Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 7 Pn-745/20-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K., S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik iz Z. protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. d.o.o. iz Z. nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 07. veljače 2022. godine, održane u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika J. T. i H. P. odvjetnika iz Odvjetničkog društva G. d.o.o. iz Z. kao punomoćnika tuženika, dana 21. ožujka 2022. godine.

p r e s u d i o j e

I Tuženik A. o. d.d., Z., OIB: … je dužan isplatiti tužitelju J. K., S., OIB:…, iznos od 27.046,30 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

- za iznos od 22.920,00 kn počam od 25. studenog 2019. pa do isplate,

- te na iznos od 4.126,30 kn počev od 19. ožujka 2020. godine pa do isplate, a sve to po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi tužitelju i parnične troškove ovog postupka u iznosu od 11.442,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj trošak počev od 21. ožujka 2022. godine, pa sve do isplate, a koja kamata je po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj J. K., S., OIB:…, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu glavnice od 980,00 kn i sa zahtjevom za platež zatezne kamate na taj iznos počev od 25. studenog 2018. godine pa nadalje, te se odbija tužitelj i sa zahtjevom za platež zatezne kamate tekuće na iznose kako slijedi:

- zatražene na iznos od 22.920,00 kn za period počev od 25. studenog 2018. pa zaključno s danom 24. studenog 2019.,

-zatražene na iznos od 138,81 kn počev od 15.11.2018. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 618,14 kn počev od 15.12.2018. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 852,86 kn počev od 15.01.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 409,05 kn počev od 15.02.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 1.191,90 kn počev od 15.03.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 618,14 kn počev od 15.04.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 253,02 kn počev od 15.05.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine,

-zatražene na iznos od 44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do zaključno s danom 18.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj je dana 19.03.2020. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 17.10.2018. godine dogodila prometna nezgoda u Stupniku, koju je skrivio B. P., vozač vozila registarskih oznaka …

te je pritom udarilo u vozilo registarske oznake … kojim je upravljao

tužitelj.

Tužitelj u tužbi navodi da se u mirnom postupku obratio tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je vozilo kojim je tužitelju nanesena šteta u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj …. Tuženik je u

mirnom postupku isplatio tužitelju 17.500,00 kn, koji iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu obzirom na štetu koju je tužitelj pretrpio. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede.

Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu slijedeće štete:

- za tuđu pomoć i njegu 6.100,00 kn;

- zbog povrede prava osobnosti: za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 Kn, za pretrpljeni strah 7.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 7.000,00 kn, odnosno ukupno 28.100,00 Kn.

Tužitelj u tužbi navodi da ukupno za naknadu neimovinske štete potražuje iznos od 28.100,00 kn, umanjeno za 17.500,00 kn isplaćenih u mirnom postupku, što čini ukupno 10.600,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 25. studenoga 2018.godine pa do isplate.

Tužitelj je zbog štetnog događaja bio na bolovanju od 17. listopada 2018.godine, te tužitelj za navedeno razdoblje potražuje izgubljenu zaradu u iznosu od 4.126,56 kn:

-za iznos od 138,81 kn počam od 15.11.2018. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.12.2018. pa do isplate

-za iznos od 852,86 kn počam od 15.01.2019. pa do isplate

-za iznos od 409,05 kn počam od 15.02.2019. pa do isplate

-za iznos od 1.191,90 kn počam od 15.03.2019. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.04.2019. pa do isplate -

za iznos od 253,02 kn počam od 15.05.2019. pa do isplate

-za iznos od 44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do isplate.

Tužitelj je pred nadležnim tijelom postavio zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći te se obvezuje po donošenju rješenja o istome dostaviti u predmetni spis.

Tužitelj predlaže po provedenom postupku donijeti sljedeću presudu:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.726,56 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

-za iznos od 10.600,00 kn počam od 25. studenoga 2018.godine do isplate

-za iznos od 138,81 kn počam od 15.11.2018. pa do isplate -za iznos od 618,14 kn počam od 15.12.2018. pa do isplate -za iznos od 852,86 kn počam od 15.01.2019. pa do isplate -za iznos od 409,05 kn počam od

15.02.2019. pa do isplate

-za iznos od 1.191,90 kn počam od 15.03.2019. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.04.2019. pa do isplate -

za iznos od 253,02 kn počam od 15.05.2019. pa do isplate

-za iznos od 44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do isplate

po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Tužitelj nakon tuženikova odgovora na tužbu očituje se na isti podneskom od 27.11.2020. godine, gdje tužitelj navodi da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za isti, dok osporava štetu i visinu tužbenog zahtjeva, štetu zbog izgubljene zarade, kao i postavljeni tijek zakonskih zateznih kamata tužbenog zahtjeva, a tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu ukoliko su isti u suprotnosti sa navodima iz tužbe.

Tužitelj je u tužbi naveo da mu je tijekom mirnog postupka isplaćeno 17.500,00 kn te je za navedeni iznos umanjio tužbeni zahtjev, ali isti ne predstavlja pravičnu naknadu štete koju je tužitelj pretrpio.

U odnosu na prigovor tuženika na visinu kao i opravdanost bolovanja u periodu od 17. siječnja 2019. pa do 04. travnja 2020., tužitelj u cijelosti ostaje pri tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen te predlaže da se prilikom provođenja medicinskog vještačenja, vještaci očituju o opravdanosti bolovanja u spornom razdoblju. Zatim, a kako je predloženo i u tužbi, predlaže provođenje financijskog vještačenja kojim će se dokazati da je šteta koju je tužitelj pretrpio jednaka onoj koju potražuje tužbenim zahtjevom.

Nadalje, tužitelj je predložio provođenje medicinskog vještačenja kako bi osobe koje posjeduju stručna znanja točno utvrdile visinu štete, a s obzirom da ni tuženik ni tužitelj ista ne posjeduju, te se tužitelj ne protivi donijeti na uvid izvornike medicinske dokumentacije, a kako bi se utvrdila njihova istovjetnost s onima u spisu te kako bi prilikom vještačenja medicinski vještaci mogli imati potpuni pregled svih potrebnih podataka za izradu nalaza i mišljenja u skladu s pravilima struke.

