REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Posl.br. Ovr-443/2020-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. R. S. d.d. Z., H. ulica 2, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik
u
Z.,
protiv
ovršenice B. M. iz P., K. 10a, OIB -, koju zastupa T. K., odvjetnik u P., radi ispražnjena nekretnine i predaje u posjed, 21. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba ovršenice od 30. studenog 2020., ukida se rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-443/2020-2 od 9. studenog 2020. kao i sve provedene ovršne radnje te se ovaj ovršni postupak obustavlja.
II. Nalaže se ovrhovoditelju A. R. S. d.d., OIB
- da ovršenici B. M., OIB - naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 1.875,00 kuna u roku od 8 (osam) dana.
III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-443/2020-2 od 9. studenog 2020. određena je ovrha ispražnjenjem nekretnine 22. etaže k.č.br.- k.o.P. (tavanski prostor) i predaja iste ovrhovoditelju.
2. Ovršenica, pobijajući predmetno rješenje o ovrsi, u žalbi ističe da je predmet ovog postupka nekretnina koja predstavlja potkrovlje odnosno tavan koji se nalazi točno iznad stana u vlasništvu ovršenice, pripada tom stanu kao njegov sastavni dio te je jedini mogući pristup tom tavanu iz stana ovršenice (koji nije predmet ovog postupka). Dakle, u nekretninu koja je predmet ovog postupka nije moguće ući niti na jedan drugi način osim iz stana ovršenice. Osim što je sporno kako je uopće moguće da je takva nekretnina upisana kao samostalna uporabna cjelina, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka A. L. iz ovosudnog predmeta posl.br. Ovr-1673/13 proizlazi da je vještak naveo da je riječ o "nestambenom potkrovlju funkcionalno povezanim sa stanom ovršenice preko otvora u stropu". Stoga ovršenica smatra da je riječ o nekretnini koja ne može biti u prometu te da zbog toga nije moguće provesti ovrhu u ovom predmetu bez da se zadire u pravo na dom ovršenice.
2.1. U prilog svojim navodima dostavlja fotografije stropnog ulaza u predmetnu nekretninu te dio nalaza i mišljenja vještaka A. L..
3. Žalba ovršenice dostavljena je ovrhovoditelju na odgovor, međutim isti se o navodima ovršenice u određenom roku nije očitovao.
4. Radi ispitivanja žalbenih navoda ovršenice s obzirom na istaknuti prigovor povrede prava na dom i potrebe provođenja "testa razmjernosti" u svrhu utvrđenja je li narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka u ovom postupku, sukladno odredbi članka 51. stavka 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 u nastavku OZ), ovaj je sud obavio uviđaj na licu mjesta 14. siječnja 2022.
5. U ovom postupku zapravo između stranaka nisu sporne relevantne činjenice, a dodatno su iste utvrđene na uviđaju neposrednim opažanjem, koja su dokumentirana fotografijama (list 36-38 i list 41-43 spisa).
5.1. Dakle, utvrđeno je da se tavan (22. etaža) nalazi točno iznad stana u vlasništvu ovršenice (18. etaža) u kojem živi ovršenica sa svojom obitelji i da je jedini način ulaska u nekretninu koja je predmet ovog postupka (tavan) putem stropnog otvora s pomičnim drvenim stepenicama koji se nalazi u hodniku stana tužiteljice. Ulaskom i pregledom tavana utvrđeno je da je isti nestambene namjene i funkcionalno povezan sa stanom u vlasništvu tuženice, što je uostalom u ovosudnom predmetu posl.br.Ovr- 1673/13 bio utvrdio i građevinski vještak A. L. (list 17-18 spisa).
6. Prigovor prava na dom koji je ovršenica istaknula treba ispitati u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u nastavku: Konvencija) te Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, u nastavku Ustav). Naime, riječ je o institutu predviđenom propisima koji su nadređeni Ovršnom zakonu kao zakonskom propisu, stoga ovršenica predmetni prigovor može istaknuti neovisno o tome koji se zakon u ovršnom postupku primjenjuje.
6.1. Naime, odredbom članka 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svoga doma, pri čemu se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih.
6.2. „Pravo na dom“ izvodi se i iz članka 34. stavka 1. u svezi s mjerodavnim dijelovima članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kojima se propisuje nepovredivost doma, jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života uz određivanje da svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
7. U nastavku je sud, na temelju utvrđenih relevantnih činjenica, proveo test razmjernosti kako bi bilo moguće odgovoriti na tri eliminacijska pitanja i to je li miješanje u pravo na dom ovršenice utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li nužno u demokratskom društvu, rukovodeći se činjenicom da se radi o suprotstavljenim interesima fizičke osobe (i njenog prava na dom) te pravne osobe (i njenog prava na posjedovanje stvari čiji je vlasnik). Pri tom bi postojanje i jednog negativnog odgovora na ova tri pitanja značilo da bi miješanje u pravo na dom ovršenice bilo neopravdano i time protivno odredbama Konvencije.
