Poslovni broj: 3 UsI-3803/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. J. iz M. kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno

osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2022., a objavljene 21. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-504-03/21-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 09. studenog 2021. godine, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-504-03/21-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 09. studenog 2021. godine, odbijena je žalba D. J. (rođenog …), ovdje tužitelja i potvrđeno

prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zavoda u D. KLASA: UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ:338-19-02-21- 06 od 07. rujna 2021. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zavoda u D.u, KLASA: UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-19-02-21-06 od 07. rujna 2021. odbijen je zahtjev osiguranika D. J. radi priznavanja prava na naknadu troškova usluga prekogranične

zdravstvene zaštite (operativni zahvat na srcu) pružene dana 06. svibnja 2021. godine u Medical Institute Bayer Tuzla, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao neosnovan.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da nisu točni navodi iz obrazloženja osporavanog rješenja da je tuženik kao žalbeno tijelo pogrešno izvelo zaključak kako je svrha predmetnog boravka tužitelja u ugovornoj državi bila obavljanje zdravstvene zaštite, te da je slijedom iznijetog utvrđeno kako nije bilo potrebe provoditi stručno-medicinsko vještačenje na okolnosti hitnosti liječenja, već odbiti zahtjev tužitelja (žalitelja) radi ne ispunjavanja propisanih ugovornih odredba, a sve to budući da je i sam opunomoćenik tužitelja (žalitelja) u žalbenim navodima naznačio kako uopće nije sporno da je žalitelj dogovorno hospitaliziran u SB "Medical Institut Bayer" u Tuzli. Tužitelj navodi da su paušalni i neutemeljeni zaključci tuženika kao žalbenog tijela te da je nejasno temeljem kojih činjenica je Liječničko povjerenstvo utvrdilo da se nije radilo o neodgodivoj zdravstvenoj zaštiti, a o čemu da u prvostupanjskom rješenju nema obrazloženja osim navoda da je isto utvrđeno uvidom u otpusno pismo, a što da nije dostatno jer da svako rješenje mora sadržavati razloge o odlučnim činjenicama, a što da je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga, a kako da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se takvo rješenje ne može ispitati, čime da je počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka, a opisani nedostatak da nije otklonjen ni u obrazloženju drugostupanjskog rješenja.

4. Da nije sporno da je tužitelj (žalitelj) u žalbi na prvostupanjsko rješenje naznačio da je tužitelj dogovorno hospitaliziran u SB "Medical institute Bayer" u Tuzli, međutim da sama hospitalizacija i obavljeni operativni zahvat nisu istoznačne činjenice, jer da je tužitelj mogao biti hospitaliziran, a da se ne obavi operativni zahvat, ukoliko rezultati pretraga pokazuju da nije nužno i neodgodivo obaviti operativni zahvat, a to tim više što da je tužitelj imao vrlo skoro (za 15 dana) zakazan termin u KB Merkur u Zagrebu. Međutim, da je po hospitalizaciji tužitelja ustanovljeno kako je operativni zahvat nužan i neodgodiv, zbog čega da je i obavljen, a odgađanje do zakazanog termina u KB Merkur u Zagrebu za dan 20. 05. 2021. godine, da bi za tužitelja imalo kobne posljedice i najvjerojatnije da bi prouzročilo njegovu smrt. Stoga, da činjenica je li obavljeni operativni zahvat u SB "Medical institute Bayer" u Tuzli, bio nužan i neodgodiv, uopće nije utvrđena, a posebno da nije utvrđeno i objašnjeno zbog čega da se nije radilo o nužnom i neodgodivom operativnom zahvatu, već o zahvatu koji je mogao čekati zakazani termin u KB Merkur u Zagrebu. Da zbog toga što je ostalo neutvrđeno je li se kod tužitelja radilo o nužnom i neodgodivom operativnom zahvatu, da činjenično stanje nije pravilno ni potpuno utvrđeno, a što da se odrazilo na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5. Tužitelj ističe da nema ništa neobično u činjenici što je tužitelj za vrijeme čekanja operativnog zahvata u KB Merkur zakazanog za dan 20. 05. 2021. godine, privremeno boravio kod svoje kćerke u Mostaru (BIH), jer se nije mogao brinuti sam o sebi u mjestu svog prebivališta u M. te da mjesto privremenog boravka tužitelja do čekanja operativnog zahvata u KB Merkur nije u nikakvoj pravno relevantnoj svezi s promjenama tužiteljevog zdravstvenog stanja, odnosno nužnošću i neodgodivošću operativnog zahvata. Da tužitelj nije otišao u drugu državu i tamo bio dogovorno hospitaliziran jer da mu se nije dalo čekati zakazani termin u Zagrebu od 20. 05. 2021. godine već da je tužitelj nakon što mu se stanje počelo pogoršavati, u cilju spašavanja vlastitog života, sjeo u taksi i otišao na zakazani sporni pregled u Tuzli, a po obavljenom pregledu da je ustanovljeno da je operativni zahvat nužan i neodgodiv zbog čega da je i obavljen. Kao dokaz na navedene tvrdnje tužitelj predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, te predlaže izvršiti uvid u račun za uslugu taxi prijevoza te službenim putem od SB "Medical institute Bayer" u Tuzli, Alekse Šantića 8, 75000 Tuzla, Bosna Hercegovina, zatražiti očitovanje o nužnosti operativnog zahvata, odnosno o posljedicama odgađanja operativnog zahvata do 20.

05. 2021. te izvesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke izvan sustava HZZO-a na okolnosti nužnosti operativnog zahvata i posljedicama odgađanja istog do 20. 05. 2021. godine.

6. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radilo o nužnom i neodgodivom operativnom zahvatu i da bi svako odgađanje, a posebno čekanje zakazanog termina u KB Merkur u Zagrebu za tužitelja imalo kobne posljedice i prouzročilo njegovu smrt, zbog čega da je pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava tužiteljev zahtjev za naknadu troškova usluge prekogranične zdravstvene zaštite trebalo prihvatiti, radi čega je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti Rješenje Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/II-504-03/21-01/64, Urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 09. studenog 2021. te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora.

7. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 04. siječnja 2022. osporilo navode tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Da je Direkcija Zavoda, postupajući po žalbi D. J., provela drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13 i 137/13 - u daljnjem tekstu Zakon) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (Narodne novine, broj: 160/13, 11/15, 16/15, 113/16, 134/18. - u daljnjem tekstu Pravilnik) te da je na temelju uvida u medicinsku i računsku dokumentaciju priloženu u spisu doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje Zavoda budući da se u predmetnom slučaju nije radio o hitnom pružanju zdravstvene zaštite već da je tužitelj samostalno dogovorio termin u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi. Kao dokaz na navedene tvrdnje tuženo tijelo se pozvalo na Otpusno pismo iz Specijalne bolnice Medical Institute Bayer, Tuzla, Bosna i Hercegovina za liječenje u vremenskom razdoblju od 04. svibnja 2021. godine do 17. svibnja 2021.

8. Tuženo tijelo je nakon citiranja odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13,137/13 i 98/19), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (Narodne novine, broj: 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18, dalje Pravilnik) te odredbi Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine - međunarodni ugovori, broj: 3/01, dalje Ugovor) te Administrativnog sporazuma za primjenu ugovora o socijalnom osiguranju između RH i RBiH (Narodne novine - međunarodni ugovori broj: 2/02), opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je D. J., ovdje tužitelj, dana 13. srpnja 2021. godine

Regionalnom uredu Zavoda u S., Područnoj službi D. podnio zahtjev za naknadom troškova obavljenog liječenja u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi "Specijalnoj bolnici Medical Institute Bayer" u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Da je uz zahtjev priložena medicinska i računska dokumentacija iz inozemne zdravstvene ustanove, "Otpusno pismo specijalne bolnice Medical Institute Bayer" od 17. svibnja 2021. godine za razdoblje liječenja od 13 (trinaest) dana i to od 04. svibnja 2021. godine do 17. svibnja 2021. godine, račun za pružene usluge liječenja izdan dana 17. svibnja 2021. pod brojem: BLG-222665/21 u iznosu od 22.678.80 BAM-a (konvertibilnih maraka) te dokaz o uplati istog, sve u preslici. Da je kasnijom dopunom zahtjeva, temeljem zaprimljenog Zaključka, dostavio u izvorniku traženi račun broj:

BLG-222665/21 te dokaz o uplati, a uz zahtjev da je priložio i medicinsku dokumentaciju iz ugovorne zdravstvene ustanove "Kliničke bolnice Merkur", "Povijest bolesti" od 24. ožujka te 2 (dvije) potvrde o narudžbi pacijenta (potvrdu za prvi pregled za dan 24. ožujka 2021. godine i potvrdu za koronarografiju za dan 20 svibnja 2021. godine), a koje isprave su priložene spisu tužnog tijela.

9. Da je tijekom provođenja drugostupanjskog postupka te uvidom u spisu priloženu dokumentaciju, kao i žalbene navode, Direkcija Zavoda utvrdila da je prvostupanjsko tijelo Zavoda u potpunosti i ispravno utvrdilo relevantno činjenično stanje s obzirom da je D. J. u predmetnoj inozemnoj zdravstvenoj ustanovi dogovorno hospitaliziran te operiran te da se sukladno odredbi članka 34. Zakona ne mogu teretiti sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja, radi čega da je Direkcija Zavoda potvrdila prvostupanjsko rješenje Regionalnog ureda Zavoda u S., Područne službe D., UP-I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-19-02-21-

06 od 07. rujna 2021. godine, kojim se odbija zahtjev imenovanog za priznavanjem prava na naknadu troška zdravstvene zaštite korištene u inozemstvu - Specijalne bolnice Medical Institute Bayer, Tuzla, Bosna i Hercegovina, u iznosu od 22.678.80 BAM-a (konvertibilnih maraka), na teret sredstava Zavoda.

10. U odnosu na tužbene navode tužitelja da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje zašto se nije radilo o neodgodivoj zdravstvenoj zaštiti, tuženo tijelo je navelo da je vođenje upravnog postupka u Zavodu koji se tiče prava osiguranika usko povezano sa zdravstvenim stanjem osoba te da se kao takvo u velikom broju slučajeva oslanja na stručno medicinsko vještačenje liječničkih povjerenstava. Da su ovlasti, obveze i rad povjerenstava regulirane Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 08/15, 17/15 - ispravak, 104/17, 134/18 - dalje u tekstu: Pravilnik o ovlastima). Stoga da je prvostupanjsko tijelo kompletnu priloženu dokumentaciju proslijedilo liječničkom povjerenstvu u nadležnost. Da je sukladno članku 12. stavak 3. točka 5. Pravilnika o ovlastima, nadležno liječničko povjerenstvo područne službe temeljem priložene medicinske i računske dokumentacije iz Hrvatske te inozemne zdravstvene ustanove provelo stručno medicinsko mišljenje te donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu glede opravdanosti korištenja usluga zdravstvene zaštite, a navedeno vještačenje da čini sastavni dio rješenja te da je kao takvo priloženo prvostupanjskom rješenju i dostavljeno tužitelju putem punomoćnika. Da isto sadrži obrazloženje da je na temelju priložene dokumentacije liječničko povjerenstvo mišljenja da se tužitelj dogovorno hospitalizirao u "Specijalnoj bolnici Medical Institute Bayer" u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na Nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-17-48-21-05 od 06. rujna 2021. koji je priložen spisu tuženog tijela.

11. U odnosu na tužbene navode da je tužitelj boravio kod kćeri do planirane operacije u Kliničkoj bolnici Merkur iz razloga što se nije mogao samostalno brinuti o sebi u mjestu prebivališta te da mu se za vrijeme privremenog boravka stanje počelo pogoršavati, te da je u cilju spašavanja vlastitog života sjeo u taksi i otišao na sporni pregled u Tuzli, te da tužitelj a nije otišao u drugu državu s namjerom da se dogovorno hospitalizira jer mu se nije dalo čekati zakazani termin u Zagrebu, tuženo tijelo se očitovalo kako slijedi. Da je pitanje životnih situacija u pogledu otklanjanja opasnosti za život i zdravlje, postupaka te podmirenja nastalih troškova, zakonodavac regulirao pojedinim odredbama Pravilnika i Ugovora. Da je člankom 34. Pravilnika propisano da će se osiguranoj osobi priznati troškovi zdravstvene zaštite koja je korištena u ugovornoj državi i to u opsegu predviđenom samim Ugovorom. Da je opseg zdravstvene zaštite za vrijeme boravka na teritoriju Bosne i Hercegovine utvrđen člankom 12. Ugovora, na način da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice, prema pravnim propisima koji vrijede za nositelja njenog prebivališta, isto kao da je kod njega osigurana, a u trajanju određenom pravnim propisima koji vrijede za nadležnog nositelja na čiji se teret zaštita pruža. Da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na hitno pružanje zdravstvene zaštite od strane nositelja njenog boravka, a na teret nadležnog nositelja pod uvjetom da boravi na teritoriju druge države ugovornice te da njezino stanje za vrijeme boravka na teritoriju druge države ugovornice zahtijeva hitno pružanje zdravstvene zaštite, a osoba nije otišla u drugu državu ugovornicu radi liječenja.

12. Da je Ugovorom za potrebe pružanja hitne zdravstvene zaštite, a u svrhu izravnog podmirenja troškova od strane Zavoda, predviđena dvojezična potvrda o pravu na davanja u naravi za vrijeme privremenog boravka u Bosni i Hercegovini, HR/BH 3, koju stranka ima pravo pribaviti prije odlaska u Bosnu i Hercegovinu ili se izdaje naknadno po pruženoj zdravstvenoj usluzi na zahtjev inozemnog nositelja u slučaju kada zdravstveno stanje osobe zatečene na teritoriju Bosne i Hercegovine to zahtjeva. Da je svrha navedene potvrde, da ukoliko postoji potreba pružanja hitne zdravstvene zaštite u cilju otklanjanja opasnosti po život i zdravije osobe, ista se pruža, te osiguranik ne podmiruje navedene troškove, već terete izravno sredstva obveznog osiguranja na način da osiguranik predočuje već pribavljenu potvrdu, odnosno da inozemni nositelj osiguranja ili inozemna zdravstvena klinika u kojoj se osoba liječi naknadno zatraži izdavanje navedene potvrde, a što je određeno i člankom 14. Pravilnika.

13. Ukoliko zdravstveno stanje osobe zahtijeva hitno pružanje zdravstvene zaštite, isto će mu biti nesumnjivo pruženo i bez potvrde HR/BH3, no osoba koja će biti dužna podmirit nastale troškove pružene zdravstvene zaštite ovisit će u ovoj situaciji o postojanju potvrde HR/BH3. Ukoliko postoji potreba za hitnim, neplaniranim i unaprijed dogovorenim pružanjem zdravstvene usluge, postoji mogućnost naknadnog izdavanja potvrde na zahtjev što za sobom povlači i posljedicu podmirenja troškova.

14. Nadalje, članak 12. stavak 4. Ugovora, propisuje i situaciju kad se pružaju usluge veće vrijednosti te decidirano navodi da je za odobrenje korištenja proteza, pomagala i drugih zdravstvenih usluga veće vrijednosti, potrebna suglasnost nadležnog nositelja, osim kad je pružanje tih usluga neodgodivo, jer bi u protivnom bio ozbiljno ugrožen život ili zdravlje osoba iz stavka 1. 2. i 3. ovoga članka.

15. Tuženo tijelo je navelo da je naknadnom provjerom s Područnom službom D. koja je u konkretnom slučaju nadležna za izdavanje potvrde HR/BH 3, utvrđeno da ista nije zatražena niti prije odlaska tužitelja na područje Bosne i Hercegovine, niti u postupku naknadne suglasnosti.

16. Također je navelo da Postupak izdavanja potvrde HR/BH3 naknadno temeljem zahtjeva inozemnog nositelja osiguranja, odnosno klinike u kojoj se osigurana osoba liječi nije samo mrtvo slovo na papiru već da je kao takvo i provedivo u svakodnevnoj praksi. Da je kroz postupak utvrđeno da je tužitelju već u studenom 2020. godine pružena hitna zdravstvena zaštita za vrijeme privremenog boravka u Mostaru od strane "Sveučilišne kliničke bolnice Mostar" u trajanju od 2 (dva) dana u razdoblju od 02. studenog 2020. do 03. studenog 2020. godine. Da o hitnosti pružene zdravstvene zaštite svjedoči i Nalaz i mišljenje liječnika izdano 02. studenog 2020. godine te Otpusno pismo od 03. studenog 2020. godine upućeno "Zavodu zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije/ kantona Mostar". Da je

Zavod zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije/kantona Mostar po primitku medicinske dokumentacije službenim putem od Područne službe D., zatražio temeljem tiskanice BH/HR3 (Obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad i bolničkom liječenju) naknadno izdavanje tiskanice HR/BH3 za pokriće nastalih troškova, a navedenu tiskanicu da je nadležna Područna služba izdala za traženo razdoblje. Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Tiskanicu BH/HR 8 od 04. studenog 2020. godine koja je priložena spisu tuženog tijela.

17. Slijedom navedenog, da je imajući u vidu da je postupak naknadnog izdavanja tiskanice HR/BH3 procesno moguć u slučajevima hitne zdravstvene zaštite u cilju otklanjanja opasnosti po život i zdravlje te da je i liječničko povjerenstvo područne službe Zavoda mišljenja da se radilo o unaprijed dogovorenom operativnom zahvatu te da troškovi istog, a budući da se radilo o planiranom liječenju, ne mogu teretiti sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno odredbi članka 34. Zakona i 12. Ugovora, slijedom čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 11. ožujka 2022. opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe te izvođenju predloženih dokaza ističući kako smatra da činjenica što SB Medical institute Bayer, Tuzla nije naknadno dostavio potvrdu HR/BH3 nije od presudne važnosti za pravo tužitelja za naknadu nužnih troškova liječenja ukoliko je u pitanju neodgodiva zdravstvena zaštita.

19. Opunomoćenica tuženika je u cijelosti ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu, protiveći se prijedlogu za provođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku iz razloga što je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da se radilo o planiranom i unaprijed dogovorenom operativnom zahvatu kod tužitelja, također je navela da ukoliko se kod osiguranika radilo o hitnom zdravstvenom stanju, da je isti mogao zatražiti da mu se izda tiskanica HR/BH3, odnosno to je mogla zatražiti i zdravstvena ustanova u kojoj se osiguranik i liječio kao što je to i učinjeno za vrijeme liječenja u HB Mostar.

20. Opunomoćenik tužitelja je osporio iznijete navode opunomoćenice tuženika te istakao da se nije radilo o unaprijed dogovorenom operativnom zahvatu nego dogovorenom pregledu rezultirati kojeg su nalagali potrebu hitnog poduzimanja hitnog zahvata, s obzirom na zakazani termin od 20.5.2021. godine.

21. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužitelja za pribavom očitovanja o nužnosti operativnog zahvata od SB Medical institute Bayer u Tuzli, Alekse Šantića 8, Tuzla, BiH, kao i prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke izvan sustava HZZO-a na okolnosti nužnosti operativnog zahvata i posljedicama odgađanja do 20. svibnja 2021., kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

22. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

23. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova upravnog spora.

24. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

25. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-504-03/21-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 09. studenog 2021.

26. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zavoda u D., KLASA:

UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-19-02-21-06 od 07. rujna 2021. pravilno odbijen zahtjev osiguranika D. J., ovdje tužitelja, radi priznavanja prava na naknadu troškova usluga prekogranične zdravstvene zaštite (operativni zahvat na srcu) pružene dana 06. svibnja 2021. godine u Medical Institute Bayer Tuzla, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao neosnovan.

27. Člankom 4. stavkom 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (Narodne novine: broj 160/13 , 11/15, 16/15, 113/16, 34/18; dalje u tekstu: Pravilnik) određeno je da osigurana osoba Zavoda (u daljnjem tekstu: osigurana osoba) koristi zdravstvenu zaštitu u inozemstvu pod sljedećim uvjetima: u ugovornim državama — pod uvjetima utvrđenim odredbama međunarodnih ugovora, Zakona, posebnog zakona, ovoga Pravilnika i drugih općih akata Zavoda, a na način i u opsegu utvrđenom odredbama tih ugovora.

28. Člankom 5. stavkom 2. Pravilnika propisano je kako troškovi zdravstvene zaštite korištene u ugovornim državama terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja samo ako je ta zdravstvena zaštita korištena u skladu s odredbama pojedinog međunarodnog ugovora, Zakona i ovoga Pravilnika.

29. Odredbom članka 6. stavka 2. istog Pravilnika propisano je da pravo na korištenje prekogranične zdravstvene zaštite, osim osiguranika iz stavka 1. ovog članka, ostvaruju i osigurane osobe koje u inozemstvu borave radi privatnog posla, uključujući i članove obitelji osiguranika iz stavka 1. ovog članka (supružnika i djecu) koji s njim borave u inozemstvu, te učenike, odnosno studente koji se u inozemstvu školuju prema vlastitom opredjeljenju.

30. Člankom 19. stavkom 3. Pravilnika određeno je da se osiguranoj osobi iz članka 6. stavka 2. točke 1. ovoga Pravilnika osigurava pravo na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja korištenja zdravstvene zaštite u ugovornim državama u opsegu određenom pojedinim međunarodnim ugovorom.

31. Člankom 34. stavkom 1. Pravilnika propisano je kako osiguranoj osobi iz članka 19. stavka 1. i 3. ovoga Pravilnika koja je koristila zdravstvenu zaštitu u ugovornoj državi u opsegu određenom pojedinim međunarodnim ugovorom, a kojoj je unatoč pribavljenoj potvrdi iz članka 10. ovoga Pravilnika naplaćena zdravstvena zaštita u ugovornoj državi, Zavod će na njen zahtjev, a na osnovi nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva područne službe odnosno regionalnog ureda Zavoda priznati troškove zdravstvene zaštite prema odredbama međunarodnog ugovora.

32. Stavkom 4. istog članka propisano je da je osigurana osoba iz stavka 1. i 2. i 3. ovoga članka obvezna uz zahtjev za naknadu troškova priložiti originalnu medicinsku dokumentaciju o pruženim zdravstvenim uslugama s prijevodom na hrvatski jezik i original računa koji glasi na ime osigurane osobe iz kojeg je vidljivo koje su zdravstvene usluge pružene osiguranoj osobi, te da je račun plaćen.

33. Ugovorom o socijalnom osiguranju sklopljenim dana 4. listopada 2000. godine, a koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine, broj: 3/2001), utvrđeno je člankom 12. stavkom 1. da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice, prema pravnim propisima koji vrijede za nositelja njenog prebivališta, isto kao da je kod njega osigurana, a u trajanju određenom pravnim propisima koji vrijede za nadležnog nositelja na čiji se teret zaštita pruža.

