REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-2294/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda J.P., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z.z. o., R. u,

OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik R.M., dipl.iur., protiv tuženika A. O.d.d., , OIB:… kojeg zastupa O.d. G. & p., radi

isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 4.veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu dana 21.ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 79,22 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.kolovoza 2010. do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženi u roku od 15 dana isplati iznos od 27.035,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 6.497,12 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 10.209,76 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 39,61 kuna od 24.kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 39,61 kuna od 24.kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 10.209,76 kuna od 1.siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 39,61 kuna od 22.listopada 2010. do isplate.

III – Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka iznos od 17.042,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21.ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 13.12.2013. protiv tuženika podnio tužbu radi isplate 27.114,69 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužitelj oštećen za taj iznos plaćanjem troškova liječenja i naknade plaće D. M. koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik dana 11.5.2010.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i naveo u bitnom: da priznaje da je za nastanak prometne nezgode odgovorno motorno vozilo koje da je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano kod tuženika; da osporava uzročnu vezu između potraživanja tužitelja i predmetne prometne nezgode; da osporava činjenicu da bi se radilo o ozljedi na radu; da tužitelj nema aktivnu legitimaciju; da tužitelj nije ni dokazao da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZOZZR) platio predmetnu štetu koja se potražuje; da interna evidencija nije dokaz i da ne predstavlja javnu ispravu; da je neosnovano traženje zatezne kamate; da prigovara zastari potraživanja iznosa od 198,05 kuna jer tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem svjedoka A. B. i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

Nakon ukidne revizijske odluke, budući da presuda nije ukinuta zbog povrede postupka počinjene tijekom prethodnog postupka, sud je na ročištu 13.9.2021. odlučio provesti samo novu glavnu raspravu (čl.377.st.1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP).

Pritom je prihvaćen prijedlog tužitelja da mu se dopusti predlaganje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i dostave dokumentacije vezane uz plaćanje budući da je u ranijem prethodnom postupku imao legitimno očekivanje (s obzirom na dotadašnju sudsku praksu) da će se tužiteljeva knjigovodstvena dokumentacija vrednovati na način koji njemu ide u prilog.

Prijedlog tužitelja da se saslušaju D. M. i F. M.-M. nije prihvaćen budući da je, s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu (tuženikovo osporavanje postojanja uzročno posljedične veze), mogao do zaključenja prethodnog postupka zaključiti kojim dokazima će dokazivati sporne činjenice te je mogao predložiti te svjedoke.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08, dalje ZOZOZZR), Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08 i 94/09, dalje: ZOZO), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 139/10, dalje: ZIDZOZO), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik pasivno legitimiran jer je vozilo koje je uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen tužiteljev osiguranik bilo osigurano kod tuženika.

4.3.Sporna je među strankama osnova i visina tužbenog zahtjeva.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Predmetno ozljeđivanje D. M. predstavlja ozljedu na radu u smislu čl.6.toč.1.

i 3.ZOZOZZR imajući u vidu da je svjedok A. B. naveo kako je D. M.

(koji je prema podacima iz spisa zaposlenik O.d.o.u S.

- zamjenik općinske državne odvjetnice u S.) prevozio do suda. Činjenice iz prijave ozljede na radu su u suglasju s iskazom A. B. pa ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka.

Nadalje, treba reći da prema stajalištu sudske prakse (VSRH, Rev-271/21) sud nije ovlašten provoditi dokazni prijedlog medicinskog vještačenja kada je u prethodnom postupku kao upravnom postupku ozljeda priznata kao ozljeda na radu, koje pravno shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio već i u odluci Rev-196/10, ali ako nije proveden upravni postupak u kojem je tužiteljeva ozljeda priznata kao ozljeda na radu, onda se može vještačenjem utvrđivati je li neka ozljeda zadobivena kao ozljeda na radu.

Pregledom prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je ista priznata kao ozljeda na radu donošenjem odluke u smislu čl.14.st.1. i 2.Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 32/03) na propisanom obrascu (zadnja stranica istog – list 18 spisa).

5.1.Vezano za prigovore tuženika da ne postoji uzročna veza između potraživanja tužitelja i predmetne prometne nezgode te stav da je radi utvrđenja toga trebalo provoditi vještačenje (koje tužitelj nije predložio), za navesti je sljedeće.

Tužiteljevo novčano potraživanje je u pretežitom dijelu (26.916,64 kuna) vezano za naknade koje se tiču bolovanja u razdoblju od 12.5.2010. do 31.7.2010. što je vidljivo iz izvješća o bolovanju (list 7-10).

Dakle, visina potraživanja iz ove osnove je uzročno-posljedično povezana sa činjenicom je li bolovanje D. M. u tom razdoblju bilo opravdano, a čemu tuženik prigovara.

D. M. je zadobio iščašenje i istegnuće vratne kralježnice, a koja dijagnoza proizlazi i iz dokumentacije izvješća o bolovanju i računa specijalističke medicinske ordinacije D. Č.-R.

Nema dvojbe da ovakva ozljeda zahtijeva određivanje bolovanja određeno vrijeme. Međutim, sudska praksa (VSRH, Revr-845/2017) zauzima stajalište da onaj koji traži izgubljenu zaradu zbog toga što je bio na bolovanju mora dokazati kauzalitet ozljede i bolovanja. Analogno tom stavu, tužitelj je trebao odgovarajućim dokazima dokazati da je zbog gore navedenih ozljeda bilo nužno odrediti bolovanje D. M. baš u trajanju od 2 mjeseca i 20 dana.

Bolovanje i trajanje istog određuje specijalist medicine rada (čl.16.st.1. i čl.18.st.1. ZOZOZZR). Ako tuženik nije sudjelovao na nijedan način u tom postupku, onda ima pravo osporavati dugotrajnost bolovanja, a tužitelj je u tom slučaju dužan dokazati opravdanost bolovanja. U protivnom bi se u stvarnosti mogla dogoditi situacija da osoba koja zadobije minorne ozljede „preko veze“ kod nadležnog liječnika ishodi bolovanje u trajanju duljem od potrebnog, a onda potom tu štetu nastalu određivanjem bolovanja plati štetnik u iznosu višem nego li je trebao. Propisi koji određuju obvezu regresne isplate sigurno nemaju za cilj da štetnik plaća više nego li je objektivno trebao.

Kako sud nema stručnih medicinskih znanja o tome je li bilo nužno odrediti bolovanje od 2 mjeseca i 20 dana, a tuženik nije do zaključenje prethodnog postupka predložio dokaze na ovu okolnost, to je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 26.916,64 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose.

5.2.Pitanje aktivne legitimacije tužitelja s obzirom na sljedništvo spram HZZOZZR proizlazi iz čl.27 i 28.ZIDZOZO te je sljedništvo detaljno objašnjeno u odluci VSRH br. Revt-480/17 na koju se upućuju stranke. Ujedno je zauzeto stajalište da je osiguravatelj izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (prije 1.1.2011.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu.

5.3.Glede preostalog utuženog iznosa od 198,05 kuna, isti se odnosi na 4 računa specijalističke ordinacije medicine rada.

Prvi račun u iznosu od 79,22 kuna (plaćen 23.8.2010.) je svakako opravdan jer je D. M. morao zatražiti mišljenje liječnika radi li se o ozljedi na radu pa je u pogledu ovog računa i iznosa valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev temeljem čl.57.st.1. ZOZOZZR u vezi s čl.28.ZIDZOZO.

Prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan jer se primjenjuje petogodišnji zastarni rok (VSRH, Rev-2560/2015) koji nije istekao do podnošenja tužbe.

Na dosuđeni iznos temeljem čl.29.ZOO dosuđene su zatezne kamate od prvog dana nakon plaćanja tj. od 24.8.2010. do isplate.

No, osnovanost plaćanja preostala 3 računa za kontrolne preglede ovisi o tome je li bilo osnovano trajanje bolovanja, a to tužitelj nije dokazao pa stoga posljedično nije osnovan zahtjev u ovom dijelu (u pogledu iznosa od 118,83 kuna tj. 3 računa po 39,61 kuna) te je stoga odbijen.

