Poslovni broj: 3 UsI-3616/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice C. M. iz K. S. zastupana po opunomoćeniku D. D. odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, radi stambenog zbrinjavanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2022., a objavljene 21. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-371-06/14-01/92, URBROJ: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb KLASA: UP/I-371-06/14-01/92, URBROJ: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021., donesenim u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog Suda poslovni boj 14 UsI-193/20-10 od 21. svibnja 2021., riješeno je da se C. L. iz K. S. rođ. …. god., OIB: …, HRVI iz Domovinskog rata X. skupine, ovdje tužiteljici, daje u najam sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme i pravom otkupa, stan u izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske, na adresi K. S., na I. i II. katu, te pripadajućom ostavom u potkrovlju neto korisne površine 92,93 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka hodnika i stubišta, WC-a, kuhinje i blagavaonice na I. katu, dvije sobe hodnika i stubišta na drugom katu, te tri spremišta u potkrovlju, a nalazi se u stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č.br. 113/2 ZGR, z.k.ul.br. 386, k.o. K. S. (toč. I.).

2. Stan je sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o prijenosu prava upravljanja stanovima i kućom u vlasništvu Republike Hrvatske na Ministarstvo hrvatskih branitelja od 29. listopada 2020. godine, dat na upravljanje Ministarstvu hrvatskih branitelja ( toč. II.).

-  -

3. Osoba koje će sukladno članku 83. stavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji s najmoprimcem koristiti stan je M. L., rođ. …. godine, OIB: … (toč. III.).

4. Osobe iz točke I. i III. ovog rješenja dužne su koristiti stan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ('Narodne novine" broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.), te ostalim pozitivnim propisima Republike Hrvatske (toč. IV.).

5. Na temelju ovog rješenja, pristupiti će se sklapanju Ugovora o najmu stana, te u daljnjem roku Ugovoru o kupoprodaji stana s tim da je razliku iznad odgovarajuće stambene površine, uključujući dopušteno odstupanje, a koja iznosi 37,93 m2, podnositeljica zahtjeva dužna platiti po tržišnim uvjetima (toč. V.).

6. Ministarstvo hrvatskih branitelja preuzelo je stan s dugovanjima s osnove korištenja stana, te će nepodmirena dugovanja u skladu s člankom 30. stavak 2. Uredbe, naplatiti od korisnice u posebnom postupku (toč. VI.).

7. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je već vođen sličan postupak istih stranaka pred istim sudom u predmetu pod poslovnim brojem 14 Uslrs-193/20-10, te ističe da je tužiteljica u posjedu predmetnog stana koji je tada predstavljao neuvjetne prostorije za život još od 1991. godine. Da je 29. studenog 1991. tadašnja Skupština Općine K., Izvršno vijeće uputilo Ministarstvu rada, socijalne skrbi i obitelji RH dopis o stanju s odmaralištima, hotelima i drugim hotelsko - turističkim objektima i pokretninama koje se u njima nalaze, a na kojima prava raspolaganja imaju poduzeća ili druge pravne ili fizičke osobe sa sjedištem izvan teritorija RH. Osim toga, da je 28. siječnja 1992. Izvršno vijeće navedenog tijela donijelo i zaključak prema kojem su odobrili tužiteljičinom suprugu M. useljenje i korištenje dijela odmarališta "Z." na tadašnjoj adresi u K. S. Da su u taj prostor uselili tužiteljica, suprug M. i djeca (dva sina), a da je taj prostor predstavljao zapuštenu i devastiranu nekretninu, niz spavaonica bez prave svrhe, te da bi se u predmetnom prostoru uopće moglo stanovati, da su izvršena značajna ulaganja, a o vrsti, načinu i cijeni ulaganja u više su navrata da su izvještavana ministarstva koja su u određenom trenutku upravljala ovom nekretninom, a tužiteljica da je čak naručila i procjembeni elaborat od ovlaštenog sudskog vještaka tj. Agencije M.. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže izvršiti pregled spisa Upravnog suda u Splitu 14 Uslrs-193/20 u kojem su priloženi svi materijalni dokazi na koje se tužiteljica poziva, a po potrebi da će ih tužiteljica opetovano dostaviti ako je tuženiku iti jedan od dokaza sporan.