Tužitelj se izričito protivi provođenju sudsko-medicinskog vještačenja osobito na okolnosti kako to predlaže tuženik te se u tome smislu poziva i na sudsku praksu Vrhovnog suda RH koja navodi kako se vještačenje treba provesti po vještacima odgovarajućih specijalnosti po kojima se tužitelj liječio za vrijeme trajanja liječenja, a ne po vještacima specijalistima sudske medicine i patologije.

Tužitelj zadržava pravo po provođenju medicinskog vještačenja uskladiti tužbeni zahtjev.

Tužitelj se protivi dostavi cjelokupnog zdravstvenog kartona, jer je isto usmjereno ka neosnovanom zadiranju u njegovu privatnost, a sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu pojedinaca te činjenici da se isto može dokazati i potvrdom liječnika opće prakse, međutim za svrhu pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj se obvezuje pri pregledu stalnih sudskih vještaka istima dostaviti svoj zdravstveni karton.

Tužitelj ističe kako ne potražuje naknadu neimovinske štete temeljem „Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja“ te se protivi svrstavanju zadobivenih povreda u proizvoljno postavljene skale koje tuženi crpi iz izvora koji uopće ne predstavlja pravni izvor, a niti je zaživio u sudskoj praksi kao mjerodavni kriterij za ocjenu visine pravične naknade zbog povrede prava osobnosti.

Također tužitelj napominje kako je za slučajeve provođenja medicinskog vještačenja isto jasno određeno na koji način i kojim pravilima se vještaci trebaju voditi, dakle člankom 258. ZPP-a te je jasno propisano da vještak mora svoj nalaz i mišljenje sačiniti u skladu s pravilima znanosti i vještine, te isto dodatno obrazlaže ovim svojim podneskom od 27.11.2020., te tužitelj naglašava da je prema čl. 2. st. 1. ZPP-a, sud u parničnom postupku ovlašten odlučivati samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni.

Tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate kako je to naznačeno u tužbi. Sve navedeno je u skladu s člankom 1103. Zakona o obveznim odnosima u kojem je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga te u skladu s člankom 943. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da je osiguranje dužno platiti naknadu o roku od 14 dana od nastanka štete, te tužitelj u cijelosti ustraje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i zahtjeva za troškom.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj navodi svojim podneskom od 29.09.2021. godine da na isti nalaz i mišljenje ne stavlja primjedbe, međutim predlaže da se stalni sudski vještak dopunski očituje na datum završetka liječenja tužitelja, obzirom je isti u nalazu očitom omaškom isto propustio cijeniti, a kako bi tužitelj mogao pravilno postaviti tijek zakonskih zateznih kamata, te tužitelj predlaže da se na slijedeće ročište pozove kako bi dao svoj iskaz u vidu subjektivnog dojma naruženja koje je isti pretrpio uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. U skladu s provedenim medicinskim vještačenjem, tužitelj usklađuje svoj tužbeni zahtjev, kao podneskom od 29.09.2021. godine, te navodi da uz utvrđene trajne posljedice umanjenja životnih aktivnosti od 8%, cijenjene fizičke bolove i strah, kod tužitelja je zaostalo naruženje, no međutim tužitelj predlaže da se na navedenu okolnost isti sasluša obzirom se tužitelju naruženje očituje na svakodnevni život. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika potražuje naknadu slijedeće štete: - za tuđu pomoć za vrijeme liječenja u kući (196 h x 25,00 kn) 4.900,00 kn, - zbog povreda prava osobnosti i to: - za pretrpljene tjelesne boli 12.000,00 kn, - za pretrpljeni strah 8.000,00 kn, - za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne Aktivnosti 12.000,00 kn, - za pretrpljene duševne boli zbog naruženja 10.000,00 kn, ukupno: 46.900,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Obzirom je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos od 17.500,00 kn na ime akontacije naknade štete, to tužitelj umanjuje svoj tužbeni zahtjev za nesporno isplaćen iznos te od tuženika potražuje daljnji iznos od 29.400,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, te tužitelj predlaže da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade tužitelja.

Tužitelj predlaže da Sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu: " Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 33.526,56 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

- za iznos od 29.526,56 kn počam od 25.11. 2018. pa do isplate

-za iznos od 138,81 kn počam od 15.11.2018. pa do isplate -za

iznos od 618,14 kn počam od 15.12.2018. pa do isplate -za

iznos od 852,86 kn počam od 15.01.2019. pa do isplate -za

iznos od 409,05 kn počam od 15.02.2019. pa do isplate

-za iznos od 1.191,90 kn počam od 15.03.2019. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.04.2019. pa do isplate -

za iznos od 253,02 kn počam od 15.05.2019. pa do isplate -za

iznos od n44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do isplate

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Tužitelj ovim putem usklađuje svoj tužbeni zahtjev sukladno novijoj sudskoj praksi kao i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika potražuje naknadu slijedeće štete: - za tuđu pomoć za vrijeme liječenja u kući (196 h x 25,00 kn) 4.900,00 kn, - zbog povreda prava osobnosti i to: - za pretrpljene tjelesne boli 12.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 8.000,00 kn - za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 9.000,00 kn, - za pretrpljene duševne boli zbog naruženja 7.500,00 kn, ukupno: 41.400,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Obzirom je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos od 17.500,00 kn na ime akontacije naknade štete, to tužitelj umanjuje svoj tužbeni zahtjev za nesporno isplaćen iznos te od tuženika potražuje daljnji iznos od 23.900,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, te tužitelj predlaže da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade tužitelja.

