REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 7 Gž-561/2020-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužitelja G. P. d.o.o. Š., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. K. odvjetniku iz P., protiv tuženika D. S., F. am M., N., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: 2 Povrv-173/2017-28. od 27. svibnja 2020., 21. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja G. P. d.o.o. Š. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 27. svibnja 2020., poslovni broj: 2 Povrv-173/17-28.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupanja riješeno je:
"1. Sudskom tumaču za njemački jezik M. L. L., profesorici iz Š., obistinjuje se nagrada za obavljeno prevođenje pismena sa hrvatskog jezika na njemački jezik u iznosu od 2.591,00 kuna.
2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, od dana primitka ovog rješenja na depozit Općinskog suda u Šibeniku uplati iznos od 2.591,00 kuna."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog
Poslovni broj: 7 Gž-
561/2020-3.
prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nikako ne može uvjetovati nastavak postupka pozivanjem da uplati određeni novčani iznos za potrebe prijevoda isključivo po vlastitom nahođenju, bez da ga je prethodno pozvao da izvrši prijevod isprava. Nadalje, mišljenja je da nije jasno iz kojeg razloga i primjenom kojih zakonskih odredbi ga poziva da predujmi troškove prijevoda, jer o tome sud ne može odlučivati po vlastitom nahođenju. Ističe da je člankom 102. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) izričito propisano da troškovi prevođenja isključivo padaju na teret stranke ili sudionika kojeg se tiču, pa je mišljenja da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja povrijedio pravo Europske unije i to Uredbe o dostavi 1393/207 od 13. studenog 2007. Tvrdi da je stav Suda EU da je tužitelj dužan osigurati prijevod isprave kojom započinje postupak, a sve kako bi se tuženiku omogućilo inicijalno raspravljanje pred sudom, ali da u nastavku postupka tužitelj nije obavezan o svojem trošku osigurati pred sudom primjenu jezika koji tuženik razumije, već je to dužan tuženik. Mišljenja je da je on ispoštivao navedenu formu kada je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave preveo na jezik ovršenika, pa je u nastavku postupka te troškove, po njegovom mišljenju, dužan predujmiti tuženik. Nadalje tužitelj ističe da je tuženik prigovor na rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave uložio na hrvatskom jeziku iz čega smatra da su ispunjeni uvjeti da se postupak vodi na hrvatskom jeziku. Mišljenja je da tuženik nakon toga nije bio ovlašten odbijati primitak pismena koja mu je uputio sud na hrvatskom jeziku. Slijedom navedenog mišljenja je da je tuženik dužan snositi troškove prijevoda isprava na njemački jezik. Predlaže da se žalba prihvati i da se pobijano rješenje ukine i da se predmet podredno vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i da je taj prijevod bio preveden i na njemački jezik, jer je ovršenik imao trajno boravište u Republici Njemačkoj.
5.1. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 8. prosinca 2016., poslovni broj: Ovrv-4489/16., te je prijedlog za ovrhu sa rješenjem o ovrsi prevedenim na njemački jezik dostavljeno ovršeniku.
5.2. Ovršenik je po primitku rješenja o ovrsi dostavio prigovor na hrvatskom jeziku.
5.3. Po prigovoru ovršenika javni bilježnik je spis proslijedio prvostupanjskom sudu koji je 30. ožujka 2017. donio rješenje poslovni broj: Povrv-173/17., kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage i odredio da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Poslovni broj: 7 Gž-
561/2020-3.
5.4. Prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja navodi da je po pravomoćnosti rješenja od 30. ožujka 2017. nastavljen postupak, te da je tužitelj podneskom od 23. svibnja 2018. uredio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu), te dostavio dokaznu dokumentaciju, pa da je tuženiku upućen poziv za pripremno ročište dopisom suda od 4. rujna 2018., uz navedeni podnesak tužitelja i priležeću dokaznu dokumentaciju, s tim da je tuženik vratio navedenu dokumentaciju sa oznakom potrebe prijevoda na njemački jezik (strana 31 spisa), pa je prvostupanjski sud naložio prevođenje predmetne dokumentacije na njemački jezik, što je i učinio stalni sudski vještak i zatražio trošak u iznosu od 2.591,00 kn, koji trošak prvostupanjski sud potražuje da predujmi tužitelj, pri čemu se prvostupanjski sud poziva na Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 ( u nastavku teksta Uredba (EZ) broj 1393/2007).
5.5. Prema presudi Suda Europske unije poslovni broj C-519/13 Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena“) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 treba tumačiti na način da:
- tijelo za zaprimanje mora u svim okolnostima a da pritom ne raspolaže marginom prosudbe obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije primitak navedenog, sustavno koristeći u tu svrhu standardni obrazac iz
Priloga II. toj uredbi, i
- okolnost da to tijelo, pri obavljanju dostave pismena njegovu adresatu, nije priložilo standardni obrazac iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 ne predstavlja razlog za ništavost postupka, već propust koji treba ispraviti u skladu s odredbama te uredbe.
5.6. Prema rješenju Suda poslovni broj C-384/14 Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 valja tumačiti na način da prilikom dostave pismena njegovu adresatu koji ima prebivalište na području druge države članice, ako pismeno nije sastavljeno bilo na jeziku koji dotična osoba razumije bilo na službenim jezicima države članice primateljice ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na tom jeziku:
- sud pred kojim se vodi postupak u državi članici pošiljateljici mora osigurati da je taj adresat putem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi pravilno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka tog pismena;
Poslovni broj: 7 Gž-
561/2020-3.
- ako ta formalnost nije ispunjena, zadaća je tog suda da ispravi postupak u skladu s odredbama navedene uredbe;
- nije zadaća suda pred kojim se vodi postupak da adresata spriječi da se koristi svojim pravom na odbijanje primitka pismena;
- tek nakon što je adresat učinkovito iskoristio svoje pravo na odbijanje primitka pismena, sud pred kojim se vodi postupak može provjeriti osnovanost tog odbijanja; u tu svrhu taj sud mora voditi računa o svim relevantnim elementima spisa kako bi utvrdio razumije li dotična osoba jezik na kojem je sastavljeno pismeno ili ne, i
- kad navedeni sud utvrdi da adresatovo odbijanje pismena nije bilo opravdano, on u načelu može primijeniti posljedice koje njegovo nacionalno pravo u tom slučaju predviđa, pod uvjetom da je očuvan koristan učinak Uredbe br. 1393/2007.
5.7. Prema presudi Suda C-325/11 članak 1. Uredbe (EZ) br Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavljanju sudskih i izvansudskih isprava u građanskim ili trgovačkim stvarima u državama članicama („dostava isprava“) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća ( EZ) br. 882/2004 Uredba (EZ) br. 1348/2000 mora se tumačiti tako da isključuje pravila države članice, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, a koja predviđaju da se sudski dokumenti naslovljeni na stranku koja ima prebivalište ili uobičajeno boravi u drugoj državi članici moraju pohraniti u spisu postupka i stoga će se smatrati uručenim ako ta stranka nije odredila osobu ovlaštenu za primanje dokumenata sa prebivalištem u državi članici u kojoj je postupak u tijeku.
5.8. Iz navedenih odluka proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dostavu tuženiku u ovom postupku vršio u skladu sa Uredbom o dostavi 1393/2007. jer tuženik kada je primio rješenje o ovrsi prevedeno na njemački jezik nije bio upozoren u skladu sa člankom 8. Uredbe (EZ) broj 1393/2007 da može odbiti primitak pismena i tražiti prijevod na njemački jezik. 5.9. Prema članku 5. stavku 2. Uredbe (EZ) broj 1393/2007 podnositelj zahtjeva snosi sve troškove prevođenja prije slanja pismena, ne utječući na moguću kasniju odluku suda ili nadležnoga tijela u vezi s obvezom podmirivanja tih troškova.
6. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud u situaciji kada je tuženik odbio primiti pismeno tražeći da isto bude prevedeno na njemački jezik, pravilno zatražio od tužitelja da predujmi trošak prijevoda po stalnom sudskom vještaku na njemački jezik, jer je ocijenio da tuženik kao Nijemac, koji ima prebivalište u Republici Njemačkoj, sigurno ne poznaje hrvatski jezik tako dobro da mu prijevod nije potreban kako bi mogao pravilno pripremiti svoju obranu unatoč činjenici što je prigovor napisao na hrvatskom jeziku, jer se radi o vrlo kratkom prigovoru prilikom čijeg sastavljanja tuženik nije bio
Poslovni broj: 7 Gž-
561/2020-3.
upozoren u skladu sa Uredbom (EZ) broj 1393/2007 o mogućnost odbitka primitka pismena koja nisu sastavljena na njemačkom jeziku.
6.1. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
7. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.
Slavonski Brod, 21. ožujka 2022.
Sutkinja
Irena Dikanović Terzić