5.4.Za slučaj da bi drugostupanjski sud povodom vrlo izvjesne žalbe imao drugačije mišljenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva te s obzirom na ukidnu odluku VSRH-a, djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva (toč.5.3.) i tuženikovo prigovaranje da nema dokaza o izvršenom plaćanju, ovaj sud navodi i sljedeće.

S ciljem utvrđivanja je li tužitelj podmirio predmetne račune, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem.

Vještakinja A. B. je u nalazu i mišljenju navela: da je tužitelj obveznik plaćanja bolovanja zbog nesreće na poslu te obveznik plaćanja računa ordinaciji specijaliste medicine rada dr. Č.-R. za pružene zdravstvene usluge pacijentu D. M.; da tužitelj sve račune koje dobije od specijalističke ordinacije ne plaća pojedinačno već skupno, a prema internom planu obveze plaćanja iz Državne riznice i sa većim zakašnjenjem pa je tako i u ovom slučaju dana 23.8.2010. izvršena skupna isplata ordinaciji dr. Č.-R. (list 273-274); da se navedena dokumentacija može smatrati vjerodostojnom s aspekta čl.8.Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15) te da je tužitelj svoju obvezu u potpunosti izvršio; da bi u slučaju neplaćanja navedenih obveza od strane tužitelja, ordinacija medicine rada dr. Č.R. zasigurno inzistirala na plaćanju jer joj je to poslovni prihod, a poslodavac ozlijeđenog D. M. (Općinsko državno odvjetništvo u Splitu)

ustrajao bi na refundaciji isplaćenog bolovanja; da ovo saznanje navodi iz osobnog iskustva tijekom svog dugogodišnjeg rada u računovodstvu; da odluku o tome je li se dokumentacija tužitelja koja je specificirana u tablici br. 1. i tablici br. 2. može smatrati vjerodostojnim dokazom prepušta sudu.

Prilikom saslušanja na ročištu vještakinja je navela: da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imala na raspolaganju bankovne izvatke o transferima novca s jednog računa na drugi; da s obzirom na izmjene ZPP-a i činjenicu da stranke same moraju priložiti do zaključenja prethodnog postupka dokumentaciju, nije imala mogućnost za potrebe vještačenja pribavljati neke dodatne dokaze od samih stranaka; da je u svom nalazu i mišljenju s obzirom na svoje 43 godine staža u ovom poslu i dosadašnje iskustvo, navela kako i na koji način se može utvrditi je li nešto plaćeno ili ne.

Dakle, za zaključiti je kako nema isprava koje bi dokazale da je izvršen transfer novca s jednog računa (tužiteljevog) na drugi (liječnikov, odnosno na račun poslodavca ozlijeđenog).

U hrvatskom pravnom sustavu je dozvoljeno i moguće dokazivanje indicijama. Na to upućuje sudska praksa (Rev-48/13, Rev-1516/02, Rev-776/92, Rev-2816/18) u kojoj se spominje dokazivanje indicijama.

Stoga, imajući u vidu ono što je vještakinja navela o tome što bi bilo kad tužitelj ne bi platio predmetne račune i naknadu plaće, ovaj sud zaključuje da, s obzirom na protek vremena od dana ozljeđivanja (11.5.2010.) i vjerojatnost da vjerovnici tužitelja nisu propustili naplatiti svoje potraživanje, postoje snažne indicije da je tužitelj doista platio utuženi iznos, i to u dane navedene u ispravama priloženim uz tužbu.

6.Stoga, zbog svega navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT) budući da tuženik nije uspio u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

Tuženiku je od troška priznato: po 1.000,00 kuna za sastav odgovora na tužbu i podneska od 20.9.2021. te za ročišta od 29.5.2014., 6.2.2015., 13.9.2021., 7.12.2021., 4.2.2022., po 250,00 kuna za podnesak od 18.6.2014. i ročišta od 17.7.2014., 23.10.2014., 12.1.2015., 1.250,00 kuna za sastav žalbe, 1.500,00 kuna za sastav revizije, što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a te za 3.105,00 kuna na ime plaćenih pristojbi i 500,00 kuna na ime vještačenja što iznosi 17.042,50 kuna.

Zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

U Splitu, 21.ožujka 2022.

S U D A C

J.P.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-tužitelju

-pun.tuženika

.