodostojnoj ispravi koja nema nedostataka u smislu odredbi OZ-a.

7. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

7.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tuženik temeljem zahtijeva za uključenje/izmjenu paketa od 4. svibnja 2015. sklopio s OT-O. T. d.d. Ugovor o korištenju usluga br. … za Paket O3,

- da je ukupno dugovanje tuženika na dan sklapanja Ugovora o cesiji 9.490,55 kn (prema računima za vremensko razdoblje od prosinca 2015. do travnja 2016.),

- da je tužitelj sklopio Ugovor o cesiji sa OT-O. T. d.d. od 27. travnja 2016. i time postao vlasnik predmetnog potraživanja,

- da je među specificiranim tražbinama prodano i potraživanje OT-O. T. d.d. prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 9.490,55 kn,

- da je na tuženiku upućena Obavijest o prijenosu potraživanja od 29. ožujka 2017. u kojoj je naznačen iznos ukupnog dugovanja,

- da tuženik nije niti djelomično podmirio predmetnu tražbinu.

8. S obzirom na navode prigovora koji se imaju smatrati odgovorom na tužbu sporno je između stranaka da li je upravo tužitelj ovlašten od tuženika tražiti isplatu predmetne tražbine, budući da je tuženik naveo u prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu kako nije zaprimio ispravu iz koje proizlazi pravo tužitelja na naplatu predmetne tražbine, te da s njim nije u poslovnom odnosu.

9. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koja vjerodostojna isprava je izvod otvorenih stavaka dužnika prema kojem izvodu tuženik duguje iznos dospjele glavnice 9.490,55 kn, te zakonske zatezne kamate obračunate prema dospijeću svakog računa kako slijedi:

- rč.br. …, dospijeće 15.siječnja 2016. iznos od 1.969,17 kn,

- rč.br. …, dospijeće 15.veljače 2016. iznos od 1.733,89 kn,

- rč.br. …, dospijeće 15.ožujka 2016. iznos od 2.163,96 kn,

- rč.br. …, dospijeće 15.travnja 2016. iznos od 2.041,60 kn,

- rč.br. …, dospijeće 16.svibnja 2016. iznos od 1.581,93 kn.

10. Nadalje, činjenica jest da je tužitelj otkupio navedeno potraživanje koje je pripadalo OT-O. T. d.d. prema tuženiku, a to sukladno odredbama Ugovora o cesiji od 27. travnja 2016., a to prema odredbi iz članka 1. točke 1. i točke 2. navedenog Ugovora s tim da potraživanje prema tuženiku ulazi u specifikaciju prodanih i ustupljenih potraživanja. Isto tako, člankom 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a je određeno kako za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ovdje tuženika pa je upravo stoga tuženikov prigovor aktivne legitimacije tužitelja neosnovan jer ustupitelju tražbine OT-O. T. d.d. nije bio potreban pristanak tuženika za prijenos tražbine na tužitelja.

11. Zaključak je ovoga suda da tražbina tužitelja postoji budući da je tuženik s OT-O. T. d.d., zasnovao ugovorni odnos sklapanjem Ugovora o telekomunikaciji temeljem zahtijeva koji je tuženik vlastoručno potpisao. Isto tako evidentno je da je OT-O. T. d.d. prodala dospijelo i nepodmireno dugovanje cesionaru zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika u glavničnom iznosu od 9.490,55 kn. Dakle, evidentno je kako se tražbina tužitelja odnosi na dug koji tuženik nije podmirio OT-O. T. d.d., i to upravo u iznosu od 9.490,55 kn, koji je onda cesijom tužitelj stekao, te potražuje od tuženika.