Tužitelj predlaže da Sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu: " Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 28.026,30 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

-za iznos od 23.900,00 kn počam od 25.11. 2018. pa do isplate

-za iznos od 138,81 kn počam od 15.11.2018. pa do isplate -za

iznos od 618,14 kn počam od 15.12.2018. pa do isplate -za

iznos od 852,86 kn počam od 15.01.2019. pa do isplate -za

iznos od 409,05 kn počam od 15.02.2019. pa do isplate

-za iznos od 1.191,90 kn počam od 15.03.2019. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.04.2019. pa do isplate -

za iznos od 253,02 kn počam od 15.05.2019. pa do isplate

-za iznos od 44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do isplate

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, niti odgovornost za štetni događaj, kao što tuženik ne spori da je prije podnošenja postupka, a postupajući u roku i sukladno obavezama Zakona o obveznom osiguranju u prometu, nakon dostave cjelokupne medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku dana 27.11.2019. godine, izvršio plaćanje iznosa od 17.500,00 kn od čega 16.600,00 kn na ime neimovinske štete, 900,00 kn na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege, a sve po ponudi za mirno rješenje spora od 19.12.2019. godine.

U odgovoru na tužbu tužitelj navodi da je sporan zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, uz napomenu da je ozljeda tužitelja priznata kao ozljeda na radu te je tužitelj imao pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja u iznosu 100% osnovice, a neovisno o navedenom, osporava se i opravdanost bolovanja u periodu od 17.01.2019. do 04.04.2019.godine kao i u periodu nakon 15.04.2019. godine te uzročno posljedična veza sa predmetnom prometnom nezgodom.

Osporava se visina tužbenog zahtjeva po osnovi povrede prava osobnosti obzirom tuženik drži da je iznos od 17.500,00 kn u cijelosti primjerena novčana naknada za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovoj prometnoj nezgodi, a sve obzirom da su nakon završenog liječenja, zaostale minimalne tegobe lijevog koljena kao posljedica slabijih mišića lijeve natkoljenice.

Tuženik, a ukoliko bi se u postupku odredilo provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti opsega štete, smatra nužnim da se pribavi cjelokupni zdravstveni karton sve kako bi se utvrdilo premorbidno stanje te utvrdilo da li se tužitelj eventualno i dalje liječi odnosno da li je nakon zadnjeg dostavljenog medicinskog nalaza došlo do eventualnih promjena u zdravstvenom stanju, te ističe da se tužitelj ne može pri tome uspješno pozivati na tajnost podataka, jer je upravo pokretanjem ovog postupka mogao biti svjestan nužnosti utvrđivanja zdravstvenog stanja. Tuženik obrazlaže zašto je zdravstveni karton jedina isprava kojom se može utvrditi ili dokazati tužiteljevo zdravstveno stanje prije prometne nezgode te da je jedan od dokaza kojeg je sud dužan cijeniti zbog čega se tuženik unaprijed protivi da se isti dostavlja isključivo vještaku, a da se pri tome ne daje mogućnost i tuženiku da izvrši uvid u isti (u konačnici, vještak nije sudac, a vještačenje je jedan od dokaza pri čemu isprave na kojima se vještvo temelji također moraju biti kao dokaz dostavljene u spis i moraju biti dostupne svim sudionicima u postupku).

Pored navedenog tuženik, a ukoliko sud prihvati prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja, napominjući kako svaka ozljeda nije osnov za dosudu naknade, već da to ovisi o težini naknade, te isto detaljno obrazlaže u svom odgovoru na tužbu.

U cijelosti je sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom da tuženik kao osiguratelj, pravilnom primjenom odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom, a u svakom slučaju, obaveza ne može nastati prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja.

U trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva dana 29.11.2018. godine liječenje tužitelja nije bilo gotovo niti je tuženiku dostavljena dokumentacija potrebna za utvrđenje osnove i visine obaveze, te je slijedom navedenog, tuženik odštetni zahtjev tužitelja otklonio kao neosnovan obrazloženom odlukom od 03.01.2016. godine sukladno čl. 23. ZOOP-a.

Nakon dostave kompletne medicinske dokumentacije 27.11.2019. godine, tuženik je zahtjev obradio i dostavio tužitelju obrazloženu odluku uz ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe te mu izvršio plaćanje nespornog dijela obaveze, pa slijedom navedenog, nema zakonske osnove da se tuženika obveže na plaćanje kamate zbog zakašnjenja sa ispunjenjem obaveze prije nego što su uopće ostvareni uvjeti za njeno ispunjenje.

Obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od auto-odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu [„Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, u daljnjem tekstu: ZOOP], koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način.

Ovdje treba naglasiti da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja - jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-om.

Tuženik navodi da u situaciji kada je tužitelj postavio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguratelju na koji je osiguratelj odgovorio obrazloženom neosnovano je i potraživanje zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Tuženik je postavljeni tužbeni zahtjev obradio u propisanom roku te izvršio plaćanje iznosa kojeg je smatrao primjerenom naknadom uz dostavu obrazloženog odgovora tužitelju.

U odnosu na potraživanje kamate na naknadu po osnovi tuđe pomoći i njege, tuženik ističe da se ovaj vid imovinske štete utvrđuje prema okolnostima u vrijeme presuđenja obzirom je tužiteljici pomoć pružana besplatno te i zakonska zatezna kamata na ovaj vid štete može početi teći tek od presuđenja.

Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova tuženiku.

U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tuženik svojim podneskom od 03.02.2022. godine navodi da ne pristaje na preinaku tužbe ističući da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, a donošenje tzv. novih Orijentacijskih kriterija ne može utjecati na dopuštenje preinake tužbe, te da je tako i u sudskoj praksi Županijski sud u Dubrovniku Gž-863/2021-2 od 10.11.2021. čije dijelove koji idu u prilog tvrdnji tuženika citira.

Predlaže se tužbu u dijelu u kojemu je tužbeni zahtjev preinačen odbaciti odnosno odbiti.

Tuženik nema primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću od 31.08.2021.

Tuženik ustraje u prigovoru previsoko zatražene naknade štete po svim osnovama po kojima se naknada štete potražuje, a sve imajući na umu utvrđene posljedice ozljede i činjenicu nesporno isplaćene naknade štete u iznosu 17.500,00 kn.

