Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-497/2020-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, u pravnoj stvari D. M. iz V., .. OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: .., zastupane po O. d. o. u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-542/2017-30 od 17. siječnja 2020., dana 21. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-542/2017-30 od 17. siječnja 2020. u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je određena isplata dosuđenog iznosa glavnice sa zakonskim zateznim kamatama na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P..

II. Djelomično se prihvaća žalba tužene i citirana presuda preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je određena isplata dosuđenog iznosa glavnice sa zakonskim zateznim kamatama na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P. na način da se odbija zahtjev tužitelja da se dosuđeni iznos glavnice sa zakonskim zateznim kamatama isplati na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P..

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju bruto iznos od 28.192,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 14.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2020. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zahtijevao isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, kao i za iznos od 2.404,79 kn.

2. Protiv točke I. izreke citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je, u bitnome, osporio žalbene navode tuženika, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalba je djelomično osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati i nema proturječnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama za razdoblje od rujna 2011. do svibnja 2014.

7.U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska;

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koji dodaci na plaću mu nisu isplaćeni;

- da iz iskaza svjedoka S. K. i Z. V., te tužitelja proizlazi da je tužitelj radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate o čemu tužena nije vodila precizne evidencije, te da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 06:00 do 18:00 sati, subotom od 06:00 do 18:00 sati i nedjeljom od 06:00 do 13:00 sati;

- da je u nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2018. knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prema podacima o trajanju prekovremenog rada prema iskazu saslušanih svjedoka i tužitelja i prema dokumentaciji priležećoj spisu, a u obje varijante u slučaju da nisu iskorišteni slobodni dani i u slučaju da su isti iskorišteni;

- da je prvostupanjski sud, sukladno specifikaciji tužbenog zahtjeva tužitelja, prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja u situaciji da je tužitelj iskoristio slobodne dane.

8. S obzirom na utuženo vremensko razdoblje, prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju primjenjuju Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12 – dalje: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09 i 99/12 – dalje: Pravilnik).

9.Točkom XII stavkom 1.-5. Odluke da je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OS RH:

- kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati,

- kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom,

- kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

te da se o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec, časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

10.Točkom XIII Odluke da je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postocima.

11.S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja, odnosno da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 06:00 do 18:00 sati, subotom od 06:00 do 18:00 sati i nedjeljom od 06:00 do 13:00 sati, te da je tužitelj iskoristio slobodne dane.

12.Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu gdje je određeno da se dosuđeni iznos isplati na račun punomoćnika tužitelja, te je visina tužbenog zahtjeva pravilno utvrđena primjenom ranije navedenih propisa i provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, koji u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka prema izračunu temeljem iskaza svjedoka i tužitelja o radnom vremenu tužitelja, a ne temeljem službenih evidencija poslodavca.

14.Naime, iz stanja spisa razvidno je da je tužitelj tijekom cijelog postupka osporavao valjanost i točnost službene evidencije tuženika o radnom vremenu tužitelja, pri čemu je u podnesku od 18. prosinca 2017. iznio detaljne primjedbe o nepotpunosti i vjerodostojnosti dokumentacije. Nadalje, sam je vještak u nalazu naveo da je dostavljena dokumentacija manjkava jer da temeljem iste nije moguće utvrditi kada je tužitelj koristio slobodne dane; da za većinu naloga vještak nije u mogućnosti povezati prekovremeni rad s pripadajućim nalozima za slobodne dane i da su pojedini podaci navedeni na poleđini dnevnih evidencija u koliziji (primjerice na poleđini dnevne evidencije za rujan 2011. da se navodi da je tužitelj od 10.9. do 21.9.2011. bio angažiran u pružanju potpore u organizaciji 46. Vinkovačkih jeseni, dok se na poleđini iste evidencije navodi da je tužitelj od 19.9. do 23.9. 2011. bio angažiran na TG ciljeva u ZB Z.). S obzirom na navedeno, kao i da tuženik nije stavio primjedbe na prihvaćenu varijantu nalaza i mišljenja vještaka, već je samo naveo da prihvaća varijantu izračuna prema dokumentaciji u spisu, niti se očitovao na navode vještaka o manjkavosti i kontradiktornosti službene evidencije radnih sati, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio varijantu nalaza i mišljenja vještaka temeljenu na iskazima svjedoka i tužitelja o radnom vremenu tužitelja u utuženom razdoblju. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene da je trebalo prihvatiti varijantu nalaza i mišljenja koja se temelji na evidenciji radnog vremena od strane tužene.

15.Međutim, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P.. Naime, odredbom članka 433.a stavka 1. ZPP-a određeno je da kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu za isplatu naknade plaće za rad na terenu, radi se o dohotku po osnovi nesamostalnog rada u bruto iznosu. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16; dalje: ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 86. istoga Zakona, tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu. Pravilnik o porezu na dohodak (NN 10/17 i 128/17 - dalje: Pravilnik o porezu) u odredbi članka 92. razrađuje citiranu odredbu članka 86. ZPD-a te određuje da u skladu s člankom 86. ZPD-a tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke, odnosno nerezidentnima na njihov račun; iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona. Imajući u vidu kogentnu narav odredbe članka 86. ZPD-a, a kada se ima u vidu i odredba članka 433.a ZPP-a, proizlazi da nije moguće naknadu plaće isplatiti na žiro-račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti presudu i odbiti taj dio zahtjeva.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je točka II. izreke presude u suprotnosti s kondemnacijom iz točke I. izreke u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici naknade plaće. To stoga jer točka I. i II. izreke čine cjelinu, odnosno razvidno je da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici naknade plaće.

17.Neosnovani su žalbeni navodi tužene koji se odnose na trošak postupka. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj kvantitativno uspio sa 92,14% zahtjeva, ali s obzirom da je tužena osporila osnovu i visinu zahtjeva, kad se uzme u obzir i kvalitativni uspjeh, da je tužitelj u parnici uspio sa 100%.

18.Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz članka 368. stavak 1. i 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

19.Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, nego samo djelomično u odnosu na sporednu stvar, slijedom čega je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

20.Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

21. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 21. ožujka 2022.

Sutkinja

Ksenija Dimec