REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-304/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz P., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. G., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. A. d.d., ..., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-15/2022-5 od 14. veljače 2022., 21. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-15/2022-5 od 14. veljače 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava odgovora na žalbu tuženika.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženika kojim je prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog „svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi, u bitnome, ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati pa je posljedično tome počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP. Ukazuje da je odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu broj: ... od 5. listopada 2006., sklopljenog između stranaka u postupku, ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, pa je posljedično tome osnovan njegov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, radi čega je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda da ništetnost ove ugovorne odredbe. Pri tome, ukazuje i na pravna shvaćanja Županijskog suda u Velikoj Gorici, Županijskog suda u Splitu, Županijskog suda u Slavonskom Brodu i dr., a i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Revt-249/2014. te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. Odlučujući o njegovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice odlučne za zaključak o tome da bi postupanje tuženika prilikom ugovaranja mjesne nadležnosti bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, a niti u čemu se sastoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda uz obvezu tužiteljice naknaditi mu troškove ovog žalbenog postupka ili podredno da se ono ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti, kao neosnovanu žalbu tuženika. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sastava odgovora na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
5.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i činjenično stanje, ono pravno relevantno za odluku o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda i posljedično tome pravilno je odlučio o takvom njegovom prigovoru.
6.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 11.382,06 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući da je taj iznos tuženik od nje naplatio temeljem ništenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: ... od 5. listopada 2006., sklopljenim između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika kao njegovog davatelja, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je odredba čl. 12. navedenog Ugovora kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke (tuženika), kao odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj nije posebno pregovarano i na sadržaj kojeg tužiteljica nije mogla utjecati, nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, kao potrošača obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu, obzirom da je mjesto prebivališta - P. znatno udaljeno od sjedišta tuženika i sjedišta suda ugovorene mjesne nadležnosti u Zagrebu, pa bi posljedično tome to za tužiteljicu izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice u ostvarivanju njezinih povrijeđenih prava.
6.2. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.
6.3. Na temelju odredbe čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6.4. Temeljem odredbe čl. 51. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
7. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužiteljica nije imala nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužiteljicu, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
7.1. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od troškova tužiteljice, koja na takvu ugovornu odredbu nije mogla utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i njezinu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskog sudova, valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije „vezan“ za takva pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, a u odnosnu na konkretno pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju valja istaknuti da je ono podudarno sa pravnim shvaćanjima ovog županijskog suda izraženim u drugim sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan (pa tako npr. i u rješenjima ovog suda poslovni broj:Gž-1098/2019, Gž-1134/2019 i Gž-580/2021).
7.3. Osim toga, takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV- 308/2020 od 5. studenog 2020. jer je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda cijenio sve relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti za pravilnu odluku u ovom konkretnom postupku, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
8. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
9. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njezina odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st.1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).
Pula - Pola, 21. ožujak 2022.
S u d a c:
Bruno Franković