Tuženik prigovara zatraženim kamatama, te navodi da sukladno provedenom medicinskom vještačenju liječenje kod tužitelja je okončano 31.05.2019., pa tužitelj ne može potraživati zakonske zatezne kamate za razdoblje prije 31.05.2019.

Pri tome se ukazuje na najnovije recentno stajalište Vrhovnog suda RH iz 2020. godine, kao i niz odluka drugostupanjskih sudova iz kojih je vidljivo da je osnovna pretpostavka za početak tijeka zateznih kamata da su poznate sve posljedice štetne radnje pri čemu se u sudskoj praksi ukazuje da odredba čl. 12. ZOOP-a regulira rokove isplate DOSPJELIH šteta pa kako neimovinska šteta dospijeva završetkom liječenja kada su poznate posljedice štetne radnje to budući u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe kod tužiteljice liječenje nije bilo završeno to ni zatezne kamate nisu mogle biti suđene od dana podnošenja tužbe nego tek nakon završetka liječenja. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH, koja ide u prilog izraženom stavu tuženika, kao što se poziva i na odluke Žs u Zagrebu Gž-4483/2019-2 od 29.05.2020., Žs u Velikoj Gorici Gž-319/2018-5 od 28.02.2020., Žs u Šibeniku Gž-722/2017-3 od 22.11.2019., Žs u Slavonskom Brodu Gž-257/2019-2 od 18.04.2019., Žs u Osijeku Gž-2592/2016-3 od 29.12.2016.

U odnosu na traženje izgubljene zarade tuženik podneskom od 03.02.2022. godine povlači iznesene prigovore i ističe kako nije sporna visina štete s osnova izgubljene zarade.

Međutim, nezakonito su zatražene zakonske zatezne kamate budući tužitelj zakonske zatezne kamate na traženje izgubljene zarade može potraživati samo od dana podnošenja tužbe jer je tek podnesenom tužbom prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade. Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade prije nego je tužitelj podnio tužbu jer je tek podnošenjem tužbe tužitelj prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade sve budući podnesenim odštetnim zahtjevom tužitelj nije zatražio isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade, a što je vidljivo iz dostavljenog odštetnog zahtjeva. Tako i u sudskoj praksi:

1) Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1734/2019-2 od 21.05.2019. zauzima stajalište da zatezne kamate na traženje imovinske štete ne teku za period prije nego je tužitelj pozvao tuženika na ispunjene obveze naknade štete podnošenjem tužbe i/ili odštetnog zahtjeva, a sve u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

2) Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-550/2014-2 od 18.11.2015. zauzima stajalište da tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu tražio naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti:

- samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva

- dok za traženje naknade štete za tuđu njegu i pomoć koje traženje naknade štete je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je takav povišeni tužbeni zahtjev i postavio,

- sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

Tuženik smatra kako nema zapreke da se ovo pravno stajalište iako je doneseno u odnosu na traženje imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, u smislu pravne analogije, koristi i u ovoj pravnoj stvari gdje se potražuje imovinska šteta s osnova izgubljene zarade.

U presudama Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Požegi 12 Gž-288/2019-2 od 10.03.2020., Županijskog suda u Rijeci Gž-2803-15-2 od 27.06.2016. i Gž-284/2017-4 od 13.09.2017., kao i Županijskog suda u Zagrebu 42 Gž-2711/15-2 od 19.01.2017. izneseno je pravno stajalište da zatezne kamate na traženje imovinske štete s osnova izgubljene zarade ne teku za period prije nego je tužitelj pozvao tuženika na ispunjene obveze naknade štete podnošenjem tužbe i/ili odštetnog zahtjeva, a sve u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

Slijedom navedenog tuženik predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu tuženiku parničnih troškova ovog postupka.

U daljnjem tijeku postupka, nakon provođenja medicinskog vještačenja kao i nakon specifikacije tužbenog zahtjeva koju je tužitelj izvršio podneskom od 13.10.2021. godine, usklađivanjem istog s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik navodi podneskom od 03.02.2022. godine da predlaže tužbu u dijelu u kojemu je tužbeni zahtjev preinačen odbaciti odnosno odbiti.

Tuženik nema primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. B. Š. od 31.08.2021.

Tuženik naglašava da sukladno provedeno medicinskom vještačenju liječenje kod tužitelja je okončano 31.05.2019., pa tužitelj ne može potraživati zakonske zatezne kamate za razdoblje prije 31.05.2019., te ukazuje na najnovije recentno stajalište Vrhovnog suda RH iz 2020. godine, kao i niz odluka drugostupanjskih sudova iz kojih je vidljivo da je osnovna pretpostavka za početak tijeka zateznih kamata da su poznate sve posljedice štetne radnje pri čemu se u sudskoj praksi ukazuje da odredba čl. 12. ZOOP-a regulira rokove isplate dospjelih šteta pa kako neimovinska šteta dospijeva završetkom liječenja kada su poznate posljedice štetne radnje to budući u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe kod tužiteljice liječenje nije bilo završeno to ni zatezne kamate nisu mogle biti suđene od dana podnošenja tužbe nego tek nakon završetka liječenja. Tuženik se vezano uz isto poziva na bogatu sudsku praksu županijskih sudova, kao i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Tuženik ovim svojim podneskom od 03.02.2022. godine navodi da u odnosu na traženje izgubljene zarade tuženik povlači iznesene prigovore i ističe kako nije sporna visina štete s osnova izgubljene zarade, ali smatra da su nezakonito zatražene zakonske zatezne kamate budući tužitelj zakonske zatezne kamate na traženje izgubljene zarade može potraživati samo od dana podnošenja tužbe, jer je tek podnesenom tužbom prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade. Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade prije nego je tužitelj podnio tužbu, jer je tek podnošenjem tužbe tužitelj prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade sve budući podnesenim odštetnim zahtjevom tužitelj nije zatražio isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade, a što je vidljivo iz dostavljenog odštetnog zahtjeva, te tuženik navodi da je takav stav zauzela i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i na odluke županijskih sudova, gdje je izneseno pravno stajalište da zatezne kamate na traženje imovinske štete s osnova izgubljene zarade ne teku za period prije nego je tužitelj pozvao tuženika na ispunjene obveze naknade štete podnošenjem tužbe i/ili odštetnog zahtjeva, a sve u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Do zaključenja glavne rasprave, tuženik ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih svojih navoda isticanih u tijeku postupka, te čini nespornim da su tužitelju zaostale naruženosti kao što su opisane u medicinskom nalazu i mišljenju te njihovu vidljivost kako je istu naveo tužitelj neposredno na ročištu kod ovog suda dana 07.02.2022. te smatra da se na iste okolnosti ne trebaju provoditi daljnji dokazi. U tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave, učinile su nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i iznos naknade od 20,00 kn po jednom satu iste, pa predlažu da se na iste okolnost ne provode daljnji dokazi. Tuženik odustaje od ranije istaknutih dokaznih prijedloga vezano iz dokaze koje sud do dana 07.02.2022. nije proveo.