8. Tužiteljica nadalje navodi da predmetnu nekretninu koristi zajedno s članovima svoje obitelji skoro 30 godina, da se obitelj sastoji od tužiteljice C., njenog supruga M. te sina I. i njegove supruge D., te dvoje djece M. i L.. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvršiti pregled spisa Upravnog suda u Splitu 14 Uslrs- 193/20 u kojem su priloženi svi materijalni dokazi na koje se tužiteljica poziva, a po potrebi da će ih tužiteljica opetovano dostaviti ako je tuženiku iti jedan od dokaza sporan.

9. Ističe da tuženo tijelo sve naprijed navedeno nije uzelo u obzir prilikom donošenja osporavanog rješenja jer da inače nije moguće objasniti utvrđenja o tome tko bi bili članovi domaćinstva, odnosno članovi tužiteljičine obitelji koji zajedno s tužiteljicom koriste predmetnu nekretninu. Da je odredbom čl. 90. Zakona o pravima hrvatskih branitelja određeno da prava na stambeno zbrinjavanje ostvaruje podnositelj zahtjeva za odgovarajuću stambenu površinu, a koja se određuje prema

-  -

broju članova uže i šire obitelji. Da užu obitelj u smislu pozitivnih pravnih propisa sačinjavaju bračni drugovi i njihova djeca, a širu obitelj podrazumijevaju i krvni prednici u pravoj liniji (djedovi i bake) odnosno, slijednici u pravoj liniji (unuci). Stoga da ovo određenje iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja ne može sužavati, mijenjati podzakonski akt kao što je Uredba o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata. Osim toga, da je više puta naglašeno da u stanu obitelj L., i uža i šira obitelj, živi skoro 30 godina te da su i u prethodnim godinama postavljani zahtjevi za otkupom predmetne nekretnine kada su tužiteljičini sinovi bili maloljetni, kada su se školovali. Stoga da činjenicu da sin Ivan s obitelji živi s tužiteljicom i njenim suprugom u kontinuitetu i u zajedničkom domaćinstvu, ne može promijeniti nikakav podzakonski akt.

10. Tužiteljica nadalje navodi da se zajedno sa svojom obitelji, poziva i na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to na pravo na dom i pravo na legitimna očekivanja budući da skoro 30 godina sa svojom obitelji (suprugom M., sinom I., a sada i njegovom obitelji) živi u predmetnoj nekretnini od nikog ometana, bez ičijeg zahtjeva za predajom nekretnine i/ili zabrane ulaganja. Osim toga, da je riječ o regulativi primjenjivoj u trenutku dodjele stana po zahtjevu za stambeno zbrinjavanje, a da je tužiteljica i više nego udovoljavala tim standardima kada je 1992. uselila u navedeni stan koji nije ni bio stan, a što da je više puta naglašeno. 11. Također ističe da je ranije ne-uvjetne prostorije odmarališta "Z." tužiteljica svojim radom i ulaganjem dovela do toga da 2018. godine bude sačinjen elaborat o etažiranju, a nakon toga da je RH zatražila i da se predmetni stan prvo upiše u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu. Dakle, da nije bilo ulaganja tužiteljice, da ne bi bilo niti stana, da je tužiteljica stvorila novu vrijednost i stoga smatra da joj pripada pravo da se izvršena ulaganja uvrste, odnosno obračunaju prilikom provedbe postupka otkupa stana. Da iako je Upravni sud u Splitu svojom presudom poslovni broj 14 Uslrs-193/20-10 uputio tuženika da preispita navode o ulaganjima, da tuženik to ponovno nije učinio. Tužiteljica skreće pozornost i na činjenicu da je tuženiku prijavila urušavanje krova i potencijalnu opasnost kao i nužnost sanacije, da je tuženik reagirao i poslao komisiju, međutim još uvijek bez konkretnog rješenja, a da je tužiteljica bila voljna sanirati krov jer da ni njoj ne bi bilo svejedno da netko bude ozlijeđen ili da pretrpi materijalnu štetu, ali da u ovom stadiju postupka ne želi bez odobrenja tuženika, krenuti u nove investicije budući da joj se ne priznaju ni do sada provedena ulaganja. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, saslušanjem M. L, I. i D. L., svi na adresi K. S., a po potrebi i saslušanje R. M. iz Agencije M. u S. provođenje novog vještačenja po vještaku građevinske struke.