12. Tužitelj je u podnesku od 30. svibnja 2019. naveo da je uputio Obavijest tuženiku o ustupu predmetne tražbine i da je time postupio sukladno članku 80. ZOO- a. Prema tvrdnjama tužitelja već prije pokretanja ovog postupka je tuženik bio upoznat s prijenosom tražbine. Uz to je tužitelj naveo kako sukladno zakonskim odredbama Obavijest dužniku o izvršenoj cesiji nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Tužitelj se pozvao na sudsku praksu odnosno odluke Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06. ožujka 2007., Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. kojima se potvrđuje stav kako izostanak obavijesti o cesiji ne utječe na valjanost cesije. Prema zaključenju ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi tuženiku uputio Obavijest o cesiji, s obzirom na to da sudu nije dostavljen niti jedan dokaz u prilog te tvrdnje. No, upravo primjenom članka 82. stavka 1. ZOO-a koji određuje da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, je stav ovoga suda kako je tužitelj bio dužan obavijestiti tuženika o cesiji. Pored toga, propust tužitelja što nije dokazao kako je uputio Obavijest o cesiji tuženiku nema za posljedicu nevaljanost tog ugovora o cesiji. Upravo ovakav stav ovoga suda potvrđuju i odluka Županijskog suda u Karlovcu, presuda br. Gž-66/2021-2 od 8. veljače 2021., u kojoj se određuje da će cesija tražbine koju izvrši vjerovnik biti valjana i u slučaju kada o istoj nije bio obaviješten dužnik, a za cesiju tražbine nije potreban pristanak dužnika predmetne tražbine.

13. Kako je u postupku utvrđeno postojanje pretplatničkog odnosa između OT- O. T. d.d. i tuženika, kao i prodaja predmetne tražbine cedentu E. M. d.o.o., zatim da je tuženik u navedenom vremenskom razdoblju koristio usluge OT- O. T. d.d. i nije platio dospjele račune za vremensko razdoblje prosinca 2015. do travnja 2016. a koje račune je OT-O. T. d.d. uredno ispostavio I dostavio na adresu tuženika, sud je ocjenom svih dokaza pojedinačno i zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da je tuženik obvezan platiti iznos od 9.490,55 kn.

14. Osim iznosa duga od 9.490,55 kn, tuženik je obvezan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO- a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak. 173. stavak 1. ZOO-a). Na temelju članka 183. stavak 1. ZOO-a, ako dužnik u tome roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to na odnose iz ugovora između pravne i fizičke osobe za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članka 29. stavak 1. ZOO-a).

Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze, tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu.

15. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz članka 154. stavak 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove zastupanja na ročištu od 14. lipnja 2019., 11. rujna 2020., 8. listopada 2021. i 8. ožujka 2022. i za sastav podneska od 30. svibnja 2019. u iznosima od po 750,00 kn temeljem Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), trošak pripadajućeg PDV-a u iznosu od 937,50 kn temeljem odredbe Tbr. 42, zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn te trošak javnog bilježnika sastojeći se od javnobilježničke nagrade u iznosu od 412,50 kn zajedno s pripadajućim PDV-om, te trošak sastava prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom u iznosu od 937,50 kn zajedno s pripadajućim PDV-om temeljem Tbr. 11. točka 1. OT-a. Tužitelju su priznati i materijalni troškovi koji su plaćeni javnom bilježniku u iznosu od 29,00 koji se odnose na trošak dostave zajedno sa pripadajućim PDV-om, sve po članku 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" 8/11 i 114/12). Materijalni trošak koji se odnosi na ispis otpravka i poštanske usluge javnog bilježnika određen je člancima 36. stavak 1. i 2. i članak 27. u svezi s člankom 40. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi. Sukladno članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku javni bilježnik neće postupati u predmetima u kojima ovrhovoditelj nije unaprijed platio cjelokupne javnobilježničke troškove. Stoga je materijalni trošak utemeljen na zakonskim, odnosno podzakonskim propisima, i kao takav plaćen i osnovan pa ga je stoga valjalo tužitelju priznati. Iz navedenog dakle proizlazi kako je sveukupni trošak tužitelju priznat u iznosu od 6.466,50 kn.

16. 1. Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak u smislu Tbr. 7. točka 8. OT-a bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je riječ o jedinstvenom postupku što je sukladno odredbi članka 164. stavka 4. ZPP-a. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz članka 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

16. 2. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na administrativni troška kao ni predvidivi troškovi obzirom da isti troškovi nisu niti nastali.

17. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 21. ožujka 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

1. S. Š., odvjetnica iz S.

2. B. P., C., J.