Među strankama nesporan je iznos od 17.500,00 kn, koji je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju s naslova naknade ove štete.

Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu po strankama u tijeku postupka, te pribavljenu službenim putem, provedeno je medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. B. Š., te je sud iz navoda samog tužitelja osobno na ročištu kod ovog suda dana 07.02.2022. utvrdio uz medicinski nalaz i mišljenje o njegovoj naruženosti kao posljedici predmetnog štetnog događaja, a stranke su suglasno predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa, pa je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I. izreke ove presude.

U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju niti odgovornost za štetni događaj, ne spori da je tuženik prije podnošenje tužbe, postupajući sukladno rokovima i obvezama Zakona o obveznom osiguranju u prometu, nakon dostave cjelokupne medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku dana 27.11.2019. godine, izvršio plaćanje iznosa od 17.500,00 kn, od čega 16.600,00 kn na ime neimovinske štete, a 900,00 kn na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege, a sve po ponudi za mirno rješenje spora od 19.12.2019. godine. Nadalje, stranke su u tijeku postupka učinile nespornim da sud o naruženosti tužitelja koja je nastala kao što je opisana u medicinskom nalazu te njihovu vidljivost kao što je tužitelj iznio na ročištu kod ovog suda dana 07.02.2022. godine, te smatraju da sud ne treba na iste okolnosti provoditi daljnje okolnosti. Stranke su u tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave učinili nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno i iznos naknade od 20,00 kn po jednom satu tuđe pomoći i njege, te predlažu da se na istu okolnost ne provode daljnji dokazi. Sud je na osnovi medicinske dokumentacije tužitelja i medicinskog vještačenja provedenog po sudskom vještaku prof. dr. sc. B. Š., utvrdio da tužitelj u svom nalazu navodi da je tužitelj, koji je rođen 1990. godine, dana 17.10.2018. godine stradao kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim automobilom (udarac u prednji dio vozila), te opisuje i navodi u svom navodu medicinsku dokumentaciju priloženu u spis (list spisa 118-119), kao i medicinske pretrage i njihove nalaze, sve za tužitelja, te cijeli tijek liječenja tužitelja, pa i uočeno iz preslike zdravstvenog kartona tužitelja.

Vještak prof. dr. sc. B. Š. navodi da je kod kliničkog pregleda tužitelja utvrdio nalazom da je isti pri svijesti, orijentiran, kontaktibilan, pokretan. Žali se na slabost lijeve noge, bolove u koljenu kod duljeg hoda, ali povremeno i u mirovanju. Bolovi su jače izraženi kod promjene vremena, kod čučnja. Ne može klečati na koljenu, do kraja saviti koljeno.

Sud je iz nalaza ovog liječnika vještaka utvrdio navodi da na desnoj strani čela tužitelja je ožiljak duljine 1,5 cm, širine 2 mm, manjim dijelom ispod nivoa kože, bolje okolne kože. Na donjoj usni s lijeve strane ožiljak duljine 1 cm. Lijevo koljeno bez znakova izljeva, lagani otok prednjeg dijela koljena u području ligamenta patele. Na prednjoj strani koljena ožiljak duljine 5 cm, širine 1cm, nešto crveniji od okolne kože. U području tuberozitasa tibije poprečno položen ožiljak duljine 3 cm, širine 2mm, boje okolne kože. Izražena umjerena hipotrofija mišića desne natkoljenice, razlika u opsegu natkoljenica 1,5 cm. Lagana bol na palpaciju područja ligamenta patele, nešto jača u području tuberozitasa tibije. Ekstenzija u koljenu u punom opsegu, fleksija ograničena u manjem stupnju, terminalno bolna, iznosi 120 st. (desno 130 st). Čučanj izvodi otežano zbog bolova u koljenu i ograničene fleksije. UZV ligementa patele: Ligament je zadebljan, naročito na hvatištu za tuberozitas, struktura ligamenta izmijenjena.

Sud je utvrdio da je sudski vještak mišljenja da je tužitelj J. K., koji je rođen 1990. dana 17.10.2018. stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim automobilom (udarac u prednji dio vozila).

Zadobio je razderotnu ranu lijevog koljena s razdorom ligamenta patele, natučenje oba koljena, malu razderotnu ranu na čelu i donjoj usni, natučenje područja prsne kosti i lijeve strane prsnog koša.

Rane su tužitelja kirurški obrađene, ligament patele sašiven, a koljeno imobilizirano tutor longetom kroz mjesec dana. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, kod tužitelja je zaostala umjerena slabost lijeve noge, kronični bolovi u koljenu kod duljeg hoda, naročito kod promjene vremena, bolovi u koljenu kod čučnja, zbog bolova ne može klečati. Fleksija u koljenu je ograničena u manjem stupnju, terminalno bolna. UZV ukazuje da je ligament patele zadebljan, promijenjene ehostrukture.

