Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-2216/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. H. iz M. sa boravištem u A. K., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. V., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-160/2019-28 od 2. ožujka 2021., dana 21. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika H. a. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-160/2019-28 od 2. ožujka 2021. u t. I. i III. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, te se nalaže tuženiku H. a. d.o.o. na ime naknade štete platiti tužitelju E. H. iznos od 40.140,81 kunu zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od dana presuđenja do isplate.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na kamate obračunate na iznos naknade štete za razdoblje od 5. lipnja 2019., pa do 2. ožujka 2021.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.125,00 kuna zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“
2.Protiv dijela navedene presude u t. I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je neosnovana.
5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete u novčanom iznosu od 40.140,81 kunu s pripadajućom zateznom kamatom kao u izreci pobijane presude, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:
- da je u štetnom događaju 21. travnja 2019. vozilo tužitelja naletjelo na divlju životinju – lisicu na dionici autoceste A3 Zagreb – Lipovac, na 95 km + 850 m sjeverne kolničke trake,
- da je prometni vještak I. P. iz K. u svojem nalazu utvrdio kako je do nesreće došlo na sjevernoj kolničkoj traci autoceste A3 Bajakovo – Zagreb, na 95 km + 800 m, da se neposredno prije nesreće tužitelj kretao autocestom A3 od pravca Bajakova u pravcu Zagreba, da je lisica na kolnik sjeverne kolničke trake izašla s lijeve strane prometnice gledano u pravcu kretanja tužitelja, da se neposredno prije naleta na lisicu vozilo tužitelja kretalo brzinom 130 km/h, dok se lisica, trčeći po kolniku, kretala brzinom 15 km/h, da je lisica u kretanju preko kolnika, koje kretanje je kao takvo uočljivo za tužitelja prošla ukupni uočljivi put od 6 m u vremenu od 1,4 sekundi, da je u vremenu od 1,4 sec prije nesreće tužitelj od mjesta naleta bio udaljen 50,6 m te da bi na tom putu od 50,6 m tužitelj kočenjem na siguran način izbjegao nalet na lisicu za brzine kretanja do 79 km/h,
- da na strani tužitelja nije bilo doprinosa nastanku ove prometne nezgode jer je ograničenje brzine na autocesti na tom dijelu 130 km/h, pa nije bilo razloga da tužitelj vozi manjom brzinom od 80 km/h, a kojom brzinom bi jedino mogao zaustaviti vozilo kočenjem prije naleta na lisicu,
- da prema nalazu prometnog vještaka šteta na vozilu tužitelja iznosi 40.217,00 kuna, a kako tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje manji iznos na ime naknade štete od onog kojeg je utvrdio prometni vještak, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u iznosu od 40.140,81 kunu.
8.Sud prvog stupnja je izveo pravilan zaključak da se odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19- dalje: ZC) kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladnom posebnim propisima. U konkretnom slučaju divlja životinja – lisica se mogla pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu koju održava tuženik, što upućuje na zaključak da navedena ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost dolaska divljih životinja na autocestu. Stoga postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Treba napomenuti da se ovdje radi o autocesti pa je stoga potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja na autocesti, a što je zadatak tuženika.
Nadalje je odredbom čl. 17. ZC propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.
U smislu prethodno citirane zakonske odredbe čl. 17. ZC, održavanje javne ceste predstavlja i postavljanje zapreka potrebnih radi onemogućavanja pristupa divljači na javnu cestu, pa ukoliko nadležna organizacija za cestu propusti s dužnom pažnjom održavati cestu za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena, odgovara za štetu uzrokovanu stanjem ceste po osnovi krivnje.
9.Krivnja se u smislu čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) pretpostavlja, pa u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti kojom upravlja tuženik došlo do naleta vozila tužitelja na lisicu, na tuženiku je bio teret dokaza da na njegovoj strani nije bilo propusta oko održavanja zaštitne žičane ograde, a što nije dokazao. Sama činjenica da se lisica našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep jer u protivnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač tamo nađe, a za što odgovara tuženik po načelu pretpostavljene krivnje.
10.Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odgovornost tuženika za spornu štetu, budući da je do štetnog događaja došlo zbog neodržavanja ceste za nesmetan promet u smislu čl. 17. te čl. 50. ZC.
11.Slijedom navedenoga, suprotni žalbeni navodi tuženika kojima od sebe otklanja odgovornost za predmetnu štetu, nisu osnovani.
12.Okolnost da nisu utvrđena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi jer se ona proteže čitavom dužinom autoceste nije od utjecaja na odgovornost tuženika, tim više što nije utvrđeno da bi ista bila temeljito pregledana nakon štetnog događaja. Sama činjenica da je lisica dospjela na kolnik po ocjeni ovog suda ukazuje na propust tuženika, odnosno neadekvatnost ograde, odnosno njenog održavanja.
13.Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u odnosu na glavni zahtjev, a okolnost da je odbijen samo s dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata kao sporedne tražbine, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o parničnim troškovima.
14.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u t. I izreke ove presude.
15.Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
16.Nepobijani dio u t. II izreke nije ispitivan.
U Zagrebu 21. ožujka 2022.
Sutkinja
Vlasta Mrzljak, v.r.
