REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-3018/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., Zagreb, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate u iznosu od 19.159,37 kn odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1640/18 od 13. travnja 2021., 21. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1640/18 od 13. travnja 2021. u točkama I., III. i IV. njene izreke.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupku u iznosu od 1.000,00 kn u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1831/18 od 3. siječnja 2019. u točkama I., III., i IV njene izreke odlučeno je:
„I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2163/16 kojeg je 16. lipnja 2016. godine izdao javni bilježnik Ž. M. iz Z., A. D. 12, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 19.159,37 kn sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 695,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 17. lipnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."
„III/ Nalaže se tuženiku isplatiti zateznu kamatu tužitelju na iznos od 19.159,37 kn od 13. prosinca 2015. do 17. prosinca 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena.
IV/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena tekućim od 13. travnja 2021. pa do isplate."
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužiteljevom zahtjevu za isplatom po ispostavljenim računima u iznosu od 19.159,37 kn, na ime naknade za obavljene poslove na temelju Ugovora za usluge izrade energetskih pregleda i energetskih certifikata za službene stanove u D. broj UG-203-15-0267, od 21. travnja 2015. na temelju odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, žalbu je uložio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači ili ukine. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu protiv presude u iznosu od 1.000,00 kn.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.
7. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku pa ovaj sud nije ispitivao navode tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Stoga je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatom u iznosu od 19.159,37 kn na ime naknade za obavljene usluge na temelju između parničnih stranaka sklopljenog Ugovora broj UG-203-15-0267 od 21. travnja 2015.
10. Tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je platio ugovorenu cijenu usluga.
11. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja raspravio je i ispitao je li tužitelj dokazao bitnu činjenicu da li su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu te u vezi s tim je li tužitelj dokazao postojanje svog potraživanja s osnove ugovora o djelu kao i potraživanje s osnove plaćanja PDV na izdane račune.
12. Pravilno prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da iz navoda stranaka u postupku, te isprava u spisu (izvod iz poslovnih knjiga) i napose nalazom i mišljenjem vještaka D. P. dipl. oec., proizlazi da je među strankama postojao dvostranoobvezni odnos, na temelju kojeg su tuženiku od strane tužitelja pružene usluge navedene u predmetnom ugovoru UG-203-15-0267 od 21. travnja 2015. (izrade energetskih pregleda i energetskih certifikata za službene stanove u D.), dok tuženik nije ispunio svoju obvezu isplate ugovorene naknade zajedno s obračunatim PDV-om za pruženu uslugu. Isto tako, pravilan je zaključak da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik tijekom trajanja poslovne suradnje između parničnih stranaka sam uplatio iznos PDV po utuženim računima prema obračunu tužitelja i iskazano u njegovim poslovnim knjigama, a utvrđeno vještačkim nalazom i mišljenjem pa da bi došlo do dvostruke uplate. U tom smislu je neosnovan žalbeni navod da se ovdje radi o eventualnom povratu više naplaćenog poreza kao i žalbeni navod o nenadležnosti trgovačkog suda jer se ovdje radi o tome da tuženik nije u cijelosti podmirio ugovorenu cijenu obavljene usluge, a koja usluga podliježe plaćanju poreza, kako je obračunato u izdanim računima neovisno o tome što su neki računi stornirani pa ponovno izdani s pravilno obračunatim iznosom PDV- a, kako je to sve činjenično iscrpno obrazložio prvostupanjski sud na koje se obrazloženje upućuje žalitelj, bez potrebe ponavljanja.
13. Glede primjene materijalnog prava, žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom, a koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo (odredbe čl. 9. u svezi s čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO, u svezi s čl. 221.a ZPP-a) te prihvatio tužbeni zahtjev.
14. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika jer je Ministarstvo obrane tijelo državne uprave u smislu Zakona o ustrojstvu i tijelima državne uprave („Narodne novine“ broj 85/20) pa je nedvojbeno pasivno legitimiran u ovom postupku Republika Hrvatska.
15. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Kako je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu visine tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tužba povučena navedeno opravdava stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nadoknadi sve troškove postupka pa žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost tako donesene odluke o troškovima.
16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
17. Odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155., u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Prema uvjerenju ovog suda trošak odgovora na žalbu nije neophodan za vođenje postupka, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivne strane.
Zagreb, 21. ožujka 2022.
Sudac
Gorana Aralica Martinović, v.r.