8. Miješanje ovrhovoditelja u pravo na dom ovršenice zasnovano je na zakonu, s obzirom da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda na temelju valjane ovršne isprave radi ispunjenja ovrhovoditeljeve nenovčane tražbine.
9. Međutim, ovaj je sud stava da predloženo miješanje u pravo na dom ovršenice iako je možda usmjereno na postizanje legitimnog cilja (stupanje vlasnika u posjed nekretnine) nije nužno u demokratskom društvu.
9.1. S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da je nekretnina koja je predmet ovog postupka tavan nestambene namjene u kojeg je jedino moguće pristupiti stropnim pomičnim drvenim stepenicama koje se nalaze na stropu hodnika stana tužiteljice, razvidno je da se niti na koji drugi način ne može pristupiti nekretnini koja je predmet ovog postupka, osim da se prethodno uđe u tužiteljičin dom. Zapravo nije moguće niti zamisliti na koji bi to način ovrhovoditelj bio uveden u posjed osim da bi mu ovršenica morala dati ključeve svojeg stana, što bi podrazumijevalo da bi ovrhovoditelj mogao kad god bih htio ući u njen dom u svrhu ulaska u tavan.
9.2. Ovrhovoditelj kao pravna osoba nije iznio niti jedan dodatni argument (osim svog zakonskog prava tražiti ostvarenje nenovčane tražbine) niti je predočio ijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je miješanje u pravo na dom ovršenice usmjereno na postizanje legitimnog cilja, da je nužno u demokratskom društvu odnosno poduzeto "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje te sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih". Nije istaknuo niti jedan razlog zašto je vođenje ovog postupka u posebnom interesu ovrhovoditelja i zašto, na koji bi način koristio i za što predmetnu nekretninu. Stoga se sudu nameće pitanje, pored ovako utvrđenog stanja i činjenice da predmetna nekretnina nema nezavisan pristup i nema svojstvo mogućnosti samostalne uporabe, koji je cilj ovrhovoditelja provedbom ovog postupka.
10. Razvidno je da se prava stranaka u ovom postupku i to pravo ovrhovoditelja na posjed nekretnine čiji je vlasnik i pravo ovršenice na dom, međusobno isključuju, a pri je ovaj sud utvrdio da miješanje ovrhovoditelja u pravo na dom ovršenice nije nužno u demokratskom društvu. Naime, provedba ovog postupka za ovršenicu bi predstavljala eklatantan primjer povrede prava na dom.
11. Dakle, provodeći test razmjernosti i dovodeći u korelaciju pravo ovrhovoditelja pravne osobe i s druge strane stavljajući na vagu pravo ovršenice na nepovredivost dom, uz uvažavanje svih relevantnih već iznesenih činjenica, sud je utvrdio da bi provedbom ovog postupka bila narušena pravična ravnoteža prava stranaka odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo ovršenice na nepovredivost doma, slijedom čega je utvrđeno da je predmetni prigovor ovršenice osnovan.
12. S obzirom da prigovor ovršenice istaknut u žalbi predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a, sud je, nakon održanog uviđaja i drugih izviđaja, žalbu ovršenice ocijenio osnovanom te je sukladno odredbi članka 52. stavka 4. OZ-a istu prihvatio, ukinuo rješenje o ovrsi i provedene radnje te ovrhu obustavio.
13. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a. Ovršenici je na temelju Tbr.13. u vezi s Tbr.10.t.5. (50%, riječ je o žalbi protiv rješenja) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 kuna te zastupanje na uviđaju prema Tbr.12. u vezi s tbr.9.t.1. Tarife iznos od 750,00 kuna. Ovršenici je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna kao i predujam za izlazak suda na uviđaj 350,00 kuna. Time je ovršenici priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 kuna.
13.1. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Naime, provjerom u sustavu obveznika PDV-a utvrđeno da punomoćnik ovršenice na dan donošenja rješenja nije u sustavu PDV-a, stoga nije priznat PDV na zatraženi iznos. U dijelu je zahtjev za naknadu troškova suviše visoko postavljen uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora 10.000,00 kuna.
U Puli, 21. ožujka 2022.
Sutkinja
Ana Brgles Keser
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pisanim putem u tri primjerka. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
Dna:
1. Ovrhovoditelju po pun.
2. Ovršenici po pun.