12. Konačno ističe da je od uputa suda iz ranije odluke tuženik jedino ispoštovao promjenu broja soba i kvadrature stana, iako da tužiteljici nije jasno uslijed čega je došlo do promjene u kvadraturi stana. Da je tužiteljici drago što je tuženik akceptirao i utvrdio točnim njen navod da stan ima dvije, a ne tri sobe, a kako je ranije tuženik tvrdio. Jedino da ostaje nepoznanicom kako stan sada ima 92,93 m2 dok je ranije bilo navedeno da ima 96,96 m2. Pored navedenog, da tuženik u osporavanom rješenju navodi da bi tržišna vrijednost tzv. viška kvadrata stana koji je predmetom ovog postupka bila 979,19 EUR-a, međutim da nije jasno kako je tuženik utvrdio taj iznos, budući da je podatak o tržišnoj cijeni tuženik iznio bez stvarnih pokazatelja, pa da ih stoga tužiteljica ne može provjeriti. Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice i poništiti rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-

-  -

371-06/14-01/92, Urbroj: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021. te naložiti tuženiku da u roku od 15 dana od dana presuđenja naknadi tužiteljici troškove upravnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

13. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu, u bitnom, navelo da je osporeno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja doneseno u skladu sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17 i 98/19, dalje: Zakon). Tuženo tijelo je citirajući odredbe čl. 90. st. 1. i čl. 17. st. 1. Zakona te čl. 11. i čl. 39. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 57/18, dalje: Uredba) navelo da se slijedom naprijed citiranih odredbi snahu podnositeljice zahtjeva D. L. i unuku M. L. ne može smatrati članovima obitelji u smislu naprijed navedene odredbe Zakona i Uredbe, kao ni sina podnositeljice zahtjeva jer da se na dan 4. srpnja 2013. godine nije nalazio na redovnom školovanju (rođ. … godine), a što da je potvrđeno i presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2057/19-2 od 1. listopada 2020. godine.

14. U odnosu na tužbeni navod tužiteljice da joj nije jasno temeljem čega je utvrđena površina stana i tržišna cijena stana, tuženo tijelo je navelo da je postupajući po presudi Upravnog suda u Splitu od 21. svibnja 2021. godine zatražilo izvid stalnog sudskog vještaka građevinske za graditeljstvo i procjenu nekretnine, L. Š. dipl. ing. građ, koja je procijenila površinu i tržišnu vrijednost naprijed navedene nekretnine, a što da je i navedeno u osporavanom rješenju. Slijedom naprijed navedenog, da tužbeni navodi tužiteljice nisu osnovani, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u S. se u svom podnesku od 11. ožujka 2021. pridružio navodima tuženog tijela iz odgovora na tužbu, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 16. Na ročištu održanom pred ovim Sudom 11. ožujka 2022., koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, opunomoćenik tužiteljice je ustrajao u navodima tužbe te predloženim dokazima.

17. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, Sud je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke u sporu te za saslušanjem M., I. i D. L. u svojstvu svjedoka, svi na adresi K. S:, kao i za saslušanjem R. M. iz Agencije M. u S., na okolnosti ulaganja u spornu nekretninu, kao i prijedlog za izvođenjem dokaza novim vještačenjem po vještaku građevinske struke, na predložene okolnosti kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave priložene spisu, kao i u spis tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te u sve u isprave koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

18. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, cijeneći navode stranaka iznesene u tužbi, kao i odgovoru na tužbu, te ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

19. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/I-371-06/14-01/92, URBROJ: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021.

20. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj 14 UsI-193/20-10 od 21. svibnja 2021. postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u naprijed citiranoj presudi.

-  -

21. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (Narodne novine, br.: 121/17 i 98/19, dalje: ZHBDR-a) propisano je da se stambeni kredit i druga prava vezana za stambeno zbrinjavanje ostvaruju za odgovarajuću stambenu površinu i određuju prema broju članova uže i šire obitelji i to: a) za samca 35 m2, b) za dvočlanu obitelj 45 m², c) za tročlanu obitelj 60 m², d) za četveročlanu obitelj 70 m², e) za peteročlanu obitelj 80 m² i f) za svakoga sljedećeg člana obitelji dodatnih 10 m², dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se stan dodijeljen ili kupljen putem stambenog kredita smatrat da ima odgovarajuću stambenu površinu ako odstupa od stambene površine određene u stavku 1. ovoga članka za +/- 10 m².

22. Odredbom članka 17. stavkom 1. Zakona propisano je da se članovima obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju bračni drug i djeca te izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete (članovi uže obitelji) i roditelji (članovi šire obitelji).

23. Odredbom članka 11. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 57/18, dalje Uredba) propisano je da se članovima uže obitelji smatraju: bračni i izvanbračni drug, djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja s podnositeljem zahtjeva žive u zajedničkom kućanstvu do punoljetnosti odnosno završetka redovnog školovanja.

24. Iznimno od stavka 1. ovog članka, odredbom čl. 11. stavkom 2. Uredbe propisano je da se djeca koja završe redovno školovanje smatraju članovima uže obitelji podnositelja zahtjeva, ako su u trenutku podnošenja zahtjeva bili na redovnom školovanju, a u trenutku donošenja rješenja i dalje žive u zajedničkom kućanstvu s podnositeljem zahtjeva.

25. Odredbom članka 39. Uredbe propisano je da pri odlučivanju o zahtjevu za dodjelu stana, stambenih kredita odnosno financijskoj potpori koji je podnesen prije stupanja na snagu Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 78/13), a o istome nije odlučeno do stupanja na snagu Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga iii nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 78/13) pod članovima uže obitelji podnositelja zahtjeva podrazumijevaju se njegov bračni i izvanbračni drug i djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja završe redovno školovanje ako su u trenutku stupanja na snagu Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 78/13) bili na redovnom školovanju, a u trenutku donošenja rješenja i dalje žive u zajedničkom kućanstvu s podnositeljem zahtjeva.

26. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari tuženo tijelo je u cijelosti postupilo po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u presudi ovog Suda poslovni broj 14 UsI-193/20-10 od 21. svibnja 2021., u izvršenju koje presude je i doneseno osporavano rješenje koje je predmet ovog upravnog spora, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju ove presude.

-  -

27. Nije osnovan tužbeni navod tužiteljice da bi da bi se njezinog sina I. L., snahu D. L. i unuke M. i L. L. trebalo smatrati članovima obitelji, budući da je kao nesporno utvrđeno da se tužiteljičin sin I. L. na dan 4. srpnja 2013. (dan stupanja na snagu Uredbe) nije nalazio na redovnom školovanju (rođen je dana ….), a tužiteljičina snaha i unuci ne spadaju u krug osoba propisan naprijed citiranim odredbama čl. 17. st. 1. ZHBDR-a i čl. 11. st. 1. u svezi s čl. 39. Uredbe, a koje pravno stajalište je potvrđeno i presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske od dana posl. br. Usž-2057/19-2 od 1. listopada 2020., te što je izričito naveo i Sud u svojoj pravomoćnoj presudi poslovni broj 14 UsI-193/20-10 od 21. svibnja 2021., u izvršenju koje presude je i doneseno osporavano rješenje koje je predmet ovog upravnog spora.

28. Nije osnovan ni tužbeni navod koji se odnosi na tzv. „višak kvadrata“ predmetnog stana, budući da je slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja razvidno i kao nesporno utvrđeno da će dvije osobe koristiti predmetni stan u odnosu na koji je tuženo tijelo donijelo predmetno rješenje o davanju stana u najam sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme i pravom prvokupa i to C. L., ovdje tužiteljica, i njen suprug M. L., a sve u skladu s odredbom čl. 83. st. 4. ZOHBDR-a. Stoga, a pored činjenice da predmetni stan ima površinu od 92,93 m2, a da je za dvočlanu obitelj odredbom čl. 90. st. 1. toč. b) ZOHBDR-a propisana površina od 45 m², te da će se smatrati da stan ima odgovarajuću stambenu površinu ako odstupa od stambene površine određene u stavku 1. ovoga članka za +/- 10 m² (stavak 2.), to je tuženo tijelo pravilno utvrdilo da postoji razlika u površini predmetnog stana od 37,93 m2.

29. Nije osnovan ni tužbeni navod koji se odnosi na utvrđenu tržišnu vrijednost predmetnog stana od 979,19 EUR-a po m2, budući da je navedeni iznos utvrđen na temelju provedenog vještačenja u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, a koje vještačenje je provedeno u ponovljenom postupku u izvršenju naprijed citirane presude i to po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina L. Š. dipl. ing. građ. koji je izradio pisani Nalaz i mišljenje 2. srpnja 2021., a koji je priložen spisu tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu. Dakle, kako prema Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka od 2. srpnja 2021. predmetna nekretnina – stan na 1. i. 2. katu s pripadajućom ostavom u potkrovlju zgrade ima površinu od 92,93m2, to podnositeljici zahtjeva, ovdje tužiteljici, pripada odgovarajuća stambena površina od 45m2 +/-10m2 dopušteno odstupanje, te kako je stan površine d 92,93m2, to je razliku u površini od 37,93m2 dužna platiti podnositeljica zahtjeva, ovdje tužiteljica, po tržišnim uvjetima, a kako je to pravilno odlučilo i tuženo tijelo.

30. Nije osnovan prigovor, ni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica navodi da je tuženo tijelo u ponovljenom postupku ignoriralo uputu Suda te da o navedenim ulaganjima tužiteljice nema ni riječi, budući da iz sadržaja osporavanog rješenja proizlazi sasvim suprotno.

31. U odnosu na navedeno ističe se da je u obrazloženju osporavanog rješenja izričito navedeno: „Izvidom stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine od 2. srpnja 2021. godine, ustanovljeno je da se stan na adresi K. S., sastoji od dnevnog boravka hodnika i stubišta, WC-a, kuhinje i blagavaonice na I. katu, dvije sobe hodnika i stubišta na drugom katu te tri spremišta u potkrovlju i da je isti neto korisne površine 92,93 m2. Nadalje je utvrđeno da tržišna cijena stana po m2 iznosi 979,19 EUR-a, a koji iznos će se uzeti prilikom utvrđivanja kupoprodajne cijene stana, kao i dodatni popust za ulaganja u skladu s člankom 13. Uredbe o

-  -

stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata.“

32. Ističe se da je odredbom čl. 13. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 57/2018, 147/2020) propisan način obračuna i dodjele stambenih kredita i financijskih potpora, kao i način i uvjeti za obračun popusta za kupnju stana, pa se stoga tužbeni navodi u cijelosti ukazuju neosnovanim. Tim više što je osporavanim rješenjem odlučeno o davanju predmetnog stana tužiteljici u najam sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme i pravom prvokupa, kojim je udovoljeno zahtjevu tužiteljice i priznato joj je pravo na najam stana sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa stana u vlasništvu Republike Hrvatske, a po pravomoćnosti kojeg rješenja će se tek pristupiti sklapanju Ugovora o najmu stana te u daljnjem roku i Ugovoru o kupoprodaji stana, u kojem će biti definirani uvjeti i cijena kupoprodaje predmetnog stana, a kako je to i određeno točkom V. izreke osporavanog rješenja.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost rješenja tuženog tijela, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. 34. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

35.Obzirom na navedeno, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

36. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

37. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo primjenom citirane odredbe odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova kao neosnovan.

38. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 21. ožujka 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

-  -

DNA:

- tužiteljici po opunom. uz Zapisnik o objavi

- tužiteljica nije u obvezi plaćanja pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn i pristojbe za presudu u iznosu od 500,00 kn po čl. 11. Zak. o sudskim pristojbama

- tuženiku uz Zapisnik o objavi

- ŽDO u Splitu uz Zapisnik o objavi

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, nakon pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 25.05.2022.