Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-270/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: 18683136487, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u V., protiv protivnice osiguranja K. P. iz Ž., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Ž., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 6 Ovr-73/2021-2 od 17. veljače 2021., 21. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 6 Ovr-73/2021-2 od 17. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja K. P. iz Ž., upisanoj u zk. ul. ..., k.o. ..., kč. broj ..., na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva, Klasa:..., Ur. broj: ... od 29. listopada 2020.

2. Protiv rješenja je žalbu podnijela protivnica osiguranja pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje OZ).

3. U žalbi navodi da isprava na temelju koje je podnesen prijedlog, nije ovršna isprava na temelju koje bi se, primjenom odredbe čl. 296. OZ-a, moglo zasnovati založno pravo na nekretnini. Tvrdi da bi ovršnu ispravu mogao predstavljati upravni ugovor sklopljen između žaliteljice i Ministarstva, međutim, da je taj ugovor raskinut, zbog čega smatra da je bilo nužno donijeti novo porezno rješenje i utvrditi novu obvezu. Nadalje, ističe da je osiguranje određeno na predmetnu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena i nesrazmjerna u smislu odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a, jer da tražbina koja je predmetom osiguranja iznosi 53.882,80 kn, dok je tržišna vrijednost nekretnine na kojoj se zahtijeva osiguranje 2.229.754,88 kn. Princip razmjera vrijednosti da je detaljno obrazložio i Europski sud za ljudska prava u predmetu D. protiv Hrvatske te Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka. Također tvrdi da su predmetne nekretnine izuzete od ovrhe u smislu odredbe čl. 241. OZ-a, jer u naravi predstavljaju poslovni prostor u kojemu žaliteljica obavlja registriranu djelatnost restorana za pripremu hrane te u naravi predstavlja "salu za svatove". Naglašava da joj je P. u. na temelju rješenja od 29. listopada 2020. blokirala sve račune radi naplate iste tražbine pa da treba uzeti u obzir činjenicu da je zbog pandemije izazvane virusom Covid-19 i ograničenja koja su uvedena, teško pogođena jer ne smije raditi, obzirom na činjenicu da su zatvorene i sale za svatove zbog sprječavanja širenja zaraze.

4. Predlaže stoga pobijano rješenje preinačiti i odbaciti prijedlog za osiguranje, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno su primijenjene odredbe čl. 296. – 298. OZ-a kada je određeno osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja.

7. Naime, prema odredbi čl. 296. OZ-a, na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina, predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema odredbi čl. 297. OZ-a založno pravo se zasniva uknjižbom. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla, kako je propisano odredbom čl. 298. OZ-a.

8. Nisu točni žalbeni navodi protivnice osiguranja da rješenje o ovrsi Ministarstva, na temelju kojeg je određeno osiguranje ne predstavlja ovršnu ispravu. Naime, upravno rješenje je doneseno radi naplate poreznog duga pa u nazočnom slučaju posebni zakon (lex specialis) predstavlja Opći porezni zakon ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20). Prema odredbi čl. 140. st. 2. toč. 5. Općeg poreznog zakona, rješenje o ovrsi predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može odrediti ovrha.

9. Glede pozivanja na primjenu odredbe čl. 80.b OZ-a te s tim u svezi na potrebu utvrđivanja (ne)ravnoteže između vrijednosti tražbine koja se osigurava te vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti osiguranje, valja ukazati na odredbu čl. 290. st. 2. OZ-a, prema kojoj se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe istog Zakona o nedopuštenosti ovrhe iz čl. 80.b OZ-a. Kako se u ovom predmetu radi o osiguranju novčane tražbine, a ne o ovrsi radi naplate novčane tražbine, takvi žalbeni navodi nisu ni od kakvog značenja na odluku suda u ovom postupku.

10. U odnosu na tvrdnju da je predmetna nekretnina izuzeta od ovrhe te osiguranja, treba istaći da su odredbom čl. 241. OZ-a propisana pravila, odnosno posebne odredbe o ovrsi na imovini pravnih osoba, a nekretnina na kojoj je određeno osiguranje nije imovina pravne osobe, već imovina u suvlasništvu protivnice osiguranja u ¾ dijela te D. P. u ¼ dijela, dakle, radi se o imovini fizičkih osoba pa su utoliko i takvi žalbeni navodi neosnovani.

11. Glede navoda o domašaju Upravnog ugovora o namirenju poreznog duga od 18. rujna 2019., treba odgovoriti da je prema sadržaju tog pravnog posla protivnica osiguranja stekla mogućnost otplate duga u ratama, međutim, Ugovor je raskinut rješenjem predlagatelja osiguranja od 12. listopada 2020. te je neplaćeni dug u cijelosti dospio na naplatu.

12. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a.

13. Zbog izloženog je valjalo žalbu protivnice osiguranja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 21. ožujka 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan