Poslovni broj: K-92/21-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 246. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-496/09 od 11. veljače 2010. činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije izmijenjenog podneskom od 10. listopada 2016. te zakonskog opisa i pravne kvalifikacije te prijedloga sankcije izmijenjenog na raspravi 30. lipnja 2017., nakon održane javne rasprave 16. ožujka 2022. u prisutnosti Jasne Mehun, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zlataru te optuženika uz branitelja, odvjetnika H. P., 21. ožujka 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi S. K., OIB: ……, sin S. i K. rođene M., rođen….. u Š., s prebivalištem u Z. Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa visokom stručnom spremom, dipl. ekonomista, umirovljenik, s mirovinom 4.500,00 kn mjesečno, vlasnik osobnog automobila Hyundai Accent starog 15 godina, bez druge vrjednije imovine, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vojsku služio 1972. u O., vodi se u Vojnoj evidenciji Z., osuđivan

k r i v je

što je:

u vremenu od 30. siječnja 2008. do 17. srpnja 2008. u O., u svojstvu direktora trgovačkog društva G. d.o.o. iz O., a u nakani pribavljanja nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo G.-V. d.o.o. iz Z., u kojem ima svojstvo jedinog osnivača, s B. F., direktorom trgovačkog društva V. d.o.o. iz S. N., dogovorio kupnju radnog stroja, valjka za pripremu i miješanje gumene smjese marke "Schirm", tip 550x1.500, snage 90 kW, po cijeni od 70.000,00 kn, koja uvećana za iznos PDV-a iznosi 85.400,00 kn, pa je kao posrednika u kupnji involvirao trgovačko društvo G.-V. d.o.o. iz Z., koje je 30. siječnja 2008. zaključilo Ugovor o kupoprodaji predmetnog radnog stroja s prodavateljem trgovačkim društvom V. d.o.o. iz S. N. za iznos od 85.400,00 kuna, nakon čega je 15. veljače 2008. u ime trgovačkog društva G. d.o.o. iz O. zaključio Ugovor o kupoprodaji s pravom pridržaja vlasništva broj: 20080215/01 kojim od trgovačkog društva G.-V. d.o.o. iz Z. kupuje predmetni radni stroj, no ne po cijeni od 70.000,00 kuna već bez ikakve pravne osnove po cijeni od 120.000,00 kuna, što s obračunom PDV-a iznosi 146.400,00 kuna, a tada je novčana sredstva za kupnju istog radnog stroja 18. veljače 2008. s računa trgovačkog društva G. d.o.o. iz O. doznačio na račun trgovačkog društva D. c. d.o.o. iz Z. temeljem prethodno zaključenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 12. veljače 2008., a trgovačko društvo D. c. d.o.o. je 19. veljače 2008. s trgovačkim društvom G.-V. d.o.o. iz Z. zaključilo Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i istog dana iznos kupoprodajne cijene od 85.440,00 kuna doznačilo na račun prodavatelja-trgovačkog društva " V." d.o.o. iz S. N., a u ime kupca trgovačkog društva G.-V. d.o.o. iz Z., a nakon čega je temeljem naprijed naznačenog ugovora broj: 20080215/01 i sukladno računu trgovačkog društva G. d.o.o. iz O. broj: 120308/1 od 12. ožujka 2008., trgovačko društvo G. d.o.o. iz O. isplatilo trgovačkom društvu G.-V. d.o.o. iz Z. kupoprodajnu cijenu predmetnog radnog stroja u iznosu od 146.400,00 kuna do 17. srpnja 2008, a na koji način je trgovačkom društvu G.-V. d.o.o. iz Z. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u razlici kupoprodajne cijene u iznosu od 50.000,00 kuna i za isti iznos oštetio trgovačko društvo G. d.o.o. iz O.,

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koje se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi imovinsku korist te time onome o čijem se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članka 246. stavak 1. KZ/11.

II. Zbog toga se po članku 246. stavku 1. KZ/11. optuženi S. K.

o s u đ u j e  n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi S. K. u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08.) upućuju se eventualni pravni sljednici, odnosno stečajna masa oštećenog društva G. d.o.o. iz O. imovinskopravni zahtjev u iznosu 50.000,00 kn ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženom S. K. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 800,00 kn (osamstokuna), troškove kaznenog postupka u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 7.130,90 kn (sedamtisućastotridesetkunaidevedesetlipa) te troškove predstavnika pravne osobe u iznosu 16.112,50 kn (šesnaesttisućastodvanestkunaipedesetlipa), sve to u roku 1(jedne) godine.

Obrazloženje

1.Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: K-263/20 od 15. ožujka 2021. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj: K-263/2020 od 23. listopada 2020. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1.Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije izmijenjenog podneskom od 10. listopada 2016. (list 348) te zakonskog opisa i pravne kvalifikacije te prijedloga sankcije izmijenjenog na raspravi 30. lipnja 2017. (list 357). Kod takve je optužnice ostalo i u tijeku ponovljenog postupka.

2.2.U postupku nije bilo sporno da postoji pravni kontinuitet u odnosu na inkriminirana djela, niti da valja primijeniti novi Kazneni zakon kao blaži. Kazneno djelo iz članka 292. stavka 1. al.6. KZ/97 svoj pravni kontinuitet, u ovoj situaciji, ima u kaznenom djelu iz članka 246. stavka 1. KZ/11, s propisanom istom kaznom, ali drugačijim kriterijima za postojanje temeljnog oblika djela pa je sud primijenio novi zakon kao blaži. Sud je vodio računa o pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca 2012., a koja su preuzeta u članku 87. točka 29. KZ/11, koja definiraju neodređeni pojam „velika imovinska korist“, time da ta vrijednost postoji za iznos iznad 60.000,00 kn, za razliku od pravnih shvaćanja VSRH iz studenog 1997. vezanih uz članak 292. KZ/97., kada je ta vrijednost postojala za iznos iznad 30.000,00 kn.

2.3.Stečajna upraviteljica društva G. d.o.o. postavila je imovinskopravni zahtjev (list 436). Međutim, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Tt-11/23899-1 od 23. svibnja 2012. to je društvo brisano iz sudskog registra, nema pravnih sljednika, niti je stečajna masa društva preuzela njegovu pravnu osobnost. U tom smislu, trenutno ne postoji pravna legitimacija za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva.

2.4.Optuženik se, vezano uz postavljeni imovinskopravni zahtjev, očitovao da se optužnicom stavlja na teret da bi imovinska korist bila pribavljena za pravnu osobu, a ne za osobu optuženika pa smatra da se od njega ne može ništa potraživati.

2.5.Očitujući se o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke: J. A. (stranice 469-474), D. F. K. i M. S. sa zapisnika te vještakinju za knjigovodstvo J. H. (stranice 481-487).

3.2.Pročitani su: zapisnici o prijašnjim ispitivanjima svjedoka: M. V. T. (list 177, 277), D. B. na raspravi te pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu od 04.11.2009 (list 107 i 178), M. S. na raspravi i pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu od 05.11.2009 (list 178 i 108), D. F. K. (list 180), zapisnik o ispitivanju svjedoka D. F. K. od 05.11.2009 (list 109), B. F. (204), zapisnik o ispitivanju svjedoka B. F. od 09.11.2009 (list 110), pisani iskaz svjedoka A. J. (list 271, 272), službena zabilješka o postupanju djelatnika PU K.-Z., Odjela kriminalističke policije pod brojem 511-17-14/1- 969/23-08 od 16.02.2009 (list 17-19), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo G. d.o.o., povijesni izvadak za trgovačko društvo G.-V. d.o.o. (list 20- 28), račun trgovačkog društva G. d.o.o. broj 120308/1 od 12.03.2008 (list 29), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 12.02.2008 (list 30, 31) izvadak o stanju i prometu po računu trgovačkog društva D. c. d.o.o. od strane C. banke d.d. (list 32, 33), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 19.02.2008 (list 34-36), ugovor o kupoprodaji od 30.01.2008 (list 37,38), račun trgovačkog društva V. d.o.o. broj 5/2008 od 19.02.2008 sa knjigom primljenih ulaznih računa i usluga iz tuzemstva (list 39-42), ugovor o trostrukoj kompenzaciji od 27.03.2008 (list 43), ugovore o kupoprodaji, ugovor o preuzimanju duga sa izvatkom (list 44-53), posebno izvješća PU K.-Z., Odjela kriminalističke policije od 14.04.2009 (list 69, 70), ugovor o kupoprodaji s pravom pridržaja vlasništva od 15.02.2008 (list 71-77), izvadak br. 62 Z. banke d.d. za trgovačko društvo G. d.o.o. od 31.03.2008 (list 78), ugovor o cesiji od 16.04.2008 (list 79, 80), ugovor o cesiji od 17.0.2008 (list 81-83), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. St-183/2008. od 11.12.2008 (list 86, 87), pismeno upućeno prema S. M. (list 182-185), podnesak svjedoka S. M. sa prilozima (list 186, 190), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD G.-vulkan i TD G. d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra od 22.05.2012. (list 193- 201), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. J. H. sa dopunom (list 112-124, 205, 278), medicinska dokumentacija za optuženika (list 208-223, 233, 244-250, 263), podnesak stečajne upraviteljice (list 295, 296), potvrda o visini dohotka (list 292), podnesak Stečajne upraviteljice M. V. T. od 02.03.2015. (list 295), izvadak iz sudskog registra (list 306-312, 319-323), pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka B. M. (399). ispis podatak za subjekt G. d.o.o. iz Sudskog registra (list 490) te dopis od 16. srpnja 2008. (list 491).

3.3.Sud je odbio dokazni prijedlog obrane (list 489) da se pribavi društveni ugovor za društvo G. V. d.o.o., kao nepotreban, jer u postupku nije bilo sporno da je J. A. bio suosnivač društva.

3.4.Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

3.5.Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 518) i nakon toga je optuženik iznio obranu te je pročitana i obrana koju je dao ranije u postupku.

4.1.Optuženik se brani navodeći (list 240-242 i 343) da je bio jedan od osnivača trgovačkog društva G. d.o.o. iz O. te i direktor a isto tako je bio jedan od osnivača društva G. v. d.o.o. Z. te je bio u svojstvu suvlasnika u 50% udjela dok je 50% udjela imao J. A.. U suradnji sa Josipom dogovorio je kupnju radnog stroja sa direktorom TD V. d.o.o. iz S. N., B. F. time da je F. za taj stroj tražio 120.000,00 kuna, a oni su spustili tu cijenu na 70.000,00 kuna. Poriče da bi sredstva za kupnju stroja doznačio D. C. d.o.o. iz Z., temeljem prethodno zaključenog ugovora o pozajmici. Naime, napravljen je ugovor o kratkoročnoj pozajmici, D. C. d.o.o. je trebao novac pa je stoga zaključen ugovor o kratkoročnoj pozajmici i to između D. C. d.o.o. i G. d.o.o. Nadalje navodi da nije istina da je zaključen ugovor o kratkoročnoj pozajmici između D. C. d.o.o. i G. v. d.o.o. Pozajmicu je dala G. d.o.o. O. odnosno predstavnik B. D., direktor tvrtke P. C.. Iznos od negdje preko 85.000,00 kuna doznačen je V. d.o.o. i to u ime kupca G. V. d.o.o. Osobno je kao direktor TD G. d.o.o. O. zaključio ugovor sa G. V. d.o.o. i to po cijeni od 120.000,00 kuna. Istina je da je nakon toga TD G. d.o.o. isplatilo TD G. V. d.o.o. iznos od preko 146.000,00 kuna tj. iznos od 120.000,00 kuna plus PDV. Nije istina da bi TD G. V. d.o.o. pribavilo razliku u cijeni od 50.000,00 kuna a kako mu se to stavlja na teret. Cijelo vrijeme ga se uvjeravalo da je realna vrijednost toga stroja 20.000 Eura.

4.2.Ističe da mu nije bila nikakva namjera oštetiti TD G. d.o.o., nije bio poznavatelj stvarne cijene stroja, a suvlasnik J. A. je sudjelovao pri kupnji stroja i kada su se razilazili.

4.3.Navodi da je M. S., kao odgovorna osoba G. d.o.o., dala nalog da se 50.000,00 kuna isplati G. v. d.o.o. jer u to vrijeme više nije bio direktor G. d.o.o., samo je tražio da se stroj vrati ili isplati u cijelosti. Odluku da se isplati taj iznos donijela je M. S. kao odgovorna osoba G. d.o.o. Nema saznanja što se dalje dogodilo s tim strojem, samo je čuo da je taj stroj izložen vremenskim neprilikama i da propada, a to je najveća šteta.

4.4.Iz tvrtke G. v. d.o.o. izašao je i prepustio je drugom vlasniku koji je preregistrirao tu tvrtku u djelatnost za pekarstvo. Također je promijenjeno ime u P. V.. Osobno nije tužio tvrtku G. d.o.o. za dugovanje. Stvar je direktora G. d.o.o. i stečajnog upravitelja da se taj stroj stavi u stečajnu masu. Po svom mišljenju i pravilima knjigovodstvene struke taj stroj je morao biti unijet u knjigu inventara dugotrajne materijalne imovine i ući u stečajnu masu.

4.5. Suvlasnik J. A. je imao moždani udar i nije siguran što se s njim dalje dogodilo.

4.6.D. F. K. imao je funkciju direktora u G. V. d.o.o. Bio je jedno vrijeme postavljen iz razloga da radi na organizaciji na proizvodnji gume u G. V. d.o.o. On je našao drugo radno mjesto tako da je to poduzeće G. V. d.o.o. jedno vrijeme bilo u mirovanju pa je ta firma kupljena od novog vlasnika koji ju je pretvorio u pekarnicu.

4.7.Što se tiče pitanja tko je vodio računovodstveno knjigovodstvene poslove u G. d.o.o. i G. V. d.o.o. naslijedio je tamo osobu koja je vodila računovodstveni servis gospođu imenom Z., no poslovanje je bilo traljavo vođeno i poslije je te poslove, za obje tvrtke, počela voditi njegova supruga J. K.. Dok je bio direktor, davao je naloge za provođenje poslovanja u knjigovodstvene knjige jer je to spadalo u opis njegovih poslova, a poslije je te naloge davao novi direktor G. d.o.o. a to je bila M. S. time da je u G. V. d.o.o. direktor bio D. F. K., koji je bio upoznat s cjelokupnim poslovanjem u tvrtki.

4.8.Navodi da su on i A. napravili proizvodnju gume, sirovina je nabavljena iz S. sve za potrebe H.. Ranije se proizvodnjom gume bavio F., no imao je financijskih problema. Za proizvodnju je bilo potrebno više stvari, stroj, miješalica, trafostanica, vlastiti izvor energije i voda za hlađenje. Došli su do ideje da osnuju novo poduzeće u S. M. jer su tamo postojali uvjeti za proizvodnju gume, tračnice i sistemi za hlađenje vode. F. im je ponudio stroj. Napominje da je taj posao upao u probleme jer su u G. radila tri A. sina i snaha. Jedan sin je imao sa strane proizvodnju gume i našao je poseban uvoz sirovina, snaha nije dolazila na posao a primala je plaću. Iz tih razloga dogovorili su se da se razdvoje i došlo je do razgovora po kojoj cijeni će ići stroj. Htio je nastaviti posao u S. M., zamolio je zeta od prijatelja, D. K., da vodi posao kako bi sebi osigurao egzistenciju, nažalost to nije uspjelo. Ističe da mu nije bila nikakva namjera pribaviti protupravnu imovinsku korist.

4.9.Obrani je dodao da ovaj postupak traje već punih 13 godina. Dvaput je ovaj donio oslobađajuću presudu, triput je tužiteljstvo mijenjalo inkriminaciju. U međuvremenu je preživio dva moždana udara te ima silne poteškoće sa govorom i memorijom. O tome liječnička dokumentacija prileži spisu predmeta.

4.10.U „G.“ O. na mjesto direktora postavljen je na poziv J. A., suvlasnika i predsjednika skupštine vlasnika te glavnog tehnologa u poduzeću (direktno i indirektno kontrolirao je većinski dio udjela u poduzeću), bio je „alfa i omega „G.“. Kao tehnolog morao je pripremati recepture za gumenu smjesu i postupke izrade i toplinske obrade pripravaka. Potpuno je u tom smislu netočna i neistinita izjava svjedokinje M. S. o njegovom navodno povremenom pojavljivanju u poduzeću. Nelogično je i neživotno da bi ona to i znala, budući se u poduzeću mjesecima nije pojavljivala, a redovito je primala plaću. Živjela je u H.. A. je bio u poduzeću svakodnevno i nezaobilazno.

4.11.On i J. A. su jako dobro surađivali. Zajedno su osmislili i pripremili izradu gumenih profila za zvučnu i vibracijsku izolaciju tramvajskih tračnica, za Z. i O.. Taj posao je nosio pola godišnjeg prihoda „G.“. Pripremali su izradu gumenih tepiha za željezničke prijelaze – supstitucija uvoza. Nije sporno da je „G.“ O. imala jedan mali dvovaljak za pripremu gumene smjese kapaciteta 25 kg dnevno. To nije moglo pokrivati ni vlastite potrebe „G.“ O.. Glavnina gumene smjese za izradu gumenih profila u H. uvozila se iz S. („S.“ K.). J. A. i on razmišljali su kako ovladati i ponuditi hrvatskom tržištu vlastitu smjesu. Najvažniju stvar su imali, a to je bilo tehnološko znanje J. A., koji je prije toga bio glavni tehnolog u B.. J. A. mu je došao sa informacijom da trgovačko društvo „V.“ iz S. N. prodaje dvovaljak velikog radnog kapaciteta. Zajedno su sudjelovali u pregovorima i dogovorima oko kupnje tog stroja. To je u svom iskazu potvrdio i B. F., direktor „V.“. J. A. je smatrao da ima opravdanja ući u taj posao. Zajedno su razmatrali – dogovarali modalitet i organizaciju za realizaciju ovog programa moguće pripreme gumene smjese za hrvatsko tržište. Za tehničku realizaciju bile su potrebne tri stvari: odgovarajući prostor, vlastita trafostanica i zatvoreni sistem hlađenja.

4.12.Druga dilema je bila: organizirati proizvodnju u okviru „G.“ O. ili osnovati novo poduzeće, oni su se odlučili za novo poduzeće i kao suvlasnici osnovali novo poduzeće „G.-V.“. Za direktora i glavnog operativca imenovali su D. K., zeta njegovog prijatelja, koji je trebao obavljati glavninu operativnih poslova. Logično je da im je bilo u interesu što prije realizirati projekt. Istovremeno se vodio postupak registracije poduzeća, ukopavala se cisterna za zatvoreni sistem hlađenja, dogovarala izgradnja trafostanice i ugovarala kupnja dvovaljka. J. A. je sudjelovao u svim segmentima posla i ugovaranja kupnje dvovaljka. Radilo se o dvovaljku marke Schirm, u radnom stanju, vrlo renomirane firme, a nikako ne o „starom željezu“ kako je to izjavila M. S..

4.13.Prema izjavi J. A., realna tržišna cijena dvovaljka je bila oko 120.000 kn. Firma „V.“ je bila pred stečajem i oni su uspjeli cijenu sniziti na 70.000 kn i takav ugovor je zaključen sa V..

4.14.Međutim, priča o J. A. ima i drugu stranu, naime u „G.“ O. su mu bili zaposleni sin i snaha, njegov sin G. imao je otvoren gumarski obrt. Povremeno se koristio strojevima „G.“ O. i koristio sirovine. Snaha J. A. je preuzimala sve upite za izradu gumenih proizvoda koji su dolazili na „G.“ O. i prvo ih je pokazivala J. A., a onda su predavani optuženiku, a J. A. je značajan dio upita usmjeravao na svog sina G..

4.15.Zbog toga je dao napraviti revizorski nalaz koji je utvrdio manjak sirovina u vrijednosti od 1.400.000,00 kn. Taj Nalaz i dokumentacija predao je Općinskom državnom odvjetništvu. Čaša se prelila kada je G. A. zaustavio proizvodnju i pustio u izradu svoje proizvode. To se događalo u vrijeme realizacije kupnje dvovaljka.

4.16.J. A. i on su sjeli i dogovorili slijedeće: otpuženik će napustiti mjesto direktora „G.“ O., „G.“ O. preuzima od G.-V. dvovaljak po realnoj vrijednosti od 120.000,00 kn te smatraju da na taj način za nikoga neće nastati šteta. Sve je dogovorio s J. A. koji je bio suvlasnik „G.“ O. i predsjednik Skupštine suvlasnika i glavni tehnolog te koji je jako dobro poznavao kvalitete i vrijednosti strojeva u gumarskoj branši i tako je to realizirano.

4.17.U odnosu na svjedočenje M. S., ukazuje da se mjesecima nije pojavljivala u „G.“, a redovito je primala plaću. Živjela je u H. pa se čudi što izjavljuje da je J. A. dolazio u G. tek svakih 4 dana. Nakon optuženikovog odlaska iz „G.“ O., ona je postavljena za direktora, jer nikog drugog tko bi se želio prihvatiti tog posla više nije bilo, a ona je bila bez posla (nezaposlena).

4.18.Nakon odlaska iz „G.“ O. je prema „G.-V.“ vezano uz dvovaljak ostalo duga - neplaćeno 52.000,00 kn. „G.-V.“ je pismeno tražila da se dug podmiri ili da se stroj vrati. Svjedokinja M. S. nije odgovorila na pitanje: zašto nije zaustavila isplatu razlike i vratila dvovaljak, na što je bio voljan pristati i što sam tražio pismenim putem. Taj dokaz (dopis) kojim tražim povrat dvovaljka i raskid ugovora o kupoprodaji joj je bio predočen i predan na raspravi te mu nije poznato zašto se ne nalazi u sudskom spisu budući je isto zabilježeno u raspravnom zapisniku. Dvovaljak je nazvala „starim željezom“. Postavlja se pitanje zašto nije dvovaljak prodala u staro željezo i vratila plaćenih 120.000 kn, koliko je dvovaljak procijenjen „kao staro željezo, po mišljenju sudskog vještaka za strojarstvo. Jednostavnije je bilo otvoriti stečaj G. O., a sebe i proizvodnju gumenih profila za zvučnu i vibracijsku izolaciju tramvajskih tračnica prodati u „M.“ iz D. S., što je i učinila. Osim toga, motiv svjedočenja M. S. protiv optuženika je i to što joj je obustavio isplatu plaće dok se mjesecima lješkarila u H..

4.19.J. H., sudska vještakinja za financije i računovodstvo, zapravo nije znala konkretno odgovoriti niti na jedno postavljeno joj pitanje: kada je i koliko plaćen dvovaljak, kako je plaćena kupoprodajna razlika, je li za oštećenog uopće nastala šteta i slično. Jedino je konkretno znala izjaviti da je „cesija bila kazneno djelo“ i da je dokumentacija o čitavom poslu „impresivna“. Cesija je financijski instrument s kojim se zatvaraju dužničko- vjerovnički odnosi, koji su, de facto, pa čak i prema njenom vještačenju, postojali. Optuženik je star 74 godine i kao diplomirani ekonomista s mnogo staža, uvijek je nastojao da poslovno-računovodstvena dokumentacija bude uredna i kvalitetna.

4.20.Neprijeporno je da je J. A. bio suvlasnik firme „G.“ O., glavni tehnolog u „G.“ O. te osnivač i suvlasnik poduzeća „G.-V.“. On je aktivno sudjelovao u svim aktivnostima kod kupoprodaje dvovaljka. On ga je pronašao i predložio kupnju istog. To je potvrdio i B. F., direktor poduzeća „V.“ od kojeg je dvovaljak kupljen. On je mogao u svakom trenutku zaustaviti postupak. Naravno da nije, jer je bio suglasan sa svim elementima posla.

4.21.Vezano uz D. B. i D. C., osnovno je pitanje zašto bi prenosio 82.000,00 kn na trgovačko društvo D. C., a onda cesijom opet isti iznos prenosio na „G._V.“, kada je mogao to napraviti izravno, bez posrednika. I to još sa ¨impresivnom dokumentacijom¨, kako je to navela vještakinja J. H., čime se još jasnijim pokazao trag novca koji nije ni sporan. J., nevjerojatan, neživotan i nelogičan zaključak vještakinje. B. je prijetila ovrha radi nepodmirenog duga prema trgovačkom društvu „Schenker“, a nije bio siguran da će imati dovoljno vlastitih financijskih sredstava, pa ga je zamolio da mu pruži financijsku potporu. To je i učinio s molbom da mu vrati što prije, jer da mu novac treba za kupnju dvovaljka. U međuvremenu je riješio problem svoje likvidnosti i upitao kada i kako da vrati pozajmicu. Umjesto da novac „šeta“ do „G.“ O. pa onda prema „G.-V.“ on je skratio put i cesijom novac direktno usmjerio na „G.-V.“ odnosno „V.“. Po nalazu vještakinje J. H. je kazneno djelo, ali zbog čega i koje, nije nikome jasno.

4.22.D. K. u to vrijeme radio je na prijevozu mrtvaca u P. i tražio je bolje radno mjesto. On je zet optuženikovog dobrog znanca. Imao je povjerenja u njega i stoga ga prijavio kao operativnog voditelja posla u „G.-V.“. Trebao je biti zaposlen u stalni radni odnos. Njegovo svjedočenje je bilo kontradiktorno i nevjerodostojno. Prestrašio se i bio spreman priznati i potvrditi sve, samo da od sebe otkloni navodnu odgovornost koje zapravo ni nema. Tvrdi da je potpisao samo jedan dokument, a iz dokumentacije je nedvosmisleno da je potpisivao i drugu poslovnu dokumentaciju. Redovno su se nalazili kod njegovog tasta i kod mene i bio je upoznat sa tokom realizacije osnivanja i početka rada G.-V. i svim njenim poslovima.

4.23.Zaključno je istaknuo da nije „zloporabio povjerenje“ niti „pogodovao“ kako mu se inkriminira, jer je sve radio u dogovoru i u suglasnosti sa suvlasnikom „G.“ O. i predsjednikom Skupštine suvlasnika. Njegovim radnjama, koje je poduzeo u dogovoru s istim nema oštećenih, jer je G. O. kupila dvovaljak koji je mogla vratiti ili prodati i opet efektuirati uloženi novac u cijelosti. To je potvrđeno i vještačenjem provedenim u ovom postupku.

4.24.Nije se mogao sjetiti koliko su dvovaljaka u firmi tada imali, time je upravljao uglavnom A., siguran je da je samo jedan dvovaljak bio ispravan. On je do godinu dana bio direktor u „G.“. Ne zna tko je i koliko dugo bio direktor. Problem „G.“ bila je likvidnost, ona nije imala obaveze prema bankama, koliko se sjeća, nego prema dobavljačima.

4.25.Kada mu se predočava dio iskaza svjedokinje M. S. koja govori i o dugu prema bankama i o dugu prema dobavljačima, tada navodim da je to moguće. Prošlo je 30 godina.

4.26.Ponovio je da su zajedno A. i on dogovorili da se kupi dvovaljak. Optuženik se nije informirao, prije te odluke o kupnji dvovaljka, koliko je dvovaljaka u firmi bilo ispravno. To je prepustio A.. Kada mu se predočava dio iskaza svjedoka A. iz kojeg bi proizlazilo da nije bilo potrebe za kupnju ovog dvovaljka, navodi da unutar „G.“ nije bilo potrebe, ali bit posla je razvoj i on je u obrani objasnio zašto je taj dvovaljak bio potreban. Smatram da A. govori suprotno njegovoj obrani, stoga što je između njih došlo do incidentnog razlaza.

4.27.On se nakon odlaska iz firme obraćao M. S. zato što je ona bila direktorica. Od nje je tražio ili da vrati dvovaljak ili da isplati kupoprodajnu cijenu.

5.SPORNE I NESPORNE ČINJENICE:

5.1.Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je u vremenu od 30. siječnja 2008. do 17. srpnja 2008. u O., optuženik postupao u svojstvu direktora trgovačkog društva G. d.o.o. iz O .

5.2.Nije bilo sporno niti da je s B. F., direktorom trgovačkog društva V. d.o.o. iz S. N., dogovorio kupnju radnog stroja, valjka za pripremu i miješanje gumene smjese marke "Schirm", tip 550x1.500, snage 90 kW, po cijeni od 70.000,00 kn, koja uvećana za iznos PDV-a iznosi 85.400,00 kn, a kojeg je kupilo društvo G.-V." d.o.o. iz Z..

5.3.Također nije bilo sporno da je za taj isti stroj društvo G.-V. d.o.o. iz Z. G. d.o.o. iz O. trgovačkom društvu G. d.o.o. iz O. isplatilo trgovačkom društvu G.-V. d.o.o. iz Z. kupoprodajnu cijenu predmetnog radnog stroja u iznosu od 146.400,00 kuna do 17. srpnja 2008.

5.4.O. je sporno je li optuženik postupao u nakani pribavljanja nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo G.-V. d.o.o. iz Z., u kojem bi imao svojstvo jedinog osnivača te poduzeo niz transakcija kojima je u konačnici došlo do štete na strani društva G. d.o.o. u iznosu 50.000,00 kn.

7.Svjedok B. F., direktor društva „V." d.o.o., koje je bilo prvo prodavatelj stroja, iskazao je da je motiv prodaje radnog stroja za obradu gume bio taj što im stroj nije trebao, nije bio puštan u radni pogon, no bio je ispravan. Stroj je kupljen u Nj. kao polovan stroj koji je bio generalno servisiran i popravljen i kupili su ga u nabavnoj cijeni od 121.000 DEM plus specijalni prijevoz stroja i montaža stroja. Kako nisu bili ostvareni planovi njihovog društva, stroj su ponudili na prodaju, nudili su ga svim firmama koje su se u to vrijeme bavile obradom gume ,no nitko tada takav stroj nije trebao jer je bio ogroman i velikog kapaciteta. Objavili su oglas i u Plavom oglasniku te je stroj prodan društvu G. d.o.o., a dogovarali su sve sa S. K.. Sa K. je dogovorena kupnja radnog stroja za cijenu oko 70.000,00 kuna. Stroj nije bio nov, na stroju je bio samo novi elektromotor, time da nakon kupnje taj stroj nije bio upotrebljavan, stroj je bio fizički montiran, ali nije bio priključen na komandni ormar tj. struju. Uz stroj im je bila dostavljena sva tehnička dokumentacija time da je kupac prije sklapanja ugovora o kupnji stroja dobio unaprijed preslik cjelokupne dokumentacije za stroj i na uvid je dobio ugovor sa njemačkom firmom Fulda iz mjesta Fulde, koja je vršila generalni popravak toga stroja, dakle imao je na uvid dokumentaciju s dobavljačem, vidio je i uvjete montaže stroja, puštanja u pogon, garanciju nakon puštanja u pogon. Taj stroj nikada kod svjedoka u firmi nije bio u funkciji zbog posebnih okolnosti, propasti nekih banaka a trebali su još i ostalu opremu da bi se moglo raditi tj. obrađivati guma, sve je propalo. 8.B. M., stalni sudski vještak za strojarstvo, procijenio je gospodarsku vrijednost radnog stroja, valjka za pripremu i miješanje gumene smjese marke "Schirm", tip 550x1.500, snage 90 kW. Prema njegovom mišljenju radni stroj za pripremu smjese za gumu trebao bi imati vrijednost oko 124.500,00 kuna. U svom mišljenju procjenjuje da bi stroj trebao biti težak oko 1400 kilograma. S obzirom da su vrijednosti novih strojeva upravljanih po izvršitelju maksimalno do 30 EUR po kilogramu, a da cijena rabljenih strojeva opada dosta brzo, a onda se u prosjeku koristi 50% njegove vrijednosti ili od 12- 15 EUR po kilogramu. Iz toga bi proizišlo da navedeni stroj za pripremu smjese za gumu trebao bi imati vrijednost oko 124.500,00 kuna (računajući po 12 EUR po kilogramu). Što se tiče kod prodaje i kupnje strojeva na materijalne troškove koji se trebaju potrošiti oko toga su 10% vrijednosti stroja.

9.1.Svjedok D. F. K., direktor društva G. V. d.o.o., koje je stroj otkupilo od društva G. d.o.o. iskazao je da je K. upoznao kod svog tasta u dvorištu, koji je bio prijatelj s njim još iz vojske. Imenovan je direktorom bez ikakvog interesa i koristi. Bio u A. ulici kod javnog bilježnika, gdje je potpisivao nekakve ugovore za direktora, formalno je bio direktor oko 4-6 mjeseci. Nije pročitao ugovor o stroju, niti vidio stroj, niti ne zna kome je predan. Potpisao je kupoprodajni ugovor bez čitanja ugovora, vjerovao je K. u smislu da je legalan posao i da neće biti nikakvih nepravilnosti u svezi kupnje stroja.

9.2.Svojem je iskazu dodao, da je kupoprodajni ugovor za stroj jedina dokumentacija koju je potpisao kao direktor društva G. V. d.o.o. On je optuženika upoznao kod svog tasta V. S. te je stoga što je optuženika upoznao kod njega smatrao da je on prijatelj i pristao biti formalno direktor. Zatražio je razrješenje od direktorske dužnosti u trenutku kada je na njegovo dvorište došao policijski auto i primio je poziv za ispitivanje u vezi gospodarskog kriminala.

9.3.Njemu je optuženik objasnio da kupuje stroj za rad jer želi nešto pokrenuti i želi nešto raditi pa je zbog toga pristao potpisati ugovor. Nije znao čime se optuženik bavi i što radi. Kada je optuženika upoznao, nije me palo na pamet da bi on mogao doći u ovakvu situaciju. J. A. nije upoznao, spomenuo ga je optuženik u razgovoru i smatra da je on nekakva poveznica za tu firmu, ali tko je on, ne zna. Optuženik mu je rekao da bi se stroj koristio u O.. Svjedok nije znao koja bi bila vrijednost stroja, niti od koga se kupuje.

9.4.Kada mu se predočava potpis na listu 36, navodi da je to njegov potpis, ali ugovora o kratkoročnoj pozajmici društva D. C. ili D. B. se ne sjeća. Na listu 38 prepoznaje svoj potpis, ali se ugovora ne sjećam. Na listu 49 je njegov potpis, ali mu ugovor na listovima 47-49 spisa nije poznat. Na listu 51 je njegov potpis, dok na listu 52 spisa na dopisu nije njegov potpis. Društvo V., PKS i ugovor o preuzimanju duga mu nisu poznati.

9.5.On sigurno zna da je potpisao jedan ugovor, ugovor o kupoprodaji gdje je naznačen iznos oko 140.000,00 kuna, a je li potpisivao i kakve druge ugovore, sada više ne zna i ne sjeća se. Sjeća se samo jednog susreta sa K. u vezi tog ugovora. Ne sjeća se da više puta potpisivao.

9.6.Sjeća se da je njemu optuženik govorio da postoji mogućnost da bi se stroj kupio pa preprodao, ali zbog čega bi to bilo se više ne sjeća. On se sa optuženikom više puta susreo i kod sebe i kod rođaka prije ovoga, a kada je bio direktor društva G. V. d.o.o., malo se puta s njim susreo. Moguće da je ugovor potpisao i kod sebe u kući, ali ja se sada više ne sjeća. Optuženik je jako hvalio svjedokove sposobnosti i inteligenciju i rekao da bi njih dvoje mogli pokrenuti nešto u budućnosti. Svjedok smatra da ovo nije u koliziji sa tvrdnjom da je samo bio formalno direktor.

9.7.Njemu je optuženik rekao da bi stroj bio prvenstveno za korištenje, ali da bi se mogao i prodati.

9.8.Kada mu se predočava dio obrane optuženika da je svjedok bio postavljen za direktora iz razloga da radi na organizaciji na proizvodnji gume u društvu G. V. d.o.o., navodi da je to tako trebalo biti. Nije točno da bi našao drugo radno mjesto i zato otišao s mjesta direktor društva G. V. d.o.o.. To da bi bio upoznat sa cjelokupnim poslovanjem u društvu G. V. d.o.o., to nije točno i on nije bio upoznat s poslovanjem.

9.9.Bio je direktor kratko, a datume gleda iz isprave koju je donio sa sobom, razriješen je 17. listopada 2008., a kada je postavljen to iz te isprave ne vidi, ali misli da je to bilo te iste 2008. godine.

10.1.Svjedokinja M. S., posljednja direktorica društva G. d.o.o., iskazala je da je stroj za preradu gume još uvijek na dvorištu društva G.. G. V. je taj stroj prodala tvrtki G. d.o.o., a on je potpuno neupotrebljiv jer troši ogromnu količinu struje i jedna firma pred stečajem ne bi mogla podmiriti troškove struje, njegovu montažu. Taj stroj nije prodan u stečajnom postupku. Ne zna točno kada je imenovana direktorom tvrtke G. d.o.o., koncem 2009. godine, početak 2010. godine, suvlasnica je negdje od 2001. godine a suvlasnici su J. K., S. G., L. M., sin od M. L., A. J., i još sin od J. A., I. P. i ona. Prije dolaska okrivljenog Klinčića, direktor je bio J. A., ne zna koliko dugo je on bio direktor. Nije bila prisutna dogovoru oko kupnje stroja. Ne sjeća se je li dobila kao direktorica ponudu S. K. da otkupi predmetni stroj po cijeni po kojoj je nabavljen, tj. po istoj cijeni koju je platila G. d.o.o. Nakon što je svjedokinji predočen dopis naslovljen na nju pa upitana je li upoznata sa sadržajem takovog dopisa svjedoči da je dobila dopis od K. i vjerojatno je takav dokument arhiviran. Svjedoči da je od početka bila suvlasnik firme G. d.o.o. te je od početka bila zaposlena u komercijali tvrtke, jedno vrijeme, i to pred kraj, bila je na poslovima direktorice. Ne zna kakvo je bilo stanje firme u vrijeme preuzimanja funkcije direktora K..

10.2.Objasnila je da joj je poznato tko je J. A., ali sa njim nije radila nikakvu primopredaju dužnosti u firmi, nego je primopredaju napravila sa optuženikom. U trenutku kada je došla u društvo G. d.o.o., zatekla je stroj koji je predmet ovog postupka, na dvorištu, pokriven. Stroj je bio neupotrebljiv, za staro željezo i isti takav stoj imali su i u pogonu, tako da za takvim strojem uopće nije bilo potrebe. Društvu G. d.o.o. je trebalo naći poslove, a ne kupovati staro željezo. Za takav stroj nisu niti imali kapacitet struje, a u nedostatku poslova nisu niti mogli koristiti. Nije strojarske struke i ne zna je li taj stroj bio ispravan. Nazvala ga je starim željezom jer je bio star i kupljen od neke privatne firme koja ga je koristila tko zna za što, smatra da bi bilo logično da se kupi novi stroj, dok nema saznanja koliko bi vrijedio takav novi stroj.

10.3.Kada je rekla da stroj nije vrijedio onoliko koliko ga je društvo G. d.o.o. platilo, podrazumijevala je da takav stroj društvu nije niti trebao, oni su u pogonu imali ne samo jedna, nego dva do tri takva dvovaljka.

10.4.Ona je sa optuženikom bila isključivo u poslovnom odnosu, u firmi su se viđali i razgovarali, a dopis koji se nalazi na listu 189 spisa je optuženiku uputila jer tada više nije dolazio u firmu. Svjedokinja je pojasnila da nije mogla biti u dobrim odnosima sa optuženikom, njihovi odnosi su prije bili loši, a zbog načina na koji je optuženik sa njom komunicirao. Nije ga čula niti vidjela od kada je bila u svibnja 2012. ispitana kao svjedok.

10.5.Stroj je bio u dvorištu, ali je isto dvorište dijelilo više firmi i nije znala da je to stroj u vlasništvu društva G., tek nakon što je proučila dokumentaciju postala je svjesna da je riječ o njihovom stroju. Društvo G. d.o.o. kada je preuzela poslovanje, imalo je dugove, osim štete nastale ovom kupoprodajom, a to zato jer nisu isplaćivane plaće ili doprinosi na plaću, nisu plaćeni dobavljači, nije se redovito plaćao PDV. Za te novce kolika je bila razlika u cijeni stroja mogli su se sigurno platiti doprinosi za dvije do tri plaće. Kada je preuzela društvo, radilo se samo nešto sitno i dugovanja su bila takva da nije mogla ništa drugo nego pokrenuti stečajni postupak. Da bi se ušlo u ozbiljnije poslovanje, trebalo je kupiti sirovine za koje nisu imali sredstva. Smatra da je ovaj ugovor zapravo samo izvlačenje novaca iz društva G. d.o.o. Dugovanja društva G. d.o.o. bila su ogromna pa ako bi trebala staviti u omjer štetu po spornom poslu u odnosu na ostala dugovanja, tada bi samo mogla reći da je dug prema banci bio preko 500.000,00 kuna, prema dobavljačima su isto bila dugovanja za koja i ne zna koliko su iznosila.

10.6.J. A. je vrlo rijetko dolazio u firmu, bio je u mirovini, nije bio zaposlenik, a dolazio je kao tehnolog. Ona se ne sjeća dopisa društva G. V. kojim bi tražili povrat stroja, njoj se čini da je stroj već bio plaćen. Postoji mogućnost da je J. A. bio predsjednik zadnje skupštine. Ona je A. obavijestila o ovom stroju, je li on poduzeo neke radnje, ne zna. Pozvana da dovede u vezu trenutak kada je A. obavijestila o stroju s dopisom optuženiku na listu 189 spisa, navodi da može samo reći da je A. surađivao sa optuženikom, da je on za to sa strojem znao i da je on o tome trebao nju obavijestiti.

10.7.Kada joj se čita dio njenog iskaza na listu 179 spisa, peti odlomak, navodim da ne zna koji je to dopis. Branitelj je potom u spis predao dopis društva G. V. d.o.o. od 16. srpnja 2008., a koji je u preslici te je taj dopis pročitan. Svjedokinja navodi da se takvog dopisa ne sjeća i postavlja pitanje je li na njemu vidljivo da je došao faxom. Ako je točno da su tražili stroj, zašto su stavili zadužnicu.

10.8.U odnosu na niz poslovnih odnosa vezano uz kupnju stroja, svjedok D. B., direktor društva D. c. d.o.o., koje se bavi špediterskim poslovima je objasnio da se njegovo trgovačko društvo našlo u financijskoj situaciji da mu je bio potreban novac. Obratio se svom poznaniku S. K. s molbom da tvrtka G. d.o.o. doznači manju pozajmicu u iznosu od 85.440,00 kuna, koji iznos mu je bio potreban radi podmirenja carinskih davanja i PDV-a. Zaključen je ugovor između društava D. C. i G., time da mu je K. rekao da mu može novac pozajmiti na kraće vrijeme i da će mu javiti kome će novac vratiti. Nakon kraćeg vremena vratio je novac tvrtki G. V. d.o.o. Novac je vraćen, čime je dugovanje društvu D. C. zatvoreno.

11.Svjedokinja M. V. T. iskazala je da je imenovana za stečajnu upraviteljicu nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom G. d.o.o. u prosincu 2008. godine. Stečajni postupak je zaključen u prosincu 2011. godine. U stečajnom postupku dijelom su namireni razlučni vjerovnici i radnici. Nije joj ništa poznato u svezi kupovine radnog stroja. U trenutku otvaranja stečajnog postupka direktor društva G. d.o.o. bila je M. S..

12.1.Svjedok J. A. iskazao je (list 460-474) da on poznaje optuženika te mu je poznato društvo G. d.o.o., čiji je bio direktor. Za društvo G.-v. nema nikakva saznanja, on je 2008. bio u bolnici zbog moždanog udara te je operirao i karotide. M. da je direktor društva G. d.o.o. bio od 2006. do 2007.

12.2.Kada mu se čitaju podaci o radnom stroju iz spisa, nema saznanja o tome. Društvo V. iz S. N. nije mu poznato. Također mu ništa ne govori društvo D. c. On sa optuženikom nije bio u poslovno-partnerskom odnosu.

12.3.U društvu G. d.o.o. bilo je 8 dioničara, od čega 3 iz S.. On je bio predsjednik Skupštine. Tehnolozi su bili on i osoba čijeg imena se sada ne može sjetiti. Čini mu se da je svaki dioničar imao podjednaki udio. On za optuženika zna da je imao samo knjigovodstvenu firmu. Dok je A. bio direktor, stroj se nije kupovao. Njegovi sinovi nisu preuzeli firmu i nisu poslovali s naprijed navedenim firmama. Ne sjeća se tko je vodio knjigovodstvo za firmu G. d.o.o, ali nije bila prezimena K. ili S..

12.4.Svjedoku nije bilo poznato kako je optuženik postao direktor društva, ali je firmu preuzeo od svjedoka. U trenutku kada je svjedok bio pred kraj mandata direktora nije bilo potrebe za kupnju valjka za pripremu i miješanje gumene smjese. Imali su dva stroja za miješanje gumene smjese, to im je bilo dovoljno. Siguran je da su ta dva stroja bila dovoljna za miješanje smjese. Da je stroj trebao, on bi ga naručio. Firma je radila i isplaćivale su se plaće.

13.1.Iz nalaza i mišljenja J. H., sudskog vještaka za financije (list 112-124) proizlazi da je društvo G. d.o.o. izvršilo plaćanje prema društvu G. V. d.o.o. u ukupnom iznosu 146.400,00 kn, da je kupnjom stroja za društvo G. d.o.o. nastala šteta u iznosu 50.000,00 kn, koja se ogleda u razlici u cijeni. Društvo G. v. d.o.o. kupilo je stroj od društva V. d.o.o. za cijenu 70.000,00 kn, a isti je stroj prodali društvu G. d.o.o. za cijenu 120.000,00 kn.

13.2.Nije joj od strane prodavatelja nije bila predočena tehnička dokumentacija radnog stroja, istu nije trebala obzirom da je nalaz dala temeljem knjigovodstveno financijske dokumentacije. Predmetom vještačenja nije bila vrijednost stroja, već sam tijek poslovanja tj. transakcija. Prilikom izrade nalaza imala je samo cesiju između G. d.o.o. kao davatelja potraživanja i G. V. kao primatelja potraživanja i M. S. izvršitelj plaćanja i cesiju od 17.04.2008. u kojem G. svoje potraživanje od G. i. prenosi na G. V. u iznosu od 17.210,00 kuna. D. C. ima trostruku kompenzaciju, tj. zapravo D. K. je dobio pozajmicu od G. i kada je dobio pozajmicu platio je V. taj isti iznos te se ta pozajmica pojavljuje u trostrukoj kompenzaciji. Novčani tijek (kompenzacija) između G. i D. K. počinje ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 12.02.2008. koji je zaključen između G. kao zajmodavca i D. K. kao zajmoprimca u iznosu od 85.440,00 kuna. Nastavno, 27.03.2008. zaključena je trostruka kompenzacija između G. koja duguje temeljem ugovora o kupoprodaji G. V., G. V. duguje D. K. o D. K. duguje G. i svagdje se radi o iznosu od 85.440,00 kuna. Što se tiče kratkoročne pozajmice novčani tijek počinje ugovorom o kratkoročnoj pozajmici između G. i D. K. u kojem G. zajmodavac daje D. K. kao zajmoprimcu kratkoročnu pozajmicu u iznosu od 85.440,00 kuna. Ta je pozajmica evidentirana na izvadku o stanju i prometu po računu br. 18 od 18.02.2008. g. za komitenta D. K. kod C. banke, tj. evidentiran je primitak pozajmice u iznosu od 85.440,00 kuna uplaćene od G. d.o.o., nadalje imamo ugovor između D. K. i G. V.. D. K. je zajmodavac a G. V. je zajmoprimac. Ugovorne strane u čl. 5. navedenog ugovora utanačuju da će zajmodavac dio odobrenog iznosa kratkoročne pozajmice uplatiti V. u roku od 3 dana na ime kupnje valjka tip 500x 500, po predračunu br. 2. od 28.01.2008. Istina je da je tvrtka G. V. uzela zajam za kupnju spornog stroja. Iz ugovora od 10.02.2008. proizlazi da je G. d.o.o. preuzimatelj duga a P. d.o.o. preuzimatelj duga II. a V. d.o.o. je vjerovnik. Preuzimatelj duga okr. preuzima dug dužnika odnosno G. V. d.o.o. prema vjerovniku u iznosu od 85.400,00 kuna. Dug od 85.400,00 kuna odnosi se na isporuku dvovaljka temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora između vjerovnika kao prodavatelja i dužnika kao kupca. Stvarno plaćanje duga izvršila je G. d.o.o. Iz ugovora proizlazi da se dužnik obvezuje preuzimatelju duga namiriti preuzeti dug zajedno s kamatom. Nije dobila kompletnu dokumentaciju vezanu za međusobno poslovanje između tvrtki G. O. i G. V., nije dobila niti je obrađivala njihovo međusobno poslovanje. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imala podatak da je tvrtka G. d.o.o. bila registrirana za obavljanje djelatnosti trgovine. Nije raspolagala bilo kakvim podatkom da je bilo isplata i u gotovini, keš novcem u korist G. V.. Nigdje nije precizno navedeno da se radi o preuzimatelju duga G. V. d.o.o. iz Z. nego stoji "preuzimatelj duga". Smatra da se ne radi se o protuzakonitom postupku.

13.3.U odnosu na stranicu 3 nalaza, a list 114 spisa, ugovor naveden pod rednim brojem 1, kao ugovor o kupoprodaji od 30 siječnja 2008., ona je taj ugovor vidjela, od 2009. ne može se sjećati sa sigurnošću, ali sigurno je ugovor bio potpisan jer se drugačije na njega u nalazu ne bi pozvala.

13.4.Nakon toga sud konstatira da je vještakinja uz ugovor navela stranice 37-39 spisa, a otvaranjem spisa prema aktualnoj numeraciji tamo se i nalazi ugovor između društva V. d.o.o. i G. V. d.o.o., a na kojem nije naznačen datum. Taj je ugovor potpisan. 13.5.Branitelj ukazuje da se na ugovoru ne vidi datum, a da je na ugovoru o kupoprodaji koji se sada nalazi na listovima 47-49 spisa, a nekad na listovima 37-39 spisa izostao potpis B. F., a koji je prodavatelj.

13.6.Branitelj predočava vještakinji da je vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da je vrijednost stroja bila oko 120.000,00 kuna, pa s obzirom na tu činjenicu pita vještakinju je li za društvo G. d.o.o. nastala kakva šteta. Vještakinja smatra bitnim istaknuti kao prvo da je već u ugovoru o kupoprodaji od 30. siječnja 2008. društvo G. d.o.o. jamčilo da će kupac podmiriti svoju ugovornu obvezu, a da nije jasno zbog čega bi to društvo G. d.o.o. jamčilo. Nikakve osnove za to u dokumentaciji koji je ona ima na uvidu nema. Potom u ugovoru o preuzimanju duga od 10. veljače 2008. koji je naznačen pod točkom 2 na listu 3 nalaza, a listu 114 spisa, ponovno se G. d.o.o. pojavljuje kao preuzimatelj duga 1, a preuzimatelj duga 2 preuzima platiti taj dug.

13.7.Ukazuje da iz ugovora, i to dalje ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 12. veljače 2008. i ugovora o kupoprodaji od 15. veljače 2008., uvijek ispada da je društvo G. d.o.o. nešto dužno, da ga se tereti, a u konačnici je to društvo završilo u stečaju.

13.8.Na pitanje koje je postavio branitelj, o nastanku štete za društvo G. d.o.o. ne može odgovoriti u ovom trenutku. Naime, da bi dovela u vezu utvrđenu vrijednost stroja s eventualnim nastankom štete na strani društva G. d.o.o. bilo bi potrebno analizirati cijelo poslovanje tog društva.

13.9.Niti u jednom ugovoru kojeg je analizirala nema nikakvih nezakonitosti, nego naprotiv je impresivno kako su ti ugovori, i to u kratkom roku, sačinjeni. Smatra da treba uzeti u obzir da je optuženik u društvu G. V. d.o.o. bio osnivač i direktor ,dok je u društvu G. d.o.o. bio samo direktor. Ugovore smatra „impresivnima“ zbog brojnosti instituta koje sadržavaju. Ti instituti i ugovori proizlazili su iz poslovnih odnosa društava koja su sudjelovala u ugovorima, ali naglašava da je netko to trebao kreirati. Smatra da je netko te odnose nekako usmjeravao.

13.10.U odnosu na isplate koje bi vršilo društvo D. C. d.o.o. ukazuje na izvadak o stanju i prometu po računu naznačen pod točkom 5 na listu 4 nalaza, a listu 115 spisa gdje je evidentirano da je društvo G. d.o.o. uplatilo pozajmicu društvu D. C. d.o.o. od 85.440,00 kuna na temelju ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 12. veljače 2008.

13.11.Potom su društvo D. C. d.o.o i G. V. d.o.o. sklopili ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos 100.000,00 kuna 19. veljače 2008., a kojeg prati izvadak o stanju i prometu po računu od 19. veljače 2008. gdje društvo D. C. d.o.o. plaća 85.440,00 kuna u korist trgovačkog društva V.. Za daljnje plaćanje do 100.000,00 kuna na temelju ugovora o kratkoročnoj pozajmici između društava D. C. d.o.o i G. V. d.o.o. nema izvadaka iz stanja i prometa po računu.

13.12.Ona je imala izvatke koji su joj trebali, u spisu je bila dokumentacija. Smatra da bi se trebalo vidjeti iz te dokumentacije ako je bilo uplata iznad 85.440,00 kuna.

13.13.Branitelj prigovara nalazu s obzirom na činjenicu da je vještakinja rekla da nije imala pregled cijelog poslovanja društva G. d.o.o. Vještakinja navodi da je ona imala svu dokumentaciju koja joj je bila potrebna da udovolji danoj joj zadaći, a samo radi odgovora na pitanje o odnosu utvrđene vrijednosti stroja i štete na strani društva G. d.o.o., bilo bi potrebno izvršiti analizu cijelog poslovanja tog društva s obzirom na njegove obveze, imovinu, potraživanja, dugovanja i ostalo.

13.14.Branitelj navodi da nema smisla izjava vještakinje u odnosu na daljnje uplate društva D. C. d.o.o. povrh iznos 85.440,00 kuna je se iz nalaza vidi da je ona imala na uvidu izvadak o stanju i prometu po računu od 19. veljače 2008., a dalje dokumentaciju nije tražila. Vještakinja navodi da sva dokumentacija ne piše u nalazu, a branitelj navodi da je vještakinja svu dokumentaciju navela u nalazu.

14.ANALIZA PROVEDENIH DOKAZA:

14.1.U procesu kupoprodaje radnog stroja odlučne uloge imaju 2 trgovačka društva, G. d.o.o. i G. -V. d.o.o. Društvo G. d.o.o. posljednji je kupac stroja, a stroj kupuje za cijenu 50.000,00 kn višu od one za koju je stroj kupio njegov prednik.

14.2.Što se tiče vlasničke strukture društva G. -V. d.o.o., u spisu postoji povijesni izvadak iz sudskog registra za to društvo (list 193-196), u kojem je navedeno da je jedini osnivač optuženik, a koji je bio i jedini član društva sve do 26. listopada 2009. D.- F. K. bio je kao direktor ovlašten za zastupanje društva do 3. listopada 2008.

14.3.Što se, pak, tiče vlasničke strukture društva G. d.o.o., u spisu postoji povijesni izvadak iz sudskog registra i za to društvo (list 197-201), u kojem je navedeno da je J. A. bio direktor do 1. lipnja 2007., kada je prestao biti član uprave. Optuženik je prestao biti član uprave- direktor odlukom skupštine od 19. travnja 2008. M. S. prestala je biti član uprave- direktor 11. prosinca 2008., danom otvaranja stečajnog postupka.

14.4. Iz takvog slijeda vidljivo je da je M. S. funkciju direktorice obnašala kratko vrijeme, od travnja do prosinca 2008. Ta činjenica, dovedena u vezu sa iskazom svjedokinje, da kada je ona postala direktorica, društvo je bilo zaduženo, nisu se isplaćivale plaće, preostalo je samo otvoriti stečaj, po ocjeni suda, znači da u trenutku kada je društvo G. d.o.o., kupovalo stroj, takva transakcija nije odgovarala mogućnostima firme. Bitno je, da je bila riječ o stroju koji zbog svojih kapaciteta i potrošnje nije bio tržišno atraktivan, kao što je iskazao direktor društva prodavatelja B. F., bila je riječ o stroju kojeg je nudio besplatno društvu B., ali ga niti besplatno nisu htjeli.

14.5.Svjedok A. iskazao je da kada je on otišao s funkcije direktora društva G. d.o.o., u tom su društvo postojala dva dvovaljka pa nije bilo potrebe za kupnjom još jednog takvog stroja.

14.6. Po ocjeni suda, da je društvo G. d.o.o. imao potrebe za kupnjom stroja, ono bi taj stroj direktno kupilo od prodavatelja V., koji je bio motiviran prodati stroj po povoljnoj cijeni jer ga nitko nije želio kupiti. Nije bilo potrebe uključiti društvo G.-V. d.o.o. u taj proces. Nelogično je da optuženik, svjestan situacije u društvu G. d.o.o., tom društvu prodaje stroj kojega je kupilo društvo G.-V. d.o.o., a po višoj cijeni.

14.7.Financijska vještakinja očitovala se da je impresivno na koji su način sačinjeni ugovori kojima je popraćena cjelokupna transakcija. Ugovori sadrže mnogo instituta i pripremljeni su kratkim rokovima. Optuženik je ekonomske struke, sudjelovao je u gospodarskom poslovanju i gospodarskom prometu pa sud ocjenjuje da je imao i teoretska i praktična znanja koja je primijenio u ovom postupku.

14.8. Pokušaj optuženika da zamete trag svom postupanju, po ocjeni suda, ogleda se u činjenici da nije optuženik potpisivao ugovore na strani društva G.-V. d.o.o., nego to čini D.-F. K., koji je tek fiktivno i samo formalno na tu funkciju namjenski postavljen.

14.9.Sud prihvaća iskaz navedenog svjedoka, koji je opisao da je optuženiku vjerovao jer je optuženik bio prijatelj njegovog tasta, često su se prijateljski družili. Svjedok opisuje da mu je optuženik laskao, da ga je tražio uslugu i da se zbog toga potencijalno vidio i kao njegov poslovni suradnik u nekom mogućem budućem poslu. Međutim, svjedok odlučno navodi da se on maknuo s mjesta direktora čim je pozvan na policijsko ispitivanje.

14.10.Svjedok se na raspravi nije sjećao svih ugovora koje je potpisivao, a što sud pripisuje manjku njegove stručnosti i nezainteresiranosti za poslovne odnose u kojima je samo formalno sudjelovao, kao potpisnik ugovora. Da je svjedok bio svjestan štetnosti transakcija u kojima je sudjelovao on, po ocjeni suda, ne bi priznao potpise na ugovorima kao svoje, nego bi i te potpise osporavao. Svjedok je naivno postupio, ali je ta naivnost razumljiva kada se uzme u obzir da je smatrao da čini uslugu obiteljskom prijatelju.

14.11.Svjedokinja M. S. objasnila je da se našla u situaciji direktorica firme kojoj je predstojao stečaj. Također je objasnila da je ona stroj kojeg je zatekla opisala kao staro željezo, s obzirom da takav stroj društvo u kojem se nisu niti isplaćivale plaće nije bio potreban. U tom smislu okolnost da je stroj imamo vrijednost, utvrđenu putem nalaza i mišljenja vještaka M., se relativizira. Isto tako za ovaj postupak nije bitno da je stroj prodan u stečajnom postupku, kako proizlazi iz podneska stečajne upraviteljice od 2. ožujka 2015. (list 295 spisa). Notorna je činjenica da se imovina pravne osobe prodaje u stečajnom postupku kako bi se namirili dugovi te pravne osobe, a društvo G. d.o.o. je stroj kupilo i postalo vlasnik tog stroja.

14.12. Optuženiku se stavlja na teret kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju. Optuženik se u ovom gospodarskom odnosu pojavljuje na obje strane spornog odnosa. Prvo, kao osnivač prodavatelja koji je za sebe stekao korist prodavši stroj za veću cijenu od one za koju ga je kupio. Također i kao odgovorna osoba u društvu za koje je nastala šteta. Bitno obilježje inkriminiranog mu kaznenog djela je prouzročenje štete za onoga o čijim se imovinskim interesima počinitelj dužan brinuti. Dužnost zaštite imovinskih interesa društva G. d.o.o. optuženik je, ovdje, po ocjeni suda povrijedio.

14.13.Vještakinja je analizirala slijed ugovora i instituta u njima sadržanima. Zaključak iz pisanog nalaza i mišljenja, da je za društvo G. d.o.o. nastala šteta u iznosu 50.000,00 kn, na raspravi je relativizirala navodeći da bi za očitovanje o tome je li takva šteta nastala trebala imati uvid u poslovanje tog društva.

14.14.Sud ocjenjuje da nije bilo potrebe za dopunom vještačenja u tom smislu. Naime, u postupku je utvrđeno da je M. S. postala direktorica društva kada se već nisu isplaćivale plaće i kada nije bilo potrebe za takvim strojem. Također je utvrđeno da je u prosincu 2008. godine nad društvom pokrenut stečajni postupak. U takvoj situaciji, logično je i odmah vidljivo da i kupnja stroja sama po sebi predstavlja štetu. Tako i inkriminirana kupnja stroja po višoj cijeni od one za koju je stroj njegov prednik kupio. 14.15. Optuženikovu obranu sud ocjenjuje sračunatom prema otklanjanju vlastite odgovornosti za kazneno djelo. Optuženik smišljeno prebacuje odgovornost na druge osobe, a da se zapravo izbjegava očitovati o svojem postupku i komentirati smisao svojih radnji. Optuženiku se niti ne stavlja na teret dalje pripremio nezakonite ugovore, nego mu se stavlja na teret da nije posvetio dužnu pažnju o interesima pravne osobe koju je zastupao.

15.Dakle, provedenim postupkom sud je utvrdio da je optuženik kao direktor društva G. d.o.o. povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa tog društva koja se temelji na zakonu i odnosu povjerenja te na taj način pribavio društvu G.-V. d.o.o. čiji je osnivač protupravnu imovinsku korist u iznosu 50.000,00 kn, čime je ostvario sva bitna objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

16.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik kao ekonomist i direktor dva društva znao radi i želio počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom.

16.2.Optuženikova ubrojivost u postupku nije bila sporna.

16.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da nema mjesta sklapanju pravnih poslova kojima direktor dva različita društva koristi svoju funkciju kako bi za jedno društvo stekao nepripadnu materijalnu korist, a drugo oštetio.

16.4.Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11 pa je istog za to djelo proglasio krivim i kaznio.

16.5.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

16.6.Kao otegotno sud je optuženiku uzeo okolnost da je kazneno osuđivan, i to presudom Općinskog kaznenog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-516/2016 od 27. rujna 2017., pravomoćnom 17. siječnja 2018., za kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 2. KZ/11, što ukazuje na njegovu sklonost počinjenju ovakve vrste djela.

16.7.Kao daljnju otegotnu okolnost sud je cijenio visinu pribavljene imovinske koristi, koja svojim iznosom daje dodatnu težinu djelu unutar kvalifikacije iz članka 246. stavka 1. KZ/11, budući da se približava iznosu koji je potreban za strožu kvalifikaciju djela.

16.8.Kao olakotno je sud cijenio protek vremena od počinjenja djela pa do presuđenja, koji se ne može u cijelosti predbaciti optuženiku.

16.9.Drugih olakotnih niti otegotnih okolnosti nije bilo.

17.1.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, dakle iznad minimalne kazne koju mu je mogao izreći, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjere kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema optuženiku.

17.2.Sud ocjenjuje da nema potrebe djelovati na njega strožom kaznom, niti da ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti, nego da će na daljnje optuženikovo ponašanje, kao i na ponašanje svih drugih počinitelja sličnih kaznenih djela, dovoljno odvraćajuće djelovati prijetnja izvršenja kazne zatvora tijekom vremena provjeravanja od tri godine. S obzirom na okolnosti počinjenja djela i činjenicu optuženikove osuđivanosti, sud ocjenjuje da je upravo taj rok kušnje potreban da se postigne specijalna prevencija.

17. 3. Sud optuženiku nije izrekao sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti s obzirom da je riječ o osobi rođenoj 1948., umirovljeniku. Prema članku 71. stavku 1. KZ/11, sud će takvu mjeru izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti pa postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo. Optuženik više ne obavlja dužnost koju je obavljao kada je počinio kazneno djelo pa nema uvjeta za izricanje predložene mjere.

18.Imovinskopravni zahtjev sud nije mogao usvojiti, s obzirom da u ovom trenutku ne postoji pravna legitimacija za podnošenje takvog zahtjeva, oštećeno društvo je brisano iz sudskog registra, nema pravnih sljednika niti je stečajna masa tog društva preuzela njegovu pravnu osobnost.

19.Također nema uvjeta za oduzimanje imovinske koristi. Optužnicom je opisano stjecanje nepripadne materijalne dobiti za društvo G.-V. d.o.o., a ne za optuženika kao fizičku osobu. Nije proveden nijedan dokaz na okolnost da bi optuženik kao osnivač tog društva stekao takvu dobit, tim više što pravni sljednik društva G.-V. d.o.o. postala P. V., s drugi direktorom.

20.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik, koji je proglašen krivim, dužan je platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 800,00 kn (osamstokuna), odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te svom imovnom stanju.

20.1.Također je dužan platiti troškove kaznenog postupka u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 7.130,90 kn, što se odnosi na troškove provedenih vještačenja, kako pisanih, tako i usmenih, koji su odmjereni posebnim rješenjima suda i predujmljeni iz sredstava suda, u pojedinačnim iznosima 5.416,92 kn za pisani knjigovodstveni nalaz i mišljenje (list 127) te za usmene dopune 1.107,50 kn (list 229), 606,48 kn (list 498). Troškovi su odmjereni pojedinačnim rješenjima suda na temelju članka 7. stavka 1. i 2. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12, dalje: Pravilnik) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08.

20.2.Kako je optuženik proglašen krivim, a u postupku je bila okrivljena i pravna osoba, čija odgovornost se temelji na odgovornosti optuženika, tako je isti dužan naknaditi i troškove predstavnika pravne osobe u iznosu 16.112,50 kn, koji su odmjereni rješenjem suda (list 330 spisa).

20.3.Sve je odmjerene troškove optuženik dužan platiti u roku 1(jedne) godine, koje vrijeme sud ocjenjuje primjerenim za plaćanje, s obzirom na visinu iznosa i mogućnost optuženika da te troškove plati.

20.4.Drugih troškova nije bilo.

U Zlataru 21. ožujka 2022.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Jadranka Pavlina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog prijepisa.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-496/09

2. Optuženik

3. Branitelj

4. Oglasna ploča suda (eventualni zainteresirani pravni sljednici oštećenog društva G. d.o.o.)