Sud je iz mišljenja ovog liječnika vještaka utvrdio da su navedene trajne posljedice uzrok umanjenja životne aktivnosti od 8% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je 24.08.2018. zadobio razderotnu ranu lijevog koljena motornom pilom bez ozljede dubljih struktura, a navedena ozljeda ne utječe na ocjenu trajnih posljedica. Ostale ozljede nisu dovele do trajnih posljedica.

Sud je iz mišljenja medicinskog vještaka utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno, a zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno.

Tužitelj sada ima dva ožiljka u području koljena za koje tvrdi da su posljedica dvije rane koje je zadobio u štetnom događaju. U medicinskoj dokumentaciji je opisana samo jedna rana (VLC ispod lijevog koljena veličine 4 cm) što bi odgovaralo ožiljku u području tuberozitasa tibije. Tužitelj je 24.08.2018. zadobio razderotnu ranu lijevog koljena motornom pilom te tvrdi da nije zaostao ožiljak nakon navedene rane. Iz mišljenja liječnika vještaka sud je utvrdio da ožiljak na čelu, donjoj usni i ožiljak u području tuberozitasa goljenične kosti predstavljaju naruženje manjeg stupnja uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli.

Sud je uz mišljenja liječnika vještaka utvrdio da je tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno je bila potrebna 4 tjedna (period imobilizacije noge), u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 2 tjedna za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremnu hrane i sl.

Sud je utvrdio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, mišljenje je vještaka da je tužitelj bio na bolovanju do 31.05.2019. Kroz navedeni period je bio na liječenju zadobivenih ozljeda stoga smatra da je bolovanje bilo opravdano. Ovom medicinskom nalazu i mišljenju stranke ne prigovaraju, a tužitelj s istim usklađuje svoj tužbeni zahtjev kao u podnesku od 13.10.2021. godine.

Sud je slijedom iznesenog, prihvatio u cijelosti medicinsko vještačenje provedeno po sudskom vještaku prof. dr. sc. B. Š., jer je isto dano

objektivno, detaljno obrazloženo, na osnovi priležeće medicinske dokumentacije tužitelja, ovjerene preslike zdravstvenog kartona tužitelja, kao i ostale dokumentacije iz koje proizlazi opis štetnog događaja, kao i trajanje liječenje tužitelja i njegov boravak na bolovanju, te je cijelo vještačenje, nalaz i mišljenje sačinjeno po pravilima znanosti i struke.

Iz istog sud je utvrdio da je liječenje tužitelja trajalo do 31.05.2019. godine, te da dana 25.11.2018. godine, kada je tužitelj stavio odštetni zahtjev tuženiku, liječenje tužitelja nije bilo završilo, a koji je tuženik riješio nakon što je tužitelj svojim dopisom od 25.11.2019. godine kojim sam tužitelj po punomoćniku navodi da je liječenje kod oštećenog završeno, te tuženiku dostavlja cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te predlaže da tuženik ponovno razmotri odštetni zahtjev, a nakon čega je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 17.500,00 kn, od čega 900,00 na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a preostalih 16.600,00 kn s osnova neimovinske štete.

Sud je slijedom iznesenog, utvrdio da je liječenje tužitelja nije bilo završeno prije podnošenja odštetnog zahtjeva od 25.11.2018. godine, te da time tuženik nije pao u zakašnjenje s danom 25.11.2018. godine, od kada tužitelj potražuje zateznu kamatu na neimovinsku štetu i potraživanje s naslova tuđe pomoći i njege. Nesporno je sud utvrdio iz spisu priležeće dokumentacije, da je tužitelj tek uz svoj dopis od 25.11.2019. godine (list spisa 7), dostavio tuženiku i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju uz navod da je liječenje kod oštećenog završeno, nakon čega je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete od ukupno 17.500,00 kn, a za preostalo osnovano potraživanje tužitelja s naslova neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege pao u zakašnjenje, u smislu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao i odredbe čl. 1103. ZOO-a, jer liječenje tužitelja mora biti dovršeno u vrijeme stavljanja odštetnog zahtjeva, a dokumentacija potpuna i pogodna za razmatranje i odlučivanje osiguravajućeg društva, tj. tuženika u ovoj pravnoj stvari.

Iz medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je liječenje tužitelja (bolovanje) trajalo vezano uz ovaj štetni događaj do 31.05.2019. godine, pa i to potvrđuje tvrdnju tuženika da je tužitelj preuranjeno podnio svoj odštetni zahtjev dana 25.11.2018. godine, a iz stanja spisa i dopis tužitelja od 25.11.2019. godine, sud je utvrdio da tamo tužitelj navodi kako je liječenje tužitelja završeno i da dostavlja cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tuženiku u mirnom postupku.

Slijedom iznesenog, sud je utvrdio osnovanim prigovor tuženika vezano uz zatraženi tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu, a sud je utvrdio to i za imovinsku s naslova tuđe pomoći, gdje je sudska praksa ustalila stav da se ta kamata dosuđuje od postavljanja zahtjeva tuženiku za isplatu, a to prema odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u smislu odredbe čl. 12. st. 4. nije i ne može biti dan 25.11.2018. godine, kada evidentno liječenje tužitelja nije bilo završeno, a tužitelj je tek 25.11.2019. godine, dakle, godinu dana nakon neurednog zahtjeva (nije bilo dovršeno liječenje tužitelja, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija) dostavio, kako i sam navodi u dopisu od 25.11.2019. godine, tuženiku cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja, te je tek tada tuženik mogao odlučiti o osnovanosti odštetnog zahtjeva tužitelja, te je tek tada mogao pasti u zastaru, a potraživanje tužitelja dospjeti u smislu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i odredbe čl. 1103. ZOO-a (NN 35/05 i 78/15). Dakle, prema utvrđenju ovog suda, podrazumijeva se da tuženik je u obvezi isplate naknade štete, tek kada mu se tužitelj obrati s potpunim zahtjevom koji sadrži cjelokupnu dokumentaciju, te kada je liječenje tužitelja, tj. oštećenog dovršeno. Ove uvjete za naknadu zatraženu s naslova povrede prava osobnosti tužitelja za neimovinsku štetu i štetu s naslova tuđe pomoći i njege, prema utvrđenju ovog suda, tužitelj je ispunio tek dostavom tuženiku podneska od 25.11.2019. godine, a ne svojim odštetnim zahtjevom od 25.11.2018. godine, koji je podnesen prije okončanja liječenja tužitelja, kao i bez potpune i cjelovite dokumentacije tužitelja.