34. Stavkom 2. točkom 2., istog članka, propisano je da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na hitno pružanje zdravstvene zaštite od strane nositelja njenog boravka, a na teret nadležnog nositelja pod uvjetom da: njezino stanje za vrijeme boravka na teritoriju druge države ugovornice, zahtijeva hitno pružanje zdravstvene zaštite, a osoba nije otišla u drugu državu ugovornicu radi liječenja.

35. Sukladno članku 12. stavku 3. točki 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj 08/15, 17/15, 104/17, 34/18) liječničko povjerenstvo obvezno je provesti stručno medicinsko vještačenje i izdati nalaz, mišljenje i ocjenu na zahtjev službene osobe koja vodi upravni postupak radi utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja rješenja o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja o povratu troškova iz točke 1., 2. i 4. ovoga stavka nastalih korištenjem prekogranične zdravstvene zaštite u skladu s općim aktom Zavoda o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.

36. U skladu s naprijed citiranim odredbama ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

37. Ovo stoga što je iz stanja spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene razvidno i kao nesporno utvrđeno da je osiguranik, ovdje tužitelj, u Specijalnu bolnicu Medical Institute Bayer Tuzla, u Bosni i Hercegovini primljen radi planiranog kirurškog tretmana valvulrane bolesti i preoperativne koronarne angiografije, te da mu je u navedenoj ustanovi operativni zahvat na srcu obavljen dana 6. svibnja 2021. godine, da je u predmetnoj ustanovi bio u razdoblju od 4. svibnja 2021. godine do 17. svibnja 2021. godine, što proizlazi iz Otpusnog pisma navedene bolnice, te što je utvrdilo i Liječničko povjerenstvo Zavoda u postupku stručno - medicinskog vještačenja u svom Nalazu od 06. rujna 2020., a za koju prekograničnu zdravstvenu zaštitu (operativni zahvat na srcu) pruženu dana 06. svibnja 2021. godine u Medical Institute Bayer Tuzla, je utvrđeno da nije priložena tiskanica - potvrda HR/BH 3, odnosno da ista nije zatražena niti prije odlaska tužitelja na područje Bosne i Hercegovine, niti u postupku naknadne suglasnosti.

38. Među strankama nije sporno da je osiguranik, ovdje tužitelj, imao zakazan termin radi usluge koronografije dana 20. svibnja 2021. godine u Kliničkoj bolnici Merkur, a koju nije obavio u navedenoj ustanovi već je istu obavio u Specijalnoj bolnici Medical Institute Bayer Tuzla, u Bosni i Hercegovini dana 6. svibnja 2021.

39. Među strankama je isključivo sporno je li se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari radilo o hitnom i neodgodivom pružanju zdravstvene zaštite tužitelju te s tim u svezi i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

40. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno ocijenilo da se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije radilo o hitnom i neodgodivom pružanju zdravstvene zaštite već o planiranoj zdravstvenoj zaštiti koja je tužitelju i pružena u Specijalnoj bolnici Medical Institute Bayer Tuzla, u Bosni i Hercegovini, a što nespornim proizlazi iz naprijed navedene i citirane medicinske dokumentacije, Otpusnog pisma te konačno i Nalaza Liječničkog povjerenstva Zavoda od 6. rujna 2020., slijedom čega je pravilno odbilo kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova usluga prekogranične zdravstvene zaštite (operativni zahvat na srcu) pružene dana 06. svibnja 2021. godine u Medical Institute Bayer Tuzla, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

41. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da činjenica da tužitelj nije dostavio potvrdu HR/BH3 nije od presudne važnosti za pravo tužitelja za naknadu nužnih troškova liječenja ukoliko je u pitanju neodgodiva zdravstvena zaštita, već upravo suprotno propisuju naprijed citirane odredbe Zakona i Međunarodnog ugovora, a kako je to pravilno navelo i tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, koje obrazloženje kao argumentirano, valjano obrazloženo i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

42. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

43. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

44. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

45. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

46. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 21. ožujka 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku -

tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. do 5.05.2022.