Slijedom ovih činjeničnih i pravnih utvrđenja, sud je tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege dosudio zateznu kamatu počev od dana 25.11.2019. godine pa do isplate, kao pod toč. I. izreke ove presude, dok je temeljem istih pravnih i činjeničnih utvrđenja, odbio tužitelja sa zahtjevom za platež zatezne kamate zatražene na dosuđenu neimovinsku štetu i dosuđenu imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći za period od 25.11.2018. godine do zaključno s danom 24.11.2019. godine, a kao pod toč. II. izreke ove presude, kao s neosnovanim.

Sud je nesporno utvrdio da predmet odštetnog zahtjeva nije bio zahtjev za isplatu imovinske štete s naslova izgubljene zarade, već da je isti zahtjev tužitelj prvi puta postavio s danom podnošenja tužbe, tj. s danom 19.03.2020. godine, pa je opravdana tvrdnja tuženika da nije mogao biti u kašnjenju za to potraživanje tužitelja, prije nego što ga je tužitelj o istome uopće obavijestio i to plaćanje od tuženika zatražio, a sve prema čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom iznesenog, sud je odlučujući o kamati zatraženoj na iznose izgubljene zarade, odbio tužitelja s potraživanjima zateznih kamata za period od pojedine isplate plaće pa do zaključno s danom koji je prethodio podnošenje tužbe, tj. do zaključno s danom 18.03.2020. godine, kao pod toč. II. izreke ove presude, a dosudio zateznu kamatu na taj iznos i visinu potraživanja od 4.126,30 kn (koji iznos visine je tuženik učinio nespornim), tek od dana 19.03.2020. godine, kada je tužitelj zatražio prvi puta od tuženika platež te vrste imovinske štete, a kao pod toč. I. izreke ove presude.

Sud je utvrdio da je tužitelj od tuženika u mirnom postupku zatražio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja povredom prava na tjelesno i psihičko zdravlje u ukupnom iznosu od 45.000,00 kn, od čega 3.000,00 kn na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a preostalih 42.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog iste povrede, te da u mirnom postupku, do utuženja nije zatražio od tuženika naknadu izgubljene zarade.

Sud je, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog medicinskog, dopunskog medicinskog, utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječenja, te utvrđenog obima trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužiteljice i duševnih bolova koje ona zbog toga trpi, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, izgubljene zarade, te duševnih bolova zbog naruženosti, nespornim utvrdio da je slijedom svega iznesenog tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, te je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) (NN 35/05), rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, stupnja i vidljivosti trećima zaostale naruženosti kod tužitelja, te potrebe za tuđom pomoć i njegom, te a u vezi citiranog primjenom odredbi čl. 1095 st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 1085 st. 3. kao i čl. 1089., te odredbi čl. 1090., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja.

Prema ocjeni ovog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe čl. 19., čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 19. te čl. 1045. i čl. 1046., kao i odredbi čl. 1100, st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1., te čl. 1085. st. 3. i čl. 1090, te čl. 1046 - sve ZOO-a.

Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. i čl. 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da bi tužitelju s naslova kriterija straha pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 8.000,00 kn, prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je slijedom iznesenog, sud utvrdio da bi tužitelju pripadala s ovog kriterija ukupna pravična novčana naknada u iznosu od 8.000,00 kuna po kriteriju straha, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan.

Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO- a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da bi tužitelju s naslova kriterija fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna, pa je sud utvrdio da bi tužiteljici s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno 12.000,00 kn, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan.

Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći utvrđeni stupanja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 8 %, dob tužitelja koji je rođen 22.11.1990. godine, koji će još dugi niz godina kroz cijeli svoj život u svakodnevnom životu, morati ulagati ove pojačane napore i zbog toga trpiti duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti, sud je cijeneći sve izneseno, a posebno obim i intenzitet i trajanje ovih duševnih bolova, cijeneći sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna, pa je sud utvrdio da bi tužitelju s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno 9.000,00 kn, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći utvrđeni stupanja i lokaciju, te vidljivost trećim osobama zaostale trajne naruženosti kod tužitelja manjeg stupnja, kako je ista ocijenjena i opisana u medicinskom nalazu sudskog vještaka prof. dr. sc. B. Š., kao i cijeneći navode samog tužitelja iznesene pred sudom dana 07.02.2022. godine, gdje on navodi da se ožiljci većinom nalaze na glavi i da su stalno vidljivi trećim osobama, a dio ožiljaka se nalazi na goljeničnoj kosti, te su ti ožiljci i naruženost vidljivi trećim osobama samo u ljetnom periodu kada nosi tužitelj kratke hlače, kao i u trenutcima intime, sud je cijeneći dob tužitelja, koji je mlad muškarac, rođen 22.11.1990. godine, te da ta njegova naruženost na licu (čelo, donja usna), kao i ona na goljeničnoj kosti, stvaraju nelagodu tužitelju, kao i što bi svim drugim osobama na njegovom mjestu u kontaktu s drugim osobma, da je većina naruženosti stalno vidljiva trećim osobama, sud je utvrdio da intenzitet i trajanje duševnih bolova tužitelja zbog istog koju će trpiti još dugi niz godina, takva da tužitelju pripada u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna, pa je sud utvrdio da bi tužitelju s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno 7.500,00 kn, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan.

Sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 196 sati, da je među strankama učinjeno nespornim da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani besplatno i iznos naknade od 20,00 kn po jednom satu iste, te je sud utvrdio da bi tužitelju slijedom iznesenog bi za ovaj vid imovinske štete pripadala naknada od ukupno 3.920,00 kn, te da je bi taj dio zahtjeva tužitelja, primjenom odredbi: čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosa (ZOO-a) (NN 35/05), te čl. 1045, čl. 1046, čl. 1095 st. 1. i čl. 1085 st. 3, te čl. 1089. ZOO-a, kao i odredbe čl. 1090. ZOO-a, osnovan u iznosu od ukupno 3.920,00 kn, dok je tužitelja valjalo odbiti s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s istog osnova u iznosu od 980,00 kn, kao pod toč. II. izreke ove presude, a kao s previsokim, obzirom da je tužitelj prema konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva zatražio s ovog osnova naknadu od ukupno 4.900,00 kn. Sud je utvrdio postojanje, osnovanost i visinu svog potraživanja s naslova naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, te da je tako tužitelj isto dokazao, a tuženik povukao iznesene prigovore u odnosu na traženje izgubljene zarade tužitelja, te učinio nespornim i visinu tog potraživanja tužitelja, a što je ukupno iznos od 4.126,30 kn, a prema odredbi čl. 1095 st. 1. ZOO-a. Sud je utvrdio da tužitelj ovaj iznos za pojedina mjesečna potraživanja potražuje za vrijeme trajanja njegova bolovanja koje je bilo za vrijeme liječenja tužitelja i za koje je tužitelj dokazao da je u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem u štetnom događaju. Sud je utvrdio da tužitelj na tu izgubljenu zaradu traži i zateznu kamatu i to:

-za iznos od 1.191,90 kn počam od 15.03.2019. pa do isplate

-za iznos od 618,14 kn počam od 15.04.2019. pa do isplate -

za iznos od 253,02 kn počam od 15.05.2019. pa do isplate

-za iznos od 44,38 kn počam od 15.06.2019. pa do isplate. Sud je utvrdio da je tuženikov prigovor vezano uz tijek zatražene kamate na te iznose izguljene zarade osnovan, te da tužitelj nije od tuženika zatražio naknadu ove imovinske štete sve do podnošenja tužbe, te je sud utvrdio da je tužitelj naknadu ove štetu zatražio tek podnošenjem tužbe, što je bio dan 19.03.2020. godine, pa je na dosuđeni mu iznos od 4.126,30 kn na ime naknade izgubljene zarade, tužitelju i dosudio zateznu kamatu na tu štetu tek od 19.03.2020. godine, u smislu odredbe čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te u skladu s ustaljenom sudskom praksom, a kao pod toč. I. izreke ove presude, dok je odbio temeljem navedenih činjeničnih i pravnih utvrđenja zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate za zatražene periode na taj vid štete sve do zaključno s danom 18.03.2020. godine, jer tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćenje te vrste štete prije nego što je tužitelj istu naknadu uopće zatražio od tuženika, i obavijestio ga o postojanju tog svog potraživanja.

Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da mu pripada ukupna naknada štete u iznosu od 36.500,00 kn na ime neimovinske štete, te daljnjih 3.920,00 kn na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i 4.126,30 na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade. Kako je tužitelj dobio naknadu nespornog iznosa štete, za koji tuženik smatra da je ukupan koji tužitelju pripada s naslova neimovinske i štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 17.500,00 kn, to je zbir od 40.420,00 kn valjalo umanjiti za isplaćeni iznos od 17.500,00 kn, čime je utvrđeno da tužitelju pripada naknada s naslova neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti povredom njegova prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od daljnjih 22.920,00 kn, kao i iznos naknade materijalne štete za izgubljenu zaradu u iznosu od 4.126,30 kn, tj. ukupno daljnjih 27.046,30 kn, a kao što je to sud dosudio tužitelju pod toč. I. izreke ove presude.

Sud je tužitelja odbio za iznos od 980,00 kn zatražen na ime naknade tuđe pomoći i njege zajedno sa zateznom kamatom zatraženom na taj iznos počev od 25.11.2018. godine pa nadalje, a kao pod toč. II. izreke ove presude, te je odbio zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete, štete s naslova tuđe pomoći i njege, te za izgubljenu zaradu, a kako je to ranije u obrazloženju ove presude, već detaljno činjenično i pravno obrazloženo.

Dakle, sud je utvrdio da tužitelju, umjesto 45.526,30 kn sa svih osnova štete, pripada iznos od 44.546,30 kn, pa je od daljnje zatraženih po tužitelju 28.026,30 kn, sud mu dosudio kao pod toč. I. izreke ove presude, uz već isplaćeni iznos od 17.500,00 i daljnji iznos od 27.046,30 kn, a kako je to već sve detaljno obrazloženo. Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je primjenom propisa čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a kao pod toč. I. izreke ove presude.

Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška medicinskog vještačenja, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu. Treba napomenuti da je sud tužiteljici dosudio trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku, jer je utvrdio da je isti trošak vezan uz ovaj parnični trošak, da je bio koristan i neophodan prema o odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, po kojim odredbama je tužiteljica i postupila.

Trošak je određen na slijedeći način: sastav odštetnog zahtjeva, tužba, podnesak 27.11.2020., ročište 04.03.2021., podnesak 29.09.2021., podnesak 13.10.2021., ročište 07.02.2022. - svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 15.03.2021. - 25 bodova, što čini ukupno 725 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 10,00 kn, što čini 7.250,00 kn, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 1.812,50 kn, te čini zbir od 9.062,50 kn, čemu je valjalo dodati trošak medicinskog vještačenja u iznos od 1.500,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe ne tužbu od 250,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 630,00 kn, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 11.442,50 kn i dosuđen kao pod toč. I. izreke ove presude u cijelosti, jer tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 21. ožujka 2022., pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. ožujka 2022. godine

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja uz poziv na plaćanje sud. pristojbe na presudu u iznosu od 630,00 kn 2. pun. tuženika

Broj zapisa: eb308-23a77

Kontrolni broj: 0467a-c113d-45db6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TANJA HUČERA, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte